• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 
March 19, 2024, 09:13:48 am

Recent posts

Pages1 2 3 ... 10
1
Posmatranja / Re: PavleR - Posmatranja DSO i...
Last post by Yagodinac - Today at 09:03:12 am
Odličan prikaz. Kad sam video Coma Berenices pomislio sam "ovde ima da se osmatra i piše još jedno 50 godina".
Mala ispravka ako dozvoliš, pošto za astronomske ispravke ovde nisam kvalifikovan a i da jesam - nema se šta dodati ovako detaljnim opisima; onda gramatičke  ;D
Kraljica je bila Berenika na srpskom, pošto je to starogrčki onda Berenike, Berenis je engleska/američka interpretacija, kao i mnoge njihove netačna. Smejem se kad svi ameri Meseršmit uporno pogrešno izgovaraju kao Mešersmit - pa nije to nuklearna fizika  :) Ali izgeda da jeste za njih...
E sad, ako gledamo latinski onda bi trebalo Berenica-Berenices odnosno Berenika, Berenices pošto k ide u c ispred e i i, ako se dobro sećam toga, mada nisam ni 100% siguran da to važi za imena. Odatle je verovatno ušlo u engleski.
A za kralja važi da se zvao Ptolemej (Ptolemeus) a ne Ptolomej, mada u našim starim knjigama i literaturi se redovno navodi Ptolomej, ne znam zašto.
Eto, sad postadoh i (ko)lektor  ;D
2
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by Yagodinac - Today at 08:37:37 am
Ovo gore je samo ilustracija, podizanje kanala se nikako ne radi na JPG jer baš onda ispadnu artefakti i kerefeke. Osim toga, uvek možeš da maskiraš zvezde i digneš samo najtamnije tonove.
3
Posmatranja / Re: PavleR - Posmatranja DSO i...
Last post by PavleR - Today at 03:07:04 am
DSO u sazvezdju Coma Berenices:

Melotte 111 - Coma star Cluster (otvoreno jato)
NGC 4494 (elipticna galaksija)
NGC 4559 - Caldwell 36 (spiralna galaksija)


Sazvezdje Coma Berenices jedino koje nosi ime po nekome ko je bio prava istrijska licnost. Ime je dobilo po supruzi egipatskog kralja Ptolomeja III, vladaru Egipta u helenistickom periodu. Kako se ratni pohod koji je Ptolomej vodio oduzio, kraljica Berenisa II je kao zrtvu bogovima prinela svoju kosu, ne bi li joj se muz bezbedno vratio. Kako je dvor helenistickog Egipta bio poznat kao srediste astronomske nauke svog doba, dvorski astronomi su u cast Berenisine zrtve jedan patern zvezda na nebu nazvali ''Berenisina kosa'' - danasnje sazvezdje Coma Berenices.

Coma Berenices je relativno malo i bledo sazvezdje koje u svom glavnom asterizmu ima samo tri zvezde. Te tri svezde su rasporedjene u obliku pravouglog trougla. Na oba temena ostrih uglova nadovezuje se po jedno jato zvezda, koja predstavljaju Berenisine pletenice. Jedana od te dve ''pletenice'', otvoreno jato Melotte 111, dominantan je objekat u sazvezdju. Kao sto posmatrac golim okom prvo uoci otvoreno jato M44 pa tek onda sazvezde Cancer, tako se golim okom u savzezdju Coma Berenices najvise istice Melotte 111, pa tek onda samo sazvezdje.

Ono sto mu fali u svetlim zvezdama, savzezdej Coma Berenices nadoknadjuje u galaksijama. Sazvezdje sadrzi 6 Messier galaksija i jedno Messier globularno jato, kao i na desetine teleskopski atraktivnih NGC galaksija. Takodje, 5 Messier galaksija u sazvezdju predstavljaju severni ulaz u Virgo Cluster i njegov su sastavni deo.


Melotte 111 (Collinder 246) - Coma Star Cluster

Otvoreno zvezdano jato u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 1.8 i privivdne velicine 5º.  Melotte 111 jedno je od najvecih, najsjajnijih i najblizih otvoreniih jata na necnom nebu:

- Sa magnitudom 1.8, po sjaju zaostaje samo za Hijadma i Plejadama. Ipak, zbog svoje ogromne velicine povrsinski sjaj jata je daleko manji od pomenuta dva, pa stoga mnogi osmatraci i ne primete da se u trougulu koji ogranicavaju tri prominente prolecne zvezde golim moze primetiti bledi rasuti sjaj ovog jata. Naime, jato lezi blizu sredista trougla koji formiraju tri svetla prolecna lokatora: Vindemiatrix (𝞮 Virginis), Denobola (𝞫 Leonis) i Cor Caroli (𝞪 Canes Venaticorum). Precizno, jato se nalazi tik uz jednu od tri zvezde u glavnom asterizmu sazvezdja Coma Berenices - Gamma (𝞬) Comae Berenices magnitude 4.4.

- Po prividnoj velicini, ovo jato je drugo na nocnom nebu, odmah iza Hijada. Medjutim, iako je nomminalna velicina objekta navedena kao 5º, u realnosti teleskopski ce biti zanimljiv dosta manji deo. Najsvetlije zvezde jata prave trougaonu formu u onliku jednakokrakog trouga, ciji kraci imaju dimenzije oko 3º a osnovica oko 1.5º. I pored toga, cak i sa tim dimenzijama Melotte 111 je gigantsko jato i kao takvo je pre svega meta za dvogled ili trazilac.

- Velicina i sjaj u kome se jato pokazuje pre svega su rezultat njegove blizine: sa rastojanjam od 280 ly od Sunca, Melotte 111 po blizini zaostaje samo za Hijadama.

Iako na prvi pogled jato deluje preveliko i cini se da pre predstavlja skup slucajno rasporedjenih zvezda, Melotte 111 je pravo pravcato zvezdano jato u kome su zvezde gravitaciono vezane i krecu se zajedno kroz svemir.

Meni licno, kao osmatracu, ovo jato je od velikog znacaja. Odlucio sam da ga opisem ne samo kao objekat vec i kao, za mene, jedan od najbitnijih lokatora na prolecnom nebu. O tome cu malo kasnije, ali kroz sezone posmatranja ja sam ovaj objekat prihvatio kao ''sidriste'' ove regije prebogate galaksijama. Takodje, Melotte 111 sam prisvojio kao startnu tacku i referencu polozaja za ulazak u Virgo Cluster galaksija.

Lociranje: Jato se vidi golim okom i direktno sam ga naciljao. Nalazi se tik uz zvezdu Gamma Comae Berenices, jednu od tri zvezde pravougla sazvezdja, ali ja nikada tu zvezdu nisam vizuelno trazio jer je Melotte 111 daleko nadsjajava.

Opservacija: Deo o opservacji ovog objekta podelicu na dva dela: deo o samoj strukturi objekta i deo o znacaju cinjenice da se Melotee 111 vidi golim okom i kako to iskoristiti da se usidrimo i krecemo po galaksijama Virgo Cluter-a.

Melotte 111 nije objekat za posmatranje teleskopom. Ja sam jato kao celinu posmatrao traziocem, a teleskopom sam ispitivao zanimljivije zvezde u njemu. Sa samo malo maste lako se moze doci do zakljucka da rapored zvezda u jatu podseca na bozicnu jelku sa ''savijenim vrhom''. Otprike kao kad na vrh jelke stavimo pretezak ukras, pa se gornji deo jelke nakrivi na jednu stranu.

- Vrh jelke cini zvezda Gamma (𝞬 Comae Berenices) magnitude 4.4. Od nje se na dve strane pruzaju dva lanca svetlih zvezda koji predstavljaju strane jelke.

- Levi lanac u sebi ima tri prominentne zvezde: 15, 16 i 17 Com, respektivnih magnituda 4.9, 5.0 i 5.2. Odmah kroz trazilac se vidi da je 17 Com dvostruka zvezda. U pitanju je pravi binarni sistem na sirokoj separaciji 146''.

- U desnom lancu isticu sve tri svetle zvezde: Struve 1663, SAO 82260, i SAO 82237, respektivnih magnituda 7.1, 6.6 i 6.4. Vec iz magnituda glavnih zvezda u lancima moze se zakljuciti da je levi lanac sjajniji od desnog. Medjutim, ta cinjenica nece smetati desnom lancu da se lepo istakne jer je sastavljen od dovoljno svetlih zvezda. Desnom lancu nedostaju zvezde u delu u kome se uliva u vrh jelke. Stoga ovaj lanac deluje dosta ispunjeniji u delu koji ide ka bazi, pa jelka izgleda kao da je neko skinuo ukrasne trake sa gornje desne polovine drveta.

- Baza jelke sastoji se od skoro pravolinijskog lanca zvezda u kome se isticu dve: 12 Com i 13 Com, respektivnih magnituda 4.8 i 5.2.

Opsti utisak je da jatom dominira 6 najsjajnijih zvezda magnitudnog rapsona 4-5. Ono sto daje lepotu pogledu je magnitudni raspon ostalih zvezda u jatu: tu je oko desetak zvezda magnitudnog raspona 6-7, pracene sa jos 50-tak zvezda sjajnijih od magnitude 10. Sama velicina jata cini da su zvezde dobro razdvojene, pa se cak i one bledjeg sjaja dobro isticu. To cini da su oba lanca i baza jelke popunjeni bledjim zvezdama koje se nadovezuju na 6 najsjajnijih sto jatu daje nepogresivu formu jednakorakog trougla. Nema kompresovanosti niti pozadinskog sjaja nerazlucivih zvezda, sve je ostro i jasno razluceno, svaka pojedinacna zvezdica se jasno istice i ima svoje ''parce nocnog neba''.

Posle osmatranja traziocem presao sam na teleskopsko osmatranje zanimljivijih zvezda u jatu:

- Prvo je na red dosao binarni sistem 17 Comae Berenices. Sistem se sastoji od komponenti magnituda 5.2 i 6.6, na velikoj separaciji od 146''. Zbog relativno svetlih magnituda i velike separacije, zvezde sistema sijaju svetlo i ostro, i prave jako lep pogled. Sistem je kolorican jer komponente sijaju jasnom plavom i belom bojom. Par potuno domiira u okularu malog uvecanja.

- Sledeca meta bila je dzinovska zvezda Gamma (𝞬) Comae Berenices koja predstavlja sam vrh jelke. Ona je istovremeno i jedna od tri zvezde u glavnom asterizmu sazvezdja i najsjajnija je zvezda u jatu. Zvezda u okularu izgleda zuto i tackasto. Sa svoje zapadne strane ima dva opticka pratioca sa kojima gradi jednakokraki trougao. Boje optickih pratioca su plava i bela, pa tri zvezde prave lep trio ostre  koloricnosti.

- Potom sam izvrsio posmatranje nekoliko svetlijih zvezda u jatu i dosao do zakljucka da nema nikakve poente teleskopski prelaziti preko objekta. Samo zvezdano polje u kome se nalaze sest svetlih zvezda objekta je siromasno i poprilicno nezanimljivo pa sam se tekeslopom brzo prebacio na sledecu pojedinacnu metu, binarni sistem Struve 1633.

- Struve 1633 divno izgleda. Sastoji se od dve u svemu poptupno jednake zvezde na separaciji 9''. Obe zvezde su magnituda 7.1, i obe su zute zvezde stelarne klase F. Par izgleda kao ''macje oci'' u potunom mraku. Sijaju potpuno podjenakim tackastim zutim sjajem, i grade jednakokraki trougao sa dve bliske blede zvezde jugoistocno i jugozapadno od sebe. Par izgleda prelepo u svojoj identicnost i dominira vidnim poljem. Bas ta dominacija para Struve 1633 u odnosu na okolinu je mozda i glavno merilo koliko je Melotte 111 ogroman objekat. Neverovatno je da unutra jednog otvorenog jata jedna njegova zvezda moze biti usamljena u vidnom polju.

Drugi deo opservacijskog izvestaja o Melotte 111 odnosio bi se pre svega na znacaj koji sam ja tokom sezona pridao ovom objektu. On meni sluzi kao jedno od najbitnijih sidrista na prolecnom nebu. Naime, Melotte 111 se vidi golim okom i u nocima najgore transparencije. Kao takav, najsvetliji je i najveci lako uocljiv objekat u ovom svetlim zvezdama siromasnom delu neba. Medjutim, koliko je ovaj deo neba siromasan zvezdama toliko je prebogat galaksijama. Najznamenitije galakticko jato na nebu - Virgo Cluster, nalazi se u delu neba koje je u potpunosti lisen svetlih zvezda i posmatraci uvek pomalo muce muku kako da mu pridju, a jedanput kada se zadje u galakticko jato, izuzetno je lako izgubiti orijentaciju u mnostvu galaksija. U Virgo Cluster obicno se ulazi sa juga ili sa zapada, od Vindemiatrix-a (𝞮 Virginis) ili Denobole (𝞫 Leois).  Medjutim, ja sam razvio svoj metod ulaska u Virgo Cluster sa severa i kao pocetna tacka mi sluzi bas Melotte 111. Naime, ako iz vrha jelke (𝞬 Com) povucem visinu na bazu jelke i produzim je na jug, posle jednog dugog poteza traziocem kroz prazno nebo udara se tacno u 11 Comae Berenices, zvezde pored koje se nalaze galaksije M85 i M100, objekti koji predstavljaju severni ulaz u Virgo Cluster. Odatle je kretanje u Cluster-u lako, ali to je tema za neki drugi post. Sa drudge strane, Melotte 111 mi je polazna tacka i za puno galaksija u sazvezdju Coma Berenices koje nisu deo Virgo Clustera, od kojih su neke NGC 4565, NGC 4559 i  NGC 4278.

-----------------

U okolini Melotte 111 nalazi se bar desetak teleskopski zanimljivih galaksija, od kojih je najznamenitijija NGC 4565 - Needle Galaxy. Medjutim, ja ove sezone nisam potanko posmatrao tu galaksiju i nisam napravio audio zapis sa detaljima. Posto ne zelim da pisem izvestaj po secanju iz proslih sezona, ova galaksija sacekace vedro nebo pa cu je sa zadovoljstvom opisati jer je objekat spektakularan. Ove sezone posmatrao sam, ja mislim, osam galaksija u okolini Melotte 111 i u ovom postu dacu opis dve od njih, od kojih NGC 4559 ne zaostaje mnogo u atrkativnosti za ''Iglom''.


NGC 4494

Elipticna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 9.8 i prividne velicine 4.5'.

Ovu elipticnu galaksiju sa posmatracke strane karakterisu dve osobine: visok povrsinski sjaj i skoro loptasta pojava. Iako same elipticne galaksije pokazuju malo, a uglavnom nimalo detalja, meni su one uvek drage mete. Ne bih sada da pisem o prirodi elipticnih galaksija, to cemo neki drugi put, ali dovoljno je reci da one predstavljaju poslednji stadijum galakticke formacije - rezultat su kolizije dve ili vise spiralnih galaksija, cije su se zvezde izmesale i na kraju preuzele elipticnu formu bez osobenosti oblika. Stoga su elipticne galaksije jedne od najstarijih galaksija i mesta su gde je zvezdana formacija uglavnom zamrla. One su uglavnom dom starim crvenim zvezdama u ''dubokoj penziji''.

Po svom obliku elipticne galaksije mogu biti vise ili manje elipticnog oblika i to se vidi u njihovoj oznaci. Da je rec o elipticnoj galaksijij prepoznacemo po oznaci E, posle koje stoji broj zapisan arapskom cifrom. Taj broj moze da se krece od 0 do 7, sto znaci da oznake dolaze u rasponu E0 - E7. Sto je broj manji to znaci da je galaksija zaokrugljenija, a sto je broj veci znaci da je galaksija spljostenija (elipticnija). NGC 4494 nosi oznaku E 1-2, sto znaci da je blizu obliku sfere.

Takodje, ova galaksija ima izuzetno visok povrsinski sjaj od oko 11.9 mag/arcmin², sto je za galaksije mnogo. Taj povrsinski sjaj pomoci ce joj da se izbori sa bliskom zvezdom pored sebe, ali o tome u sekciji o opservaciji. Isto tako, usled visokog povrsinskog sjaja NGC 4494 dobro podnosi uvecanja, sto nije bas cesto kod galaksija.

Lociranje: Izuzetno lagano. U trazilac nacentriramo svetli binarni sistem 17 Comae Berenices, koji je deo Melotte 111 i koji sam opisao u prethodnoj meti. Pogledamo zvezdu kroz okular malog uvecanja, pomerimo je na levu stranu okulara i u vidno polje ce jasno uci sjaj elipticne galaksije NGC 4494.
Alternativno, od 17 Com mozemo skociti samo 30' na istok do zvezde SAO 82354 jer se galaksija nalazi tik uz tu zvezdu.

Opservacija: Galaksije je od zvezde SAO 82354 udaljena samo 5', sto znaci da ce na svim uvecanjima zvezda praviti blisko drustvo galaksiji. Zveda sija ostom zuto-narandastom bojom i magnitude je 7.9. U principu, kod vecine drugih galaksija to bi osmatranje samog galaksije ucinilo jako teskim, ali tu u igru ulazi ogroman povrsinski sjaj nase mete koji sa lakocom uspeva da se izbori sa svetlom pratecom zvezdom. Cak i ako je samo 5' od zvezde magnitude 7.9, NGC 4494 sija izuzetno svetlo i tako se lako izdvaja u vidnom polju da kao da se podsemva zvezdi - ''ne mozes mi nista''.

Sto se tice detalja, kod elipticnih galaksija njih nema mnogo. Kod ovakvih objekata detalji se svode na to da li sjaj bledi ka spoljasnosti ravnomerno ili naglo, da li je oblik objekta kruzan ili eliptican i da li galaksija pokazuje nuklus i kakvog je on oblika. Iako na manjim uvecanjima NGC 4494 deluje potpuno kruzno, na uvecannju 176x pocinje da se vidi blaga izduzenost galaksije u smeru sever-jug. Na tome uvecanju galaksija jos uvek deluje poprilicno loptasto, pa sam presao na uvecanje 320x da ispitam izduzenost objekta. Na 320x pokazalo se da galaksija jeste izduzena, i to u smeru sever-jug. Takodje, kombinacija uvecanja 176 i pogotovo 320x pokazalo je galaksija ima malo i svetlo zvezdoliko jezgro koje je osetno veceg sjaja od okruzujuceg dela galaksije. Posle tog pocetnog naglog pada sjaja izmedju jezgra i hala, halo se stabilizuje u sjaju i fino i ravnomerno bledi  u ka okruzujucem nebu. Sama velicina u kojoj se galaksija pokazuje zavisi od uvecanja i tehnika posmatranja. Iako na malom uvecanju jezgro dominira objekatom i stoga se cini da je galaksija mala, kombinacijom velikih uvecanja i perifrnog vida halo poprilicno dobija na velicini i galaksija se prikazuje pristojno velikom.


NGC 4559 - Caldwell 36

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 10.1 i prividne velicine 10.7'x4.4'.

Kada sam prvi put pogledao ovu galaksiju znam da sam izgovorio nesto u smislu ''Au Sunce ti Bozje''. NGC 4559 je klasican primer kako galaksiji ne trebaju spirane ruke da bi bila izuzetan pogled u okularu. Da ne pomislie citaoci da je ovo neka ogromna svetla galaksija laka za posmatranje, naprotiv. Galaksija jeste prilicno velika ali zato joj je povrsinski sjaj veoma mali. Objekat je izuzetno tesko posmatrati ali u okularu ova galaksija lici na sve sem na klasicnu spiralnu galaksiju i to je pravi unikatnim pogledom.

Lociranje: Lociranje ove galaksije je iznenadjujuce tesko. Iako se galaksija nalazi blizu Melotte 111, blizu objekta nema nijedne iole svetle zvezde pa se mora imati malo vestine u pogeldu kroz trazilac ne bi li se primetilo ono malo zvezda magnitude 8-9 koje su blizu galaksije. Najbliza iole svetla zvezda galaksiji je SAO 82380 magnitude 8.6 i ja sam uspeo da je vidim kroz trazilac. Do nje sam dosao sledecim star-hoppom:

- Na sredini linije koja spaja dve zvezde u glavnom asterizmu sazvezdja (𝞫 i 𝞬 Com) nalaze se dve jasno vidljive svetle zvezde: 30 i 31 Com. Kada krenemo od  𝞬 Com ka te dve zvezde, u tom smeru odmah posle 1.5º naici cemo na poslednju iole svetlu zvezdu na toj liniji: SAO 82380. To je otprilike pola hoda trazioca. Zvezda jeste izuzetno bleda ali izdvojice je to sto posle nje u duzini od citava 2.5º nema apsolutno nijedne zvezde u polju.
- Nacentriramo  SAO 82380 u trazilac, pogledamo kroz okular malog uvecanja, pomerimo zvezdu samo malo ulevo u i vidno polje ce uci veliki i bledi sjaj galaksije NGC 4559.

Opservacija: Sad kad slusam audio zapis posmatranja, prva stvar koju cujem posle nalazenja objekta je ''Koliko je ovo dobro''. NGC 4559 je sve samo nije klasicno posmatranje spiralne galaksije. Naprotiv, galaksija deluje potpuno iregularno, i po obliku, i po nejednakom sjaju po svom telu, i po smaknutom jezgru, i po potpunoj asimetricnosti ivica. Galaksija je poprilicno velika i bleda. Ta velicina, uparena  sa ne bas ''prvorazrednom'' magnitudom rezultuje malim povrsinskim sjajem od samo 14 mag/arcmin². To je cak dve magnitude manje po jedinici povrsine od prethodne mete NGC 4494. Kad se te brojke prevedu u okularski pogled to znaci da je osmatranje galaksije poprilicno tesko i da objekat zahteva mnogo, mnogo truda.

Da krenem od orijentacije. Galaksija se pokazuje izduzeno u smeru jugoistok-severozaoad. Vec na malom uvecanju vidi se ''isaranost'' po telu galaksije, tj. da je objekat celom svojom povrsinom protkan razlikama u sjaju po licu galaksije, te da u galaksiji postoje nasumicno rasporedjena mesta svetlijeg i bledjeg sjaja.

Galaksiju sam najvise osmatrao na uvecanjima 137x i 176x i ovo su neke od glavnih karakteristika objekta:

- Asimetricnost oblika. Galaksjja ne izgleda ni kao oval, ni kao elipsa ni kao krug. Najblize sa cime bih mogao da je uporedim je semenka suncokreta. Naime, kraj galaksije koji ide na severozapad brze bledi od kraja koji ide na jugoistok. Stoga severozapadni kraj deluje krace i zaobljenije, a jugoistocni duze i spicastije, dok sama galaksija deluje jako izduzeno. Galaksija izgleda ''polomljeno'', kao da joj je neko odlomio jedan kraj.

- Nejednakost sjaja po povrsini objekta. Sjaj galaksije nije uniforman vec se po telu objekta javljaju regije manjeg i veceg sjaja. U principu, duzi deo galaksije se javlja svetlije u odnosu da kraci, polomljeni deo. Medjutim, i unutar samih delova galaksije postoje razlike u nijansi sjaja. Ta isaranost preko tela je recimo meni bio prvi utisak kada sam video objekat. Tek posle toga sam uocio asimetricnost oblika.

- Jezgro galaksije je takodje prica za sebe. Sredisnja regija galaksije se jedva razlikuje u sjaju od okruzenja, stavise, bas oko nje je javlja malo jaca ''isaranost'' povrine, pa cak ponekad deluje da je u nekim delovima sredisnja regija bledja od periferije. U principu, sredisnja regija se vidi, ali daleko da svojim sjajem dominira pogledom. Sama sredisnja regija je velika, ali se slabo istice u odnosu na okruzenje ostatka galaksije. Ne mogu sa sigurnoscu da kazem da sam uocio nukleus centralne regije. Pojacani sjaj u samom centru postoji, ali ne mogu da potvrdim da galaksija ima centralni nukleus.

- Izmestenost centralnog dela galaksije. Kako galaksija deluje asimetricno i ''polomljeno'', tako i centar nije smesten u srediste objekta vec se nalazi pomeren ka kracem i oblijem delu galaksije. To duplira utisak asimetricnosti koji ovaj objekat ostavlja.

- Galaksija ima nekoliko zvezdi superimponiranih preko sebe. Te zvezde nisu nimalo blede i jasno su vidljive direktnim vidom. Sve zvezde smestile su se u kraci deo galaksije na severoaapadu. Po sjaju se isticu tri zvezde, dve superimponirane u halo na njegovom juznom i severnom delu, a jedna neposredno na ivici hala.

- Galaksksiju odlikuje ostar i jasan prelaz u okruzujuce polje.

NGC 4559 je jedno naporno ali zahvalno posmatranje. Posle silnih posmatranja spiralnih glalaksija posmatrac mozda malo ''ogugla'' na cesto slicne forme u kojima se takvi objekti javljaju, pa tada pogled na NGC 4559 zaista ''izuje iz cipela''. Ja ovu galaksiju smatram za jedno od boljih prolecnih posmatranjea, ali za nju treba vreme, dobra tehnika posmatranja, solidna aparatura i strpljenje. Objekat je velik i bled, i trazi ''zrtvu'' ali zato daje jedno zaista fantasticno posmatranje.

Mapa lokacije:: https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53595786192/in/dateposted-public/
4
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by Magelan118 - Yesterday at 10:53:36 pm
Naravno da mi ne smeta, tako i ja nesto naucim. E sad, imao sam ja takvu pozadinu medjutim, mislio sam da se previse nekih "artifakta" pojavilo oko te zvezde. E sad da li je to prava neka prasina ili sta li je ne znam tako da sam na histogramu blackpoint jos malo smanjio.
Ali dobro, nesto novo se uvek treba nauciti.
5
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by CyberianIce - Yesterday at 10:36:17 pm
Da, zaboravio sam reći da je to bitno gledati kada se kalibrišu boje upravo zbog montiora jer nisu svi monitori isto kalibrisani ili čak nisu nikako, a kada gledaš vrednosti sa pipete da budu što pribliznije jedna drugoj onda si siguran da je pozadina neutralna iako će možda na tvom monitoru delovati više crvenkasto, zelenkasto ili plavičasto. Obični monotori uglavnom uopšte nemaju mogućnost prikaza čitavog gamuta.

Eyeballing je pogrešna metoda iz više uglova. Počevši od toga da nikome ništa neće izgledai isto (ok, na to smo već pristali), ako pokušaš nešto štampati na CMYK printeru neće izgledati isto a osim toga baš Urošu i meni se desilo da obrađujemo slike dok je ekran bio u noćnom režimu (blue filter) pa smo sutradan shvatili koliko smo se zajebali.
6
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by Yagodinac - Yesterday at 09:10:39 pm
Evo Cyber objasnio, 24, 24, 24 su vrednosti kanala u Photoshop-u. To obezbeđuje da se tamni signal uvek vidi kod ispravno kalibrisanih monitora.
BtW uvek je moguće da se signal malo "zagubi" kad staviš da nebo bude potpuno crno pre svega kod onih kod kojih je monitor tamnije kalibrisan, odnosno nekalibrisan. Mnogi gejmerski monitori su takvi po difoltu.

Napravio animaciju između 16 i 24 pozadine, nadam se da Magelan nema ništa protiv što sam brljao po njegovom radu. Po meni je razlika u haloima primetna, gledam na kalibrisanom monitoru a čak i telefon prikazuje razliku:

7
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by CyberianIce - Yesterday at 07:38:47 pm
Misli da svemir ne bude crn nego siv. Uzme se pipeta sa sample size average 3x3 ili 5x5 i postavi nasumično na nekoliko tačaka na pozadinu (gde nema nikakvih zvezda) i kanali se zasebno kalibrišu tako da srednja vrednost tih zemplova bude (24, 24, 24) za (R, G, B).

Neko će reći to je stara škola, iz vremena kad nije bilo toliko alata i pluginova za obradu, to je bio kompromis da se strečuje a da nema apsolutnih gubitaka informacija (klipovanja) na uštrb gubitka dinamičkog raspona. Offset kod astro kamere radi nešto slično ali to je ipak druga tema.

Međutim, danas je naprednim alatima ipak moguće dobti apsolutno crnu pozadinu (0, 0, 0) ili veoma blizu, bez da išta klipuješ jer alati omogućavaju zaseban processing objekata, zvezda i same pozadine kao takve i sposobni su da na kraju sve to uklope bez da slika izgleda kao frankeštajn. To je nova škola, često je karakteriše veoma izražen HDR, prepržene boje i gubitak originalnih informacija pa kome je do toga stalo normalno može da hejtuje.
8
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by Magelan118 - Yesterday at 07:30:34 pm
@Pavle, svasta je mene zezalo a opet dosta sam izvukao ali ne bas koliko treba.
Ima tu jos 3-4 male galaksijice iz PGC kataloga ali nisam hteo njih da ukljucim u anotaciju.
Drago mi je da ti se svidja meta.
I ja volim ove mete sitnijih galaksija iako mi uopste ne odgovaraju za teleskop ali zanimljive su.

@Yagodinac, da, ovo nije žižna daljina koja je optimalna za sitnije mete. Ne moze jedan teleskop da zadovolji sve potrebe.
Sto se tice pozadine, to sam video mislim kod Trevora na YT kad je koristio PS za obradu mada mislim da je on isao na 19, 19, 19.
Sad radim obradu u PI ali mozda si u pravu, mozda bih mogao sliku pred kraj ubaciti u PS i tako namestiti pozadinu jer sam idem metodom "odprilike kako mi se svidi na oko ali gledano na ekranu desktopa".
Taj halo sto pricas je sama galaksija ali ja nisam uspeo da u njoj uhvatim detalje pa se tek tek tako nazire kao mrlja oko jezgra. Jednog dana mozda...
To me je i iznerviralo kada sam uzeo da obradjujem prvi put, reko sta je ovo ovako šugavo oko galaksije, bledi, ne valja materijal.
Sad kad sam obradjivao pogledao sam na netu kako ona izgleda i vidro da je to deo galaksije ali i koliko meni detalja fali😂

Ali skroz si u pravu kada je rec o ekranima. Svaki ekran drugacije prikaze istu sliku.
Evo na mom telefonu izgleda pretamna dok na starom telefonu ako i na ekranu desktopa izgleda bolje ...
9
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by ε Aurigae - Yesterday at 10:40:24 am
na sta mislis kada kazes 24/24/24 da bude podeseno nebo
10
Astrofotografija / Re: Messier objekti
Last post by Yagodinac - Yesterday at 08:47:40 am
Jako lepe boje i detalji u galaksijama. Generalno odličan rezultat za tu vrstu teleskopa i tu žižnu daljinu. E sad, ja sam stara škola i volim da mi nebo bude 24, 24, 24 i kad tako podesim tvoju fotku u odnosu na 16 vidim da halo oko leve galaksije kao i onih nekoliko malih dole dodatno iskoče. Naravno, ostaje pitanje kome je kako kalibrisan monitor i ko gleda forum na telefonu, ali to su već sasvim stota pitanja, da ne kažem trivijalna.
Pages1 2 3 ... 10