• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

Julsko posmatranje DSO - deo II: M10, M12 i NGC 6572 (Emerald Nebula)

Started by PavleR, July 28, 2023, 12:16:12 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

PavleR

Pozdrav svima. U ovom postu obradicu tri izuzetne mete iz sazvezdja Ophiuchus: dva globularna jata i jednu malu planetarnu maglinu.

M 10

Globularno jato u sazvezdju Ophiuchis magnitude 6.6 i prividne velicine 19.3'. Jato je Shapley-Sawyer klase VII, sto znaci da je poprilicno rasutije od M92 i NGC 6229 koje sa opisao u prethodnom postu. Jato je prilicno blizu Suncu na udaljenosti 14.300 ly, medjutim, zbog njegove lokacije blizu ravni Mlecnog Puta, prasina izmedju nas i M10 zabledjuje njegove zvezde za skoro magnitudu.

Lociranje: Objekti unutar glavnog asterizma sazvezdja Ophiuchus su poprilicno nezgodni za lociranje - bar meni. Osnovni asterizam koji predstavlja telo Zmijonose sastavljen je od svetlih zvezda i sija sjajno, ogromno  i ponosno na jugu u kasnim prolecnim i ranim letnjim nocima. Medjutim, unutar asterizma je malo svetlih zvezda - samo pet njih sija magnitudom svetlijom od 5. Po tome je sazvezdje slicno sazvezdju Pegasus i njegovom asterizmu ''Veliki Kvadrat''. Ogromna povrsina ogranicena izuzetno svetlim svezdama ali unutra - mrak.
Nejlogicnije je objekat locirati preko zvezde Saik (𝞯 Ophiuchi) magnitude 2.5, sredisnje zvezde u juznom delu asterizma. Medjuitm, ja sam imao problema kada krenem od te zvezde. Umesto toga, lakse sam se snasao krenuvsi od zvezde Cebalrai (𝞫 Ophiuchi) u levom ramenu Zmijonose. Jug-jugozapad od te zvezde u traziocu ce se videti dve zvezde sa kojima Cebalrai gradi trougao. Pratilti liniju levog kraka tog troula sledecim star-hoppom: HD 158837 - 41 Oph - 30 Oph. Sve zvezde se nalaze na istoj liniji i jedne su od najsvetlijih unutar asterizma. Centriramo 30 Ophiuchi u trazilac i 1º jugozapadno od nje primeticemo magloviti sjaj - nasu metu M10.

Opservacija: Divno jato malog centra i velikog, bogatog haloa. Na maliim uvecanjima centar se tesko vidi a kamoli razlucuje, ali se zato odlicno vidi kako halo polako bledi i postepeno nestaje u okolimu. Za detalje hala mora se povecati uvecanje jer se tada slika potuno transformise. Ja sam ga najvise posmatrao na uvecanju 176x i sa puno koriscenja pomocnih osmatrackih metoda (averted vision i decentriranje jata). Na tom uvecanju halo se razlucuje na nebrojano mnogo zvezda a opsti oblik postaje peskast i granularan. Na stotine bledih, jedva vidljivih zvezda koje izgledaju peskasto razbacane iznad kompaktnog jezgra. Kako je centar izuzetno mali, jato deluje siroko sa zvezdama koje iz njega idu duboko u polje. Da bi se razlucio centar potrebno je ici na veca uvecanja. Ja nisam pokusao da ga razlucim jer je samo bogatstvo halo poenta ovog jata.
Pogled je prelep ali je osmatranje naporno. Jato se ne moze osmatrati direktnim pogledom jer onda potpuno drugacije izgleda od ovoga sto sam ja opisao. Ako centriramo jato i gledamo direktno u njega videcemo samo malo jezgro okruzenom maglom i nekoliko desetina razlucenih zvezda. Za gore opisani pogled neophodno je koristiti periferni vid ili jato pomeriti na levu ili desnu granicu vidnog polja i posmatrati ga sa strane. Ne bih sada ovde da opisujem mehanizam delovanja ovih tehnika, to moze da bude neka druga tema. U svakom slucaju, ako hocemo da izvucemo maksimum iz ovog objekta moramo da se koristimo malo naprednijim tehnikama. Sva sreca, na letnjem nebu se nalazi idealan objekat za vezbanje perifernog vida - NGC 6826 Blinking Planetary. To je planetarna maglina notorna po tome sto se ne vidi direktnim vidom a pokazuje se perifernim. Naziv ''Treptauca'' maglina dobila je bas zbog toga sto se smenjivanjem direktog i perifernog vida postize da maglina nestaje i potom se ponovno pojavljuje. Ko zeli da isporba i poboljsa svoje vestine perifernog vida - sada je vreme :). Ne zelim da kazem da se jato ne moze potpuno razliciti direknim vidom - verovatno moze duzim osmatranjem; prenosim ono sto sam ja radio. Ja sam skoro instant presao na decentriranje jata jer se pogled bas poboljsao. Verovatno se isti rezultat moze dobiti i duziom direktnim posmatranjem jer je meta poprilicno svetla.

M 12

Globularno jato u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 6.7 i prividne velicine 16'. Jato je Shapley-Sawyer klase IX, sto znaci da je jato rasuto prema centru. Vizuelno, klasa IX deluje poprilicno nekoncentrisano i to je razlog zasto su pocetni posmatraci smatrali da je M12 zgusnuto otvoreno jato. Ovaj objekat je vizuelno blizu globularnom jatu M10 koji sam opisao ranije ali ne samo i vizuelno; naime, njihova realna razdaljina u svemiru je veoma mala pa su ne samo vizuelni vec i fizicki susedi.

Lociranje: Najpametnije ga je posmatrati posle posmatranja jata M10, jer se jata nalaze u blizini. Kada zavrsimo osmatranje M10, vratimo se na zvezdu 30 Ophiuchi, pomerimo se traziocem na zapad dok u pogled ne udju dve relativno sjajne zvezde. Necete ih promasiti, jedine dve zvezde zapadno od 30 Oph koje se isticu. Otrpilike 1º zapad-severozapad od njih nalazi se M 12.

Opservacija: Meta je ogromna i na uvecanju 176x zauzima pola vidnog polja okulara. Jato je izuzetno zamimljivo za posmatranje, potpuno drugacije od dosada opisanih jata. Najpre, jato je potpuno rasuto sa jako malo centralne kondenzacije. Notorno je po tome sto je za razlucivanje jata potrebna apratura minimum 200mm ali se posle toga sa svakim dodatnih 50mm aparature jato drasticno bolje razlucuje. Aparatura kojom ja raspolazem smatra se se onom koja ce razluciti jato u stotine zvezda i tacno tako je i bilo. I na posletku, a mozda i najbitnije, sam sjaj zvezda unutar jata je drugaciji nego kod vecine ostalih globulara. Naime, ja sam izbrojao 14 zvezda koje po mojoj proceni sijaju magnitudom 10-12. Za 4 od njih sam siguran da ne pripadaju jatu nego su superimpozirane preko njega. Znajuci da najsjajnija zvezda koja pripada jatu sija magnitudom 12 logican zakljucak je da su neke i od ostalih pomenutih zvezda takodje superimpozirane na jato. Iza tih 14 zvezda krece peskast sjaj stotinu jasno razlucenih zvezda. Sve zajedno cine predivnu scenu, jer ovih 14 zvezda deluju istureno u odnosu na ostale sto stvara 3D efekat slike. Jato izgleda kao da se sastoji od zvezda svih mogucih magnituda od 10 pa nadalje.
Ukupnan utisak mi je da meta izgleda kao otvoreno jato, a u srcu otvorenog jata - maglina.

NGC 6572 - Emerald Nebula (Blue Racquetball Nebula)

Malecka, mlada planetarna maglina u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 8.1 i dimenzija samo 11''. Iako je izuzetno mala, bas ta velicina u kombinaciji sa pristojnom magnitudom maglini daje ogroman povrsinski sjaj. Svoj sjaj duguje svojoj mladosti; maglina je stara svega oko 2.600 godina, pa joj je materijal jos uvek poprilicno koncentrisan. Ova maglina je mozda najklasicniji primer drugacije percepcije boja koja varira od posmatraca do posmatraca.

Lociranje: Lociranje ove magline preko mape ili Stelarijuma je pravi pakao ako ne znamo jednu cinjenicu - maglina je toliko svetla da se i pored svoje velicine vidi u traziocu !!! Ako nismo svesni tog podatka ceka nas mukotrpan i verovatno uzaludan rad, jer u susedstvu objekta nema nijedne svetle zvezde ali zato ima pregrst bledih koje ce ispuniti okularsko vidno polje i navesti nas da se ''izgubimo''. Pri svojoj velicini, NGC 6572 se u okularu malog uvecanja ne razlikuje od zvezde.
Ako se krene od znanja da se maglina vidi u traziocu, lociranje je osrednje komlikovano i ovo je moj nacin: krene se od zvezde Rasallhague (𝞪 Ophiuchi) magnitude 2.07. Pomerimo se traziocem na istok do zvezda 71 i 72 Ophiuchi koje leze jedna pored druge. 1.5º jugoistocno od 71 Ophiuchi u traziocu se primeti trougao koji cine tri blede zvezde. Kada prodizimo tezisnu duz od najsevernije zvezde na stranicu koje formiraju ostale dve za duzinu te tezisne duzi, u traziocu cemo primetiti ''zvezdu'' koje nema na mapama - ta ''zvezda'' je NGC 6572.

Opservacija: Ovaj objekat je predmet mnogih rasprava u pogledu svoje boje. Posmatranja idu od ''plava da plavlja ne moze biti'' do '''plave ni u tragovima''. Moja opservacija mnogo je bliza ovoj drugoj krajnjosti. U poredjenju sa planetarnom maglinom NGC 2022 u sazvezdju Orion ova maglina mi je sve sem cisto plava. Ja sam je video zuckasto-zelenu, sa blagom promenom boje ka zelenoj sa povecavanjem uvecanja.
Visok povrsinski sjaj magline cini da objekat izuzetno dobro podnosi uvecanja i ja sam isao do uvecanja od 409x. Tek preko toga, na uvecanju 530x, maglina je pocela neznatno da gubi ostrinu.
Na malim uvecanjima maglina izgleda samo kao koloricna zvezda. Medjutim sa povecanjem uvecanja otkriva se pravi oblik ovog objekta - maglina je jasno elipsasta struktura sa neznatno jacim osvetljenjem u centralnoj regiji. Ako i sumnjate da li ste u okularnu malog uvecanja nasli maglinu ili ne, povecajte uvecanje, izostrite okolne zvezde i maglina se pokazati promenom oblika iz kruznog u ovalni dok ce okolne zvezde ostati tackaste.
Nisam koristio nebula filtere jer za njih nije bilo potrebe. Naime, maglina nema veliku spoljasnju skoljku koja zahteva upotrebu filtera.

Na kraju bih ponovo, slicno kao u prethodnom postu, zeleo da kazem koju rec o malim planetarnim maglinama; ovog puta o lociranju. Svi koji koriste Stellarium su u velikom problemu kod ovih objekata: mnoge male planetarke nisu ni unesene u Stelarijum a i one koje jesu stoje u pogresnoj razmeri sa zvezdama. Pocetna podesavanja Stellariuma prikazuju zvezde nestraznerno vece u odnosu na male planetarke. Imajte ne umu da se cesto planetrna maglina vidi u traziocu a zvezda pored nje ne - iako u Stellaruimu izgleda vece i sjajnije od same magline.

U sledecem postu planiram da forumski obradim svoj dnevnik sa julskog posmaranja tri otvorena jata koja se nalaze jedno do drugog u nizu: IC 4665 (Little Beehive Cluster), NGC 6633 (Captain's Hook Cluster) i IC 4756 (Graff's Cluster). Prva dva se nalaze u sazvezdju Ophiuchus a poslednji u sazvezdju Serpens. Tri izuzetne mete potpuno zanemarene zbog svojih oznaka IC i NGC, a u stvari po sjaju i velicini se mogu meriti sa bilo kojim Messier jatom.

Hvala na citanju i uskacite u diskusiju. Veliki pozdrav.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

mboskovic


mitja

Pavle ozive ti forum sa zivopisnim opisom. Svaka cast. Nastavi sa samo lepo je citati.
Skywatcher 150/750 P
Celestron astromaster 130 EQ
EQ2 celestron montaza.
Skywatcher EQ5 GoTo Pro
Canon 2000D
Svbony 305 pro ar coating
Svbony UHC, Svbony IR cut, Svbony IR pass, Moon and skyglove filter, Solar filter.

PavleR

Quote from: mitja on August 01, 2023, 09:47:12 amPavle ozive ti forum sa zivopisnim opisom. Svaka cast. Nastavi sa samo lepo je citati.

Hvala svima koji citaju i podrzavaju ove postove. Nije njih ni lako napisati ali ako ih ljudi citaju sve ovo ima smisla.

U principu ovo su modifikovani izvodi iz dnevnika posmatranja koji vodim. Osmatracka astronomija bledi iz secanja ako se nekako ne zabelezi. Moze da se zabelezi skicom a moze i tekstom. Mislim da ovi tekstovi lice na nesto, meni znace mnogo. Mene su tekstovi Kinga i Bakich-a prebacili na jedan visi nivo osmatracke astronomije i svestan sam koliko osmatracki izvestaji znace predanim astroamaterima. Kad vec vodim svoj dnevnik nije mi tesko i veoma mi je drago da pokusam da pomognem i ja drugima tako sto cu njegove delove povremeno obraditi i postovati ovde. Jedino su oni malo iscrpniji i temeljniji od onoga sto se moze naci po casopisima, ali koga zanima mislim da je to i dobro.

Hvala svima na citanju.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Yagodinac

Fenomenalan izveštaj, naročito imajući u vidu koliko je vremena i energije potrebno za ovako detaljno opisivanje.