• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Started by PavleR, August 16, 2023, 03:17:39 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

ε Aurigae

🔭
SVBony SV503 80/560 ED refractor | EQ5 OnStep conversion | Canon 550d astromod
SVBony SV165 30/120 guider scope + SV305 pro gude cam

🔭
SkyWatcher 130/650 newtonian - AZ5

PavleR

Quote from: Magelan118 on November 21, 2023, 07:39:17 pmAuuuu 20" je pola metra...
To je zverka. Zapravio i ovaj koji imas je zverka. Kad se pojavis na Mesierovom maratonu ovako uvezban hehe
Ko misli da ga osvaja neka hvata priliku dok Pavle nije poceo da dolazi :)

Ta zver od pola metra u resetkastoj formi staje u gepek limuzine :). Ova moja mora u hecbek sa oborenim sedistima i to samo zato sto je flex.

Quote from: ε Aurigae on November 21, 2023, 07:49:49 pmPavle, da li si dolazio do Letenke?

Nisma dolazio nikada, imam jako malo slobodnog vremena, pa iskreno, svaki sobodan trenutak verdrih veceri korisitm za osmatranja. I to mi oduzima vremena posto zivim i radim u Beogradu, bukvalno sednem u kola, vozim sat vremena, posmatram i vratim se kuci oko 4 ujutru. Fanatik :). Kada mogu da vezem dve-tri noci da ostanem na lokaciji to mi je premija. Doci cu obavezno kad bude neko okupljanje a imam slobodnog vremena.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Da, sve te razumem, moj 200/1200 bojler Dobson zauzme celu zadnju klupu a postolje pola gepeka. Tvoj je bar flex ali opet je glomazan a i postolje je vece.

I na Letenki bi posmatrao.
Razmisli o dolasku na Mesijerom maraton.  On traje samo jedan dan(noc).
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

ε Aurigae

Pavle, ti koliko vidim si opasan kandidat da preuzmes prvo mesto kao osoba koja drzi rekord letenke :)))
🔭
SVBony SV503 80/560 ED refractor | EQ5 OnStep conversion | Canon 550d astromod
SVBony SV165 30/120 guider scope + SV305 pro gude cam

🔭
SkyWatcher 130/650 newtonian - AZ5

dragan1956

Šta da kažem, ovo je knjiga i pri tome najbolja knjiga o praktičnoj astronomiji koju sam ikada video! Uz to ću se (nadam se) svake godine vraćati na odgovarajuća poglavlja. Za neiskusnog "polua-stronoma" mnogo šta je nemoguće pronaći, ali kako prolazi vreme verovatno će sve više objekata biti obeleženo sa "pronađeno". Naravno da bi skice mogle da olakšaju posao, ali ovako je zahtevnije i tim samim zanimljivije i izazovnije. Za ovako nešto siguran sam da imaš podršku i zahvalnost cele (na žalost malobrojne) astronomske zajednice ovde. Puno HVALA!!!
p.s. pitanje je šta od svega ovoga može da se vidi sa (najčešće) manjim teleskopom, kao i razlika u svetlosnom zagađenju na mestu sa kojeg si posmatrao i na mestima sa kojih mi posmatramo, ali to su večiti astronomski problemi u obliku dodatnih glavobolja tipa "da li ne uspevam da pronađem, ili se jednostavno u ovim uslovima ne može videti".

PavleR

Quote from: dragan1956 on November 23, 2023, 11:46:57 pmŠta da kažem, ovo je knjiga i pri tome najbolja knjiga o praktičnoj astronomiji koju sam ikada video! Uz to ću se (nadam se) svake godine vraćati na odgovarajuća poglavlja. Za neiskusnog "polua-stronoma" mnogo šta je nemoguće pronaći, ali kako prolazi vreme verovatno će sve više objekata biti obeleženo sa "pronađeno". Naravno da bi skice mogle da olakšaju posao, ali ovako je zahtevnije i tim samim zanimljivije i izazovnije. Za ovako nešto siguran sam da imaš podršku i zahvalnost cele (na žalost malobrojne) astronomske zajednice ovde. Puno HVALA!!!
p.s. pitanje je šta od svega ovoga može da se vidi sa (najčešće) manjim teleskopom, kao i razlika u svetlosnom zagađenju na mestu sa kojeg si posmatrao i na mestima sa kojih mi posmatramo, ali to su večiti astronomski problemi u obliku dodatnih glavobolja tipa "da li ne uspevam da pronađem, ili se jednostavno u ovim uslovima ne može videti".

Pozdrav Dragane i hvala na citanju i podrsci.


Iako su nekako sekcije ''Lociranje'' i ''Osmatranje'' privukle najvecu paznju, meni je ipak najdraze kada napisem nesto o prirodi objekata koje posmatramo, jer mislim da ako znamo sta posmatramo da ce i posmatranje imatu drugaciju dimenziju. Ono u sta duboko verujem je da amaterska osmatracka astonomija treba da se bavi - astronomijom. Da u centru paznje treba da budu objekti, a manje oprema. Oprema je bitna ali nije presudna. I sa mnjim teleksopom, i sa losijom opremom moze se videti mnogo toga. Najbitmnije je izaci i posmatrati. Ako sa svoje lokacije i svojim teleskopom mozes da kvalitetno osmotris 20 objekata - to je 20 cuda koje 99.99% covecanstva nikad nije naslo shodno da sebi priusti. Tako da izadji, uzivaj u tih 20 cuda, a ako usput stignes i da izucih sta tih 20 cuda jesu, kako su nastala i sta predstavljaju, videces da je i tih 20 dovoljno da to vece pred okularom bude posebno. Ne brini ako nesto ne mozes da pronadjes, uzivaj u onome sto mozes, i osecaj se povlasceno u odnosu na 99.99% covecanstva :).
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Dragane, sta sve mozes a sta ne mozes da vidis zavisi od jaako puno faktora. Ovo sto Pavle radi ne moze bas svako.
Prvo ima "light bucket".
Sto veci teleskop, vise svetla skuplja i lakse se vide tamniji objekti. Isto tako lokacija i svetlosno zagadjenje igraju ogromnu ulogu.
Meni su na vreme rekli da cu npr sa M101 i mislim M110 imati puno problema tj necu ih moci videti sa moje bortle 5 lokacije.
Tek kada sam otisao na Letenku, bortle 4, sam uspeo da ih vidim. Pricamo o 200mm ogledalu.

Isto tako iskustvo u posmatranju igra ulogu. Pavle je pomenuo periferni vid. Njime se posmatraju ti bledi objekti, ne direktno gledajuci u njega.

Evo jedna slika koja moze da ti bude neka orijentacija sta mozes lakse da vidis pa polako mozes da ides i na teze mete.

SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

Yagodinac

Sve se slažem samo ne sa ovom desno kategorijom "very hard", možda iz centra grada je very hard ali M20 i M101 se itekako vide u 150-ici i sa neke prosečne lokacije. Možda su listu pravili za neke malo severnije predele? Tamo je onda M20 vrlo nisko, ali opet, dvogled je dovoljan za to jato i Trifid.

Astro_fun_times

Tabela je dobra referenca a ja ti kazem, ja iz moga mesta nisam mogao sa 200mm teleskopom da vidim M101.
Pokusavao sam nocima i ne vredi.
Onda su mi Amerikanci rekli da od toga nema nista i stvarno, tek sam na Letenki uspeo da je vidim, secam se tog momenta kao sad da se desava, ta radost.
A dvojica kolega pored mene slikaju i verovatno se pitaju sta se ovaj loži😂
A u okularu, perifernim vidom se tek tek nazire jezgro galaksije. Zima bila, oko suzi ali meta uhvacena.
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

Yagodinac


PavleR

Binarni sistemi:

Omicron (𝞸) Cephei
8 Lacertae
Sigma (𝞼) Cassiopeiae
Eta (𝞰) Cassiopeiae - Achird


Pozdrav svima. U ovom postu opisacu cetiri lepa binarna sistema koji se nalaze u istom delu neba, unutar susednih sazvezdja Cepheus, Lacerta i Cassiopeia. Jedan od njih, Eta Cassiopeia, jedan je od najpoznatijih binarnih sistema kako zbog lepote tako i zbog percepciije boja. Nadam se da onima koji citaju ovaj topic binarni sistemi nisu dosadni, ja ih posmatram skoro koliko i DSO jer ih nalazaim posebno izazovnim i nagradjujucim metama.

Omicron (𝞸) Cephei

Binarni sistem u sazvezdju Cepheus, primara magnitude 4.9 i sekundara magnitude 7.1. Zvezde se nalaze na separaciji od 3.3''.
Primar je masivni dzin G-tipa dok je sekundar zvezda glavne sekvence F-tipa. Zvezdama treba 1.500 godina da naprave jednu orbitu oko zajednickog centra mase.

Sama po sebi, ova separacija je mala. Medjurtm, uparena sa ovako velikom magnitudnom razlikom dve zvezde, separacija cini ovaj par dodatno izazovnom i teskom metom.

Lociranje: Zvezda se ne nalazi u glavnom asterizmu sazvezdja ali se izuzetno lako locira:

- Krene se od zvezde Iota (𝞲) cephei u glavnom asterizmu sazvezdja Cepheus. Ako zvezdu nacentriramo u trazilac na krajnjem jugu istog vidnog polja primetice se svetla zvezda HD 218029.
- Nacetriramo HD 218029 u trazilac i opet cemo na krajnjem jugu istog vidnog polja videti svetlu zvezdu - nasu metu Omicron Cephei.

Opservacija: Izuzetno zahtevna meta. Posmatrao sam je dve veceri, jer je za kvakitetan pogled potreban dobar seeing. Naime, ako je seeing los skoro je nemoguce jasno razdvojiti zvezdu zbog velikog sjaja primara koji se razliva oko njega, kao i prisustva jakih difrakcionih prstenova koji se javljaju na velikim uvecanjima.

Prvo jasno razvajanje izvrsio sam na uvecanju 176x. Primar nije ostar, pufnast je i siri oreol svetlosti oko sebe koji poprilicno ''jede'' bledi sekundar. Za bolje osmatranje nije lose koristiti periferni vid, meni je pomogao da sekundar zasija malo sjajnije a procep izmedju zvezda je bio cist i bez dodirivanja.

Obe zvezde sijaju zuckastim sjajem. Primar nije cisto zut vec belo-zute boje. Sto se tice sekundara, zvezda izgleda isuvise malo i bledo da bi mogao da procenim boju. Trebalo bi da bude zut ili belo-zut ali ne mogu da potvrdim boju. Probao sam da defokusiram par i recimo da se sekundar video zuckasto-crven, ali to uzmite sa rezervom.

Na uvecanju 321x separacija se pokazala bolje. Pojavili su se difrakcioni prstenovi koji su poceli da ispunjavaju prorez izmedju para, ali skoncentrisanim posmatranjem kroz okular njihov uticaj moze da se svede ne minimum. Sekundar se vidi vece a perceprcija boja je bila malo bolja ali i dalje ne mogu da garantujem u kojoj boji sam video bledju zvezdu - neka ostane zuto-crvena.

Zvezdano polje u kome se par nalazi je malo razocaravajuce za savzezdje Cepheus, kroz koje prolazi Mlecni Put. Trebalo bi da bude bogato - ali u ovom njegovom delu pozadinskog sjaj nema u obilju. Stoga zvezda izgleda kao da stoji usamljeno u vidnom polju, sto je veoma retko u sazvezdju Cepheus.

Pogled na ovaj par je jako lep. Par je kolorican, blizak, a ako je seeing dobar par ce se prikazati cisto razdvojen.

Kada zavrsimo posmatranje ovog para nije lose vratiti se na nasu polaznu tacku - zvezdu Iota Cephei u glavnom asterizmu sazvezdja. Zvezda je crveni dzin i zaista lepo izgleda u okularu u svom narandasto-crvenom sjaju.


8 Lacertae

Binarni sistem u sazvezdju Lacerta. Komponente sistema sijaju magnitudama 5.7 i 6.3 i nalaze se na sirokoj separaciji od 22.4''. Obe zvezde su stelarne klase A. Sistem se nalazi na dalekih 2.160 ly od Sunca.

Ovo je jako cudan binarni sistem. Cudan je jer u okularu bilo kog uvecanja nece biti sam, vec ce mu drustvo praviti jos jedna svetla zvezda malo dalje od osnovnog para i jos dve bliske blede zvezde jako blizu osnovnom paru. Stoga mnogi posmatraci ovu zvezdu posmatraju kao petostruki zvezdani sistem. Ja nisam naisao ni na kakve podatke koji govore da je u pitanju visestruki zvezdani sistem. Stavise obrnuto: moje proucavanje dovelo je do zakljucka da tri zvezde koje prate osnovni sistem ne dele ni isto rastojanje ni iste brzine sa osnovnim parom te stoga ne mogu biti gravitaciono vezane za par 8 Lacertae.

Kako god bilo, ja cu opisati sistem i kao binarni i kao petostruki jer on to zasluzuje. Samu zvezdu posmatrao sam jer sam je pronasao u vodicu za posmatracku astromoniju Charles Edward Barns-a u kojoj ju je on opisao kao Doubl-Double. Znaci i on ju je posmatrao kao visestruki zvezdani sistem.

Lociranje: Izuzetno tesko lociranje. Svestan sam da je sazvezdje Lacerta velika muka za amaterske astronome, pa cu star-hopp dati pod pretpostavkom da ne mozemo pronaci sazvezdje golim okom. Sazvezdje Lacerta predstavlja gustera sa jasno definisanim telom i repom. Medjutim, sazvezdje je malo i bledo, a jos se i nalazi usred bogatog polja Mlecnog Puta i zaista ga je tesko izdvojiti. Medjutim, do sazvezdja se lako dolazi traziocem ako krenemo od sjajnih zvezda iz okolnih sazvezdja.

- U trazilac centriramo opticki dvostruki sistem 𝞹¹ i 𝞹² Pegasi, krajnje zvezde u jednoj od dve prednje noge Pegaza.
- Upravno na pravac koji spaja te dve zvezde jasno ce se uociti sjajna zvezda HD 210889, u istom vidnom polju trazioca.
- Pratimo pravac koji spaja 𝞹¹ i 𝞹² sa HD 210889 jos 3º i prva sjajna zvezda koja udje u pogled je 1 Lacertae. Ta zvezda nalazi se u glavnom asterizmu sazvezdja Lacerta i predstavlja kraj repa gustera.
- Nacentrirano 1 Lacertae u trazilac i pratimo lanac svetlih zvezda neposredno do nje: Struve 2894, HD 212487, HD 212978. Kod poslednje zvezde pocinje novi lanac koji se pruza upravno na prethodni: HD 213660, 8 Lacertae i 10 Lacertae. Srednja zvezda u lancu je nasa meta.

Opis lociranja zvuci teze nego sto jeste, pa cu na kraju posta dati mapu lociranja. Na njoj ce se videti da je star-hopp koji sam pronasao poprilicno lagan. Do tog star-hoppa nisam dosao iz prve, meti sam isprva pokusao da pridjem drugacije ali je na kraju ovaj ispao najlaksi.

Opservacija: Kada nacentriramo zvezdu i pogledamo kroz okular uvecanja 62.5x, upecatljivo ce iskociti jednakokraki trougao veoma ostrog ugla koji grade tri sjajne zvezde. Osnovica tog trougla izuzetno je kratka i nju gradi nasa meta - dve komponente binarnog sistema 8 Lacertae sa separacijom 22.4''. Teme tog trougla cini svetla zvezda HD 214112 magnitude 7, i na udaljenosti je oko 5' od osnovice. Kako se sistem nalazi veoma blizu trake Mlecnog Puta, okularski pogled ce ispuniti mnostvo bledjih zvezda magnitude 8 i bledje. I to cini pogled zaista lepim. Trougao tri sjajne zvezde je okruzem bogatim zvezdanim poljem ali i dalje odskace po sjaju i dominira pogledom. Sve zvezde u pogledu su bele boje, i zvezde koje grade sjajni trougao i blede zvezde u okruzenju.

Zasto je onda ova zvezda naziva Double-double. Na malom uvecanju to je moguce videti ako se pazljivije pogleda osnovni par a jos bolje ako se pogeda perifernim vidom. Odmah uz osnovni par bojazljivo sijaju dve bliske blede zvezde. Te dve zvezde sijaju magnitudama 9.1 i 10.4 i daju utisak da grade cetvorostruki sistem sa dve glavne komponente. Koliko ja znam, te dve zvezde su opticki pratioci i nemaju veze sa osnovnim parom. Nauku na stranu, vizuelno zaista imamo cetiri bliske zvezde, dve sjajne i dve izuzetno blede.

Na uvecanju 136x cetvorostruki sistem je jasno vidljiv jer blede zvezde dobijaju na sjaju. Meni licno. te dve zblede vezde su vise tu da zacine pogled na svetli trougao nego sto cine neki spektakularni prizor. Separacija izmedju njih je otprilike ista kao separacija osnovnog para i sve to meni izgleda previse belo, bledo i siroko razdvojeno da bih ostao bez teksta.

8 Lacertae je najpametnije posmatrati kao ono sto sistem zapravo i jeste - par lepo razdvojenih svetlih belih zvezda, sa trecom koja daje dinamicnost pogledu. Ako vec hocemo da posmatramo Double-Double, onda treba sacekati leto i posmatrati Epsilon Lyrae pa zaista ostati bez teksta.


Sigma (𝞼) Cassiopeiae

Binarni sistem u sazvezdju Cassiopeia. Par je velike magnitudne razlike, gde primar sija magnitudom 5 a sekundar magnitudom 7.1. Separacija para je 3.1''. Velika magnitudna razlika i mala separacija cine ovaj par izuzetno teskom metom za razlucivanje.

Primar je subdzin stelarne klase B2 dok je sekundar zvezda glavne sekvence stelarne klase B5.

Lociranje: zvezda se nalazi u prebogatom delu zvezdanog neba i, iako deluje lagano za lociranje jer se nalazi blizu sjajne zvezde Caph, ponekad je tesko orijentisati se kada uhvatimo Caph u trazilac. Stoga nije na odmet upoznati se prvo sa paternima zvezda koji okruzuje pet glavnih zvezda u sazvezdju Cassiopeia da bi bili sigurni da smo nacentrirali dobru zvezdu. Cak i tada, ume da bude tesko kretati se jer je zvezda mnogo i lako se izgubi orijentacija u koji stranu treba da idemo.

- U trazilac nacentriramo zvezdu Caph (𝞫 Cass) u glavnom asterizmu sazvezdja. Proveru da li sam uspeo da nadjem Caph vrsim tako sto znam da se severoazapadno od Caph-a u istom vidnom polju trazioca vide tri sjajne zvezde - 5 Cass, 𝞺 Cass i 𝞼 Cass. Jos jedna provera je da 𝞼 Cass pravi opticki dvostruki sistem sa zvezdom HD 224355, sto se lako vidi u traziocu.

Opservacija: Izuzetno teska meta koja zahteva odlican seeing. Kvalitetno sam je osmotrio tek iz drugog pokusaja. Prvo vece kada sam je posmatrao par je bio apsolutno negledljiv. Velika magnitudna razlika i mala sepracaija uparene sa losim uslovima posmatranja doveli su do mutne i nerazlucive slike u okularu. Poucen iskustvom, nisam forsirao posmatranje vec sam metu ostavio za mnogo bolju noc, koja je dosla oko nedelju dana kasnije.

Pratioca sam prvi put video na uvecanju 137x. Pogled je veo,a lep vec na tom uvecanju. Dve bele zvezde, jedna velika a druga sicusna. Primar je solidno ostar dok je sekundar prikazuje sroz ostro. Nisam mogao da verujem koliko je seeing poboljsao ovaj pogled u poredjenju sa noci kada par nisam mogao kvalitetno da razlucim ni na 3x vecim uvecanjima.

Na uvecanju 176x pogled je bio jos bolji. Ovo je neko granicno uvecanje posle koga mala separacija ima problem sa difrakcionim prstenima koji ispunjavaju procep izmedju para. Boju sekundara niam mogao jasno da primetim.  Na vecim  uvecanjima meni je izgledao plav, ali sve to ide sa velikom rezervom posto sekundar pored mango sjajnijeg primara izgleda izuzetno malo, kao vrh igle.

Na uvecanju 321x pogled nije bolji. Na 176x imao sam potpuno razlucen par bez difrakcionih prstenova; na 321x par je mnogo razdvojeniji ali je prorez izmedju zvezda mutniji i nejasniji zbog difrakcionih prstenova koji se javljaju na ovom uvecanju. Da razjajsnim, skroz je u redu ici ne valika uvecanja sa difrakcionim prstenovima ako par ne moze da se razdvoji na manjim. Ali ako moze, nema nikakvog razloga unistavati cistu sliku.

Na kraju sam se vratio na uvecanje 62.5x da bih uzivao u zaista izuzetnom zvezdanom polju u kome se zvezda nalazi. Veliki broj zvezda svih magnituda i boja ispunjava vidno polje, a one se grupisu u razlicite paterne koji se mogu primetiti. Najsjajnije zvezde u vidnom polju bice dve zvezde juzno od Sigme. Izmedju Sigme i te dve zvezde nalazi se trapez 4 bledje zvezde od kojih jedna sjaji lepim crvenim sjajm. Ostale zvezde prave lance koji se od Sigme sire ka krajevima vidnog polja. Astronom koga sam ranije pominjao. Charles Edward Barns, opisao je okolinu ove zvezde sa ''vrvi draguljima'' - i bio je u pravu.

Izmedju 𝞺 Cass i 𝞼 Cass, samo jedan okularski pogled dalje, od nase mete, nalazi se jedan od najlepsih DSO: NGC 7789 - Caroline's Rose Cluster. O njemu kao posebnoj metu neki drugi put.


Eta (𝞰) Cassiopeiae - Achird

Cuveni binarni sistem u sazvezdju Cassiopeia. Primar sistema je zvezda veoma slicna Suncu. Sija magnitudom 3.44 i spektralnog je tipa G, sa masom i radijusom skoro identicnim Suncu. Cak je i temperatura zvezde samo 200 K toplija od Sunca. Iako mala, zvezda sija svetlom prividnom magnitudom jer je veoma blisko Solarnom sistemu, na udaljenosti od samo 19.3 ly. Sekundar je jos manja zvezda K-tipa, sa masom i radijusom oko 70% manjim od Sunca. Pratilac je stoga mnogo manje luminozan, te ima privdinu magnitudu 7.5. Par se nalazi na prelepoj separaciji od 12.9''.

Zvezdama treba 480 godina da naprave jednu rotaciju oko zajednickog centra mase.

Lociranje: Jedna je od najsvetlijih zvezda van glavnog asterizma sazvezdja Cassiopeia. Vidljiva je golim okom kao zvezda koja lezi skoro tacno na liniji koja spaja zvezde Navi (𝞬 Cassiopeia) i Shedar (𝞪 Cassiopei) u glavnom asterizmu sazvezdja. Shodno tome, direktno sam je nacentrirao u trazilac.

Opservacija: Zvezda je jedna od najomiljenijih meta medju posmatracima binarnih sistema. Razlog za to mnogo, ali najzanimljiviji je sto je percepcija boja uglavnom potpuno razlicita od onoga sto stelarne klase namecu. Po stelarnim klasama primar bi trebao da bude zut a sekundar crvenkast. Medjutim, zbog bliske separacije i ogromne magnitudne razlike, boja primara utica na percepciju boje sekundara i posmatraci prijavljuju kombinacije koje idu od narandzasto-purpurna do  bela-zuta. Iz samih kombinacija se vidi da bi verovatno ovi posmatraci jedni drugima preporucili posetu ocnom lekaru :). Medjutim, vec puno puta sam opisivao ovakve parove i pojave potpuno ''ludackih'' percepcija boja i naveo da u tome nema niceg za ocnog lekara vec da je u pitanju mnogo dublja igra koloricnosti. Navescu jedan prost primer koji mi desava svako posmatranje. Jedno vreme sam na spisku objekata za posmatranje prelazio preko imena odredjenih meta zutim markerom. U noci posmatranja, kada bih spisak osvetlio crvenom lampom, ta zuta boja se prikazivala sasvim drugacije. Nesto slicno se desava i kod binarnih sistema: ako je primar znatno sjajniji od sekundara, on  u nekim slucajevima svojom bojom menja percepciju boje sekundara. Kao sto je boja na mom spisku i dalje bila zuta ali ja je vise nisam tako video kada sam je osvetlio dominantnim izvorom svetlosti odredjene boje. Tako i mi male zvezde koje su blizu luminoznih izvora svetlosti vidimo u drugacijim bojama od onoga kako one zaista sijaju. Kako je kod svake individue percepcija boja drugacija, tako se i izvezstaji o ovakvi zvedama znatno razlikuju. Znaci - niko ne mora kod ocnog :).

Ovo je jedan od najlepsih binarnih sistema koje sam posmatrao. Kroz okular malog uvecanja ova zvezda je fantasticno posmatranje - par zivopisnih boja i ''taman'' separacijom. Sjajni primar i mali ali sjajan sekundar. Kombinacija boja je izuzetno lepa. Ja sam video belo-zuckasti primar i narandzasto-crvenkasti sekundar. Ono sto karakterise ovaj sistem je da je sekundar tackasto mali ali da mu to ne smeta da svetli sasvim dobrim sjajem. Kada se uzme u obzir da separacija i nije velika, zaista je nesvakidasnji pogled da sekundar uspeva tako ''hrabro'' da se izbori za svoje mesto po nebom. Kombinacija boja je predivna, zvezda izgleda izuzetno kontrastno u koloricnosti, skundar sija jako ostro i sjajno.

Okolno zvezdano polje je prepuno i njegove zvezde izgledaju kao zraci koji izviru iz Eta Cassiopeiae.

Na vecim uvecanjima primar je postao zuckastiji, a sekundar dobija na velicini i vise se ne pojavljuje tackasto vec kao prava pravcata zvezda. Inace na vecim uvecanjima boje bolje dolaze do izrazaja, a kod ove zvezde koloricna razlika koju su istakla takva uvecanja deluje fantasticno. Sve vreme sam bio svestan da su zvezde bliskih stelarnih klasa i da je koloricna razlika veca nego sto u stvarnosti jeste. Na ovim uvecanjima mogao sam i da kvalitetno defokusiram zvezde  i napravim difrakcione prstenove zbog boljih percepcija boja. Primar je postao vise zuckast nego beo dok je sekundar ostao tamno naranzdasto-crven.

Kod ovog para je sve poslozeno. Ostar prikaz boja, koloricna razlika, idealna separacija za magnitudnu razliku zvezda a da pri tome primar nije ugusio sekundar. Ne znam koliko puta sam u ovom postu ponovio fantasticno ali nije na odmet da ponovim opet - fantasticno.

----------------------------------------------------------

Na kraju ovog posta zeleo bih nesto da kazem o temi koju je Dragan pokrenuo u nekom od prethodnih postova, a tice se sta sve od ovih meta moze da se osmotri manjim teleskopima. Sto se tice binarnih sistema, oni su sjajne mete za male teleskope sto se tice samog razdvajanja zvezda. Pogotovo to vazi za refraktore, u kojima je slika ostrija, bez opstrukcije spajdera i krstastog razlivanja svetlosti. Medjutim, problem koji ce mali teleskopi imati sa binarnim sistemima je probijanje boja. Letos sa imao prilike da pogledam najkoloricniju dvostruku zvezdu na nebu, Albireo (Beta Cygni), manjim teleskopom i jednostavno to nije bilo to. Koloracija zvezda bila je daleko izrazenija u velikom teleskopu. Stoga, mali telekopi imaju prednost u odnosu na velike sto se ostrine slike tice, ali zaostaju  po pitanju
isticanja boja komponenti. To i dalje ne smeta binanim sistemima da ostanu glavni izvor astronomske zabave tokom noci ''zagadjenih'' mesecinom, kao i nepresusan izazov za osmatrace da pokusaju da ih razdvoje.

Mapa za 8 Lacertae:  https://yourimageshare.com/ib/ZmSlUbT5Pr
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

December 10, 2023, 10:50:34 pm #71 Last Edit: December 10, 2023, 11:06:32 pm by PavleR
Binarni sistemi:

Chi (𝟀) Ceti
1 Arietis
Lambda (𝞴) Arietis
Struve 1694 (sazvezdje Camelopardalis)


Pozdrav svima. Pre opisa gore pomenutih meta, zelim da iskoristim priliku da se od srca zahvalim kolegi i prijatelju sa foruma Dejanu (Spajdej), koji je u poslednjih mesec dana, uz pomoc kolege Lugera, opremio moj teleskop grejacima protiv zamagljivanja trazioca i sekundarnog ogledala, kao i ventilatorom za hladjenje velikog primarnog ogledala. Zbog svoje lokacije pored sume, do sada sam imao ogromih problema sa vlagom i jedina stvar koja me je izvlacila bio je najobicniji fen. Sinoc sam isprobao ceo sistem i rezultati su jako ohrabrujuci, sto ce mi neizmerno pomoci u daljim osmatranjima. Dejane, jos jednom hvala.


Kako je teleskop poslednjih mesec dana bio na ''poboljsanju'', u to vreme bilo je i malo izvestaja, ali nadam se da cu se od prve vedre noci bez mesecine vratiti u akciju. Danas cu opisati cetiri jesenje-zimska binarna sistema koje sam posmatra pre malo vise od mesec dana. Sva cetiri su lepe mete, svaka na svoj nacin, od kojih je 1 Arietis i najlepsa ali i najzahtevnija.


Chi (𝟀) Ceti

Binarni sistem u sazvezdju Cetus. Par cine zvezde magnituda 4.7 i 6.8, na velikoj separaciji od 184''.

Primar je evolvirani dzin K-tipa, dok je sekundar zvezda glavne sekvence G-tipa.

Lociranje: zvezda pravi opticki sistem sa Baten Kaitos (Zeta Ceti) magnitude 3.7, zvezdom u glavnom asterizmu sazvezdja u telu Cetusa. Stoga golim okom lociramo Baten Kaitos, pogledamo u trazilac, i Chi Ceti cemo videti odmah pored nje.

Opservacija: Lep sistem. Par sija jakim, zivim bojama, u skladu sa ostalim sjajnijim zvezdama u sazvezdju Cetus. Na uvecanju 62.5x par izgleda ostro i nejednako. Veliki primar i manji sekundar, ali ne toliko manji da se ne mogu primetiti boje. Par izgleda skladno i zivo. Sto se tice boja, primar sam video zuto-narandzast dok je sekundar izgledao narandzasto-crven. Primar sjaji zivahnom bojom dok sekundar sija dubljom crvenom i deluje nekako ''ozbiljno''. Medjutim, nisam bio siguran u boje i zeleo sam bolje ih osmotrim pa sam povecao uvecanje, iako sa opservacijske tacke pogleda nije bilo potrebe za time zbog velike separacije.

Na uvenju 136x boje mnogo bolje dolaze do izrazaja. Da bih bolje osmotrio boje pristupio sam trikovima defokusiranja zvezda i prelaska na nepotrebno velika uvecanja, ne bi li indukovao pojavu difrakcionih prstenova. Kod ove zvezde defokusiranje mozda daje najbolje rezultate. Ako zelite da vezbate ovu tehniku opservacije boja - ovo je zvezda za to. Pri potpunom defokusitanju zvezda pojavljuju se difrakcioni prstenovi koji sijaju mnogo jasnijim bojama od samih zvezda. Zuto-narandzasta boja primara i narandzasto-crvena boja sekundara dolaze pojavljuju se jasno i bez svake sumnje. Kvalitet  percepcije boja znatno se povecao.

Ova zvezda je sjajan primer na kome bih objasnio neke osmatracke tehnika za izvlacenje boja binarnih sistema. Objavio sam vec nekoliko postova posvecenih binarnim sisteminma i u svakom je bio bar po jedan pa kritican za percepciju boja. Trik za izvlacenje boja iz binarnih sistema je namerno napraviti difrakcione prsetnove oko njih. Videcete da ti prstenovi pojacavaju boje zvezde. To mozete probati i na pojedinacnoj zvezdi. Uvecajte je, defokusirajte i videcete kako se boja preliva preko celog prstena i postaje evidentna. Medjutim, postoje dva nacina indukovanja prstenova u zavisnosti od separacije sistema - ne moze se korisiti isti trik kod siroko i kod blisko razdvojenih zvezda:

- Kod siroko razdvojenih zvezda pri jakom defokusiranju prstenovi se nece dodirivati, pa stoga slobodno treba defokusirati onoliko koliko mozemo, dok se prsteni ne dodirnu. Boje zvezda prelice se preko prstena i postace evidentne.

- Medjutim, ako je separacija izmedju zvezda mala, ako ih jako defokusiramo prsteni ce se preklopiti i boje ce se izmesati, pa necemo videti nista. Kod takvih zvezda treba ici na na velika uvecanja koja ce napraviti difrakcione prstene same od sebe, bez da ih mi pravimo defokusiranjem. Ti pstenovi izgledaju kao mali lukovi koji se pruzaju koncentricno oko zvezde. Mozemo jos samo malo defokusirati, ali bas malo, da bi pojacali te lukove. Ako ih pogledamo, videcemo da ti lukovi sijaju istom bojom kao i zvezda, samo se kod njih ta boja bolje uocava.


1 Arietis

Binarni sistem u sazvezdju Aries, koga cine zvezde magnituda 5.9 i 7. Zvezde leze na maloj i zahtevnoj sparaciji od 2.8''.

Svetlija zvezda je dzin stelarne klase K1 III, dok je sekundar zvezda glavne sekvence stelarne klase A6 V. Vec iz stelarnih klasa se vidi da je ovo izuzetno kolorican par za posmatranje. Zvezde K klase sijaju narandzasto-crvenom bojom dok zvezde A-tipa sijaju plavo-belo. Mala separacija ipak obecava veliku ''borbu'' da bi se do te koloricnosti i vizuelano doslo.

Lociranje: Izuzetno lako lociranje. U trazilac nacentriramo zvezdu Sheratan (𝞫 Arietis), koja predstavlja glavu Ovna u glavnom asterizmu sazvezdja. U istom vidnom polju trazioca, na krajnjem jugoistoku videcemo samo jednu svetlu zvezdu - nasu mestu 1 Arietis.

Opservacija: Jedan od najlepshih binarnih sistema koji sam ikada posmatrao. Izuzetno teska meta koja zahteva odlican seeing - ali je i nagrada velika. Nekoliko noci sam osmatrao ovu metu ne bi li uhvatio perfektan trenutak da joj se posvetim. Prvo razdvajanje para sam izvrsio na uvecanju 136x. Neverovatno koliko je seeing bitan - zvezdu nisam uspeo da razlucim na mnogo vecim uvecanjima tokom noci losih uslova posmatranja. Na uvecanju 176x pogled je bio fantastican. Posto su obe zvezde blede, magnituda 6 i 7, prikazuju se ostro sa jasnim procepom izmedju njih. Mala magnituda primara pravi i manje sirenje sjaja oko sebe sto pomaze ostrini pogleda.  To sto je primar relativno male magnitude pomoglo je i da se sekundar ne vidi kao zrno peska vec da bude jasno vidljiva zvezda sa svetlom ispunom. Na uvecanju 321x par izgleda podjednako dobro, ako ne i bolje. Difrakcionih prstenova ima ali ne toliko da bi potpuno ispunili procep izmedju zvezda. To je stoga sto su magnitude zvezda male i prstenovi ne smetaju mnogo jasnom razdvajanju.

Problem sa velikim uvecanjima bio sto ja na njima nisam odmah video koloricnu razliku. Medjutim, budite uporni i ''zabijte'' se ispred okulara i sve ce se pokazati. Primar ispocetka gusi plavu boju pratioca ali vremenom ta boja se probija i ispred sebe cete imati jedan od najkoloricnijih parova na nocnom nebu. Itekako pomaze i defokusiranje zvezda gde ce se jasnije videti boja komponenti. Na kraju, par je sijao narandzasto-zutom i plavom bojom.

Ovaj par  ima sve sto je potrebno za istinsko uzivanje u razlucivanju duplih zvezda: mala separacija, ostrina zvezda, razdvajanje bez difrakcionih prstenova, velika koloricna razlika. Medjutim, par mnogo i zahteva: izuzetan seeing, strpljenje i posvecenost.

Na kraju treba reci da podrucje oko 1 Ariets vrvi od gusto zbijenih malih i bledih galaksija koje skoro sve staju u isto okularski pogled sirokog vidnog polja sa zvezdom. To su galaksije NGC 691 grupe, koja se zove po svojoj najprominentnijoj galaksiji. Sve galaksije su oko magnitude 13 i potrebna je izuzetno tamna noc bez mesecine da bi se osmotrile. Ja sam zvezdu posmatrao po mesecini pa se nisam preterano bavio ovom grupom. Ono sto sam video je mala ali lepa galaksija NGC 691 izuzetno ostrog elipsastog izgleda. Ovu grupu ostavio sam za neko drugo osmatranje.


Lambda (𝞴) Arietis

Binarni sistem u sazvezdju Aries. Magnitudna razlika komponenti je ogromna: primar sija magnitudom 4.79 a sekundar magnitudom 7.75. To znaci da je magnitudna razlika komponenti skoro 3. Ono sto ce pomoci u posmatranju ovog prelepog para je sto zvezde leze na ''laganoj'' separaciji od 37.8''.

Primar je zvezda glavne sekvence stelarne klase F0 V, dok je sekundar stelarne klase G1 V. To u principu znaci da su zvezde slicnih boja i obe bi trebalo da se prikazu zuckasto. Medjutim, kao sto cu kasnije opisati, to u praksi nije tako i ovo je jedan od onih parova koji svaki posmatrac vidi drugacije. Razloge zbog koga se to desava objasnio sam u ranijim postovima.

Lociranje: Opet laganoo lociranje. U trazilac nacentriramo najsjajniju zvezdu u sazvezdju - Hamal (𝞪 Arietis). Najsjajnija zvezda na krajnjem jugoistoku u istom polju trazioca je nasa meta - 𝞴 Arietis.

Opservacija: Jos jedan biser medju duplim zvezdama koji se nalazi u sazvezdju Aries. Ovaj par se posmatra na optimalnom uvecanju oko 100x i razlucivanje nije problem zbog ''izdasne'' separacije. Ono sto par cini zanimljivim je percepcija boja. Iako bi obe zvezde trebalo da sijaju nekim od nijansi zute, posmatraci su prijavljivali zuto-plavu, belo-plavu, narandzasto-zelenu i mnoge druge kombinacije.

Par izgleda divno. Velika magnitudna razlika i separacija cine da zvezde izgledaju ostro i svetlo, gde je jedna mnogo veca od drudge - sjajni primar i tackasti sekundar. Naravno, najzanimljivije u ovom paru su boje. Na uvecanju 107x par se pokazao kao zuti primar i kremasto zeleni sekundar. Ovaj par mi se mnogo svideo pa sam ga posmatrao dve noci. I ono sto mogu da kazem je da se percepcija boja menja u zavisnosti od uvecanja i seeinga. U principu, par ostaje zuto-zelen ali se menjaju nijanse i ostrina boja.
Po zvezdanom polju u kome se par nalazi jasno je da je dosla zima. Vidno polje je daleko manje ispunjeno a pozadinskog sjaja vise nema. Objekti i zvezde stoje sve usamljeniji u okularu pa tako i ova zvezda.

Zeleo bih nesto da kazem o toj zelenoj boji koja se javlja u binarnim sistemima. Naravno da zelena zvezda ne postoji - zelena boja samo je spelt optickih procesa koji se desavaju kada su dve zvezde blizu jedna drugoj i javlja se iskljucivo kod duplih zvezda. Jedina pojedinacna zvezda koji mnogi posmatraci redovno vide zeleno je Zubeneschamali (𝞫 Librae), sjajna zvezda u sazvezdju Libra. Njena zelena boja predmet je debate. Neosporno je da je isuvise mnogo dobrih osmatraca prijavilo da je vidi zeleno i jos ne postoji objasnjenje zasto se to desava. Ja sam je proletos video plavo, kao sto i treba da izgleda, ali mnogi ostali i dalje tvrde da je vide u zelenoj boji. Mislim da je to tema o kojoj treba pisati kada bude doslo kasno prolece, voleo bih da je ljudi pogledaju i izvezste sta su videli.


Struve 1694

Binarni sistem u sazvezdju Camelopardalis. Cine ga dve zvezde magnituda 5.3 i 5.9. Separacija komponenti je ugodnih ali ne prevelikih 21.5''. Primar je beli dzin A-tipa dok je sekundar spektroskopski binarni sistem dve zvezde glavne sekvence A-tipa.

Lociranje: Poprilicno lako. Iako se sistem nalazi u sazvezdju Camelopardalis, mnogo je blizi glavnom asterizmu sazvezdja Ursa Minor, pa odatle treba i krenuti. U trazilac naciljamo zvezdu Epsilon (𝞮) Ursae Minoris magnitude 4.2 u glavnom asterizmu sazvezdja Ursa Minor. Od nje se pruza lanac od tri jasno vidljive svetle zvezde: HD 133002, HD 120565 i nase mete Struve 1694. U sazvezdju Ursa Minor nema nikakve poente govoriti o stranama sveta ili usmerenjima - ono sto je u jednom trenutku severno sa dva sata ce bi biti istocno.
Ukucajte zvezde u Stellarium i lanac ce biti jasno vidljiv.

Opservacija: Fantastican pogled. Pun kontrast izmedju dve sjajne zvezde i mraka u kome se nalaze. Iako sam par sija srednjim sjajem, zvezda apsolutno dominira vidnim poljem. Nista u okularu ne moze da ''izazove'' sjaj Struve 1694. Na samom kraju okularksog pogleda pojavice se nekoliko zvezda magnituda 7 i 8 ali izmedju njih i nase zvezde nalazi se oskudno polje bledih zvezda magnituda oko 10.

Par izgleda kao dva macja oka u mraku. Dve apsolutno podjednake zvezde po boji, sjaju i velicini. Par me je bas prijatno iznenadio. I ranije sam gledao ovakve parove ali nikada nisu bili u tako mracnom okruzenju. Dva sjajna oka u totalnom mraku.

Sto se tice boja, ja sam obe zvezde video belo-plave, malo vise bele nego plave.

Ovo posmatranje podseca me na situacije sa posmatranja kada u porptunom mraku u daljini primetim dva svetla oka zivotinje kako zure u mene (nista strasno, u najgoru ruku sakal, mada je jedanput bio i vepar :) )


305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Mnogi posmatraci ne obracaju paznju na zvezde, sem kada primenjuju "star hopping" do željenog objekta. Na nebu postoji dosta prelepih binarnih sistema za koje se veruje da su zapravo i dominantni sistemi. Nas sistem sa samo jednom zvezdom je u "manjini".
Jedno vece dok sam posmatrao sam i ja odvojio samo za binarne sisteme i stvarno i to ima svoju čar.

Lep izvestaj.
I ostali posmatraci treba da daju sansu duplim zvezdanim sistemima.
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

spadej

Quote from: PavleR on December 10, 2023, 10:50:34 pm
Pozdrav svima. Pre opisa gore pomenutih meta, zelim da iskoristim priliku...

Pavle, drago mi je da smo uspeli. Nije bilo lako raditi na tako ogromnoj mašini, ali trud koji smo uložili Luger i ja nije ni blizu svemu onom što ti činiš za nas. Da nije tvojih izveštaja ja lično nikad ne bi obratio pažnju na sve te "sitnice" oko zvezda. A verujem ni većina drugih forumaša. Samom forumu si dao jedan poseban kvalitet.
Jedva čekam da ti se pridružim i u praksi proverim te grejače. 

PavleR

December 20, 2023, 12:59:22 am #74 Last Edit: December 20, 2023, 01:17:23 am by PavleR
Sazvezdje Perseus:

Asterizam Gogona (sa zvezdom Algol)
NGC 1579 - Northen Trifid Nebula (refleksiona maglina)
NGC 1342 - Stingray Cluster (otvoreno jato)
NGC 1023 - Perseus Lenticular (lentikularna galaksija)


Pozdrav kolege. U danasnjem postu bavicu se metama u sazvezdju Perseus, prominentnom sazvezdju jesenjeg i zimskog neba. Polozaj sazvezdja je takav da se moze posmataati skoro sest meseci. Ko voli da posmatra do kasno u noc moze ga posmatrati cak i u kasno leto. Sadzvezdje sadrzi jednu od najcuvenijih poznatih zveda - Algol. U ovom postu bavicu se tom zvezdom i njenom oklinom, kao i sa jos tri DSO, od kojih mi je Perseus Lenticular Galaxy posebno draga meta. Za sve mete dacu mapu lociranja na kraju posta.

Asterizam Gogona:

Algol (𝞫 Persei) - Gorgoneoa Prima
22 Persei - Gorgonea Secunda
Rho (𝞺) Persei - Gorgonea Tertia
Omega (𝟂) Persei - Gorgonea Quatra


Sest sazvezdja dominiraju jesenje-zimskim nebom i svh sest su deo iste legende iz staro-grcke mitologije: Cetus, Pegasus, Perseus, Andromenda, Cassiopeia i Cepheus. Ukratko, kralj Cefej i kraljica Kasiopeja imali su prelepu cerku Andromedu. Kraljica se hvalila kako je njena cerka lepsa cak i od Nereida, cerki boga mora Posejdona. To je razljutilo Posejdona koji je zapretio da ce unistiti celo Cefejevo kraljevstvo ako mu u znak pokajanja ne zrtvuju svoju cerku Andromedu. Andromeda je prikovana za morsku stenu, gde je cekala da padne kao zrtva Cetusu, morskom cudovistu koga je poslao Posejdon. Ali, sve je to sprecio Persej koji je dojahao na letecem konju Pegazu. On je pre toga ubio meduzu Gorgonu ciji je pogled kamenio ziva stvorenja, odesekao joj glavu i tom glavom skamenio Cetusa. Svih sest likova i stvorenja iz ove price zauvek je ovekoveceno na nocnom nebu dobivsi svoje sazvezdje. Jedino je, eto, nesrecna Gorgona ostala i bez glave i bez sazvezdja ali je ipak prikazana kao deo sazvezdja Perseus. Taj mali asterizam koji u sebi sadrzi jednu od najcudnovatijih i najsjavnijih zvezda je nasa tema.

Glavni asterizam sazvezdja Perseus centriran je oko najsjajnije zvezde sazvezdja Mirfak (𝞪 Persei) magnitude 1.8. Od njega se pruzaju tri linije zvezda: severna predstavlja telo i glavu Perseja, jugoistocna noge a jugozapadna ispruzenu ruku sa glavom Gorgone u njoj. Krajem te ispruzene ruke dominira svetla zvezda Algol koja gradi grubi paralelogram sa jos tri gore navedene zvezde - sve cetiti predstavljaju glavu Gorgone. Ja cu se u ovom postu dublje baviti sa dve od njih: jednom zbog svoje izuzetnosti za astronomiju a drugom zbog lepe boje i pogleda kroz okular.

- Algol (𝞫 Persei) - Gorgonea Prima (Demonska zvezda)

Algol je bez premca najpoznatija zvezda u sazvezdju, i jedna od najpoznatijih na celom nocnom nebu. U pitanju je trostruki zvezdani system tri gravitaciono vezane zvezde. Zanimljiv par su glavna komponenta Algol Aa1 i Algol Aa2. Primar je plavi dzin A-tipa a pratilac manja narandasta zvezda K-tipa. Par kruzi jedan oko drugog na ekstremno malom rastojanju od 0.06 AU i to tako da u nasoj liniji pogleda sekundar prolazi tacno ispred primara. Da slikovitije prikazem ovaj ekstrem: orbita Merkura udaljena je 0.4 AU od Sunca - to je skoro 8x puta vise od udaljenosti ove dve zvezde !!!!! Zvezde su toliko blizu jedna drugoj da razmenjiju materijal. Na tako bliskom rastojanju, svaki put kada sekundar prodje ispred primara, on zakloni dobar deo zvezde i sjaj Algola opadne za neverovatnu 1.2 magnitudu. Kada se sekundar pomeri i vise ne zaklanja glavnu zvezdu sjaj se vrati na staro. To stavlja magnitudu Algola u raspon 2.3-3.5 - to je gubitak oko trecine sjaja zvezde. I kao da to nije dovoljno, ta varijacija magnitude desava se u veoma kratkim periodima. Sekundar pocinje da zaklanja primar svaka 2 dana 20 sati i 49 minuta. Manjoj zvezdi treba 10 sati da prodje ispred vece, i posle tih 10 sati sjaj Algola se vraca. Magnitudna promena od 1.2 je izuzetno velika i vidi se golim okom. Znaci, otprilike svaku trecu noc, zvezdju cete moci da vidite na magnitudnom dnu. U tom trenutku njen sjaj ce postati isti kao sjaj obliznje zvezde 𝞺 Persei. Sledece noci, zvezda ce izgledati daleko sjajnije i daleko ce nadsjajiti 𝞺 Persei.

Binarni sistemi kod kojih varijabilnost magnitude izaziva prolazak sekundara ispred primara zovu se eklipticni varijabilni sistemi. Algol je prva zvezda kod koje je takvo ponasanje uoceno, pa se kao takav naziva prototip Algol varijabilnih zvezda. Svi ostali eklipticni binarni sistemi nazivalu se varijabilne zvezde Algol tipa.

- Rho (𝞺) Persei - Gorgonea Tertia

Napisacu nesto o ovoj zvezdi jer zaista lepo izgleda kroz okular. Ponovo je u pitanju varijabilna zvezda i ponovo sa poprilicnom promenom magnitude kroz vreme. Magnituda joj je u rasponu 3.3-4.0. Medjutim, period varijabilnosti nije uvek isti i javlja se u intervalima od 50, 120 i 250 dana. Zvezde sa razlicitim periodima varijabilnosti nazivaju se iragularne varijabilne zvezde i semi-iregularne varijabilne zvezde. Iregularne varijabilne zvezde menjaju sjaj bez pravila za vremenske intervale u kojima se promena desava. Semi-iregularne varijabilne zvezde imaju jasno definisan period varijabilnosti ali se desavaju odstupanja, kao kod nase zvezde

Zvezda je dzin stelarne klase M4 IIi sija crveno-narandzastom nijansom.

Opservacija: Asterizam je relativno mali. U obliku je paralelograma i dve najudajlenije zvezde su na rastojanju oko 2.5º, sto prakticno znaci da sve cetiri mogu da stanu u jedan pogled trazioca.

- Najsjajnija zvezda je Algol (Gorgonea Prima) i sija sjajnom plavo-belom bojom.
- Nasuprot nje je 𝞺 Persei (Gorgonea Tertia) i zaista je lepo pogledati je. Zvezda sija dubokom kremasto-narandzastom bojom i pufnastog je izgleda bez ostrine. Pogled na ovu zvezdu pravi potpun kontrast sa potpuno drugacijim Algolom, ogromnom sjajnom plavom zvezdom.
- Na severu asterizma je  najbledja zvezda -  22 Persei (Gorgonea Secunda). Zvezda je plave boje.
- Na jugu je 𝟂 Persei (Gorgonea Quatra) koja sija nesto bledje od Tertie ali slicnom bojom. Zvezda sija kremastom-crvenom bojom i boja je dosta dublja nego kod Tertie.

Sve cetiri zajedno prave asterizam sa jakim kontrastom boja. Ta razlika u bojama vidljiva je cak i u traziocu.


NGC 1579 - Northen Trifid Nebula

Refleksiona maglina u savezdju Perseus, velicine 12'x8'.

Maglina je dobila ime zbog svoje slicnosti sa objektom M20 (Trifid Nebula) u sazvezdju Sagittarius. Slicnost proizilazi iz priststva tankih tramnih traka koje se usecaju u maglinu i dolaze do samog centra objekta. NGC 1579 je bledja i duplo manja verzija svog pozantijeg ''imenjaka''.

Lociranje: Lociranje je izuzetno tesko jer se objekat nalazi u skoro praznom otvorenom prostoru izmedju sazvezdja Perseus i Auriga, pa nedostaje svetlih zvezda ''lokatora''. Cilj lociranja bice pronaci blizak trio zvezda Struve 533 - 55 Persei - 56 Persei. Maglina se nalazi u istom vidnom polju trazioca sa ovim triom zvezda. Ja sam nasao dva star-hoppa, oba sam testirao i oba dobro funcionisu. Jedan krece od sazvezdja Perseus a drugi od sazvezdja Auriga. U trenutku posmatranja Perseus je bio vise ne nebu, pa cu dati star-hopp koji polazi od njega:

- Krenuo sam od zvezde Menkib (𝞷 Persei) u glavnom asterizmu sazvezdja Perseus. I odatle ide ''gadan'' deo. Potrebno je pomeriti se traziocem 4.5º u pravcu koji spaja Menkib sa sjajnom zvezdom Hassaleh (𝞲 Aurigae) u glavnom asterizmu Aurige. Tako cemo doci do sjajne zvezde 54 Persei, magnitude 4.9. Taj potez duzine 4.5º (1.5 vidnog polja trazioca) proteze se kroz potpuno prazan prostor i moze biti tezak.
- Kad dodjemo do 54 Persei stvari postaju lakse. U istom vidnom polju trazioca, 1º istocno od nje, videcemo trio zvezda Struve 533 - 55 Persei - 56 Persei.
- Nacentriramo trazilac na taj trio, i sada ide deo koji zahteva malo ''naprednije'' gledanje kroz trazilc. Odmah severno od Struve 533 u traziocu cemo primetiti lanac od 4-5 jako bledih zvezda. Nasa meta stoji bukvalno odmah uz najsjajniju zvezdu toga lanca. Nacentiramo je u trazilac, pogledamo kroz okular i u pogled ce uci zvezda i pored nje cemo u dobrim nocima primeti bledu maglovitost nejednakog sjaja - nasu metu NGC 1579.

Mapa lociranja data je na kraju posta.

Opservacija: Mislim da je ovo objekat sa najvise pogresnih podataka o sebi koji se mogu naci. U skoro pola clanaka o ovoj maglini navodi se da je u pitanju emisiona maglina. Ja sam tako objektu i pristupio, ali bio je dovoljan jedan pogled kroz OIII filter da shvatim da nesto debelo nije u redu i da nikako ne moze biti rec o emisionij maglini.

Naime, prvi put mi se desilo da se emisiona maglina vidi bolje nefiltrirana nego sa O III filterom. Maglina se na malom uvecanju videla i bez filtera. Objekat je mali, izuzetno bled ali se i na tim uvecanjima vidi da je isaran regijama svetlije i bledje nebuloznosti. Medjutim, kada sam na okular ucvrstio OIII filter, maglina se potpuno izgubila. Bio sam jako zbunjen i posle osmatranja sam proveravao da li je maglina uopste emisiona. Jedino razumno objasnjenje za bolji nefiltriran pogled je da je maglina refleksiona i da zato ne reaguje na filter. Dan posle posmatranja malo sam vise istrazio objekat. Podaci o objektu su poprilicno sturi, i u vecini kataloga nije cak ni navedena magnituda objekta. To je tipicno za refleksione magline. Sa drudge strane, pola tekstova o objektu govori da je maglina emisiona a pola da je refleksiona. Licno mislim da ko tvrdi da je maglina iskljucivo emisiona nikada nije pogledao ovaj objekat kroz okular. Da kratko pojasnim: emisione magline (emituju svetlost) se bolje vide kroz nebula filtere nego bez njih. Sa drudge strane, refleksione magline (odbijaju svetlost) ne reaguju na filtere i bolje se vide nefiltrirane. Stoga je ovaj objekat verovatno mesavina i jedne i druge, s tim sto svetliji deo koji se vidi okular mora biti refleksione prirode jer se pogledom kroz filter potpuno izgubi.

Sto se tice samog pogleda, on je jako bled ali je zanimljiv. Maglina se mora uvecati da bi se jasnije videla struktra. Kroz maglinu prolazi tamna traka prasine koje objektu daju neujednacen sjaj. Objekat je amorfnog oblika bez jasnih granica i malo je izduzen. Sam sjaj objekta je izuzetno bled i na samoj granici je uocljivosti direktnim vidom. Periferni vid znatno posvetljuje sliku i samo njim se moze primetiti tamni usek koji traka prasine pravi preko lica ove magline.

Moram da kazem da sam bas bio razocaran ovim posmatranjem. Bio sam spreman na emisionu maglinu, vec sam imao spreman filter pored sebe, i kada sam video da se maglina moze primetiti i bez filtera pomislio sam kako ce pogled tek biti dobar sa OIII. Poprilicno sam se sokirao kada sam pogledao sa OIII i video mrak. Na kraju, ispada da je rec o refleksionoj maglini i da je pogled koji sam imao jedini moguci, pa samim tim i najbolji.

Maglinu sam promatrao nekoliko noci, pokusavajuci da uhvatim sto bolji seeing. Objekat je izuzetno bled i ne preporucujem ga kolegama sa aparaturama manjim od 12''. Previse je tezak za lociranje, opservacija zahteva puno vremena za okularom i potunu adaptaciju na mrak, a nagrada za trud je poprilicno mala.


NGC 1342 - Stingray Cluster

Otvoreno jato u sazvezdju Perseus, magnitude 6.7 i prividne velicine 17'.

Ovo je jedno od retkih otvorenih jata koje se nalazi izvan galakticke ravni, sto ce mu omoguciti znatno duzi zivot od velike vecine ostalih jata. Sa staroscu od 450 miliona godina jato je vec preslo prosecan zivotni vek otvorenih jata i cekaju ga minimum jos nekoliko storina miliona ili mozda i nekoliko milijardi godina postojanja. Zasticen od plimatskih sila Mlecnog Puta, sa svoje usamljene pozicije u svemiru, ovaj objekat  gledace rodjenje i smrt mnogih objekata iste vrste.

Lociranje: Objekat je lagan za lokaciju iako se nalazi usred praznog dela nocnog neba izmedju noge i ruke Perseja.

- Krenuo sam od duple zvezde glavnog asterizma sazvezda Epsilon (𝞮) Persi, u kolenu Perseja.
- Oko 3º jugoistocno od nje u traziocu ce se lako primetiti trapez koji grade cetiri svetle zvezde.
- Kada produzimo juznu dijagonalu trapeza za jednu njenu duzinu stici cemo do nase mete. Ako imate ostro oko, meta ce se videti i kroz trazilac kao malecka maglovitost.

Opservacija: Ovo je jako cudno otvoreno jato. Naime, jato je najbledje u samom centru, bolje receno sve najsjajnije zvezde objekta kao da ''namerno'' zaobilaze centar i prave pravougaonu cik-cak liniju koja ga ''izbegava''. To nije bas uobicajen prizor jer su otvorena jata uglavnom najgusca u centru, Ta gustina centra proizvodi gravitaciju potrebnu za drzanje zvezda jata na okupu.

Jato sam najvise posmatrao na uvecanju 107x. Direktnim vidom vidi se oko 40 zvezda, jasno svsrtane u dve jasne grupacije - svetle i blede. Razlika i zmedju svetlih i bledih je znatna. Jato nema ultra-bledih zvezda koje prave pozadinski sjaj pa objekat sjaji nasuprost potpuno crne pozadine.

15 najsjajnijih zvezde jata krivudaju oko centra. Krenu sa jednim lancem koji se potom savije za 180º i posle toga se jos tri puta prelomi pod uglom od 90º. Sve te krivine zaobilaze centar i stvaraju konturu jata po obodima objekta. Prostor izmedju tih zvezda popunjavaju bledje zvezde, koje nisu ravnomerno rasporedjene. Najvise ih ima tamo gde su lanci svetlih zvezda najrazdvojeniji. Jato izgleda jako rasuto i ima puno praznog prostora izmedju sjajnijih zvezda. Objekat izgleda suplje i nije kondenzovan u centru.

Periferni vid povecace broj zvezda na nekih pedesetak.

Ovo je vise cudan nego lep objekat. Jato ne samo sto nema centralnu konenzaciju, nego i najsjajnije zvezde ''beze'' od centra u obliku krivudavog ''vozica''.

NGC 1023 - Perseus Lenticular

Drevna lentikularna galaksija u sazvezdju Perseus. Magnituda galaksije je pristojnih 9.4, dok su joj dimenzije 8'x3.5'.

Kao sto je prolece sezona galaksija, tako je i zima sezona otvorenih jata. Stoga je posmatranje ovog objekat dvostruko zadovoljstvo: ne samo sto je jedna od retkih zimskih galaksija, vec bi i na prolecnom nocnom nebu predsavljala ozbilja takmac najgledanijim sezonskim galaksijama. Iskreno, imam utisak da je ovo jedan od nazapostavljenijih zimskih objekata. Nema ga ni u prvih 50 preporucenih zimskih posmatranja, videcemo sasvim neopravdano.

Lociranje: Veoma je blizu u ovom postu vec opisanog asterizma ''Gorgona''.

- Produzimo liniju koja spaja zvezde Algol i 22 Persei za jednu njenu duzinu i doci cemo do svetle zvezde 16 Persei.
- Istocno od 16 Persei u traziocu uocimo svetlu zvezdu 12 Persei.
- Ispod 12 Persei uocicemo bledi lanac od tri zvezde, gde je najsjajnija donja zvezda. Namestimo koncanicu trazioca negde oko najbledje zvezde u tom lancu (najsevernija od te tri), pogledamo kroz okular malog uvecanja i videcemo mali ali ne i bledi sjaj nase mete.

Opservacija: Divan objekat. Ovu galaksiju karakterise malo i izuzetno svetlo jezgro, skoro poput zvezde. Takva jezgra se u posmatrackoj astronomiji nazivaju ''zvezdolika jezgra''.

Vec na malim uvecanjima videce se da galaksija ima malo i veoma sjajno zvezdoliko jezgro, okruzeno bledom izmaglicom. Ta izmaglica je halo galaksije sastavljen od milijardi drevnih crvenih zvezda. Iako sam u ranijim postoviima detaljno objasnio sta su lentikularne galaksije, nije na odmet da ponovo pomenem da takve galaksije nemaju spiralnu strukturu, te da su nastale spajanjem dve ili vise spiralnih galaksija. Zvezde tih galaksija ravnomerno se rasporedjuju oko novoformiranog jezgra u dva oblika: u ranijim fazama spajanja galaksija ima izrazeno elipsoidni oblik i takve galaksije nazivaju se lentikularne. Na kraju, kada se galaksija stabilizuje, zvezde uglavnom zavrse raporedjene u obliku sfere i elisioda slicnih poluosa i takve galaksije nazivaju se elipticne.

Objekat se nalazi u bogatom zvezdanom polju ali se jasno istice svojom maglovitom pojavom sa ostrim i malim jezgrom te bas lepo izgleda na malom uvecanju. Za razliku od vecine galaksija koje deluju uniformno bledo, sa blagim prelazima u sjaju od centra ka spoljasnjosti, ovaj objekat izgleda''zivo'' i ostro.

Na uvecanju 176x galaksija pocinje da otkriva svoju unutrasnju strukturu. Povecanjem kontrasta izmedju galaksije i okruzujuceg neba halo vise dolazi do izrazaja i sada se vidi da je galaksija izuzetno izduzenog oblika. Takodje se vidi da i samo jezgro, iako malo, nije kruznog oblika, vec izduzeno. Jezgro je izuzetno svetlo, mnogo svetlije u odnosu na halo nego sto je to slucaj kod ogromne vecine galaksija. Prelaz iz jezgra u halo nije postepen vec se desava naglo, te je razlika u osvetljenosti ova dva dela galaksije ogromna i ocigledna. Izduzeno jezgro zauzima oko polovine duzine galaksije. Za osmatranje ovih karatkteristika objekta nije cak potreban ni periferni vid, galaksija je dovoljno svetla, a nedostatak spiralne strukture cini napredne tehnike posmatranja nepotrebnima.

Medutim, za one koje bas vole da ulaze duboko u objekat, zabava tek poocinje na bas velikim uvecanjima, a sa tim i jednostavnost posmatranja ovog objekta prestaje. Niame, na samom rubu galaksije, prikacena na severni deo hala, nalazi se statelitska galaksija nase mete - spiralna galaksija Magelanskog tipa NGC 1023A. Galaksija je uzasno bleda i meri samo 1.3'x0.7'. Za njeno osmatranje bice potrebna sva vestina i strpljenje koje imamo, veci teleskop, te dobra noc i bar solidna oprema. Ja sam je trazio na uvecanju 320x. Treba i znati na kom kraju galaksije se nalazi NGC 1023A, da bi sav sav fokus usmerili na to mesto. U trenutku posmatranja, mali satelit nazazio nalazio se na krajnjem severnom delu hala nase glavne mete. Upornim sedenjem za okularom i konstantnim korisscenjem perifernog vida uspeo sam da primetim bledu iregularnost u elipsastom halu glavne galaksije - NGC 1023A buvalno se nastavlja na ivicu hala, sto cini da se severni deo istog pokaze sirim i deformisanim o odnosu na juzni koji je uzak i koji izgleda kao pravilan zaobljeni zavrsetak velike poluose ellipse. Mnogo sam se obradovao zbog ovog pogleda. Isto tako, kada budete gledali Perseus Lenticular nemojte pokusavati da izvrsite navedeno posmatranje ako nemate teleskop minimum 12'' i mnogo strpjenja. Sama maticna galaksija bas lepo posmatranje sama za sebe i skoncentrisite se na nju.

I dalje mi nije jasno zasto ovo nije jedan od gledanjih zimskih objekata, pretpostavljam naprosto da se galaksije ne mogu meriti sa svetlim i velikim otvorenim jatima rasutim po celom zimskom nebu. Bas zato NGC 1023 i jeste lepo skretanje sa zimske tematike i jedan zaista zivopisan pogled.

------------------------------

Na kraju, zeleo bih jos jednom da se zahvalim kolegama Spajdej-u i Lugeru. U vecerima posmatranja vlaga je bila ogromna, a posle ponoci je udario mraz pa se sva ta voda po teleskopu zaledila i instrument je bio skroz beo. I pored toga, grejaci koji su oni ugradili funcionisali su perfektno, te su trazilac i sekundarno ogledalo bili suvi kao barut tokom celog posmatranja. Ovo mi je neizmerna pomoc i ogromno olaksanje u odnosu na prethodni period gde sam morao ponekad po desetak puta tokom jedne sesije da fenom odmagljujem iste. Sistem grejaca funkcionise odlicno, posmatracke sesije su sada opustene i mogu da se skoncentrisem iskljucivo na posmatranja. Takodje, Spajdej je ceo sistem poslozio sa takvom paznjom i pedantnoscu da ni ne osetim da je tu. Kablovi su svi lepo slozeni uz tubus, nista ne visi, nista ne kacim, kao da svih tih silnih kablova nema. Ljudi, hvala jos jednom.


Mape lociranja:

Asterizam Gorgona: https://yourimageshare.com/ib/ol253cbw7o
NGC 1579 - Northen Trifid Nebula: https://yourimageshare.com/ib/FqNm1LVyY2
NGC 1342 - Stingray Cluster: https://yourimageshare.com/ib/yXnjuXvqpF
NGC 1023 - Perseus Lenticular: https://yourimageshare.com/ib/sOYLYUwL4a
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter