• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Started by PavleR, August 16, 2023, 03:17:39 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 3 Guests are viewing this topic.

Astro_fun_times

SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

PavleR

October 25, 2023, 11:30:33 pm #46 Last Edit: October 25, 2023, 11:36:11 pm by PavleR
Hvala svima na komentarima.

Quote from: Magelan118 on October 25, 2023, 09:49:21 amSjajan opis Helix magline Pavle

Hvala Magelan, i ja mislim da je post bas dobro ispao. Bio sam posebno inspirisan za ovu metu, meni je Helix Nebula apsolutno ''cudeso'' na nebesima. Svako jesenje posmatranje sam pikirao dobru noc da je pazljivo osmotrim i docekao sam je pre dve nedelje ja mislim. Mnogo je nisko, zahtevna je, i mora mnogo toga da se poslozi. Niski Cetus i Aquarius, te visoki Sculptor me kao posmatraca bas ''bole'' - najboljii objekti u oba sazvezdja su bas nisko i mete moraju dugo da cekaju dobru noc; svako sedmo-osmo osmatranje je kvalitetno a sva ostala mogu da ''idu u kos''. Sculptor Galaxy, Claw Galaxy, Skull Nebula, Helix Nebula - sve su to ''osetljive'' mete koje ionako traze dobre uslove a kamoli kada su toliko nisko na nebu.  Sve te mete da su vise na nebu bili bi apsolutni hitovi jesenjeg neba, mada je Sculptor Galaxy i ovako hit.

P.S. Recimo, sa binarnim sistemom Gamma Ceti se mucim vec dva meseca, pa ako je neko upeo da razdvoji zvezdu bio bih mu jako zahvalan da objasni kako i sa cim.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Ja dok sam vizuelno posmatrao, iz dvorista, nikad nisam ni obracao paznju na objekte ispod 30° altitude. Em atmosfera igra, em isparenja i isijavanje krovova, em dim i svetla a i cesto nesto blokira pogleda tako nisko tako da stvarno nisam ni znao da je tu hehe.
Tvoja osmatranja su stvarno odlicna a i oprema je na nivou iznad vecine nas.
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

PavleR

October 30, 2023, 01:30:47 am #48 Last Edit: October 30, 2023, 01:54:45 am by PavleR
Jedna zvezda i tri otvorena jata u sazvezdju Cassiopeia:

Alpha (𝞪) Cassiopeiae - Schedar
M 52
NGC 559 - Caldwell 8
NGC 381


Sazvezdje Cassiopeia jedno je od najprominentnijih sazvezdja kao i jedno od najbogatijiih objektima dubokog neba. Sazvezdje je karakteristicno po velikom broju otvorenih jata, gde cak nekoliko desetina njih predstavlja redovne mete za amaterske teleskope. Medjutim, sazvezdje nije nimalo lako za navigaciju, a primetiti ta jata kroz okulare malih uvecanja cesto je tezak poduhvat. Kretanje traziocem po sazvezdju Cassiopeia ume da bude jako tesko ako nemamo iskustva sa sazvezdjem. Sazvezdje je prepuno svetlih zvezda i iako vizuelno na nebu dominira pet najsjajnijih, zacudicemo se koliko one u traziocu deluju slicnog sjaja sa zvezdama koje ih okruzuju. Ko nema iskustva sa sazvezdjem brzo ce primetiti da ne moze da bude siguran da li je u koncanicu trazioca nacentrirao zvezdu koju je zeleo. Stoga nije lose izdvojiti jednu ili dve noc iz u pomoc mapa pod vedrim nebom upoznati se kako se prepoznaju zvezde u glavnom asterizmu slova W. Recimo, zvezdu Navi (𝞬 Cassiopeiae) prepoznajem po tome sto odmah do sebe ima pet svetlih zvezda rasporedjenih u obliku slova M. Zvezdu Segin (𝞮 Cassioeiae) prepoznajem po tome sto sa jedne svoje strane pravi blizak par sa jednom svetlom zvezdom a sa suprotne stane se nalazi jednakostranicni trugao tri svetle zvezde. Za to treba malo vremena, mozda jedna ili dve cele noci, ali verujte, kasnije cete biti zahvalni sebi na tim ''izgubljenim'' nocima. Savezdje Cassiopeia je prepuno DSO, toliko da je potrebna serija noci da bi se osmotrila samo neka od njih. Sve te noci mogu da se pretvore u pakao ili u ugodno posmatranje u zavisnosti kako se krecemo po sazvezdju. Na kraju krajeva, upretite trazilac u sazvezdje i videcete koliko je lako izgubiti se u istom.

Ja cu se potruditi da u svakom postu o sazvezdju Cassiopeia opisem po jednu zvezdu iz glavnog asterizma slova W. Naglasak nece biti na samoj zvezdi vec na navigacji kroz sazvezde ako nam je ta zvezda centrirana u traziocu.

Alpha (𝞪) Cassiopeiae - Schedar

O ovoj zvezdi se vodi naucna polemika da li je najsjajnija u sazvezdju. Za tu titulu bori se za zvezdom Caph (𝞫 Cassiopeia). Najnoviji podaci ukazuju da je Shedar ipak za nijansu sjajniji, te da sa magnitudom 2.24 nadsijava Caph koji sija magnitudom 2.28.

Zvezda je ostareli i ohladjeni crveni dzin stelarnog tipa K. Zvezda se nalazi u poslednjem stadijumu svog zivota: istrosila je vodonik u svom jezgru i sada vrsi fuziju helijuma. Shodno tome, zvezda se znatno prosirila i danas ima radijus 45x veci od Suncevog. To prosirenje dovelo je do izuzetnig hladjenja zvezde i pojacane luminoznosti, pa Schedar sija skoro 800x luminoznije od Sunca iako je znatno hladniji od nase maticne zvezde.

Iako se u mnogim tekstovima Schedar vodi kao cetvorostruki zvezdani sistem, nema dokaza da su zvezde gravitaciono vezane. Tri pratioca su verovatno daleke pozadinske zvezde u istoj liniji pogleda sa Zemlje kao Schedar. Od te tri u okularu se istice zuti patuljak magnitude 8.9, na sirokoj separaciji od 69.8''.

Lociranje: zvezda se nalazi u glavnom asterizmu sazvezdja i predstavlja istaknutiji spic slova W, koji pokazuje na sazvezdje Andromeda.

Opservacija: Zvezda zaista dobro izgleda u oklularu. Svetli jarko narandzastom bojom u vidnom polju prepunom zvezda. Medjutim, glavni razlog zasto opisujem zvezde glavnog asterizma sazvezdja je sto se one nece moci tako lako izdvojiti u traziocu. Ova zvezda se najlakse prepoznaje po boji. Kada nacentriramo Schedar u trazilac, on ce biti jedina zvezda u vidnom polju koja ce i kroz trazilac izgledati naranzdasto dok sve ostale zvezde izgledaju belo. Stoga je Schedar mozda i zvezda koja se najlakse prepoznaje od svih pet glavnih zvezda sazvezdja.

Zbog velike separacije od 69.8'', bledi ''pratilac'' jasno je vidljiv u okularu i pored ogromne magnitudne razlike para.

E sad, najbitniji deo opisa je kako izvrsiti orijentaciju ka DSO i ostalim zvezdama ako nam je u oklularu centriran Schedar:
 
- Sem Schedara, najsjajnija zvezda u traziocu pojavice se na kraju vidnog polja - to je cuvena dupla zvezda Eta (𝞰) Cassiopeiae, koju ja vidim i golim okom. Kada spojimo Schedar sa Eta Cas, ta linija nas dovodi do zvezde Navi (𝞬 Cassiopeia), centralne zvezde u slovu W.  Eta Cassiopeiae najsjajnija je zvezda van glavnog asterizma, vidljiva je golim okom i ne moze se promasiti.

- Upravno na liniju koja spaja te dve zvezde, takodje na kraju vidnog polja trazioca, primetice se opticka dvostuki par HD 4222 i HD 4321. Kada Schedar spojimo sa tim parom direktno gadjamo sazvezdje Andromeda i Andromeda galaksiju.

- Suprotno od tog smera gadjamo sazvezdje Cepheus.

- Na suprotnoj strani od linije Schedar - Eta Cassiopeiae, primeticemo lanac od tri zvezde od kojih je najsjajnija Zeta (𝞯) Cassiopeia. Taj pravac gadja na prazno nebo izmedju sazvezdja Lacerta i Andromeda i udara u sazvezdje Pegasus. Ja zvezdu Zeta (𝞯) Cassiopeia takodje vidim golim okom pa ce se u traziocu takodje lagano videti.

Ova usmerenja su meni od ogromne pomoci pri navigaciji kroz sazvezdje. Cassiopeia znatno menja orijentaciju u toku noci i jedini nacin da znam gde sam je preko takvih paterna. Ja sam ih urezao u pamcenje prostim sedenjem za okularom i gledanjem. Prvo sam proucio usmerenja u sazvezdju pa tek onda presao na posmatranje DSO. Cassiopeia ima desetine DSO u svojim granicama i njihovo trazenje je maciji kasalj ako se prethodno savladaju usmerenja; ako ne onda ume da bude pomalo ''gadno'' i u sazvedju je tada lako izgubiti se.

Na kraju posta dacu detaljnu mapu svih ovih pravaca. Mislim da ovakve mape svima koji star-hoppuju zlata vrede. Iskreno, dize mi se kosa na glavi kada recimo u cuvenom casporisu ''Astronomy'' procitam lociranja tipa ''meta se nalazi XYº severno od zvezde te i te''. To bas ne pomaze nikom nista ni u kom sazvezdju, a pogotovo u sazvezdjima blizu Polarisa. Ko je ikada ''rucno'' trazio objekte u sazvezdjima Cepheus ili Cassiopeia zna da ''severno od Schedar'' u tim sazvezdjima ne znaci ama bas nista i da se objekti moraju traziti iskljucivo u odnosu na zvezdane paterne.

M 52

Otvoreno jato u sazvezdju Cassiopeia, magnitude 7.3 i prividne velicine 13'.

Jedno je od fizicki najbogatijih i najkompaktnijih otvorenh jata. Sastoji se od mnostva zvezda magnitude 11 i bledjih, sa superdzinom BLL 58 blizu centra jata, koji odskace iz okruzenja svojom magnitudom od 8. Za ovu zvezdu sam nalazio razlicite podatke po pitanju da li jeste ili nije deo jata.

Lociranje: Jato je lako vidljivo kroz trazilac. Naci ovu metu u stvari znaci naci zvezdu 4 Cassiopeia magnitude 5, jer se jato nalazi odmah uz nju. Prosle sezone sam za ovu metu koristio star-hopp koji sam naucio od David Hearn-a iz Kissimmee Park Observatory. Njegov star hopp je: 𝞫 Cassiopeiae - 6 Cassiopeae - 4 Cassiopeae. Medjutim, ove sezone sam nasao meni neuporedivo laksi star-hopp koji me do 4 Cas dovede za nekoliko sekundi. Ja ne volim potez 𝞫 Cas - 6 Cas - 4 Cas jer prolazi kroz prebogato zvezdano polje u kome mnoge zvezde sijaju slicnim sjajem kao nasi markeri i ponekad me taj potez zbuni. Moj star-hopp prolazi kroz daleko bledje zvezdano polje pa se 4 Cas ne moze promasiti i da hocemo:

- Uopste nisam krenuo od sazvezdja Cassiopeia vec od sazvezdja Cepheus. Nacentrirao sam zvezdu Iota (𝞲) Cephei magnitude 3.5 u glavnom asterizmu sazvezdja. Potom se pomerimo malo ka unutrasnjosti sazvezdja dok ne primetimo drugu zvezdu u glavnom asterizmu - duplu zvezdu Beta (𝞫) Cephei magnitude 3.2.
- Produzimo prvac koji spaja Beta sa Iota i prva svetla zvezda na koju naidjemo je 4 Cassiopeiae. I to je to. Pravac je dugacak oko 5º i kraci je nego da se krene od Caph-a, a jos je i zvezdano polje bledje pa se 4 Cassiopeiae vise istice.
- Nacentriramo 4 Cassiopeiae u trazilac u jato ce se jasno videti kao velika maglovita mrlja.

4 Cassiopeiae se lako prepozna i po tome sto neposredno uz sebe ima mali tupougli trougao od tri svetle zvezde.

Opsrvacija: Za ovo jato vazi da jako povoljno reaguje na povecanje aparature. I cinjenica je da je to verovatno tacno. Jato nema ni svetlu lucidu, ni lance svetlih zvezda koji prolaze kroz pozadinski sjaj bledjih. Sasvim suprotno, jato je sastavljeno od bledih zvezda ali ih ima mnogo, bas mnogo. I stavise, ne samo da ih je mnogo vec su i jako gusto spakovane pa objekat izgleda izuzetno svetlo a da mu je najsvetlija zvezda magnitude 11. Po tome me malo podseca na M11 - Wild Duck Cluster u sazvezdju Scutum.  Da bi se zadrlo u strukturu takvih jata ipak treba malo vise aperture da bi se prikazalo sto vise zvezda.

Objekat se nalazi u prebogatom polju Mlecnog Puta, ali to nece prestavljati problem da se jato izdvoji. Naprosto, objekat je toliko bogat i gust da jasno odskace od okoline.

Najbolji pogled bio na uvecanju 136x. Najupecatljivija karakteristika jata je dzinovska zvezda BLL 58 koja se nalazi na zapadu jata koja lagano nadsijava sve ostale clanice objekta. Koliko ja znam ona nije deo jata vec je daleka pozadinska zvezda. Jato je iregularnog oblika i iako astrofotografije pokazuju da je jato kruzno ja ga nisam video tako zbog daleko manjeg broja zvezda koje se vide uzivo. Poprilicno sam mozgao koji oblik mogu da pripisem ovom objektu. Na kraju me je jato najvise podsetilo na buket cveca. Naime, zvezde jata su daleko gusce i svetlije na severu jata, gde su rasporedjene u oblik slican krosnji drveta. Sam centar jata je uzan i cine ga dve bliske zvezde od kojih se na jug pruzaju dva prominentna lanca svetlijih zvezda. Stoga mi jato lici na buket ruza gde bogati severni deo predstavlja cvetni deo bukata. Centar predstavlja tacku u kojoj su sve stabljike ruza vezane trakom, dok se na jugu stabljike u vidu lanaca zvezda sire svaka na svoju stranu.

Severni deo jata je iste velicine kao i juzni, ali se razlikuju po tome sto juzni ima koncentraciju svetlih zvezda po obodima, dok su kod severnog dela svetle zvezde podjedanko rasoredjene preko povrsine jata. Sredisnji deo juznog dela sastavljen je od prilicno bledih zvezda i izgleda suplje. Severni i juzni deo se razlikuju i po broju svetlih zvezda: dok u sam u severnom delu izbrojao oko 20 svetlih i isto toliko bledijih, na jugu ima samo 5 svetlh zvezda a sve ostale su bledje.

Iako veca uvecanja smanjuju ostrinu objekata, jata sastavljena iskljucivo od bledih zvezda definitivno ''vole'' malo veca uvecanja. Naprosto, ovakva jata nemaju desetak svetlih zveda koje se isticu i formiraju oblik objekta. Kod jata koja sadrze zvezde magnituda 7, 8 i 9, zvezde magnituda 11 i 12 su tu da naprave pozadinski sjaj i ispune praznine. Kod jata kao sto je M52 blede zvezde cine sam kostur objekta i njihov prikaz postaje mnogo bitniji nego kod ostalih jata. Stoga kod M52 i slicnih jata aparatura i uvecanje imaju veliki znacaj pri posmatranju. Kod jata sastavljenih iskljucivo od bledih zvezda zrtvovanje ostrine je mala cena koja se placa za prikaz forme.

NGC 559 - Caldwell 8

Otvoreno jato u sazvezdju Cassiopeia, magnitude 9.5 i prividne velicine 7'.

NGC 559 je malo i bledo jato te ga je lako ''preskociti'' u mnostvu zvezda ovog dela zvezdanog neba. Radi lakseg opazanja objekta, nije lose unapred znati da se jato nalazi blizu tri bliske zvezde koje grade trougao jako ostog ugla. Da malo pojasnim: jata malih velicina, recimo velicine 5'-8', na malim uvecanjima ne izgledaju kao svetla i velika otvorena jata iz Messier kataloga, vec kao maglovite grudvice zvezda u kojima se vide samo njihove najsjajnije clanice okruzene izmaglicom nerazlucivih zvezda. Stoga se moze desiti da nam jato bude u centru vidnog polja a da to uopste ne primetimo.

Lociranje: Jato je malo i bledo, te se ne vidi u traziocu. Stoga cemo morati ''na slepo'' namestiti trazilac otprilike na deo neba u kome se objekat nalazi. Na kraju posta dacu mapu sa lociranjem.

Sve sto nam treba je manje-vise u jednom pogledu trazioca:

- Nacentriramo trazilac na zvezdu Segin (𝞮 Cassiopeiae) magnitude 3.4 u glavnom asterizmu sazvezdja.
- Ugrubo pratimo pravac koji Segin gradi sa jos jednom zvezdom u glavnom asterizmu - Ruchbach (𝞭 Cassiopeia) magnitude 2.7. Malo izvan linije koja spaja te dve zvezde primeticemo trougao sjajnh zvezda: HD 9878, HD 9329 i HD 9546. Trougao je sjajan i ne moze se promasiti, nalazi se samo 2.5º  od Segina i grade ga zvezde magnitude oko 7.
- Odmah do tog trougla, u istom vidnom polju trazioca, primeticemo tri svetle zvezde koje formiraju izuzetno ostrougli trugao. Nacentritamo taj trougao u trazilac, pogledamo kroz okluar malog uvecanja i mozda, samo mozda, cemo pored temena ostrog ugla primetiti mali magloviti sjaj jata NGC 559. Ako ne primetimo nista, potrebno je povecati uvecanje na kome se gleda trougao.

Ko ima dobar trazilc i ostro oko moze jugoistocno od temena ostrog ugla primetiti zvezdu HD 8768, magnitude oko 9. Nasa meta nalazi se tacno izmedju temena ostrog ugla i te zvezde, te se koncanica trazioca moze direktno naciljati na regiju u kojoj lezi jato.

Ceo potez od zvezde Segin do nase mete dugacak je 3º, sto znaci da ceo ovaj star-hopp moze manje-vise  da stane u jedno vidno polje 9x50 trazioca.

Opsrevacija: Ovo jato je malo i bledo. Na malom uvecanju izgleda kao maglovita mrlja i nista vise od toga. Stoga treba odmah preci na veca uvecanja.

Na uvecanju 176x jato jos uvek izgleda bledo i malo, te se mora koristiti periferni vid. Direktnim vidom vide se tri svetle zvezde magnituda oko 11 (slobodna procena) koje cine centar jata i grade mali trougao. Pri direktnom pogledu, ovaj objekat uopste ne dejuje kao otvoreno jato jer se bledje zvezde jata ne vide vec se pojavljuju kao bleda izmaglica oko tri centralne zvezde. Periferni vid potpuno transformise pogled i jato se iz magle preobrazava u skup malih tackica, a u pogled iskace nekih cetrdeset zvezda. Sa vecim aparaturama teleskopa vidi se da jato uopste nije toliko malo. Naime, ne samo da iskacu centralne zvezde jata vec se oko njih pojavljuje peskasti halo bledih zvezda koje pogled iz trougaonog pretvaraju u ugrubo kruzni. Kazem ugrubo, jer jato ima poprilicno iregularan oblik za koji ne mogu da ocenim da li me vise podseca na elipsti ili pravougaoni. Zvezde svako malo iskacu sa strane glavnog oblika objekta i narusavaju percepciju nekog odredjenog geometrijskog oblika.

Jato je bogatije na jugu nego na severu.. Objekat po svojoj povrsini ima regija praznina lisenih zvezda.

Ovo je retko otvoreno jato kod koga sam ''terao'' uvecanje preko 176x. Objekat prosto tera posmatraca da ide na jos uvecanja i pokusa da izmaglicu bledih zvezda pretvori u bar poneku razlucenu tackicu. Na uvecanju 321x zaista je do izrazaja doslo vise zvezda a struktura jata se mnogo bolje videla. Sam pogled je postao manje ostar ali ovo je jedno od onih jata za koje vredi zrtvovati ostrinu. Na ovom uvecanju vidi se vise zvezda a izduzeni oblik jata postaje vise nego ocigledan. Zanimljivo je da na ovom uvecanju objekat porima pomalo 3D oblik. Naime, blede zvezde vidljive samo na velikim uvecanjima izgledaju kao da se nalaze iza najsvetlijih, sto objektu daje dubinu.

Jato ne dominira vidnim poljem jer ga nadjsjavju bar cetiri zvezde u okularskom pogledu.

Ovaj objekat nije jedno od reprezentativnijih jata u sazvezdju Cassiopeia, iako ga je Patrick Moore uvrstio u svoju listu objekata. Sazvezdje Cassiopeia je prepuno otvorenih jata i ima bar 6-7 mnogo atraktivnijih jata u sebi. Kada bi se jato gledalo vecom aparaturom i sa tamnijeg mesta verovatno bi bilo mnogo zanimljivije jer bi vise bledih zvezda doslo do izrazaja. Ovako, iskreno, ja sam bio zadovoljan sto sam uopste uspeo da ga lociram i uocim. Probajte da ga uocite ovaj objekat u mnostvu zvezda sazvezdja Cassiopeia, dobra je vezba za ostrinu oka i uocavanje malih i bledih grupacija zvezda.

NGC 381

Otvoreno jato u sazvezdju Cassiopeia, magnitude 9.3 i prividne velicine 6'.

Iako je skoro identicne magnitude i velicine kao prethodni objekat, ovo jato je bolja meta za osmatranje. Naprosto, objekat ima malo vise svetlih zvezda koje jatu daju formu i ostrinu.

Lociranje: Jato se lako locira ako se zna kako izgleda okolina zvezde Navi (𝞬 Cassopeia) magnitude 2.2, centralne zvezde u glavnom asterizmu sazvezdja. Naime, ja ovu zvezdu prepoznajem po tome sto odmah do sebe ima pet svetlih zvezda koje formiraju oblik slova M. Slovo M gleda ka vrhu sazvezdja Cepheus, sto znaci da se sa drugog kraja zvezde pruza prostor koji ida ka sazvezdju Andromeda. Treba znati te stvari jer navigacija kroz sazvezdje Cassiopeia nije jednostavna zbog ogromnog broja zvezda koje se vide kroz trazilac. Takodje, sazvezdje je relativno blizu Polarisu te dosta promeni polozaj preko noci. To znaci da se pravci ne mogu pamtiti preko orijentacije sever-jug i istok-zapad  vec po orijentirima unutar sazvezdja.

Koristeci slovo M, ja sam nasao izuzetno lagan star-hopp:

- Krenemo od zvezde Navi, i uocimo slovo M koje gradi pet svetlih zvezda odmah do nje.
- Produzimo liniju koja spaja dva podnozja slova M za jednu njenu duzinu i stici cemo do jos jedne svetle zvezde: HD 7157. Nas objekat nalazi se izmedju te zvezde i podnozja sloma M daljeg od zvezde Navi.
- Mozemo odmah trazilac namestiti izmedju te dve zvezde i pokusati pronaci objekat. Medjutim, ako ste malo ostrijeg oka, primeticete u traziocu da se izmedju dve pomenute zvezde nalazi samo jedna bleda zvezda. Nase jato je odmah do nje, pa je najbolje nacentrirati tu zvezu, pogledati kroz okular i jato ce uci u pogled.

Opservacija: Jato je malo ali je svetlije od prethodne mete i nema toliko potrebe za perifernim vidom. Jato ima mali opseg sjaja, tj. sastoji se od zvezda ne velike magnitudne razlike.

Na uvecanju 62.5x jato je jako tesko uociti. Vidno polje je preplavljeno zvezdama i nije lako razaznati malu i bledu grupaciju u moru zveza trake Mlecnog Puta. Kada se objekat uoci, videcemo da objekat sadrzi bar 20 zvezda koje sijaju manjim sjajem od najsvetlije zvezde u jatu.

Ja sam ovo jato nazvao ''Lilihip''. Naime, sam oblik jata je kruzan, ali sa severozapada u jato ulazi jedna jak lanac od pet  zvezda. Stoga, tih pet zvezda izgledaju kao drska, a samo jato kao kruzni lilihip. Tih pet zvezda verovatno nisu clanice jata vec su na njega superimponirane.

Tesko je proceniti kada se jato zavrsava jer je fino utapa u pozadinski sjaj i ima blagu granicu sa okruzujucim poljem zvezda, Na ovom uvecanju, da nisam ciljano trazio ovaj objekat, verovatno ne bih ni shvatio da se radi o otvorenom jatu.

Na uvecanju 176x pogled je mnogo bolji, pogotovo sa perifernim vidom. Sada se vidi da jato im oko 10 svetlih zvezda i oko 30 bledjih. Pet najsvetlijih zvezda poredjano je u obliku slova 5 na licu kockice za igru: jedna u sredini i cetiri oko nje. Zapadno od te forme broja 5 nalaze se jos tri svetle zvezde. Sve bledje zvezde ispunjavaju prostor izmedju njih. Razlika u sjaju izmedju najsvetlijih i najbledjih clanica je mala, i po slobodnoj proceni sve zvezde u okularskom pogledu sijaju u rasponu 10-12 magnitude. To cini da pogled bude miran, bez puno kontrasta u sjaju.

Mape:

Alpha Cassiopeiae - Schedar: https://yourimageshare.com/ib/TBjVEJVMMH
M52: https://yourimageshare.com/ib/MJy4oevQBx
NGC 559: https://yourimageshare.com/ib/4rBq1sObjU
NGC 381: https://yourimageshare.com/ib/gEKxXoU6k3
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

November 05, 2023, 10:44:39 pm #49 Last Edit: November 05, 2023, 11:02:55 pm by PavleR
Sazvezdje Cetus:

Beta (𝞫) Ceti - Deneb Kaitos (zvezda)
Iota (𝞲) Ceti - Deneb Kaitos Shemali (zvezda)
Eta (𝞰) Ceti - Deneb Al Genubi (zvezda)

NGC 264 (Caldwell 56) - Skull Nebula (planetarna maglina)
NGC 157 (spiralna galaksija)


Sazvezde Cetus je najvece sazvezdje jesenjeg nocnog neba. Takodje je jedno od najzapostavljenijih i ''najomrazenijih'' sazvezdja u amaterskoj astronomiji. Puno je razoga za to i svi su neopravdani.

Iako je ''zvanican'' prevod imena sazvezdja ''Kit'', Cetus niti je kit niti ima oblik kita. Cetus je morsko cudoviste koje je Posejdon poslao da prozdere Andromedu prikovanu za stenu. Sazvezdje bas tako i izgleda: cudoviste ima glavu, vrat, telo i rep. Sazvezdje je ogromno i veoma cudnog oblika. Glava i telo Cetusa predstavljaju dve zasebne svetle celine na razlicitim stranama neba i povezane si uskim i dugaclim vratom. U vratu se nalazi jedna od najcuvenijih zvezda nocnog neba - Mira (''Predivna''). Mira je varijabilna zvezda koja menja sjaj u nepojvmljivo velikim razmerama - od toga da sija kao najsjajnija zvezda sazvezdja do toga da se ne vidi golim okom, dok se na dnu magnitude jedva vidi cak i teleskopom.

Sazvezdje je toliko veliko, a glava i telo Cetusa su toliko razvojene na nebu da ogromna vecina posmatraca ne uspeva da identifikuje sazvezdje na nebu. Medjutim, malo truda u nocima bez mesecine i sazvezdje postaje jasno definisano a njegov jedinstvani oblik ostaje urezan u pamcenje. Ono sto jeste opravdan razlog zapostavljanja ovog sazvezdja je sto je poprilicno nisko na juznom nebu. Sazvezdje ima na desetine DSO, ali su uglavnom u pitanju blede galaksije koje niski polozaj cini tesko osmotrivim. Opet, malo truda i dobar izbor noci u kojima vrsinmo posmatranje, i Cetus ce nam priustiti mnogo noci ispunjenih drevnim fotonima dalekih galaksija.

Ispod sazvezdja Cetus je pravi biser - sazvezdje Sculptor. Vecini od nas to sazvezdje je prenisko na nebu. Medjutim, najlepsi objekat u sazvezdju je blizu Cetusa i moze se osmotriti cak i ako se ne vidi nijedna zvezda sazvezdja Sculptor. U pitanju je najveci biser medju galaksijama - Scultor Galaxy (NGC 253), ali o njoj neki drugi put.

U ovom postu, sem DSO, opisacu i tri zvezde u krajnjem zapadnom delu sazvezdja koje formiraju svetli jednakostranicni trougao u cijoj unutrasnjosti se nalazi pregrst DSO. Ovaj deo sazvezdja cine drevni crveni dzinovi na samrti, i cine zivopisan kontrast sa potpunim mrakom u kome leze. Oba objekta iz danasnjeg posta nalaze se unutar tog trougla.

Beta (𝞫) Ceti - Deneb Kaitos

Deneb Kaitos je najsvetlija zvezda u sazvezdju. Najjuznija je zvezda u telu ''Kita''. U pitanju je ostareli narandzasti dzin stelarne klase K0 III, sjajne magnitude 2.02.

Ova zvezda vredna je pomena ne samo zato sto lepo deluje kroz okular, vec i zbog toga sto je najbitniji ''lokator'' niskog juznog jesenjeg neba. Deneb Kaitos je polazna tacka za lociranje nekoliko desetina DSO od kojih su vecina male i blede galaksije, ali i nekoliko fantasticnih objekata. Najgrandioznija galaksija na celom nocnom nebu, i severne i juzne hemisfere - NGC 253 Sculptor Galaxy, lako se nalazi ako se krene od zvezde Deneb Kaitos. Tu su i sjajne mete NGC 247 Claw Galaxy i NGC 264 Skull Nebula.

Lociranje: Nalazi se u glavnom asterizmu sazvezdja. Najjuznija je zvezda u telu morskog cudovista Cetus. Lako ce se uociti kao jedina sjajna zvezda u potpuno mracnom delu neba niskog juga tokom jesenjih meseci. Iako zvezda sija magnitudom 2, cini ce se da je za nijansu bledja. Porednjenja radi, zvezde u astrizmu ''Velika kola'' sijaju istom magnitudom. Medjutim, te zvezde ce nam se ciniti malo svetlije od Deneb Kaitos. To se desava zbog niskog polozaja zvezde na nocnom nebu, gde opstrukcije usled turbulencija niskog dela neba ''umeksavaju'' sjaj objekata.

Opservacija: Impozantan pogled. Zvezda sija zivopisnom narandzastom bojom. Zvezda izgleda uzareno, kao da gori i da ce svaki cas da eksplodira. Nalazi u porpunom mraku praznog zvezdanog polja. To odsustvo bilo cega iole svetlog oko nje dododaje na ''dramaticnosti'' pogleda, i sve izgledao kao ''Big Bang', narandzasta uzarena lopta usred potunog nistavila.

Debeb Kaitos gradi skoro jednakostranicni trougao sa jos dve lepe i relativno sjajne zvezde u glavnom asterizmu sazvezdja: Deneb Algenubi (𝞰 Ceti) i Deneb Kaitos Shemali (𝞲 Ceti). Obe zvezde su udaljene oko 10º od Deneb Kaitos, na severoistok i severozapar, respektivno.

Iota (𝞲) Ceti - Deneb Kaitos Shemali

Crveni dzin magnitudom 3.6 i stelarne je klase K1.5 III. Zvezda je istinski ogromna i stara. Sa svoje 2.2 milijarde godine postojanja, ova zvezda je evolvirala izvan faze glavne sekvence i sada je nabrekla na radijus citavih 34x veci od Suncevog.

Lociranje: Nalazi se u glavnom asterizmu sazvezdja i predstavlja rep morskog cudovista. Locirana je 11º severozapadno od nase prethodne mete, Deneb Kaitos.

Opservacija: Zvezda sija sjajnom narandzastom bojom koja ide na crveno i sjajno izgleda u okularu

Eta (𝞰) Ceti - Deneb Al Genubi

Crveno-narandzasti dzin magnitude 3.4 i cetvrta najsjajnija zvezda u sazvezdju. Stelarne je klase K2 IIIb. Ostareli se crveni dzin, koji je u svojih 1.6 milijardi godina postojanja istorisio zalihe vodonika u svom jezgru i danas energiju crpe nuklearnom fuzijom helijuma. Pri tome je zvezda nabrekla na radijus 15x veci od Suncevog i poprilicno se ohladila.

Zvezda je izuzetno zanimljiva za astronome jer je potvrdjeno postojanje dve planete koje kruze oko nje - Eta Ceti b i Eta Ceti c.

Lociranje: Nalazi se u glavnom asterizmu sazvezda u telu Kita.  Locirana je 10º severoistocno od nase prethodne mete, Deneb Kaitos.

Opservacija: Zvezda sija sjajno narandzasto-crvenom bojom, mnogo crvenijom nego Deneb Kaitos i Deneb Kaitos Shemali. Pored sebe ima sjajnu zvezdu HD 6866  sa kojom gradi opticki par (nisu gravitaciono povezane). Kada se zvezda stavi skroz na severozapad okulara u vdino polje ulaze jos tri sjajne zvezde, 30, 28 i 27 Ceti, a prostor izmedju njih je ispuinjen bledjim zvezdama.


NGC 264 (Caldwell 56) - Skull Nebula

Planetarna maglina u sazvezdju Cetus, magnitude 10.8 i prividne velicine 3.75' (225'').

Ova planetarna maglina je blede magnitude i velike prividne velicine, sto joj daje izuzetno mali povrsinski sjaj. Dodatno, objekat se nalazi u savzezdju Cetus koje je nisko na juznom nebu pa se samim tim objekti u njemu vide bledje i tesko posmatraju. I sve bi to bilo sasvim dovoljan razlog da se ova maglina preskoci da nije onog najvaznijeg - magline izgleda fantasticno !!! Ovo je objekat koji sam posmatrao svako jesenje posmatranje, loveci noc dobrog seeinga i transparencije u kojoj cu moci da izvrsim kvalitetno osmatranje. Imao sam tu nesrecu da sam je pri prvom osmatranju, u noci sjajnog seeinga, posmatrao oko 3 ujutru, kada sam vec bio premoren. Video sam da je objekat prelep i ostavio ga za sledecu noc kada budem odmorniji i skoncentrisaniji. Nisam ni znao kakvu sam gresku napravio. Sledecih desetak osmatranja nisam je video ni izbliza kao prvo. Usledila je citava serija neuspelih posmatranja i trebalo je prodje skoro dva meseca dok ponovo nisam uhvatio dovoljno dobar seeing da je vidim kao sto sam je video prvi put.

Lociranje: Porilicno tesko ako se ne poznaje sazvezdje Cetus. Ja sam nasao lak star-hopp samo iz razloga sto poznajem taj deo sazvezdja - u trouglu izmezdju zvezda Deneb Kaitos, Deneb Algenubi i Deneb Kaitos Shemali nalazi se nekoliko malih i bledih galaksija koje sam osmatrao i navikao sam se na paterne koje formiraju zvezde.

- Krene se od najsjajnije zvezde u sazvezdju Deneb Kaitos (𝞫 Ceti) magnitude 2. 4.5º severno od nje u trazilac ce uci dve svetle zvezde: HD 4730 i 18 Ceti.
- Malo manje od 3º severno od njih lako ce se videti dve najsjajnije zvezde u pomenutom trouglu: 𝞿¹ i 𝞿² Ceti.
- Skull Nebula gradi sa te dve zvezde jednakostranicni trougao sa temenom ka jugu. Alternativno, nalazi se na kraju svetlog lanca od 4 zvezde koji sa zapada ulazi u prostor jucno od 𝞿¹ i 𝞿² Ceti, i koji je jasno vidljiv u traziocu. Ja vise volim da maglinu nadjem preko tog lanca, tacne poteze star hopp-a dacu u mapi na kraju ovog posta.

Opservacija: Izuzetno tezak i zahtevan objekat za osmatranje, ali i nagrada za muku je velika.

Kada kroz okular malog uvecanja pogledamo lokaciju u kojoj se maglina nalazi necemo je videti, sem ako je seeing bas ekstremno dobar. Umesto toga, videcemo tri blede zvezde u obliku jednakokrakog truogla veoma ostrog ugla, i oko njih mozda jedva malo maglovitosti. Medjutim, sve se menja kada na okular ucvrstimo O III fileter.

Cak i na uvecanju 62.5x, O III filter jasno pokaze maglinu kao veliki i bledi ovalni sjaj koji obuhvata dve od tri pomenute zvezde, dok se treca nalazi na samoj ivici magline. Oval deluje duholiko, kao sablasni proziran mehur koji je u sebi zatocio tri zvezde. Ime Skull Nebula i potice od toga sto dve od te tri zvezvde predstavljaju oci a jedna usta ''Lobanje''. Sve zaista izgleda pomalo sablasno. Mehur je izuzetno bled ali proziran, vrlo cudna i neuobicajena pojava na nebu. Ako se seeing dobar cinice nam se da je mehur velik taman toliko da obuhvati sve tri zvezde. Medjutim, ako je seeing odlican videcemo da je to samo juzna polovina objekta. Pri odlicnim uslovima posmatranja maglina ce se pojaviti u svom kompletnom obliku, gde ce se videti da su te tri zvezde ugradjene u juzni deo elipsastog mehura. Severni deo je poprilicno bledji od juznog, sa mnogo manje ostrim granicama i pojavice se samo u nekim nocima. Stoga se maglina iz loptastog oblika prelazi u izrazeno elipsasti.

Na uvecanjima 107x i 136x pogled se menja na bolje i pocinju da se vide jos mnogi detalji objekta. Usadjenih zvezda u maglinu vise nema tri vec pet. Naime, na vecim uvecanjima u severnom delu objekta pojavljuju se jos dve blede zvezde. Jedna se nalazi na samoj severnoj granici a druga je usadjena u delu magline koji izgleda suplje. Stoga izgleda kao da je magliina izbegava i okruzuje. Sama severna granica postaje jasno uocljivija i vidi se supljina u severnom delu objekta.

Iz gore navedenog opisa vidi se da je objekat poprilicno kompleksan. Znaci imamo veliki bledi elipsasti prozirni mehur. Juzni deo mehura je mnogo svetliji od severnog. U samom centru magline nalazi se svetla zvezda, jos jedna svetla odmah pored nje i jos jedna na samoj juznoj granici objekta. Severni deo je bled i supalj. U supljni nalazi se bleda zvezda i jos jedna bleda na samoj severnoj granici. Objekat kao celina deluje prozirno i duholiko, a pet zvezda izgledaju zatoceno u maglini. Ja do sada nisam posmatrao nista slicno ovom objekatu. Ne mogu reci da objekat izgleda prelepo, jednostavno izgleda unikatno.

Da se sada malo pozabavim sa tih pet zvezda usadjenih u maglinu. Naime, samo jedna od tih pet je zaista deo objekta. To je zvezda u samom centru magline. Ta zvezda je centralna zvezda ove magline i beli je patuljak magnitude 10.9. Ostale 4 zvezde nisu deo objekta vec su superimponirane preko njega. To znaci da su to zvezde koje su blize nama nego sama maglina ali se nalaze u istoj liniji pogleda sa njom.

Treba nesto reci i o filterima. Ova maglina drugacije reaguje na UHC i OIII filter i svaki od njih daje nesto posmatranju ali i nesto oduzima. O III filter istakne maglinu mnogo bolje nego UHC. Sa O III maglina dobija jasno elipsati oblik a granice postaje jasne i relativno ostre. Medjutim, O III potprilicno ubledjue zvezde usadjene u maglinu. Te zvezde su sastavni deo dozivljaja ovog objekta i bez njih maglina gubi na unikatnosti. Osecaj ''zatocenosti'' zvezda nestaje i naprosto maglina nema istu draz. Sa druge strane, sa UHC filterom maglina deluje mnogo bledje i sa nejasnim granicama. Medjutim, UHC mnogo manje gusi zvezde i one ponovo postaju sastavni deo iskustva. Meni se licno vise svideo UHC.

Ovaj opis dat je po zabeleskama posmatranja koje je vrseno u noci odlicnog seeinga. Trebalo je da prodje dva meseca i desetak neuspelih posmatranja da bi se maglina videla ovako. Ovaj objekat notoran je u osmatrackoj astronomiji po drasticnom reagovanju na razlicite uslove posmatranja. Nemojte gubiti vreme i pokusavati nemoguce ako vidite da su uslovi losi. Objekat zahteva i odlican seeing i bar dobru transparenciju. U nocima losih uslova objekat se nece ni videti, u nocima dobrih uslova prikazace se samo juzna polovina magline; samo u nocima odlicnih uslova pokazace se slika data u ovom opisu.

Kod ovakvih objekata mora se imati i malo srece ali i malo ''osecaja za objekte''. Objasnicu oba koncepta:

- Kod objekata koji zahtevaju odlicne uslove posmatranje sreca je neophodna pri prvobitnom posmatranju. Ako takav objekat posmatramo pri losim uslovima dobicemo utisak da objekat nije vredan gledanja i verovatno mu se vise nikada necemo vratiti. Zato se potrebno malo srece da kada ga prvi put osmotrimo objekat bude dovoljno primamljiv za posmatranje da ga ne bi ''bacili u kantu''.

- Osecaj za objekat je potreban kada se objekat prikaze lose ali nam ''nesto govori'' da to nije do objekta nego do uslova. Tada obekat stavimo na spisak meta za veceri odlicnih uslova i vratimo mu se neki drugi put. Taj osecaj dobija se iskustvom ali i proucavanjem mete, razumevanjem njene prirode, magnitude, velicine, povrsinskig sjaja i dela neba u kome se nalazi. Tako da na kraju to i nije nikakav ''osecaj'' vec iskustvo u nama koje nam govori da je meta dobra ali da zahteva bolje uslove.

NGC 157

Spiralna galaksija u sazvezdju Cetus. Galaksija sija magnitudom 10.4 i male je velicine 4.1'x2.7'. Galaksija je na velikoj udaljenosti od Solarnog sistema, 76 miliona ly daleko.

Lociranje: Za ovo lociranje poreban je dobar trazilac. Galaksija se nalazi u praznom delu juznog neba i samim tim i ono malo zvezda koje ce uci u trazilac sijace bledje nego sto bi trebalo. Galaksija je smestena tacno izmedju dve zvezde magnituda 8.5 i 9 i cilj ce biti pronaci te zvezde traziocem. Naravno, za to je potrebno ostro oko, iskustvo i dobar trazilac.

- Krene se od zvezde Deneb Kaitos Shemali u repu Cetusa. Oko 5º istocno nalazi se lanac od 3-4 sjajne zvezde. E sad postaje komplikovano. Imedju Deneba i tog lanca treba pokusati osmotriti tri blede zvezde koje grade oblik slova L. Te tri zvezde nalaze se 1.5º zapad-jugozapad od tog lanca, sto ce reci na samom kraju vidnog polja trazioca. Ako ih vidimo nacentriramo trazilac na HD 3144, pogledamo kroz okular i odmah iznad nje videcemo mali, jedva vidljivi sjaj nase mete.

Naravno, na kraju posta dacu mapu za lokaciju ove mete.

Opservacija: Galaksija zahteva odlican seeing. Objekat se nalazi relativno nisko na nebu pa svetli sjajem manjim nego sto mu magnituda sugerise. Posmatrao sam je nekoliko puta i razlika u pogledu je poprilicno velika. Uostalm, ovo vazi za sve objekte u sazvezdju Cetus - sazvezde zahteva dobar seeing i tamno nebo.

U nocima dobrog seeinga galaksija sija porilicno svetlo i odlicno se vidi. Nalazi se izmezdju dve zvezde magnitude 8.5 i 9 koje nimalo ne pomazu pogledu. Zvezde je nemoguce ukloniti iz vidnog polja i one ce stvarati dodatno svetlosno zagadjenje koje ce jos vise ublediti galaksiju. Sa druge strane, te dve zvezde dodaju na dinamicnosti pogleda. Stoga, nesto dobijamo a nesto gubimo.

Galaksija se moze kvalitetno posmatrati samo perifernim vidom. Objekat je izduzenog oblika i deluje jako pufnasto i uniformnog sjaja. Znaci, galaksija nije prozeta svetlim i tamnim regijama, vec se vidi kao podjednako osvetljena naduvana ''pufna''. Za razliku od vecine spiralnih galaksija, centar nije toliko sjajan i jedva da se razlikuje po sjaju od ostatka objekta. Na uvecanju 176x, ako se malo bolje zagledamo u objekat, moze se primetiti bleda zvezda na juznom vrhu galaksije. Zvezde superimponirane preko galaksija uvek su rado vidjen detalj i podosta doprinose pogledu.

Naravno, spiralna struktura se ne moze uociti, i perifernim vidom galaksija izgleda kao pristojno svetla maglovita mrlja. Da pogled ne bude dosadan pobrinuce se dve zvezde izmedju kojih se galaksija nalazi, kao i bleda zvezda na samom juznom vrhu maglovitosti.

Iako je galaksija mala, kroz okular izgleda porilicno veliko. To je opticka varka koja se desava zbog popotunog odsustva svetlih zvezda u unutrasnjosti sazvezdja Cetus. Posto galaksija nije u bogatom zvezdanom polju, vec stoji sama u totalnom mraku izmedju dve blede zvezde, objekat dominira vidnim poljem i samim tim izgleda vece i sjajnije nego sto u realnosti jeste.

Ova galaksija je odlican trenutak da se nesto kaze o kontroli uvecanja pri posmatranju galaksija. Naime, veca uvecanja sa jedne strane zatamnjuju pozadinsko nebo i pojacavaju kontrast, ali sa druge strane umanjuju sjaj objekta koji posmatramo. Sveti gral posmatranja je naci uvecanje na kome se ta rastuca i opadajuca kriva seku, tj. kada je odnos pojacanja kontrasta i gubika sjaja optimalan. Ko se bavio izlaznom pupilom razume ove koncepte. Kod mene, uvecanje 176x daje optimalan odnos gubitka sjaja i pojacavanja kontrasta i zato ga i najvise koristim. E sad, u mnogim tekstovima naci cete savete da se galaksije posmatraju na sto vecim uvecanjima. To je za ogromnu vecinu galaksija los savet. Ako se ni na kom uvecanju ne mogu primetiti detalji galaksije, a to je slucaj sa velikom vecinom ovih objekata, nema nikakve poente unistavati sjaj objekta a zauzvrat ne dobiti nista. Galaksije kod kojih se ne mogu osmotriti spiralne ruke, isaranost i trake prasine treba gledati na uvecanju koje nam daje optimalnu izlaznu pupilu. Na veca uvecanja treba ici samo ako ce ona pokazati detalje. Ako nece, nema nikakve poente videti istu bledu mrlju bez detalja samo vecu ali jos bledju. Konkretno kod ovog objekta ja sam se cak spustio na uvecanje 136x jer je galaksija izgledala svetlije i ostrije. Ako se vidi da objekat nece odati svoju unutrasnju strukturu treba ga opusteno posmatrati na uvecanju koje je nasem oku najprijatnije.


Mape:

NGC 246 - Skull Nebula:  https://yourimageshare.com/ib/IR4jtE8tXf
NGC 157:  https://yourimageshare.com/ib/yUfgaYPaCS
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

DSO u sazvezdju Cepheus:

- NGC 188 (otvoreno jato)

DSO u sazvezdju Andromeda:

- NGC 7662 (Caldwell 22) - Blue Snowball Nebula (planetarna maglina)

- NGC 404 - Ghost of Mirach (lentikularna galaksija)


Pozdrav svima. U ovom postu opisacu tri lepe mete koje sam posmatrao pre otprilike mesec dana. Sve tri su izuzetno zamiljive i svaka na svoj nacin unikatna. Jedna od njih, otvoreno jato NGC 188 u sazvezdju Cepheus, mozda nije vizuelno najatraktivnija meta na svetu ali je zato jedan od najredjih prizora koji se moze videti na nocnom nebu - otvoreno jato koje zivi vec preko 25 zivotnih vekova duze od prosecne dobi otvorenih jata. NGC 188 je istinski dinosaurus u modernom dobu i pri opisu mete detaljno cu objasniti zasto. Druga meta, Blue Snowball Nebula najkoloricniji je DSO na nocnom nebu dok je treca, Ghost of Mirach, duholoki pratilac jedne od najposmatranijih zvezda na jesenjem nocnom nebu. Sve tri mete ce jos najmanje mesec dana biti dobro postavljene na nebu i dostupne za posmatranje.


NGC 188 (Caldwell 1)

Otvoreno jato u sazvezdju Cepheus, magnitude 8.1 i prividne velicine 15'.

Ovo jato jedno je od najredjih teleskopeskih prizora u amaterskoj astronomiji. Razlog je njegova starost - jato je staro 6.5-7.2 milijardi godina !!! Ako nekome ta brojka ne znaci mnogo, portudicu se da u jednostavnim crtama objasnim zato ovo jato ne bi ni smelo da postoji. Sva otvorena jata koja mozemo videti na nocnom nebu su relativno mladi objekti, sa staroscu od maksimalno nekoliko stotina miliona godina. Postoji dobar razlog za to - otvorena jata ne zive duze od toga. Ovorena zvezdana jata stvaraju se u molekularnim oblacima - gustim oblacima punih tesno spakovanog vodonika. Usled trenja atoma u tom oblaku oslobadja se ogromna kolicina toplotne energije, tj. stvaraju se zvezde. Znam da je ljudima tesko da shvate da je trenje odgovorno za sjaj svih zvezda koja vidimo, ali uzmite sake i trljte ih jedna o drugu pola minuta - videcete o cemu se radi. Kolicina toplote koju oslobadja trenje je ogroma i na kraju sake bi nam se zapalile. U molekularnim oblacima u kojima se stvara izuzetno veliki broj zvezda te zvezde su cesto dovoljno blizu da se gravitaciono vezu - tj. da krenu zajedno da se krecu kroz svemir kao grupa. Takva grupacija zvezda naziva se otvoreno jato. Otvorena jata uglavnom su najgusca u centru i ta gustima centra gravitaciono vezuje zvezde na periferiji da ne ''izlete'' iz jata.

Medjutim, tu je svemoguca gravitacija Mlecnog Puta da osigura da takvi skupovi ne zive dugo. Sam centar Mlecnog Puta kao i svi objekti u njemu gravitaciono uticu na otvorena jata i otkidaju njegove zvezde deo po deo. Te sile Mlecnog Puta koje razbijaju otvorena jata nazivaju se plimatske sile. Sto je jato blize centru galaksije - njegov zivot je kraci. Prosto, gravitacija nekoliko desetina ili maksimalno stotina zvezda njegovog centra ne moze nikada da savlada gravitacionu vucu milijardi zvezda galaksije. Zivotni vek otvorenih jata iznosi nekoliko stotina miliona godina. Cak i nase voljene Hejade uskoro nece biti na nocnom nebu: iako su vec presle preko prosecnog zivotnog veka otvorenih jata, za nekih 30 miliona godina zvezde jata ce se rasprsiti a Hejade ce postati mit iz proslosti.

I sada da se vratimo na nas objekat, NGC 188. Posle ove price deluje skoro neverovatno da je nasa meta stara citavih 6.5-7.2 milijardi godina. Razlog je polozaj jata u galaksiji. Jato se smesteno visoko iznad galakticke ravni i trpi najmanji gravitacioni uticaj centra Mlecnog Puta a i ostalih zvezda u njemu. Iznad galkticke ravni nema mnogo objekata koji bi uticali na NGC 188 - taj prostor naseljavaju globularna jata, tamna materija i poneko odbeglo otvoreno jato. Stoga je ovaj objekat nadziveo svoju ''bracu'' skoro 25 zivotnih vekova. Ja licno znam za samo osam teleskopski osmotrivih jata sa staroscu iznad milijardu godina, a NGC 188 je ubedljivo najstjariji od njih. Svaki put kada ga pogledam, iako se jato ne vidi bas najbolje zbog svog polozaja na severu, osecaj je poseban - kao da u nekoj sumi naidjete na dinosaurusa koji je nekim cudom uspeo da prezivi.

Lociranje: Jato se nalazi u samoj blizini Polarisa, pa nema nikakve poente govoriti o usmerenjima istok, zapad ili gore i dole. U ovom podrucju neba svi objekti kruze oko Polarisa po izuzetno malom poluprecniku i drasticno menjaju orijentaciju u toku noci.

Postoje dva nacina lokacije - traziocem i okularem. Ako jato trazuimo traziocem:

- Nacentriramo Polaris u trazilac. Videcemo da se od Polarisa ka sazvezdju Cepheus pruzaju dva prominentna lanca zvezda - nama treba onaj u kome je najsvetlija zvezde 2 Ursae Minoris. Druga najsvetlija zvezda u tom lancu je HD 4853.
- Namestimo koncanicu trazioca na tracinu duzi koja spaja te dve zvezde blize 2 UMa, pogledamo kroz okular malog uvecanja i pojavice se nasa meta - NGC 188.

Tacnu lokaciju jata mozemo odrediti i pomocu dve duple zvezde vidljive u traziocu: ta dva para naci cemo na istoj liniji, samo na njenoj polovinni. Pratimo pravce koji vezuju komponente te dve duple zvezde, i gde se oni preseku to je tacna lokacija nase mete.

Drugi nacin je okularski: nacentriramo 2 Ursae Minoris, pogledamo kroz okular i pomerimo ga na sam sever vidnog polja. Na jugu okularskog pogleda u vidno polje ce poceti da ulazi nasa meta. Ovaj nacin ne preporucujem, jer u sazvezdjim Ursa Minor i Cepheus orijentacija ne znaci nista. Ono sto je u jednom trenutku sever, posle tri sata je istok, a posje jos tri jug. Sva lociranja u ta dva sazvezdja moraju se raditi preko zvezdanih paterna.

Opservacija: Meni  se ovo jato prikazalo porilicno bledo. Iako je jato sasvim pristojne magnitude 8.1, sa moje lokacije Beograd je na severu i severna stvara mi je svetlosno najzagadjenija. Dodatno, jato se nalazi jako blizu Polarisa - sto znaci ja na donjem delu severnog neba. Cekao sam cetiri sata od prvog posmatranja da jato dodje u tranzit, ali ni to nije mnog pomoglo.

Ovo jato ima osnovni skelet od nekoliko desetina zvezda magnitude 11-13, a sve ostale su bledje. Da bi jato ogolili van osnovnog skeleta neophodno je koristiti periferni vid.

Na uvecanju 62.5x vidi se da je jato oiviceno sa cetiri sjajne zvezde koje grade trapez, a samo jato nalazi se unutar tog trapeza. Objekat izgleda kruzno, sa najsvetlijim zvezdama razbacanim po njegovim obodima. Sam centar je taman i sastavljen je od jednog lanca  od nekoliko relativno beldih zvezda i jedne svetle zvezde, dok su sve ostale zvezde svetlijih magnituda smeste na obod jata. Stoga objekat izgleda suplje.

Na uvecanju 107x pogled je bolji. Pojavljuje se vise zvezda a perifernim vidom taj broj moze se jos povecati. Ovo uvecanje potvrdilo je prethodni pogled da kroz sam centar jata prolazi tamna traka koja ulazi sa severa (sever tog trenutka). Nije lako proceniti gde se objekat zavrsava jer objekat deluje suplje i rasuto.

Na uvecanju 136x jato se rasirilo i meni je poprimilo oblik jelke. Najsvetlije zvezde jata cine postolje iz koga se granaju tri lanca zvezda - dva na stranu i jedan u sredinu. Sam centar objekta je prazan. Naravno, nije centar prazan ali je sastavlljen od nekoliko stotina zvezda magnituda 15 i bledje koje se ne vide kroz moju aparaturu. Ukupan broj tamnih regija se popeo na tri - jedna u samom centru i dve izmedju ta tri lanca. Ta tri lanca i dve tamne trake izmedju njih formiraju oblik ''jelke'' ili ''javorovog lista''. Uporno sam pokusavao da perifernim vidom vidim jos zvezda ali polozaj ovog objekta na niskom severu bio je destruktivan za te pokusaje.


NGC 7662 (Caldwell 22) - Blue Snowball Nebula

Planetarna maglina u sazvezdju Andromeda, magnitude 8.3 i prividne velicine 37''.

Ovo je apsolutno superioran objekat za posmatranje i jedna od najboljih jesenjih meta. Slobodno mogu reci da je ovo najkoloricnija planetarna maglina koju sam ikada posmatrao. U rangu sa njom po koloricnosti jedino mozda stoji NGC 6826 - Blinking Planetary Nebula u sazvezdju Cygnus i NGC 2022 u sazvezdju Orion.

Maglina se nalazi relativno blizu Solarnom sistemu, na udaljenosti od 2.500 ly.

Lociranje: Maglina u pricipu nije laka za lociranje. Medjutim, kod mene se isplatilo vreme koje provodim proucavajuci sazvezdja. Naime, ako znamo gde se nalazi trio zvezda 𝞴, 𝞳 i 𝞲 Andromedae, lociranje je izuzetno lako. Lambda, Kappa i Iota Andromedae cine trio bliskih sjajnih zvezda daleko od glavnog asterizma Andromede. Ja sam ih prosle sezone pomatrao svaku pojedinacno zvezda radi i naucio sam da ih prepoznam golim okom. Stoga sam iskoristio sledeci star-hopp:

- Traziocem naciljamo trio Lambda, Kappa i Iota Andomedae, koji se vidi golim okom.
- U trazilac nacentriramo Iota Andromedae i u istom vidnom polju na jugoistocnom kraju vidnog polja trazioca primeticemo sjajnu zvedu 13 Andromedae.
- Naciljamo 13 Andromedae u trazilac, pogledamo kroz okular malog uvecanja i nasa meta ce se pokazati na istocnom obodu vidnog polja kao sjajna, svetlo-plava, pufnasta zvezda.

Ako ne uspemo da lociramo ovaj trio, lociranje moze da bude jako komplikovano, zato cu objasniti kako se ovaj trio lako nalazi. Krenemo od susednog sazvezdja Pegasus i povucemo simetralu duzi koja spaja dve zvezde u ''Velikom kvadratu'' - Alpheratz (𝞪 Andromedae) i Scheat (𝞫 Pegasi). Vucemo tu simetralu u pravcu van ''Velikog kvadrata'' i posle nekih 16º ugrubo cemo stici do tria Lambda, Kappa i Iota.

Opservacija: Maglina je mala i treba je posmatrati na srednjim i velikim uvecanjima. Povrsinski sjaj joj je visok, pa maglina dobro podnosi uvecanja.

Na uvecanju 176x i bez filtera  pogled je izuzetan. Magliina je okrugla, veoma sjajna i izrazeno svetlo-plave boje. Cak i na ovom uvecanju maglina otkriva unutrasnju strukturu - iznutra je manje svetla nego spolja. Kada se na okular ucvrsi nebula filter pogled je jos bolji. O III filter pravi cuda sa ovom maglinom i, sa njim, poled je fantastican.

Na uvecanju 321x i sa O III filterom, potvrdjuje se ono sto je vec primeceno: da je maglina okrugla sa supljinom unutra. Centralna zvezda magnitude 13 moze se primetiti tek apertururama od 400mm i preko, i nisam ni pokusavao da je primetim.

Kod ovog objekta sve je poslozeno ''potaman'': magnituda i velicina stoje u takvom odnosu da maglina nije ni presvetla ni pretamna. Ako je planetarna maglina presvetla ne postoji skoro nikakva sansa da se primeti njena unutrasnja struktura. Sa druge strane, maglina malog povrsinskog sjaja ne pokazuju boju jer je objekat isuvise bled da bi pokrenuo receptore boje u nasim ocima. Kod ovog objekta sve je tu - mnoguce je primetiti i boju i unutrasnju stukturu.

Na zalost, ovaj objekat ima i svoje ''nedostatke''. Koliko sam ja proucavao, boja i opazanje strukture se drasticno poboljsavaju tek od aparature 200mm pa na gore. Stoga, ako maglinu posmatramo teleskopom ispod 200mm, objekat se nece prikazati u punom sjaju.


NGC 404 - Ghost of Mirach

Patuljasta lentikularna galaksija, magnitude 10.3 i prividne velicine 3.5'.

Ime ''Mirahov duh'' dobila je jer lezi jako blizu sjajne zvezde Mirach, jedne od najsvetlijih zvezda u sazvezdju. Zvezda je svima dobro poznata kao glavni lokator za pronalazenje Andromeda Galaksije. U pitanju je sjajni crveni dzin M-tipa magnitude 2.06. NGC 404 nalazi se samo 7' od te zvezde i prati je na bilo kom uvecanju.

NGC 404 je galaksija veoma blizu Lokalnoj Grupi ali nije gravitraciono vezana za nju. Pomenuo sam da je u pitanju lentikularna galaksija, pa da ukratko objasnim sta to znaci. Lentikularne galaksije nalikuju spiralnim galaksijama po svetlom jezgru ali nemaju spiralne ruke. Uglavnom dolaze u obliku sociva odakle i dolazi njihovo ime (lens). Smatra se da su lentikularne galaksije fazni prelaz ka elipticnim galaksijama. Naime, kada se dve spiralne galaksije sudare, obe gube svoju spiralnu strukturu. Zvezde galaksija se mesaju i rasporedjeuju u obliku kruga ili cesce ellipse oko novoformiranog jezgra. Tako se na kraju doboje eliprticna galaksije bez forme i strukture, ogromna lopta ili elipsoid koji je najsjajniji u centru i uglavnom ravnomerno bledi ka krajevima. Lentikularne galaksije su prelaz izmezdju trenutka sudara do formiranja elipticne galaksie. To je oblik koji dve galaksije koje su pretrpele koliziju uzimaju ka svom konacnom obliku u vidu elipticne galaksije. Konkretno, NGC 404 je galaksija stvorena jednim ili mozda cak i vise sudara pre otprilike 1 milijarde godina. Kako su sudari novijeg datuma, jos nije proslo dovoljno vremena da galaksija uzme elipticnu formu i trenutno se nalazi u svojoj lentikularnoj fazi oblika. NGC 404 je gakstickog tipa SO, sto znaci da je vise kruznog oblika nego oblika sociva.

Lociranje: Nikada lakse lociranje. Naprosto nacentriramo zvezdu Mirach (𝞫 Anromedae), pogledamo kroz okular bilo kog uvecanja, i 7' do nje primeticemo poprilicno svetlu maglovitu loptu - nasu metu NGC 404. Stoga za ovaj objekat nema potrebe davati mapu lokacije.

Opservacija: Bio sam vise nego iznenadjen kvalitetom pogleda. Ocekivao sam malo a dobio mnogo. Naime, na astrofotografijama galaksija deluje mnogo manje od same zvezde. To se verovatno desava zbog difrakcionih prestenova i duzine ekspozicije, stvarno ne bih zeleo da pricam o stvarima u koje se ne razumem. Bilo kako bilo, kroz okular je pogled obrnut: galaksija izgleda mnogo vece od zvezde. Sjaj zvezde se mnogo manje rasipa nego na fotofrafijama, difrakcionih prstenova nema i ''Duh Miraha'' se pokazuje u svoj svojoj slavi. Iako je prividna velicina objekta malih 3.5', velika uvecanja ce galaksiji dati finu velicinu a sam objekat sjaji sasvim pristojno i ne moze se promasiti.

Iskreno, ne znam kako galaksija izgleda na malim uvecanjima. Posto se nalazi odmah uz zvezdu, ja sam je odmah pogledao na uvecanju 176x. I to uvecanje je savrseno za ovaj objekat. Galaksija izgleda kruzno, kao elipticne galaksije, ali sa mnogo vise detalja. Kod elipticnih galaksija sjaj ravnomerno bledi od centra ka spolja. Kod NGC 404 to nije slucaj i galaksija bledi u tri prelaza. Centar galaksije je zvezdolik i jarko sjajan. Oko njega kruzi mlecni prsten manjeg sjaja. Prelaz sjaj od centra ka prstenu nije ravnomeran i desava se naglo. Oko prstena se pruza bledi halo koji se polagano utapa u pozadinu. Halo je opet bledji od prstena i ni ovaj prelaz nije ravnomeram vec se takodje desava relativno naglo. Posle sam pogledao objekat na manjem uvecanju i tu sve deluje ujednacenije. Stoga preporucujuem da se objekat posmatra na minimum 170x uvecanju. To uvecanje je za moj teleskop i optimalno zbog povecanja kontrasta izmedju zvezde i galaksije a bez zrtvovanja previse sjaja.

Sada ono najbitnije, a to je da li blizina tako sjajne zvezde kao sto je Mirach smeta pogledu. Odgovor na to pitanje zavisi od individualnih preference posmatraca ali moj stav je - apsolutno ne! Objekat se zove ''Ghost of Mirach'' i bez Miracha samo ime objekta gubi poentu. Bez Miracha u vidnom polju NGC 404 bi bila samo jos jedna lepa i zanimljiva bleda galaksija kruznog oblika ali u paru sa Mirach-om cini jedan jedini unikartan pogled na nocnom nebu. Ko je gledao Mirach zna koliko je ta zvezda spektakularna sama za sebe. Sjajna zvezda duboke narandzaste boje, koja svojom bojom pomalo siledzijski dominira vidnim poljem bezlicnih belih zvezda.  Uparena sa NGC 404, ovaj par zvezda-galaksija cini spektakularnan prizor kontrasta sjaja i boja. Iskreno, nisam ni pokusao da uklonim Mirach iz vidnog polja, on je neizostavni deo iskustva. Verovatno bi galaksija zasjajla svetlije ali bi se zrtvovala unikatnost ovog objekta. Uostalom, ukloniti zvezdu na rastojanju 7' nije lako. Za to se mora ici na bas velika uvecanja koja bi vec previse ubledila galaksiju.

Na kraju da pomenem da ne treba izvuci pogresan zakljucak da je galaksija svetla. Objekat je blede magnitude 10.3 ali mu mala velicina pomaze da zadrzi pristojan povrsinski sjaj. Preptpostavljam da osmatraci koji nisu upoznati sa galaksijom nisu ni primetimetili da nesto okuglo i maglivito sjaji uz Mirach. Sada, uz malo koncentracije i  malo uvecanja Mirahov Duh ce se pokazati, a uz malo malo perifernog vida i stpljena duh ce cak pokazati i detalje.

Sa Mirachom koji sija kao ''blesav'' i galaksijom koja se prikazala svetlije nego sto sam ocekivao, ovaj kontrastni par je  apsolutno fantasticno posmatranje. Savzezdje Andromeda nije samo M31; oba objekta iz ovog posta su izuzetna posmatranja.

Mape lociranje:

NGC 188: https://yourimageshare.com/ib/JO3trsvGto

NGC 7662 - Blue Snowball Nebula: https://yourimageshare.com/ib/74TNUfT6mu

305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Sjajno Pavoe, nisam ni znao da postoji galaksija pored Miracha, nikad nisam ni zumirao na nju u Stelarijumu a kada sam vizuelno trazio Andromedu, uvek sam uperivao teleskop na Nu Andromedae.
Svasta novo moze da se nauci, lep izvestaj kao i uvek
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

mboskovic


Yagodinac

Bravo za opis, ovo uopšte nisu laki objekti, tačnije mnogo je lakše fotografski loviti ih nego vizuelno (ali šta ja to pričam, pa uvek je tako  ;D  ).

PavleR

November 20, 2023, 09:55:01 pm #54 Last Edit: November 20, 2023, 10:22:33 pm by PavleR
Kolege, hvala na podrsci.

Yagodinac, u pravu si, ovo zaista uopste nisu lake mete. Mnogo rada i vremena treba za ovakva osmatranja, i za okularom i van okulara. Koliko vremena provodim posmatrajuci, 4x vise provodim proucavajuci i citajuci. Ne samo o objektima, vec i o tehnikama posmatranja. Koliko sam znanja ''ukrao'' od boljih od sebe, to je neverovatno. Oprema jeste bitna, ali dzaba svi Tele Vue Ethos okulari ako kroz njih ne znamo da gledamo. Recimo, celo jedno prolece, umesto da skacem od galaksije do galaksije, posvetio sam ovladavanju perifernog vida. To se isplatilo do maksimuma, uhvatio sam sebe da vise i ne gledam direktnim vidom vec po automatizmu prelazim odmah na periferni, sto naravno nije uvek dobro. Perifernim vidom gledam i kroz trazilac, i pod vedrim nebom, cak sam sebe uhvatio i da  dugu gledam perifernim vidom u sred bela dana.

I najvaznije, bolesno sam strljiv. Ne samo sto svakoj meti posvetim vremena koliko ona zahteva, vec ih posmatram i po nekoliko noci. Recimo, Skull Nebula sam posmatrao jedno 10 noci, dok nisam dosao do forme koju mogu prvo sam sebi da opisem i da budem zadovoljan. Posvecen sam ovoj strasti, mogo vremena ulazem u nju, broj sati pred okularom vec merim stotinama i znam da je to jos uvek malo i da najbolje tek dolazi. Imam planove da u roku od nekoliko godina znatno povecam aparaturu, a u kratkom intervalu mi je u planu nabavka kvalitetnog sirokogugaonog okulara za uvecanja od oko 300x, jer mi je to trenutno slaba tacka. Ja se nadam da ce biti Ethos, ali videcemo.

Hvala vam mnogo, znaci podrska, kao sto mislim i da ovi izvestaji i znanje iz nauke koje proguram kroz njih znaci drugima.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

ε Aurigae

Zaista lepi opisi Pavle, evo iskreno ja planiram da pojacam i vizualu sledece godine, a sve zahvaljujuci ovim tekstovima.

mozda sam propustio, ali sa koje lokacije osmatras?
🔭
SVBony SV503 80/560 ED refractor | EQ5 OnStep conversion | Canon 550d astromod
SVBony SV165 30/120 guider scope + SV305 pro gude cam

🔭
SkyWatcher 130/650 newtonian - AZ5

PavleR

Quote from: ε Aurigae on November 20, 2023, 10:20:55 pmZaista lepi opisi Pavle, evo iskreno ja planiram da pojacam i vizualu sledece godine, a sve zahvaljujuci ovim tekstovima.

mozda sam propustio, ali sa koje lokacije osmatras?

Hvala kolega.

Lokacija je okolina Kosmaja, ali poprilicno izolovana lokacija, daleko od glavnih seoskih puteva. Nebo je solidno, daleko od kvalitetnog, ali je u poredjenju sa jadom i cemerom Beograda sasvim prihvatljivo.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

A koji veci teleskop imas na umu ako nije tajna?
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš

PavleR

Quote from: Magelan118 on November 21, 2023, 03:50:25 pmA koji veci teleskop imas na umu ako nije tajna?

U ovom trenutku nijedan posebno. To je dugorocni plan, mozda tek za 3-4 godine. Na taj korak cu ici tek kada iscrpim mete koje kvalitetno mogu da se osmotre aparaturom kojom raspolazem, a to je komotno jos 4-5 godina posmatranja. Imam dobre okulare, fali mi samo jos jedan, u narednih nekoliko godina nemam skoro nikakva ulaganja. To vreme treba pametno iskoristiti i kad god se moze staviti malo parica sa strane za buducnost, pa kad dodje vreme za kupovinu da ne bude preveliki teret. Tako sam uradio i sa okularima, i danas sam sa nekim od okulara dozivotno pokriven.

Sigurno ce biti resetkasti Dobson od 18'' ili 20''. Ima ih nekoliko kvalitetnih u ponudi, Exlope Scientific su preskupi, ali tu su SkyWather i slicna klasa. Vidim da Vedran sa ''Zvedarnice'' koristi Taurus od 20'' Poljske proizvodnje, zanimljivo je cuti i njegova iskustva. Ima vremena, sad bas o tome ne razmisljamn to je samo dugorocni plan.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Auuuu 20" je pola metra...
To je zverka. Zapravio i ovaj koji imas je zverka. Kad se pojavis na Mesierovom maratonu ovako uvezban hehe
Ko misli da ga osvaja neka hvata priliku dok Pavle nije poceo da dolazi :)
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2
Miloš