Na stranim forumima ima dosta ovakvih tema gde vizuelni posmatraci mogu da napisu sta su na taj dan posmatrali.
Bila to samo lista objekata ili planeta, bio to neki mali izvestaj ili samo opis, opazanje, nije bitno, nemojte se stideti, napisite.
Bas zato sto je vizuela nekako licna, sva iskustva su trenutna i ostaju sa vama a samim time se i ne pise puno vezano za nju, stiče se utisak da nema puno vizuelaca a ja sam siguran da to nije slucaj, zato nemojte se stideti, da čujemo sta ste vi večeras posmatrali?
Jel mora baš današnje posmatranje ili može od pre koji dan?
Pre neki dan sam posmatrao, zapravo bilo je par večeri da sam testirao neke okulare na Mesecu, Saturnu i Jupiteru.
Pored toga sam posmatrao i Uran, Neptun i Mars - mada su naravno bile samo tačkice sem Marsa, ali je on bio dosta nisko tako da se ništa nije razaznavalo osim da je disk vidljiv.
Na Jupiteru je bilo iznenađenje što je sada GRS nešto manja nego inače i vrlo je evidentno "oivičena" svetlim prstenom.
Kod Saturna sam uočio dosta njegovih satelita - manje više sve svetlije od 12te magnitude (posmatrao sam sa 110mm refraktorom).
Pored toga sam posmatrao i M31, M33 kao i Helix nebulu - koju sam jedva uočio sa UHC filterom. Pokušao sam bezuspešno da tražim NGC185 i NGC147.
Bacio sam oko i na Plejade kao i na Double cluster.
Quote from: vlaiv on October 02, 2024, 10:50:33 pmJel mora baš današnje posmatranje ili može od pre koji dan?
Ma naravno da moze, svaki izvestaj je dobrodosao.
Pavle nas odusevljava svojim detaljnim izvestajim ali to ne znaci da i ostali, bas kao i ovaj tvoj nisu veoma zanimljivi.
Mene fascinira da si uspeo da vidis Helix.
Doduse meni je light dome tu bas jak a nisam pokusao nikad sa mracnije lokacije vizuelno da je osmotrim.
Uran je meni mozda i najvise zadovoljstva donosio dok sam posmatrao. Naravno da se nista posebno ne vidi ali ja znam sta gledam, ja znam koliko je daleko i ja to znam da cenim i zato me fasciniralo.
Koje uvecanje si koristio ako se secas za Uran?
Zanimljivo je recimo da kada se trazi Uran, sa malim ovecanje od x48 koje daje 25mm okular u 200mm dobsonu, metodom starhoppinga dodjes na lokaciju gde se on nalazi.
Ali na tako malom uvecanju Uran izgleda isto kao i bilo koja zvezda oko njega.
E kad pocne da se podize uvecanje, sve zvezde i dalje ostaju iste dok se planeta jasno uvecava.
Ja sam kao sto sam puno puta govorio voleo da preteram da uvecanjem pa sam voleo da posmatram Uran sa x400 uvecanjem. To sto slika igra i sto se ne vide nikakvi detalji nije pravilo nikakvu razliku jer jednostavno moj teleskop svakako nije mogao tako nesto da prikaze.
Sto se tice Velike crvene tacke, ona se dosta smanjila u odnosu na pre a i izgubila je na intezitetu boje, bleda je dosta.
Odlicna ideja Milose!
Ja sam poslednja osmatranja izvrsio u nocima izmedju cetvrtka i nedelje, bilo je dve pune vredre noci i u nedelju se razvedrilo oko 2h, i naravno da sam izasao da gledam :). Sad sam se vratio u Bg, ali sam tokom septembra posmatrao bas dosta. U noci petak-subota skupio sam citavih 7.5 h, tokom celog septebmra nekoliko desetina sati sigurno.
Noci krajem septembra su bile izuzetno mracne ali zato i sa dosta losim seeingom. Ne pamtim tako mracno nebo, svetlosna kupola skoro da se jedva videla, ali su zato turbulencije vazduha bile dosta izrazene.
Da i ja dam doprinos ovoj temi, navescu neke od objekata koje sam posmatrao tokom poslednje dve noci:
sazvezdje Cepheus:
NGC 7510, King 19, IC 1470 - dva otovrena jata i emisiona maglina, blizu su i cine jedno posmatranje
NGC 6393 - prelepo otvoreno jato
NGC 7281 i NGC 7261 - par otvorenih jata u jednom pogledu, bleda i ''neugledna''
NGC 7380 sa Sharpless 2-142 - veliko otvoreno jato pored koga je emisiona maglina vidljiva u tragovima
King 18 - otvoreno jato blizu prethodne mete
NGC 7235 i Minkowski 2-52 - otvoreno jato i bleda ali poprilicno velika planetarna maglina
NGC 7538 - emisiona maglina
sazvezdje Cetus:
NGC 584 Grupa galaksija
Tokom septembra sam posmatrao i galaksije u sazvezdju Pegasus i Pisces. Najvise vremena sam izgubio na Pisces Cloud grupu galaksija, pretesko osmatranje, 58 minuta se nisam makao od okulara. Taj izvestaj planiram pa postavim preko jeseni, osam galaksija u jednom vidnom polju srednjeg uvecanja.
Quote from: vlaiv on October 02, 2024, 10:50:33 pmPokušao sam bezuspešno da tražim NGC185 i NGC147.
Posmatrao sam ih tokom septembra. NGC 147 jedva i ja vidim u 305mm, ne verujem da moze u manjim teleskpopima. NGC 185 verovarno moze, dosta je svetla, ali se malo teze pronalazi. Cak i preko mapa koje sam sebi napravio prosle godine, optet je tesko nadjem.
Odlicno Pavle, ti si uvek vredan.
Prvi put cujem za "king" katalog tj oznaku.
Region Cepheus - Cassiopeia je jako zanimljiv i bas sam mu se posvetio, sto se tice slikanja ovih mesec dana.
Volim i ove kratke izvestaje. Čeato mi daju ideje za nova slikanja.
Evo i moj doprinos
Prethodni petak sam u dogovoru sa predskolskom ustanovom gde mi idu klinci, organizovao zvezdani petak, drugi ove godine.
Ucili smo preko dana sazvezdja, spajali tackice linijama i tako dobili njihov izgled. Zatim smo imali prve korake u astrognoziji i snalazenje po nebeskom svodu, dok su vaspitacice spremile neke igre vezano za planete.
U toku veceri i noci smo gledali saturn, andromedu, albireo, plejade, pricali pricu oko alcora i mizara kao i opis zvezde severnjace i cemu ona sluzi.
Iskoristio sam opremu da pre neko vece pogledam iste te objekte sa petog sprata u zemunu, i najvise sam se zadrzao na plejadama jer ih nikada nisam ovoliko analizirao, a onda sam presao na Jupiter koji se pomaljao iza horizonta. Dosta vremena sam potrosio igrajuci se sa raznim kombinacijama okulara i barlowa ne bi li imao najbolji moguci ugodjaj.
Pegu nisam uspeo da vidim, ali sam uspeo da razdvojim linije.
:)
Quote from: Astro_fun_times on October 03, 2024, 06:31:02 amPrvi put cujem za "king" katalog tj oznaku.
Katalogirao ih je americki astronom Ivan R. King, profesor na znamenitom Berkeley University, California, USA.
Katalogizaciju je izvrsio na osnovu svojih proucavanje dinamike globularnih i otvorenih jata.
Postoji 27 King jata, i uglavnom su bleda i mala, mada ima nekoliko zaista lepih. Za njih je potrebno malo vise aparature jer zvezde uglavnom sijaju magnitudama 11 i bledje. Stoga ih je tesko izdvojiti iz pozadinskog neba na malim uvecanjima, ja ih trazim preko mapa. Moram priznati da je veoma lep osecaj kada na malom uvecanju vidis jedva granuliranost, pa kad uvecas iskoci razluceno jato bledih zvezda.
https://www.iau.org/administration/membership/individual/3272/
https://skyandtelescope.org/wp-content/uploads/King-Clusters-Table-of-Data-Nov-2019.pdf
Quote from: Astro_fun_times on October 02, 2024, 11:02:50 pmMene fascinira da si uspeo da vidis Helix.
Moram priznati da nije bilo lako. Znao sam tačno na kojoj je lokaciji, ali kad sam usmerio teleskop tamo - nije bilo ničeg. Doduše, nisko je a atmosfera nije bila najčistija a i svetlosno zagađenje od Rume i Iriga mi je tačno u tom pravcu.
Tek kad sam stavio UHC filter na 16mm okular sam mogao perifernim vidom da tek počnem da nazirem da nečeg ima. Videlo se da je prstenaste forme - ali to je bilo sve što se moglo razlučiti.
Quote from: Astro_fun_times on October 02, 2024, 11:02:50 pmKoje uvecanje si koristio ako se secas za Uran?
Testirao sam okulare od 3.2, 4, 4.5 i 5.5mm ali sam za poređenje koristio i 6.7mm i 11mm. Na 660mm fokalne dužine to je sve do oko x200 puta povećanje. Bilo je tu raznih kombinacija, čak i zoom 9-27 sa x2.7 barlow-om.
Sve u svemu - moglo se videti ta je u pitanju disk a ne zvezda - ali jedva. Sličan efekat kao kad se posmatraju meseci Jupitera na većim uvećanjima - vidiš da nije zvezda ali to je sve što se vidi.
Sjajan izvestaj Uroše (ε Aurigae), ti si se bas potrudio kao sto radi i nasa drugarica Sladja. Bilo bi lepo da si neke slike okacio ako si slikao ta predavanja.
@Pavle, ja uglavnom koristim mobilnu aplikaciju Stellarium za trazenje meta i planiranje sesija a ona je dosta limitirana sto se tice broja kataloga. Zato se i nisam sretao sa ovim. Veoma zanimljivo moram priznati. Imaju koordinate na drugom linku pa cu ih potraziti
@vlaiv, to je dosta "frustrirajuce" kada odradis star hopping, dodjes do mete, znas da si na mestu gde bi trebala da bude a nje nema, isprano je sve.
Ja sam se tako mucio sa M101 iz dvorista. Svaku sesiju koju sam imao sam pokusavao bar jednom da vidim M101 ali nisam uspevao. Znao sam napamet da je nadjem ali dzabe. Onda sam jednom na Letenki pogledao i uspeo da je vidim, najvise perifernim vidom i to samo centar koji je najsvetliji. Koja je to bila sreca za mene u tom momentu... U tom momentu su se Boskovic i Vlada namestali sa svojim teleskopima za slikanje. Ja reko dodjite da vidite, M101. Mislim da nisu bili fascinirani kao ja 🤣
Pa da, x200 uvecanje je odprilike neki max. Kada sam napravio EQ platformu za doba e onda sam uzivao u x450 jer je pracenje bilo dovoljno dobro da drzi objekte u okularu manjeg vidnog polja mada je slika naravno bila losa zbog seeinga.
Danas sam resio da namontiram OAG koji mi je skoro stigao pre neki dan u imaging train. Ranije sam kupio adapter M54 na M42 kako bih izbacio adapter od 11mm koji dodje na kameri i kameru našrafio direktno na filter wheel kad ono medjutim... Taj adapter je 5mm debeo i udara u sam wheel u kojem su filteri. Ne moze sve glatko da ide. To otpada...
Onda sam namestio kako je i bilo ali sad mi je backfocus 56mm umesto 55.6mmm.
Reko ajde kad vec izbacujem guide scope posto sad imam OAG da okrenem tupus tako da mi fokuser u home poziciji bude okrenut na dole. Ali moram da obrnem DIY elektro fokuser jer smeta dovetail šini...
Pa sam se sa tim zezao par sati... 🤣
Ne ide glatko, belt je labav, stavljaj podloske ispod, pa posle OAG udara u nosac stepper motora, pa skidaj sve i seci...
Kako sam resio da okrenem fokuser dole, to podrazumeva i promenu pozicije kablova pa sam ogolio teleskop skroz a posto mi je guide scope sada nepotreban, a njega sam napravio od 9x50 finder scope-a reko ajde da ga vratim u trazilac.
U medjuvremenu sam iz baste doneo glavu montaze kako bih lakse montirao stvari na teleskop.
A filter wheel mi udara u montazu pri okretanju Dec ose. Treba mi vise tereta pozadi jer je ogledalo dosta lagano. Reko stavicu ballhead pa cu Tair sa DSalar da namestim kao piggyback a i kao dodatni teret pozadi. Ballhead nesto klimata... Naruci male dovetail sa aliexpressa posto imam finder shoe.
Sve u svemu ceo dan nesto raduckao, nista uradio nisam. Po celoj sobi alat, kablovi, delovi, svasta nesto. Mrsko mi da sve to i pakujem a nemam vremena da sve namestim.
Kako nista nisam uradio a teleskop je go, a imam opet finder scope a i montaza mi ne pri ruci a ne u basti, reko hajde malo da vizuelno posmatram posto je vedro nebo.
Iznesem sve ispred vrata u dvoriste a ulicna sijalica sija na mene ali sta je tu je. Namestim montazu odprilike ka severu jer ne vidim severnjacu od kuce. Utaknem WiFi Synscan i malu 7Ah bateriju u nju. Konektujem se, radi.
Okrenem na Vegu, blizu sam. Odkocim kocnice pa malo priblizim zvezdu. Poravnam okular od 30mm sa traziocem.
Zadam M57 i eto ga u okularu. Ne znam da li ima nesto lepse od M57 za vizuelno posmatranje iz grada. Jako svetla i lepa meta kojoj se uvek vracam i kad god sam u prilici da treba nekim ljudima da pokazem neato na nebu, ova meta je u top tri izboru.
Dugo nisam vizuelno posmatrao. Zadnji put je bilo na Astro kampu ove godine gde smo CyberianIce, Goran.Nikacevic i ja osvojili prvo mesto u Messierovom takmicenju ali to nekako ne racunam u posmatranje. To je bilo trazenje. Ciljano smo trazili objekte u nismo se dugo zadrzavali na njima vec smo odmah isli na sledeci nakon sto sudija potvrdi objekat, a konkurencija je bila jaka (Zvezdobrojci: vlaiv, Milos.Boskovic i ε Aurigae su nam bili za petama) pa mi to nije bilo "uzivanje u osmatranju objekata" tako da mi je ovo bilo jedno kratko vizuelno posmatranje nakon duuuugo vremena.
Moram reci da sam jako srecan sto posedujem GoTo EQ montazu jer nemam pojma kako bih rucno trazio objekte sa njom. Ja sam imao teleskop na Dobson montazi koja je AltAz i na nju sam naucio a rucna EQ mi je totalna nepoznanica.
Isto tako, sa Dobsonom se moze uzivati jer je vecina pozicija lako pristupacna za posmatranje iz stolice, sto coveku daje lagodnost kad lepo sedne pa se opusti i posveti okularu. Kod EQ montaze to bar meni nije slucaj. Te je okular ovde, te je onde 🤣
Nije bas zgodno a samim tim se ne moze ni uzivati.
Svakako reko idemo dalje, uperim u M92, lep globularni klaster dosta velik. Tu sam presao na 6mm okular. Verovatno mi je to bila greska jer su mete bile dosta blede ali nema veze.
Oci mi nisu bile naviknute na mrak, ulicna svetli na mene i teleskop a stalno gledam u telefon (bez crvenog svetla) kako bih okretao teleskop sa mete na metu.
Reko nema veze, bitno je da se nesto pogleda i bar malo pre spavanja iskoristi vedra noc kada vec ne mogu da slikam.
Posle M92 sam okrenuo naravno na M13. Mislim da je to najpoznatili globularni klaster ali isto tako jedan od top tri mete za pokazati znatizeljnim ljudima kada pozele da pogledaju nesto kroz teleskop.
Nije se bas lepo video, delom sto mi je mozda nesto zamaglilo jer sam odmah po iznoselju opreme krenuo sa posmatranjem a delom i zbog svetla ulicne sijalice. Svakako drago mi je da sam ga ponovo video.
Nakon toga su sledili M15 i M2 takodje globularni klasteri.
M71 I m56 iz nekog razloga nisam video. Okrenem na M27, vidi se obris nebule. Neverovatno je kako se taj objekat lepo video na Maratonu sa Letenke. On mi je tad ostavio bas jak utisak.
Pokusao sam da okrenem na M29 i Caldwell 27 ali nista se nije desavalo. U Synscan aplikaciji su postojali limiti koje sam pogasio tako da sam onda mogao da gledam sve sto sam hteo.
M39 je dosta veci pa sam se vratio na 30mm okular.
Onda sam tako nasumicno okretao teleskop na neke metice i gledao, pokusao sam da stavim pogleda na neki sredisnji deo mlecnog puta ali sve je bilo isprano.
Takodje sam gledao Mizar sa svojom duplom zvezdom i Epsilon¹ Lyrae u Epsilon² Lyrae za kraj.
Nisam se dugo zadrzavao ni na jednoj meti, sve ukupno je trajalo nekih 45min do sat vremena. Morao sam da sve unesem u kucu jer se treba spremati za krevet, sutra se radi pa samim tim se i ne moze dugo ostajati kako bi se vizuelno posmatralo.
Jako mi je drago da sam na kraju dugog i pomalo neproduktivnog dana uspeo da ga ipak popravim jednom kratkom sesijicom.
Nazalost, nedostaje mu moja stara ili jos veca apertura kao i AltAz tj Dobson montaza. Isto tako nedostaje mi mracno nebo Letenke (iako je i ona svetla ali je svakako bolja nego moja lokacija).
Sinoc (noc ponedeljak na urotak) je bila potpouno vedra, sto sam iskoristio za posmatranje. Posao sam zavrsio tacno u 20:00, odmah sam seo u kola, i posle nekih 1 sat i 20 minuta voznje stigao sam na poziciju. Namontirao sam teleskop, ukljucio ventilator da hladi primar i posle nekih sat vremena, u 22:35, poceo sam sa posmatranjem.
Inicijalni plan bio je da ne posmatram sa svoje pozicije vec da teleksop prenesem na okolnu livadu sa koje imam bolji pogled na donje nebo. Naime, planirao sam da posmatram galaksije u sazvezdju Fornax. Medjutim, na moje zapepascenje, seljak koji mi je i dao dozvolu da koristim livadu, posuo je stajsko dubrivo po njoj, pa od toga nije bilo nista. :) Ok, mozda je tako i bolje, moja pozicija je i onako mracnija od te na livadi.
Posmatranje sam poceo u 22:45 i odmah se videlo da je seeing los. Kako se po pravilu seeing poboljsava oko 2h ujutru, poceo sam sa serijom binarnih sistema u sazvezdju Pisces kojima sam ostao ''duzan'' prosle sezone:
- Struve 3019
- 34 Piscium (blizak par primara 5.5 i sekundara magnitude 9.4, veoma tesko osmatranje)
- 49 Piscium (sekundar magnitude 10.7 ali oucljiviji od prethodnog zbog vece separacije)
- 51 Piscium
- 77 Piscium (prelep par jakog kontrasta, belo-narandasti, krupne zvezde, najlespi par veceri)
- Zeta Piscium
- Struve 122 (blizak par i tesko osmartranje)
- 100 Piscium
- Otto Struve 26
- h636
Posmatranje ovih sistema potrajalo je oko 2.5 sata. Tada sam za svoju dusu po zna koji put pogledao trostuku zvezdu Iota Cassiopeia i primetio da se seeing znatno poboljsao. Stoga sam preostalo vreme usmerio na DSO:
- NGC 206 - zvezdani oblak u Andromeda galaksiji
- G1 (Mayal II) - globularno jato koje orbitira oko Andromeda galaksije
- NGC 891 - jako tesko ali fantasticno osmatranje. Spiralna galaksija u Andromeda sazvezdju sa tamnom prakom prasine koja je preseca.
Sva tri posmatranja su ponovljene opservacije, objekti su zahtevni i treba ih nanovo i nanovo posmatrati kada su uslovi povoljni.
Posmatranje sam zavrsio oko 2:30, spakovao teleskop i krenuo kuci. Posmatrao bih i duze ali radim od 8:30, pa bar malo da odspavm. Ovog puta malo brza voznja po praznim putevima, nekih sat vremena do Novog Beograda.
Sutra (sreda na cetvrtak) opet najavljuju vedro pa mi je plan da ponovo posmatram neka 3-4 sata.
Vedro nebo momci! Svaka cast
Sinoc sam manje vise ponovio pricu od naksinoc. Zavrsio sam posao oko 20:00, seo u kola i otisao na poziciju. Voznja oko sat vremena i 15 minuta, malo guzve zbog Evrolige. Izneo teleskop, kolimirao, ukljucio ventilator da hladi primar i nege oko 22:30 poceo posmatranmje. Ovog puta sam odlucio da se ne vracam kuci isto vece, vec da prespavam na poziciji, pa da se vratim u Beograd rano ujutru. U principu to nikada ne radim zbog juranje guzve al ovaj put sam video da necu imati snage da se vratim istu noc.
Transparencija i seeing prosecni, velika vlaga. Grejaci za sekundar i trazilac koje je Spajdej ugradio me spasavaju vec stoti put. Posmatrao sam od 22:30 do 3:00.
Uglavnom sad boravio u sazvezdju Cassiopeia, medju morem njenih otvorenih jata:
- NGC 7653 (Bubble Nebula) - naravno, nikakav mehur se ne moze videti, ali mehur je samo mali deo magline. Maglina se jasno vidi perifernim vidom, sa zvezdom oko koje bi trebao da bude mehur na svojoj juznoj ivici. sa duzinom posmaranje maglina se siri na sever i pomalo na jug.
- NGC 457 (E.T. Cluster) - veliko, svetlo, jasno definisano jato u obliku coveka sa rasirenim rukama. Ok, neko vidi sovu ili vanzemaljca. Ljudi smatraju da je jato spektakularan prizor, ja vise volim granulirana, bledja i suptilnija jata.
- M 103 - malo, ali svetlo i jasno izdvojivo jato. Najlepsi deo jata je binarni sistem Struve 131.
- NGC 7789 (Caroline's Rose Cluster) - nemam reci. Nesto najfinije sto postoji na nocnom nebu. Uvek ostanem nem pred okularom, cak iako snimam audio izvestaje. Objekat kome astrofotografije ubijaju lepotu i suptilnost, prava osmatracka meta. Serija tamnih intruzija i ostrva prave lance zvezda koji se uvijaju oko centra objekta, kao ruza gledana odzogo. Preko stotinu zvezda razlicitog sjaja, ali nijedna se ne izdvaja, savrseno uskladjen sjaj sa formom.
- NGC 663, NGC 654 i NGC 659 - trio otovrena jata u skoro jednom vidnom polju malog uvecanja. NGC 663 predivan prizor, veliko i svetlo, ali fine strukture. Ostala dva mnogo bledja i manja.
- NGC 225 (Sailboat Cluster) - isuvise krupno, svetlo i rasireno za moj ukus, bez ikakve pozadine bledjih zvezda ili pozadinskog sjaja nezalucivih clanica. Opet, mnogi ga vole jer je jasno izdvojivo iz pozadine i lako je za osmatranje
- IC 10 - iregularna galaksija. Jako tesko vidljiva, mnogo bolje reaguje na kruzenje tubusom nego na periferni vid. Amorfna i veca prebleda mrlja levo od trougla zvezda.
- IC 59 i IC 63 (Gamma Cassiopoea Nebula) - izgubio sam 45 minuta na ove dve magline i opet ih nisam uocio. Moji veciti nemezisi. Pokusao sam dva puta u toku noci da ih uocim, ali opet bez uspeha. Mogu one da se vide, mozda negde gresim, mozda treba bas perfektan seeing. Uporan sam i posvecen, ulovicu ih.
Na kraju, kada je vec bilo 3:00, prebacio sam se na okolinu zvezda Capella. Vec drugu noc koju docekam tako kasno za teleskopom bavim se proucavanjem prebledih otvorenih jata u okolini zvezde. Ima ih mnogo ali su sva izuzetno bleda i toliko teska za uociti da ne mogu sva da stanu u jednu osmatracku noc. Cak mislim da ce mi trebati cetiri noci sa sva. Prvu noc sam uspesno identifikovao veliko ali bledo jato ASCC 13. Meni se jako svidja, kao kruzni isecak od 270 stepeni, sa najsvetlijom zvezdom u centru isecka. Potpuno pravilna geomatrijska forma. Medjutim, sinoc sam odraio veliki posao:
- NGC 1883 - zvanicno jato najbledje magnitude koje sam ikada osmotrio. Jato sija magnitdom od 12 !!! Prve noci ga nisam uocio ali sam sinoc dao sve od sebe - i pogodak. Tek na uvecanju 320x uspeo sam da vidim 11 razlucenih zvezda magnitude 14 il 15, mozda tek jedna ili dve magnitude 13. Sedam ih je bilo u stabilnom pogledu, dok 4 naumicno ulaze i izlaze iz njega. Jato se nalazi tik uz zvezdu magnitude 10, sto pomaze u lokaciji ali opservaciju pravi pakleno teskom.
Nesto posle 3:00 spakovao sam teleskop, ostavio ga otovrernim jer se primar od vlage zamaglio cim sam ga uneo u zatvoren prostor. Odspavao sam koji sat, poklopio sva ogledala i za Beograd u nove radne pobede.
Pozdrav. Uvek uzivam da citam tako detaljno napisano osmatranje,posmatranje bilo kakvog objekta. Bogami ja na poslu se bas umorim , posto radim gradjevinu, moleraj,fasader, monter suve gradnje , monter stolarije, i gragjevinski bravar pa mi bas na kraju dana ili uvece ne ostaje energije za duze osmatranje, ono max 2 sata pa krevet naj kasnije do 01h. Cestitam la lepo napisanoj iskustvu i dozivljaju. Pozdrav.
Quote from: PavleR on October 08, 2024, 09:52:40 pmSinoc (noc ponedeljak na urotak) je bila potpouno vedra, sto sam iskoristio za posmatranje. Posao sam zavrsio tacno u 20:00, odmah sam seo u kola, i posle nekih 1 sat i 20 minuta voznje stigao sam na poziciju. Namontirao sam teleskop, ukljucio ventilator da hladi primar i posle nekih sat vremena, u 22:35, poceo sam sa posmatranjem.
Inicijalni plan bio je da ne posmatram sa svoje pozicije vec da teleksop prenesem na okolnu livadu sa koje imam bolji pogled na donje nebo. Naime, planirao sam da posmatram galaksije u sazvezdju Fornax. Medjutim, na moje zapepascenje, seljak koji mi je i dao dozvolu da koristim livadu, posuo je stajsko dubrivo po njoj, pa od toga nije bilo nista. :) Ok, mozda je tako i bolje, moja pozicija je i onako mracnija od te na livadi.
Posmatranje sam poceo u 22:45 i odmah se videlo da je seeing los. Kako se po pravilu seeing poboljsava oko 2h ujutru, poceo sam sa serijom binarnih sistema u sazvezdju Pisces kojima sam ostao ''duzan'' prosle sezone:
- Struve 3019
- 34 Piscium (blizak par primara 5.5 i sekundara magnitude 9.4, veoma tesko osmatranje)
- 49 Piscium (sekundar magnitude 10.7 ali oucljiviji od prethodnog zbog vece separacije)
- 51 Piscium
- 77 Piscium (prelep par jakog kontrasta, belo-narandasti, krupne zvezde, najlespi par veceri)
- Zeta Piscium
- Struve 122 (blizak par i tesko osmartranje)
- 100 Piscium
- Otto Struve 26
- h636
Posmatranje ovih sistema potrajalo je oko 2.5 sata. Tada sam za svoju dusu po zna koji put pogledao trostuku zvezdu Iota Cassiopeia i primetio da se seeing znatno poboljsao. Stoga sam preostalo vreme usmerio na DSO:
- NGC 206 - zvezdani oblak u Andromeda galaksiji
- G1 (Mayal II) - globularno jato koje orbitira oko Andromeda galaksije
- NGC 891 - jako tesko ali fantasticno osmatranje. Spiralna galaksija u Andromeda sazvezdju sa tamnom prakom prasine koja je preseca.
Sva tri posmatranja su ponovljene opservacije, objekti su zahtevni i treba ih nanovo i nanovo posmatrati kada su uslovi povoljni.
Posmatranje sam zavrsio oko 2:30, spakovao teleskop i krenuo kuci. Posmatrao bih i duze ali radim od 8:30, pa bar malo da odspavm. Ovog puta malo brza voznja po praznim putevima, nekih sat vremena do Novog Beograda.
Sutra (sreda na cetvrtak) opet najavljuju vedro pa mi je plan da ponovo posmatram neka 3-4 sata.
Sreca pa je djubrivo bilo stajsko a ti ga uocio pre nego sto si ga osetio u cipelama🤣
Opet neki objekti za koje nikad nisam cuo.
Zato volim tvoje izvestaje jer mi prosiruju znanje i horizonte ali cesto i daju ideje sta bih mogao da slikam.
Sto se tice nocne voznje kuci, često ta nocna voznja pri povratku kuci po krivudavim praznim putevima Fruške gore pruza podjednako uzivanje kao i samo druzenje sa kolegama na mracnoj lokaciji.
Quote from: PavleR on October 11, 2024, 12:35:40 amSinoc sam manje vise ponovio pricu od naksinoc. Zavrsio sam posao oko 20:00, seo u kola i otisao na poziciju. Voznja oko sat vremena i 15 minuta, malo guzve zbog Evrolige. Izneo teleskop, kolimirao, ukljucio ventilator da hladi primar i nege oko 22:30 poceo posmatranmje. Ovog puta sam odlucio da se ne vracam kuci isto vece, vec da prespavam na poziciji, pa da se vratim u Beograd rano ujutru. U principu to nikada ne radim zbog juranje guzve al ovaj put sam video da necu imati snage da se vratim istu noc.
Transparencija i seeing prosecni, velika vlaga. Grejaci za sekundar i trazilac koje je Spajdej ugradio me spasavaju vec stoti put. Posmatrao sam od 22:30 do 3:00.
Uglavnom sad boravio u sazvezdju Cassiopeia, medju morem njenih otvorenih jata:
- NGC 7653 (Bubble Nebula) - naravno, nikakav mehur se ne moze videti, ali mehur je samo mali deo magline. Maglina se jasno vidi perifernim vidom, sa zvezdom oko koje bi trebao da bude mehur na svojoj juznoj ivici. sa duzinom posmaranje maglina se siri na sever i pomalo na jug.
- NGC 457 (E.T. Cluster) - veliko, svetlo, jasno definisano jato u obliku coveka sa rasirenim rukama. Ok, neko vidi sovu ili vanzemaljca. Ljudi smatraju da je jato spektakularan prizor, ja vise volim granulirana, bledja i suptilnija jata.
- M 103 - malo, ali svetlo i jasno izdvojivo jato. Najlepsi deo jata je binarni sistem Struve 131.
- NGC 7789 (Caroline's Rose Cluster) - nemam reci. Nesto najfinije sto postoji na nocnom nebu. Uvek ostanem nem pred okularom, cak iako snimam audio izvestaje. Objekat kome astrofotografije ubijaju lepotu i suptilnost, prava osmatracka meta. Serija tamnih intruzija i ostrva prave lance zvezda koji se uvijaju oko centra objekta, kao ruza gledana odzogo. Preko stotinu zvezda razlicitog sjaja, ali nijedna se ne izdvaja, savrseno uskladjen sjaj sa formom.
- NGC 663, NGC 654 i NGC 659 - trio otovrena jata u skoro jednom vidnom polju malog uvecanja. NGC 663 predivan prizor, veliko i svetlo, ali fine strukture. Ostala dva mnogo bledja i manja.
- NGC 225 (Sailboat Cluster) - isuvise krupno, svetlo i rasireno za moj ukus, bez ikakve pozadine bledjih zvezda ili pozadinskog sjaja nezalucivih clanica. Opet, mnogi ga vole jer je jasno izdvojivo iz pozadine i lako je za osmatranje
- IC 10 - iregularna galaksija. Jako tesko vidljiva, mnogo bolje reaguje na kruzenje tubusom nego na periferni vid. Amorfna i veca prebleda mrlja levo od trougla zvezda.
- IC 59 i IC 63 (Gamma Cassiopoea Nebula) - izgubio sam 45 minuta na ove dve magline i opet ih nisam uocio. Moji veciti nemezisi. Pokusao sam dva puta u toku noci da ih uocim, ali opet bez uspeha. Mogu one da se vide, mozda negde gresim, mozda treba bas perfektan seeing. Uporan sam i posvecen, ulovicu ih.
Na kraju, kada je vec bilo 3:00, prebacio sam se na okolinu zvezda Capella. Vec drugu noc koju docekam tako kasno za teleskopom bavim se proucavanjem prebledih otvorenih jata u okolini zvezde. Ima ih mnogo ali su sva izuzetno bleda i toliko teska za uociti da ne mogu sva da stanu u jednu osmatracku noc. Cak mislim da ce mi trebati cetiri noci sa sva. Prvu noc sam uspesno identifikovao veliko ali bledo jato ASCC 13. Meni se jako svidja, kao kruzni isecak od 270 stepeni, sa najsvetlijom zvezdom u centru isecka. Potpuno pravilna geomatrijska forma. Medjutim, sinoc sam odraio veliki posao:
- NGC 1883 - zvanicno jato najbledje magnitude koje sam ikada osmotrio. Jato sija magnitdom od 12 !!! Prve noci ga nisam uocio ali sam sinoc dao sve od sebe - i pogodak. Tek na uvecanju 320x uspeo sam da vidim 11 razlucenih zvezda magnitude 14 il 15, mozda tek jedna ili dve magnitude 13. Sedam ih je bilo u stabilnom pogledu, dok 4 naumicno ulaze i izlaze iz njega. Jato se nalazi tik uz zvezdu magnitude 10, sto pomaze u lokaciji ali opservaciju pravi pakleno teskom.
Nesto posle 3:00 spakovao sam teleskop, ostavio ga otovrernim jer se primar od vlage zamaglio cim sam ga uneo u zatvoren prostor. Odspavao sam koji sat, poklopio sva ogledala i za Beograd u nove radne pobede.
Ne mogu da se setim za bubble nebulu ali mi se cini da kada sam je slikao, kada sam radio autofokus, gde se rade ekspozicije od 8s kako bih nasao najbolju poziciju fokusa, na ekranu se videlo samo zvezdano jato bez nebule. Tek kada je prva slika od 5min zavrsena se sve jasno videlo.
IC59 i IC63 nisam siguran da se mogu videti okom.
Ja sam se zacudio kada sam video sub od 5min a kome se jedva videla meta.
Jos jedan odlican izvestaj.
Kada covek koji nije bio u situaciji da nesto dugo lovi pa nikako da ugleda metu a onda kada se desi da je konacno vidi, kada oseti tu srecu i zadovoljstvo, ne moze da ceni i da shvati taj osecaj koji se primeti u tvojim izvestajim.
@Boka76, upravo tako. Posao je "ubica" vizuele.
Ja u 22h ležem🤣
Kome smeta jaka kometa?
Evo upravo pre par minuta. Jezgro direktnim vidom, oko 4-5 stepeni repa direktnim vidom. Možda do jedno 8 stepeni perifernim, teško je proceniti jer ima visoke oblačnosti.
Kao šlag na tortu, bolid pored Arktura na oko pola stepena.
I ja sam sinoc otisao van Indjije u njive. Delovalo je da ce me opet oblaci zeznuti jer kako je mrak padao tako su sa severozapada dolazili oblaci.
Koristio sam i Canon 600D sa 50mm objektivom pa sam je prvo uocio na slici a vrlo brzo se i golim okom jasno videla.
Divan prizor. I direktno i periferno, rep podugačak.
Stvarno je spektakularna.
Bilo je dosta oblaka tako da su rupe u njima bile dragocene.
Ako se obistini neka prognoza, i veceras ce se moci videti mada su i za veceras najavljeni oblaci.
Ko zeli i moze neka pokusa veceras da je gleda.
Nalazi se izmedju Venere i Arturusa, ali mora da se smraci, ne moze se videti odmah.
Strpljen - spašen🤣
Smilovaše se sinoć oblaci i u mom kraju, dozvoliše da bacim pogled na kometu. Jeste bilo kratko ali je vredelo. Video sam je najpre dvogledom, a kasnije i golim okom. Probao sam i sa mod.Eos1000D, ali ništa vredno pažnje...
Ako bude sreće, večeras će repriza. Kometa je tačno tamo gde treba, da mogu da je gledam i fotkam iz opse. Još samo da vreme posluži
Sinoc je bilo bolje nego veceras. Oblaci nisu saradjivali.
Malo sam je video golim okom oko 19:00 ali su ubrzo nakon toga poceli oblaci da se navlace preko nje.
Skoro celo nebo je vedro, samo na zapadu gde je kometa oblaci...
Pozdrav kolege.
Stigoh u Beograd posle plodonosnog petka i subote. Posle dve nedelje nepovoljnog Meseca za posmatranje iskoristio sam vec prve dane posle trece cetvrtine da se bacim u osmatranje.
U petak sam zavrsio posao oko 18:30, a kako mi je subota slobodan dan, odmah sam seo u kola i odvezao se do pozicije, sa namerom da posmatram petak, prespavam na poziciji i ponovo iskloristim celu subotu vece za posmatranje. Obe noci bez oblacka, sakupio sam nekih 9 sati posmatranja.
U petak sam stigao na poziciju oko 20:00, odradio sve oko teleskopa i poceo da posmatram oko 22:00. Mesec se dizao nesto posle ponoci pa sam posmatrao ''samo'' oko tri sata. Medjutim, morao sam malo da odstupim od unapred pripremljenog plana posmatranja usled loseg neba. Iako su septembar i oktobar dali neke izuzetno mracne noci, nebo je u petak bilo veoma ''svetlo''. Stoga sam se odlucio za mete koje ne zahtevaju bog zna kako tamno nebo, ali su skoro sve istinski predivne:
Sazvezdje Andromeda:
NGC 752 i Harrington 14 - ogromno, rasejano i presvetlo otvoreno jato. Uz jato se nalazi Harrington 14, asterizam od 7 svetlih zvezda u obliku palice za golf. Jato se nalazi na samom kraju asterizma pa sve izgleda kao palica za golf koja udara lopticu. Jato je toliko veliko da ne staje u jedno vidno polje malog uvecanja. Opservaciju sam stoga izvrsio i durbinom.
Sazvezdje Perseus:
Melotte 20 (Alpha Persei Moving Cluster) - jos jedno ogromno zvezdano jato oko zvezde Mirfak, najsjajnije zvezde u sazvezdju Perseus. Jato je ogromno i sastoji se iz dva dela koja se zbog velicine moraju separatno posmatrati. Javlja se u obliku dva potkovicasta zakrivljenja, razdvojena tamnom prazninom. I ovu metu osmotrio sam i teleskopom i durbinom.
IC 348 - otvorerno jato tik uz zvezdu Omicron Persei. Solidno veliko ali siromasno jato u obliku potkovice.
M 76 (Little Dumbell Nebula) - fantasticna planetarna maglina. Izuzetno svetla i ostra, u obliku pesnanogg sata, samo mnogo sireg centralnog suzenja nego kod M27. Izuzetan pogled. Dva svetla reznja spojena malo bledjim mostom maglovitosti. Jedan rezanj svetliji, sa jos svetlijom kvrgom u sebi. Maglina je mala ali svetla i izuzetno podnosi uvecanja.
M 34 - prelepo otvoreno jato. Svetlo, veliko i bogato, sa svetlim sredistem u vidu pauka sa dva buljava oka, kratkim telom, dve prednje i dve zadnje noge. Oko pauka mnogo zvezda razlicitog sjaja, sa dve prominentna parabolicna lanca, jedan na severnom i jedan na juznom obodu. Preko stotinu zvezda u jatu, prestao sam da brojim kod 85, izgubio sam uvid koje sam zvezde vec izbrojao koliko ih je.
NGC 1528 - fantazija od objekta. Veliko otvoreno jato, prepuno peskasto rasutih zvezdica, bas po mom ukusu. Osnovu jata cini potkovicasti oblik desetak zvezda, oko koga se na zapad pruza dugacki vertikalni zid osetno bledjih zvezdica. Prebogato jato, opet oko stotinu zvezda, suptilna struktura, puna kontrasta u sjaju i obliku.
Oko 1:00 Mesec je vec poceo da sa horizonta osvetljava ionako svetlo nebo pa sam na posmatranje stavio tacku.
Medjutim, u subotu druga prica. Mracnije nebo sa osetno boljim seeingom nego prethodne veceri, sa Mesecom koji je izasao kasnije nago u petak. I dalje je seeing prosecan ali ipak dovoljno dobar za teze mete. Ovog puta sakupio sam dobrih 6 sati posmatranja, od 21:00 do 03:00.
Sazvezdje Perseus:
NGC 957 - malo otvoreno jato blizu Double Cluster-a. Smestilo se izmedju dve svetle zvezde i ispunjava prostor desno od njih. Izrazito je izduzenog oblika, sastavljeno je od zvezda podjenakog sjaja kojih po mom brojanju ima oko 28.
NGC 1333 (Embryo Nebula) - refleksiona maglina koja okruzuje zvezdu magnitude 10. Izuzetno tesko osmatranje. Maglina je uglavnoim refleksiona ali ima i emisioni deo pa sam iskoristio ''trik'' za naglasavanje refleksionog dela tako sto prvo filtriranim posmatranjem pustim oci da se naviknu na emisioni deo. Potom ukonim filter i refleksio deo iskoci jace nego ranije. Maglina se javlja bez osobenosti, bleda belicasta magla kruznog oblika koja reflektuje sjaj zvezde jasno vidljive u njenom sredistu.
Sazvezdje Cetus:
Mira - cuvena varijabilna zvezda, jedna od najznamenitijih zvezda na nocnom nebu. Nalazi se u vratu Cetusa i menja sjaj toliko drasticno da u periodu od 332 dana ide od najsjajnije zvezde u sazvezdju do nevidljive cak i u traziocu. Tacnije, zvezda promeni magnitudu u rasponu 2-10 i nazad za samo 332 dana. Cenim da je u ovom trenutku blizu magnitudnog dna jer sam je jedva video u traziocu. Lepa narandzasto-crvenkasta zvezda, bas kako joj ime i sugerise - Mira (''Predivna'').
NGC 210 - spiralna galaksija. Nalazi se blizu repa Cetusa, nisko je na nocnom nebu ali se ipak jasno vidi. Mala, ovalna, sa svetlim jezgrom.
NGC 908 - spiralna galaksija. Nalazi se skroz juzno od tela Cetusa, na niskom nocnom nebu, pa su svi detalji ''isprani''. Velika je, sa centralnim zasijanjem ali nista vise od toga.
M 77 (Squid Galaxy) - spiralna galaksija. Prelep prizor! Fantastican. Galaksija je mala ali sa toliko uzarenim zvezdolikim jezgrom da podseca na globularno jato. Galaksija je svetla i relativno dobro podnosi uvecanja. U halu se vide naznake prisustva spiralne strukture. Ceo halo se ''vrpolji'' i malo pa malo u njemu se pokjazuju svetlije regije, Same ruke su integrisdane u halo , ne mogu se primetiti ali je njihovo prisustvo jasno. Nesto kao kod M 100, samo sto je kod te galaksije moguce uhvatiti spirale. Kod M77 to nije moguce.
Sazvezdje Triangulum:
M33 (Triangulum Galaxy) - reci nemam! Toliko sam je puta posmatrao i jos uvek nisam spreman da je ''stavim na papir''. Uvek je posmatram iskljucivo kada je u tranzitu. Prelepa, ogromna, sa dve definisane spiralne ruke i sa presvetlom HII regijom NGC 604 na kraju velike spiralne ruke. Izuzetno tezak objekat, zahteva potpuno predanost posmatranju ali zato i nesto najlepse od galaksija sto nebo ima da ponudi. Znam da mnogi posmatraci vide samo jezgro, ali spirale su tu, samo je potrebno posmatrati je iznova i iznova. H II regija NGC 604 sija svetlo i ne moze se promasiti ni u najgorim nocima. Galaksija inace slabo reaguje na vlagu u vazduhu. Kako su petak i subota bile potpuno suve noci, morao sam da to iskoristim i da nekih pola sata uzivam u ovom cudu, iako mi posmatranje galaksije nije bilo u planu.
Sazverzdje Auriga:
Na kraju veceri sam odlucio da najzad kompletriram svoj ''rudarski posao'' uocavanja prebledih otvorenih jata u okolini zvezde Capella. Bila su mi preostala samo jos dva, ali sam se oko njih namucio ''za sve pare'':
NGC 1798 - malo otvoreno jato u blizini Capelle cija mangnituda poprilicno ''vara'' posmatraca. Naime, iako je jato magnitude 10, njegovca najsjajnija zvezda sija tek magnitudoim 13!!! Da to nisam unapred znao ovo bi bilo izuzetno frustrirajuce trazenje objekta. Ovako, sa dobrom pripremom, relativno lako sam ga ''uhvatio''. Prikazuje se kao mala grupacija prebledih zvezdica i moze se uociti samo na 320x. Sastoji se od 10 vidljivih zvezda. Jatom dominira trogao zvezda magnituda 13, dok sam ih izbrojao jos 7 magnituda 14, a mozda i 15.
Berkeley 15 - prebledo jato cija najsjajnija zvezda takodje sija magnitudom od tek 13. Jako se tesko locira, usled nedosdtatka dobrih mapa. Nalazi se blizu zvezde magnitude 7.5. Lociranje je kod njega veliki probelm jer se jato vidi tek na 320x, a za to uvecanje prvo se moramo ''dogegati'' do tacne pozicije. Vidi se oko 7 zvezda magnituda 13 i 14 na malom prostoru.
Na kraju moram da kazem da sam izuzetno zadovoljan septembarskim i oktobarskim nocima i osmatranjima koje sam izvrsio u njima. Na pocetku jeseni napravio sam ''tromesecni plan'' objekata za osmatranje, i vec pred kraj oktobra plan sam vec potpuno ispunio. Sve to zahvaljujuci poprilicnom broju vedrih i suvih noci tokom dosadasnjeg dela jeseni. I ja sam sam bio dosta mobilan i vredan, nisam propustio ni jednu tamnu i vedru noc bez Meseca. Nadam se vedrim nocima i tokom kasnih novembrskih noci koje bih mogao da iskoristim da malo ranije udjem u ''zimsku sezonu''.
Ovo su naravno mete u svojim najsosnovnijim karakteristika, neke od njih cu naravno detaljnije opisati u svom topicu.
Odlican izvestaj Pavle.
Moze se reci da su noci dosta posluzile. Cini mi se da je prosla godi a bila daleko losija nego ova sto se tice vedrih noci.
Nego sta si rekao, odakle ti posmatras?
Uzeh i ja skoro teleskop i počeo sam od meseca da posmatram, zanima me ako posmatrate iz grada šta najviše može da se vidi zbog svetlosti, za početak koristim Stelarium pa se nekako snalazim, uz mesec Vegu i Altair. Trenutna observatorija teresa sa trećeg sprata i pogled na Zapad :)
Pa Saturn ti je tu. Ja bih posmatrao sve globularne klastere kao npr M2, M92, M15, M71, M56, M13, M92 itd.
Takodje bih se posvetio M27.
Kada posmatras, trudi se da ne gledas u okolne lampe, sijalice, da ti ne svetli nesto u oci.
Ako koristis Stelarijum prebaci ga u night mode "crveni ekran" i smanji osvetljenost ekrana na minimum.
Sto manje svetla sija ka tebi bolje ti se oci naviknu na mrak a samim tim ces i puno bolje videti mete i kontrast.
Ne mozes da gledas mesec koji je jako svetao i da odmah nakon toga ocekujes da gledas neki DSO objekat jer to je kao da si uperio lampu u oko.
Ja sam cesto za mesec koristio polarizujuci filter kako bih smanjio jacinu svetla.
Stelarijum je odlicna aplikacija.
U donjem levom uglu imas podesavanja gde bih ja na tvom mestu smanjio "satelite i zvezde" a pojacao "solar sistem i dso".
Saturn je jako lep, takodje dosta svetao.
Moja preporuka je da ako posmatras planete i mesec da ti to bude poseban deo sesije bas zbog jakog svetla tih meta. A DSO sesije da budu vremenski odvojene nekih pola sata kako bi se oko ponovo naviklo na mrak.
Aaaa, teško baš ovo za Saturn, neće on na zapad prije svitanja...
Nego, Jupiter ti ganjaj noćas, ne znam što ga Miloš preskoči ;)
Uuups, zamijenih Saturn s Marsom, ako imaš pogled nisko ka zapadu, možeš ga još navatati (Saturn).
🤣
Pre ili kasnije planete dodju na zapad.
Jupiter je na zapadu ali pred zoru.
Aj da probam da pomognem oko posmatranja iz grada, posto mucim istu muku :) I samo da kazem, @mixa46 da mi je drago da si to pitao, planirao sam i sam da napisem nesto na tu temu, al nikako naci vremena. Racunam da vecina ljudi zivi u gradovima i ima slican problem. Ne moze se tu bas previse uraditi, nikad grad nece biti taman kao neka planina, al ok, da vidimo sta se moze uraditi.
Za svetle objekte tipa mesec i planete si i sam shvatio, to uvek mozes posmatrati ako su ti u vidnom polju. Tu bih dodao i dvojne zvezde, to se isto moze lepo gledati. Seeing iz grada nikad ne valja, tako da neces moci ici na povecanja veca od 150 ili tu negde, al sta je tu je. Uvek slika igra zbog betona i grejanja, tu bas i nema pomoci. Jednom sam uspeo da recimo vidim tranzit senke meseca preko Jupitera iz grada. To je najbolje sto sam video :) Kasini diviziju nisam uspeo lepo videti, mutno je. Nesto se nazire u toj mutnoci, al ne bas super. Ove godine je Saturn i "pogresno" okrenut, tako da i od toga nista previse :)
Ne znam iz kog grada gledas, pretpostavljam da je situacija bolja u manjim gradovima. Ja gledam iz Novog Sada, losi su uslovi. Najgore je sto je nebo tako sivkasto, svetlo, uopste nije tamno. Deluje tako kao jedan sivi plast, od zvezda vidis onih par najsjajnijih i to je to. I dzaba ti adaptacija na mrak i sve sto inace vazi za mracna mesta, u gradu to nista ne pije vodu. Ja sam stavio bio duks preko glave i napravio "tunel" da bih bio u mraku, dzaba, naviknu se oci, ali nebo je jednostavno svetlo previse. U takvim uslovima, kad je noc dobra, ja ocima vidim zvezde magnitude oko 3, i to je super. Inace, kad je losija nocc ne vidim nista :D ) Nebo deluje sivo i kao da ni nema zvezda.
Ja imam onaj mali astronomski dvogled, 2x40. Meni to licno bas pomaze. Bez toga, ne mogu ni sazvezdja videti normalno. Pre par dana citam sta je Pavle pisao, koje zvezde on gleda u Vodoliji, kako identifikuje sazvezdje. Od Vodolije, ja ovih dana vidim Saturn :) I to je to :) Ali sa tim malim dvogledom, vec je mnogo bolje, vide se sazvezdja pa se mogu snaci sta gledam. Ja sam uzeo neki polovan ruski za 30e sa KP. Vidim da su takvi dvogledi oko 100e, sto je po meni solidno skupo za tako mali dvogled. Ali, u gradu pomaze, ako imas priliku da ga nabavis, uzmi.
Takodje, ja koristim Telrad pored optickog trazioca. To mi pomaze da bolje usmerim teleskop u uslovima kad ne vidim ocima manje vise nijednu zvezdu. Onda malo gledam tim 2x40 dvogledom, pa usmerim Telrad, pa opet dvogled, i tako iz par pokusaja dok ne nadjem pocetnu zvezdu u optickom traziocu. Ne znam da li imas neki red-dot trazioc pored fabrickog optickog, ali meni to pomaze, da imam oba.
Sta ja u zadnje vreme volim da radim je da vezbam star hopping. Ono sto je obicno najlakse kod star hopping-a, naci pocetnu zvezdu, u gradu je najteze :) Nista se ne vidi :) Ali kad uspes naci pocetnu zvezdu u optickom traziocu, odatle mozes ici dalje star hopping-om. Uglavnom, meni je to zanimljivo, zabavljati se sa time. Takodje, time vezbas da prepoznajes pattern-e u optickom traziocu i poredis ih sa Stellarium-om. Stellarium ti je obavezan :) Samo podesi magnitudu, da bude priblizna tome sto vidis u okularu ili optickom traziocu.
Kad malo naucis star hopping, onda ces moci tom tehnikom da dodjes do pozicije gde ti Stellarium pokazuje da je neki M objekat koji trazis. I na osnovu okolnih zvezda, znaces da si na pravom mestu. To moras nauciti, da prepoznajes patterne zvezda u okularu i optickom traziocu u odnosu na Stellarium ili neke mape, posto u gradu se sve slabo vidi pa su ti star patterni jedini orjentiri.
U vezi meta, sto se maglina tice, to ces tesko videti. Pre koju nedelju sam trazio M27, koja je solidno laka meta. I jedva sam je star hopping-om nasao. Znao sam da sam na pravom mestu na osnovu okolnih zvezda. Ali sama M27 se videla jedva, perifernim vidom, i kad malo drmusam teleskop. Znao sam sta da ocekujem i gde, pa sam je nasao. Ali pocetnik tesko da ce je uociti, samo ce preci preko nje bez da je primeti. Tako da se neces bas nagledati maglina iz grada :) Ali su dobre kao mete, da vezbas star hopping. Naravno, mozes gledati M42 u Orionu kad jednom dodje na zapad, ta se lepo vidi cak i iz grada. Mozes probati M57 Ring Nebula, laka je za naci pa je dobra meta za pocetnike, a moguce da ces bar nesto nazirati.
Globularni klaster su isto prakticno nevidljivi iz grada. Mozda ovi veci tipa M13, to obavezno potrazi, mislim da je ovih dana na zapadu. Ja sam recimo trazio M11 jedan dan, koji je inace bas lep globularni klaster. I kad sam ga nasao, jedva sam ga prepoznao. Izgleda kao jedva vidljiva mrlja, ali imao je tih par karakteristicnih zvezda i oblik, pa sam mogao da ga prepoznam. Ali te neke bledje je stvarno tesko videti.
Otvorena jata mozes slobodno traziti, to kad ti naidje je lepa meta.
Sto se galaksija tice, to batali :D M31-Andromeda moze naravno, ako ti dodje u polje, sto nisam bas siguran da ce biti na zapadu, ali ako ti naidje u pogled, moze se videti jezgro. Ostale galaksije nista.
Raspisah se :) Aj pa srecno, pitaj slobodno, tu smo da pomognemo :) Ako si iz NS i okoline, mozemo se nekad i naci pa zajedno :)
Pozdrav,
Goran
Quote from: goran.nikacevic on October 29, 2024, 09:38:29 amAj da probam da pomognem oko posmatranja iz grada, posto mucim istu muku :) ....
Ovo je odlican tekst. Bas ovako nesto i treba na forumu, moze cak i posebna tema da se napravi o urbanim pozmatranjima.
Nikada nisma ni pokusao da posmatram iz Bg, ali pretpostavljam da je pakao. Medjutim, ja volim da kazem da ''svako nebo ima svoje mete'', pa tako i grad. Ako dobro proucimo Mesec, njegov istoriju, morfologiju i kraterske kreacije, Mesec moze da bude meta za ceo zivot. Nas kolega, poznati amaterski astronom Ferenz Lovro iz Madjarske, napravio je karijeru posmatrajuci i skicirajuci Mesec. Njegove skice danas koriste najrenomiraniji astronomski magazini. I sam sam posmatrao Mesec i ako se krateri detaljno prouce, to umeju da budu fantasticna posmatranja.
U svakom slucaju, sjajan tekst.
Quote from: Astro_fun_times on October 28, 2024, 07:10:01 pmOdlican izvestaj Pavle.
Moze se reci da su noci dosta posluzile. Cini mi se da je prosla godi a bila daleko losija nego ova sto se tice vedrih noci.
Nego sta si rekao, odakle ti posmatras?
Okolina Kosmaja, ali ni iz jednog naseljenog mesta vec bukvalno ''iz sume''. Mracna pozicija, u krugu od kilometra samo jedna svetiljka.
Quote from: goran.nikacevic on October 29, 2024, 09:38:29 amAj da probam da pomognem oko posmatranja iz grada, posto mucim istu muku :) I samo da kazem, @mixa46 da mi je drago da si to pitao, planirao sam i sam da napisem nesto na tu temu, al nikako naci vremena. Racunam da vecina ljudi zivi u gradovima i ima slican problem. Ne moze se tu bas previse uraditi, nikad grad nece biti taman kao neka planina, al ok, da vidimo sta se moze uraditi.
Za svetle objekte tipa mesec i planete si i sam shvatio, to uvek mozes posmatrati ako su ti u vidnom polju. Tu bih dodao i dvojne zvezde, to se isto moze lepo gledati. Seeing iz grada nikad ne valja, tako da neces moci ici na povecanja veca od 150 ili tu negde, al sta je tu je. Uvek slika igra zbog betona i grejanja, tu bas i nema pomoci. Jednom sam uspeo da recimo vidim tranzit senke meseca preko Jupitera iz grada. To je najbolje sto sam video :) Kasini diviziju nisam uspeo lepo videti, mutno je. Nesto se nazire u toj mutnoci, al ne bas super. Ove godine je Saturn i "pogresno" okrenut, tako da i od toga nista previse :)
Ne znam iz kog grada gledas, pretpostavljam da je situacija bolja u manjim gradovima. Ja gledam iz Novog Sada, losi su uslovi. Najgore je sto je nebo tako sivkasto, svetlo, uopste nije tamno. Deluje tako kao jedan sivi plast, od zvezda vidis onih par najsjajnijih i to je to. I dzaba ti adaptacija na mrak i sve sto inace vazi za mracna mesta, u gradu to nista ne pije vodu. Ja sam stavio bio duks preko glave i napravio "tunel" da bih bio u mraku, dzaba, naviknu se oci, ali nebo je jednostavno svetlo previse. U takvim uslovima, kad je noc dobra, ja ocima vidim zvezde magnitude oko 3, i to je super. Inace, kad je losija nocc ne vidim nista :D ) Nebo deluje sivo i kao da ni nema zvezda.
Ja imam onaj mali astronomski dvogled, 2x40. Meni to licno bas pomaze. Bez toga, ne mogu ni sazvezdja videti normalno. Pre par dana citam sta je Pavle pisao, koje zvezde on gleda u Vodoliji, kako identifikuje sazvezdje. Od Vodolije, ja ovih dana vidim Saturn :) I to je to :) Ali sa tim malim dvogledom, vec je mnogo bolje, vide se sazvezdja pa se mogu snaci sta gledam. Ja sam uzeo neki polovan ruski za 30e sa KP. Vidim da su takvi dvogledi oko 100e, sto je po meni solidno skupo za tako mali dvogled. Ali, u gradu pomaze, ako imas priliku da ga nabavis, uzmi.
Takodje, ja koristim Telrad pored optickog trazioca. To mi pomaze da bolje usmerim teleskop u uslovima kad ne vidim ocima manje vise nijednu zvezdu. Onda malo gledam tim 2x40 dvogledom, pa usmerim Telrad, pa opet dvogled, i tako iz par pokusaja dok ne nadjem pocetnu zvezdu u optickom traziocu. Ne znam da li imas neki red-dot trazioc pored fabrickog optickog, ali meni to pomaze, da imam oba.
Sta ja u zadnje vreme volim da radim je da vezbam star hopping. Ono sto je obicno najlakse kod star hopping-a, naci pocetnu zvezdu, u gradu je najteze :) Nista se ne vidi :) Ali kad uspes naci pocetnu zvezdu u optickom traziocu, odatle mozes ici dalje star hopping-om. Uglavnom, meni je to zanimljivo, zabavljati se sa time. Takodje, time vezbas da prepoznajes pattern-e u optickom traziocu i poredis ih sa Stellarium-om. Stellarium ti je obavezan :) Samo podesi magnitudu, da bude priblizna tome sto vidis u okularu ili optickom traziocu.
Kad malo naucis star hopping, onda ces moci tom tehnikom da dodjes do pozicije gde ti Stellarium pokazuje da je neki M objekat koji trazis. I na osnovu okolnih zvezda, znaces da si na pravom mestu. To moras nauciti, da prepoznajes patterne zvezda u okularu i optickom traziocu u odnosu na Stellarium ili neke mape, posto u gradu se sve slabo vidi pa su ti star patterni jedini orjentiri.
U vezi meta, sto se maglina tice, to ces tesko videti. Pre koju nedelju sam trazio M27, koja je solidno laka meta. I jedva sam je star hopping-om nasao. Znao sam da sam na pravom mestu na osnovu okolnih zvezda. Ali sama M27 se videla jedva, perifernim vidom, i kad malo drmusam teleskop. Znao sam sta da ocekujem i gde, pa sam je nasao. Ali pocetnik tesko da ce je uociti, samo ce preci preko nje bez da je primeti. Tako da se neces bas nagledati maglina iz grada :) Ali su dobre kao mete, da vezbas star hopping. Naravno, mozes gledati M42 u Orionu kad jednom dodje na zapad, ta se lepo vidi cak i iz grada. Mozes probati M57 Ring Nebula, laka je za naci pa je dobra meta za pocetnike, a moguce da ces bar nesto nazirati.
Globularni klaster su isto prakticno nevidljivi iz grada. Mozda ovi veci tipa M13, to obavezno potrazi, mislim da je ovih dana na zapadu. Ja sam recimo trazio M11 jedan dan, koji je inace bas lep globularni klaster. I kad sam ga nasao, jedva sam ga prepoznao. Izgleda kao jedva vidljiva mrlja, ali imao je tih par karakteristicnih zvezda i oblik, pa sam mogao da ga prepoznam. Ali te neke bledje je stvarno tesko videti.
Otvorena jata mozes slobodno traziti, to kad ti naidje je lepa meta.
Sto se galaksija tice, to batali :D M31-Andromeda moze naravno, ako ti dodje u polje, sto nisam bas siguran da ce biti na zapadu, ali ako ti naidje u pogled, moze se videti jezgro. Ostale galaksije nista.
Raspisah se :) Aj pa srecno, pitaj slobodno, tu smo da pomognemo :) Ako si iz NS i okoline, mozemo se nekad i naci pa zajedno :)
Pozdrav,
Goran
Pozdrav Gorane, hvala na odgovoru i kvalitetnom objašnjenju, ja sam iz Beograda, na malo sam većoj visini i plus na to treći sprat terase pa uspevam sjajne zvezde videti i planete. I ja sam odmah počeo star hoppingom + stellarium naravno.
Sinoć sam uspeo da vidim Veneru i Saturn. Venera je bila sjajna crvenkasta ali sam malo video i zelene boje.. Ne znam da li je možda nešto do okulara ili nisam fokusirao do kraja, bila je mnogo nisko krova zgrade i imao sam bukvalno 15-20 minuta da je posmatram. Pojavi se odma prva na nebu ali isto tako brzo se spusti niz zgrade pa moram da izlećem brzo čim zađe sunce.
Što se tiče Saturna sinoć sam oko pola 11 pokušao i uspeo da ga vidim. Vide se prstenovi i mislim čak 2 satelita pored njega. Saturn je prilično visoko i mogu ga duže posmatrati imam sjajan pogled prema njemu i prostor na terasi. Iskreno ništa drugo nisam još pokušavao eventualno sjajne zvezde koje su bile u tom momentu prema zapadu, Vega, Altair. Ali sam ipak najviše posmatrao Saturn, kakvo sam uzbuđenje imao kada sam uspeo da ga vidim. Neverovatno. Ali video sam i prsten lepo je bio okrenut.. Ja mislim da će tek 2025 biti u ravni skroz i da neće moći da se vidi, ali možda grešim.
Eto malo osmatranja i od mene, od kad sam uzeo teleskop svako veče je, nebo bez oblaka nadam se da će se nastaviti tako.
Eto, konacno da cujemo da postoji i to, da neko kupi opremu, i to jos 200 dobsona, a da ne navuce oblake :) Necuveno u ovom hobiju :)
Pokusaj onda naci M13 posto jos nisi, ovih dana je na zapadu tu cim zadje sunce pa negde do 20h. Nemas jos puno dana, pobeci ce :) To je zanimljiva meta, nadam se da se vidi iz grada.
Jos jednom, dobrodosao :) Pozdrav, Goran.
Hvala puno Gorane, hoću probaću pa javljam šta sam uspeo, baš sam zadovoljan. Opet ponavljam sinoć kad sam video Saturn je baš bilo WOW.
Quote from: PavleR on October 29, 2024, 08:38:10 pmOkolina Kosmaja, ali ni iz jednog naseljenog mesta vec bukvalno ''iz sume''. Mracna pozicija, u krugu od kilometra samo jedna svetiljka.
Bio sam proslog vikenda preko dana na Kosmaju pa mi se ucinilo da si rekao da ti odande posmatras. Zato sam pitao. Zanimljiva lokacija.
@Goran, svaka cast na tekstu.
@mixa46, mislim da je najvaznija stvar da budes realan u ocekivanjima i da budes svestan sta se sa koje lokacije moze videti kako se ne bi razocarao i kako bi imao podstrek da ides na tamnija mesta sa kojih ces moci puno vise da vidis.
Ja kada sam pocinjao, mnogi stranci na forumima su mi govorili da M101 nema sanse da vidim iz svog dvorista koje je bortle 5.
Nije me obeshrabrilo pa sam svaki put kada sam posmatrao pokusavao da je vidim, bezuspesno. Tek kada sam otisao na Letenku koja je bortle 4 sam uspeo da je vidim ali je to za mene bio sjajan dozivljaj koji cu pamtiti do kraja zivota.
Znaci limitirani smo velicinom teleskopa, i svetlosnim zagadjenjem.
Takodje dosta znaci kada procitas ponesto o objektu koji trazis u Stelarijumu, onda kada ga nadjes to nije samo neka "mrljica" ili skup tačkica u okularu ( a to je ono sto ljudi koji nisu u ovom hobiju pomisle kada jednom iz radoznalosti bace pogled kroz okular na par sekundi pa kaze "I sta? To je to?").
Oni ne znaju nista o meti, nemaju predstavu koliko je ona udaljena, koliko je godina trebalo da ta svetlost dodje do naseg oka bas u tom momentu.
Ne cene to kao sto cene ljudi koji uzivaju u ovom hobiju.
Znaci moras da budes realan u ocekivanjima i svestan limita.
Ne mozes kroz teleskop da vidis slike James Webba u okularu.
Zato su planete sjajne mete. Imaju boju, imaju detalje koji se mogu videti, tranzite meseceva ispred planeta. Ma pravo uzivanje.
Neka je sa srecom i puno lepih uspomena da imas sa novim teleskopom
Pozdrav svima.
Sinoc sam ponovo bio na posmatranju. Zavrsio sam posao oko 18:30, po obicaju odmah seo u kola i krenuo na poziciju. Ovog puta drumovi poluprazni, lagana voznja od nekih sat vremena do pozicije. Namestio sam teleskop, ukljucio ventilator da ubrzam hladjenje primara, izvrsio kolimaciju i dok se teleskop hladio neprozirnim plahtama zaklonio ono malo svetlosti koje mi dopire do pozicije.
Posmatranje sam zapoceo oko 21:30. Ovoga puta imao sam unikatnu posmatracku noc jer sam je skoro celu posvetio samo jednom objektu. Naime, plan mi je bio da galaksiju M 33 proucim do najsitinijih detalja i da je posmatram koliko god dugo bude trebalo dok iz nje ne izvucem i poslednji moguci detalj. Vec duze vreme sam planirao tako nesto ali nikako da to i ostvarim. Ovog puta, uz M33 proveo sam vise od 2 i po sata. Bilo je to najduze posmatranje nekog pojedinacnog objekta koje sam ikada izvrsio.
M 33 (Triangulum Galaxy) - posmatranje sam podelio u dve sesije. U prvoj sam je neprekidno posmatrao cak 1h i 27 minuta, potom napravio kratku pauzu da dodjem sebi, i to u mraku da ne bih kvario nocni vid. Potom sam krenuo u drugu fazu posmatranja u kojoj sam mapirao H II regije koje sam uspeo da uocim u spiralnim rukama.
Ne bih je sada detaljno opisivao, napisacu jedanput detaljan izvestaj o njoj i postaviti u moj topic. Ogromna je, sa dve definisane spiralne ruke, juznom i severnom. Ruke su postavljene tako da galaksija ima oblik slova ''S''. Juzna spirala je tanja, svetlija, ostrija i bolje definisana, dok je severna deblja i neprozirnija ali zato i mnogo vise difuzna. Dok se juznoj ruci jasno vidi gde zavrsava, severna se utapa u okruzujuce nebo u nejasnim granicama i teza je za osmatranje.
Galaksija je brutalno teska za osmatranje, trazi dugo sedenje za okularom i igranje sa uvecanjima. Dobro reaguje na povecanje kontrasta i mora se gledati na malo vecim uvecanjima, uprkos velicini. Galaksija zahteva zrtvu, a to je vreme za okularom i potpuna, nepodeljena koncentracija. Takodje zahteva malo vestine i intenzivno koriscenje perifernog vida, uparenog sa pomeranjem objekta po vidnom polju.
Posto sam celo vece odvojio za M33, nisam se zadovoljio osmatranjem opste forme galaksije vec sam se dao u lov na mnogobrojne H II regije u njenim spiralnim rukama. Za to sam se po prvi put posluzio skiciranjem. Kako sam koju regiju uocio ucrtavao sam je na papir, ne bi li ih kod kuce identifikovao. Posmatranje HII regija je brutalno tesko, bar sa moje pozicije i mojim teleskopom ,ali sam uspeo da izvucem 4 cvorica u spiralama:
- NGC 604 - najsjajnija H II regija, vidi se u svakoj noci i nalazi se na kraju juzne spiralne ruke. Velika i ovalna, te svetli mnogo vecim sjajem od same spiralne ruke.
- NGC 592 - Nesposredno levo od jezgra. Jedva sam je video, i to tek posle sat vremena neprekidnog zurenja u galaksiju. Neverovatno je koliko toga pocinje da se pokazuje posle sat vremena za okularom. Izgleda kao mala, bleda mutna zvezda na pocetku juzne spiralne ruke. Javlja se u nestabilnom pogledu perifernog vida, sto znaci da nasumicno uskace i iskace iz pogleda, reagujuci na iole nekvalitetniji periferni pogled.
- IC 142 ili IC 143 - video sam jednu od ove dve regije. Blizu su jedna drugoj i ne znam koja je u pitanju. Javlja je kao zamucena zvezda pri kraju juzne spiralne ruke.
- IC 136 ili IC 135 - opet dve H II regije blizu jedna drugoj, pri pocetku severne spiralne ruke. Kapiram da je u pitanju ona svetlija - IC 136. Ova regija je velika. Jasno se javlja u perifernom pogledu pri pomeranju objekta po vidnom polju. Ne izgleda tackasto vec se javlja kao veca fleka unutar spiralne ruke, svetlija od same ruke.
Ostale HII regije nisam uspeo da uocim. Mislim da je ovo maksimum koji se moze izvuci mojim teleskopom i pod mojim nebom. Nikada nisam kukao na teleskop i nebo pod kojim posmatram, predano radim sa onim sti imam, ali ovo je jedan od objekata koji zaista zelim da pogledam sa vise aparature i pod tamnijijm nebom. Bez premca najstrukturisanija galaksija na nebu, cak sa vise detalja i od same Andromede. Za kolege koji ne vide spiralne ruke, dao bi savet da setaju galaksiju po vidnom polju i uporede sjaj ''mraka'' u okularu. Regije spiralnih ruku pojavice se kao zasvetljanje okolnog neba, kao gusta i neprozirna maglovitost. M33 zahteva puno vremena i umeca, i podosta ponovljenih posmatranj iz sezoe u sezonu.
--------
Kako je posmatranje M33 potrajalo nesto manje od 3 sata, kada sam zavriso sa njom video sam da Orion podigao na nebu, pa iako premoren, iskoristio sam to da pogledam jedan objekat:
NGC 1788 (Cosmic Bat Nebula) - refleksiona maglina u sazvezdju Orion. Izbor je namerno pao na ovaj objekat jer sam posle 3 sata posmatranja M33 bio potpuno adaptiran na mrak, sto je idealno za refleksione magline jer kod njih filteri ne pomazu. Na prvi pogled izgleda kao magloviti jastucic oko zvezde magnitude 10, ali na uvecanju 320x i sa koriscenjem perifernog vida maglina pokazuje mnogo detalja. Prvo sto se primeti je svetli cvoric na severu, pa potom traka tamnije maglovtosti koja deli maglinu na dva dela, da bi se na kraju pokazalo da je maglina na istoku pravolinijski zasecena. Taj zasek formira tamna maglina LDN 43. Samu LDN 43 nisam neposredno uspeo da uocim, vec posredno, zbog nacina na koji po vertikalnoj liniji odseca deo magline na istoku. Odlican objekat, takodje zahteva vreme i portpunu adaptaciju na mrak.
-----
I eto, ispalo je na kraju da sam u 4 sata osmotrio samo dva objekta, ali su zato oba osmatranja bila temeljna i kvalitetna. To je stil koji inace gajim, samo sam ga ovog puta doveo do ekstrema. Posmatranje sam zavrsio oko 1:30, onako preumoram i promrzao pokupio svu opremu i vratio se za Beograd. Predivna voznja po potpuno praznim putevima u gluvo doba noci.
Sjajna sesija Pavle. Sta je sa ostalima? Niko vise nije nista posmatrao?
Ili ste stidlkivi pa necete da nam napisete hehe
Evo ja....prošli vikend sam pokušao da testiram novu cevku. Pored nje je bila i stara Njutn i refraktor koji je slikao cave nebula.
Gledali smo Orion, Plejade, Jupiter, labuda kako silazi i generalno dvogledom uživali u mlečnom putu. Prosla nedelja na ponedeljak je bila baš dobra vidljivost...posle vizuelnog dela kada je odskočio Jupiter, pustio sam da snima M1, moju najdražu metu koja je bila baš blizu jupa.
Zanimljivo je da sam video i jedan meteor tj bolid koji je sigurno bio oko -1 ili -2 magnitude...bilo je baš wow ali je trajalo par sekundi. Oko 23h već je temperatura pala na -1 u Banatu i inje se uhvatilo gde god može....ali orion se baškari u svoj svojoj lepoti
Izdvojiću par stvari koje smo posmatrali prekjuče na Debelom brdu u Taurusu 350 i Taku 100:
- Monkey head nebula NGC 2174 (ovde se preporučuje UHC filter), maglina je ogromna
- California NGC 1499 (Hbeta, izlazna zenica barem 4mm)
- Rozeta (UHC mada je možda mogao i OIII), cela u Taku, delovi i panning u dobu
- NGC 2593 Thor's helmet, sačekasmo je u sitne sate i po mrazu, OIII i 115x dobsonu...spektakularan prizor čak i na nebu koje po SQM readingu nije bilo najslavnije (ali je uživo bilo sasvim solidno).
- M1 na raznim povećanjima i sa raznim filterima, odličan objekat u većoj aperturi.
I ostale uobičajene stvari tipa M42, M43 itd. M42 je toliko svetao da trpi filtere i do 1mm izlazne zenice.
Seeing nedovoljno dobar za guranje povećanja na planetarkama.
Pogledi u dvogledu fenomenalni. Šteta što je zimsko nebo u Srbiji uglavnom oblačno i što su najbolja mesta za posmatranje pod snegom do proleća.
Lada Niva i jakna sa grejačima rešavaju sve probleme.
Hvala na izveštaju sa DB!
Quote from: PavleR on November 05, 2024, 09:23:11 pmPozdrav svima.
Sinoc sam ponovo bio na posmatranju. Zavrsio sam posao oko 18:30, po obicaju odmah seo u kola i krenuo na poziciju. Ovog puta drumovi poluprazni, lagana voznja od nekih sat vremena do pozicije. Namestio sam teleskop, ukljucio ventilator da ubrzam hladjenje primara, izvrsio kolimaciju i dok se teleskop hladio neprozirnim plahtama zaklonio ono malo svetlosti koje mi dopire do pozicije.
Posmatranje sam zapoceo oko 21:30. Ovoga puta imao sam unikatnu posmatracku noc jer sam je skoro celu posvetio samo jednom objektu. Naime, plan mi je bio da galaksiju M 33 proucim do najsitinijih detalja i da je posmatram koliko god dugo bude trebalo dok iz nje ne izvucem i poslednji moguci detalj. Vec duze vreme sam planirao tako nesto ali nikako da to i ostvarim. Ovog puta, uz M33 proveo sam vise od 2 i po sata. Bilo je to najduze posmatranje nekog pojedinacnog objekta koje sam ikada izvrsio.
M 33 (Triangulum Galaxy) - posmatranje sam podelio u dve sesije. U prvoj sam je neprekidno posmatrao cak 1h i 27 minuta, potom napravio kratku pauzu da dodjem sebi, i to u mraku da ne bih kvario nocni vid. Potom sam krenuo u drugu fazu posmatranja u kojoj sam mapirao H II regije koje sam uspeo da uocim u spiralnim rukama.
Ne bih je sada detaljno opisivao, napisacu jedanput detaljan izvestaj o njoj i postaviti u moj topic. Ogromna je, sa dve definisane spiralne ruke, juznom i severnom. Ruke su postavljene tako da galaksija ima oblik slova ''S''. Juzna spirala je tanja, svetlija, ostrija i bolje definisana, dok je severna deblja i neprozirnija ali zato i mnogo vise difuzna. Dok se juznoj ruci jasno vidi gde zavrsava, severna se utapa u okruzujuce nebo u nejasnim granicama i teza je za osmatranje.
Galaksija je brutalno teska za osmatranje, trazi dugo sedenje za okularom i igranje sa uvecanjima. Dobro reaguje na povecanje kontrasta i mora se gledati na malo vecim uvecanjima, uprkos velicini. Galaksija zahteva zrtvu, a to je vreme za okularom i potpuna, nepodeljena koncentracija. Takodje zahteva malo vestine i intenzivno koriscenje perifernog vida, uparenog sa pomeranjem objekta po vidnom polju.
Posto sam celo vece odvojio za M33, nisam se zadovoljio osmatranjem opste forme galaksije vec sam se dao u lov na mnogobrojne H II regije u njenim spiralnim rukama. Za to sam se po prvi put posluzio skiciranjem. Kako sam koju regiju uocio ucrtavao sam je na papir, ne bi li ih kod kuce identifikovao. Posmatranje HII regija je brutalno tesko, bar sa moje pozicije i mojim teleskopom ,ali sam uspeo da izvucem 4 cvorica u spiralama:
- NGC 604 - najsjajnija H II regija, vidi se u svakoj noci i nalazi se na kraju juzne spiralne ruke. Velika i ovalna, te svetli mnogo vecim sjajem od same spiralne ruke.
- NGC 592 - Nesposredno levo od jezgra. Jedva sam je video, i to tek posle sat vremena neprekidnog zurenja u galaksiju. Neverovatno je koliko toga pocinje da se pokazuje posle sat vremena za okularom. Izgleda kao mala, bleda mutna zvezda na pocetku juzne spiralne ruke. Javlja se u nestabilnom pogledu perifernog vida, sto znaci da nasumicno uskace i iskace iz pogleda, reagujuci na iole nekvalitetniji periferni pogled.
- IC 142 ili IC 143 - video sam jednu od ove dve regije. Blizu su jedna drugoj i ne znam koja je u pitanju. Javlja je kao zamucena zvezda pri kraju juzne spiralne ruke.
- IC 136 ili IC 135 - opet dve H II regije blizu jedna drugoj, pri pocetku severne spiralne ruke. Kapiram da je u pitanju ona svetlija - IC 136. Ova regija je velika. Jasno se javlja u perifernom pogledu pri pomeranju objekta po vidnom polju. Ne izgleda tackasto vec se javlja kao veca fleka unutar spiralne ruke, svetlija od same ruke.
Ostale HII regije nisam uspeo da uocim. Mislim da je ovo maksimum koji se moze izvuci mojim teleskopom i pod mojim nebom. Nikada nisam kukao na teleskop i nebo pod kojim posmatram, predano radim sa onim sti imam, ali ovo je jedan od objekata koji zaista zelim da pogledam sa vise aparature i pod tamnijijm nebom. Bez premca najstrukturisanija galaksija na nebu, cak sa vise detalja i od same Andromede. Za kolege koji ne vide spiralne ruke, dao bi savet da setaju galaksiju po vidnom polju i uporede sjaj ''mraka'' u okularu. Regije spiralnih ruku pojavice se kao zasvetljanje okolnog neba, kao gusta i neprozirna maglovitost. M33 zahteva puno vremena i umeca, i podosta ponovljenih posmatranj iz sezoe u sezonu.
--------
Kako je posmatranje M33 potrajalo nesto manje od 3 sata, kada sam zavriso sa njom video sam da Orion podigao na nebu, pa iako premoren, iskoristio sam to da pogledam jedan objekat:
NGC 1788 (Cosmic Bat Nebula) - refleksiona maglina u sazvezdju Orion. Izbor je namerno pao na ovaj objekat jer sam posle 3 sata posmatranja M33 bio potpuno adaptiran na mrak, sto je idealno za refleksione magline jer kod njih filteri ne pomazu. Na prvi pogled izgleda kao magloviti jastucic oko zvezde magnitude 10, ali na uvecanju 320x i sa koriscenjem perifernog vida maglina pokazuje mnogo detalja. Prvo sto se primeti je svetli cvoric na severu, pa potom traka tamnije maglovtosti koja deli maglinu na dva dela, da bi se na kraju pokazalo da je maglina na istoku pravolinijski zasecena. Taj zasek formira tamna maglina LDN 43. Samu LDN 43 nisam neposredno uspeo da uocim, vec posredno, zbog nacina na koji po vertikalnoj liniji odseca deo magline na istoku. Odlican objekat, takodje zahteva vreme i portpunu adaptaciju na mrak.
-----
I eto, ispalo je na kraju da sam u 4 sata osmotrio samo dva objekta, ali su zato oba osmatranja bila temeljna i kvalitetna. To je stil koji inace gajim, samo sam ga ovog puta doveo do ekstrema. Posmatranje sam zavrsio oko 1:30, onako preumoram i promrzao pokupio svu opremu i vratio se za Beograd. Predivna voznja po potpuno praznim putevima u gluvo doba noci.
Lepo je kad vidis sve to uzivo, jos ako bljesti dobro pamtice se dugo taj momenat
Imas dobro oko kad si sve to video.
Quote from: kruska on November 11, 2024, 07:33:24 pmLepo je kad vidis sve to uzivo, jos ako bljesti dobro pamtice se dugo taj momenat
Imas dobro oko kad si sve to video.
Hvala Kruska. Najmanje je tu do ostrog oka. Najvise je do vremena utrosenog na posmatranje, proucavanja objekta, koncentracije pri posmatranju i iskustva. Moze posmatrac da ime najbolje okulare na svetu, ako ne zna da posmatra kroz njih slaba vajda od istih. Malo toga od gore navedenog se vidi iz prve, a daleko od toga da bilo sta u M33 bljesti. Postoji citav broj osmatrackoh tehika za izvlacenje ovakvih detalja, a te tehnike se uvezbavaju kroz stotine sati posmatranja. U osmatrackoj astronomiji nista ne moze da zameni sate provedene za okularem. To je vidljivo svake nove sezone - iako mi realno vid svake godine verovatno sve vise slabi ja svake sezone vidim sve vise i bolje - na cisto iskustvo.
Definicija obrnuto proporcionalnog zakona
DSO posmatranja počinju na 21.00 SQM, pre toga je, barem meni, mučenje.
M33 je, kao i M101, veoma težak objekat, čak i pod nebom Stare planine. Nije dovoljno samo da je nebo tamno, treba da se potrefe još neke stvari...pa ni tada nema garancija da će biti ono što se nadaš da će biti.
Isto tako treba dobra stolica, pozeljna je montaza koja prati objekat i strpljenje.
Nije maraton, nadjes objekat i kazes sebi, "pa ne vidi se nista" 🤣
Mora se sedeti u stolici i posmatrati duze vreme sa raznim tehnikama kako bi se moglo nesto znacajnije videti.
Quote from: Astro_fun_times on November 17, 2024, 07:57:05 pmIsto tako treba dobra stolica, pozeljna je montaza koja prati objekat i strpljenje.
Nije maraton, nadjes objekat i kazes sebi, "pa ne vidi se nista" 🤣
Mora se sedeti u stolici i posmatrati duze vreme sa raznim tehnikama kako bi se moglo nesto znacajnije videti.
Da.
Ali recimo da se pod sjajnim nebom
1. vidi brže nego pod lošim
2. vidi više nego pod lošim, bez ozbira na sve tehnike, kapuljače, piratske poveze itd.
Pitaj me kako znam. :)
Naravno, za vizuelno posmatranje DSO, mracno nebo je najvaznije. Ja iz svog dvorista koje je bortle 5 nisam mogao da vidim ni naznaku M101 a sa Letenke kona je navodno bortle 4 uspeo sam samo jezgro da vidim i to perifernim vidom tako da nema zamene za mracno nebo, kako za vizuelu tako i za astrofoto.
Posle dve nedelje nepovoljnog Meseca, sinoc je bilo prvo povoljno vece za osmatranje, i kako stvari stoje, mozda i jednino tokom ovog ciklusa povoljne mesecine. Naravno, nisam prospustio vece, i odradio sam dugacku posmatracku sesiju pod ekstremnim vremenskim uslovima (o tome malo kasnije).
Na poziciju sam stigao oko 19:00, postavio i kolimirao teleskop, te ukljucio ventilator primara. Cilj je bio da pocnem sa posmatranjem oko 20:45, ali se to izjalovilo. Naime, pri prvom pogledu kroz okular video sam da ogledalo jos uvek nije dovoljno ohladjeno pa sam pricekao do oko 21:30.
Kako sam usled veliog broja vedrih jesenjih dana jos pre mesec dana ispunio jesenji plan posmatranja, osnovni cilj posmatranja bio je da iza ponoci udjem u ''zimsku sezonu objekata''. Dotle sam se odlucio na svojevrsni mazohizam - posmatranje objekata u sazvezdju Triangulum:
- Collinder 21 - sjajno otvoreno jato u obliku pecurke sa stabljikom. Sastavljeno je od samo 14 zvezda, srednje je veliko ali se zbog pecurkastog oblika nepogresivo izdvaja iz pozadine. Zanimljivo posmatranje.
- NGC 672 - spiralna galaksija u istom vidom polju sa Collinder 21. Uzasno bleda ali velika. Edge-on postavljena dugacka mrlja svetlosti bez detalja.
- NGC 777 - mala elipticna galaksija. Dovoljno sveta za lagan pogled. Kruzna, sa svetlim jezgrom i nesto bledjim oreolom svetlosti oko sebe.
- NGC 784 - spiralna galaksija. Uzasno bleda ali dugacka. Jos jenda edge-on galaksija, opet dugacka prebleda pruga bez ikakvih detalja, cak i bez zasijanja u sredistu.
- NGC 890 - malecka lentikularna galaksija. Najzad nesto svetlo. Neka je najmanja od svih ali je bar svetla. Odmor za oci posle mucenja sa prethodnim galaksijama. Ovalna je, lici mi na planetarnu maglinu.
- NGC 925 - jedva sam je video. Ogromna je ali sa jako malim povrsinskim sjajem. Bolje reaguje na pomeranje po vidnom polju nego na periferni vid.
Dok sam cekao da se zimska sazvezdja podignu na respektabilnu visinu, bacio sam pogled na Juipiter koji se polako blizi opoziciji. I kad nisam pao sa stolice. Pred ponoc seeing se drasticno poboljsao i bila je ovo prva jesenja noc u kojoj je planeta lagano mogla da izdrzi uvecanje 320x. Neverovatan broj detalja, a boje izraznije nego prethodnih meseci. Planeta je dobila na velicini a na 320x zadrzala je ostinu. Prelepo.
Iza ponoci usao sam u zimsku sezonu. Medjutim, u isto vreme poceo je da steze jak mraz, najjaci koji sam ikada iskusio prilikom osmatranja. Imao sam velike probleme jer su mi se okulari magliili cak i na disanje, sve se mrznulo, cak i unutrasnjost teleskopa. O tome cu na kraju posta, prilozicu i fotografije na sta je sve to licilo.
Od zimslkihj objekata pogledao sam neke lepe mete u sazvezdju Orion. Seeing odlican posle ponoci, Orion na mestu gde mi je LP najmanji, pa iako sazvezdje nije u trnzitu, lepe slike u okularu.
- Mesissa i Collinder 69 - otvoreno jato i dvojna zvezda koja predstavlja glavu Oriona. Prelep plava dvojna zvezda na maloj separaciji koja pravi trogao sa jos dve svetle zvezde: Phi 1 i Phi 2 Orionis. Izmedju njih i oko Meisse se smestilo rasuto ali presvetlo otvoreno jato Collinder 69, cija je Meissa najsvetlija zvezda. Deo jata je divan vertikalan pravac tri svetle i cetiri bledje zvezde kojiu spaja Meissu sa Phi 1 Orionis. Ostale zvezde jata rasute su zapadno od tog poteza, ima ih nekoliko desetina i svetle su.
- NGC 2022 - planetarna maglina jugoistocno od Meisse. Jedna od mojih omijjenih meta u sazvezdju. Svetla, omanja i ovalna. Lagano se vidi bez filtera i odlicno podnosi uvecanja. OIII filter je jos vise istakne i zaostri joj ivice. Najvise sam je posmatrao na 320x, sa OIII filterom, gde sam usled dobrih uslova posmatranja imao ostar pogled na istu.
- NGC 2174 (Monkey Head Nebula) - ogromna emisiona maglina u koju je usadjeno otvoreno jato NGC 2175. Bez filtera vidi se samo bledo otvoreno jato u kome se po sjaju istice jedna zvezda u centru jata. Medjutim, OIII filter prikazuje da je ceo kompleks usadjen u veliku maglinu koja u potpunosti obuhvata jato i siri se oko njega, gde je sirenje izrazenije na istoku. Svetla zvezda jata NGC 2175 smestila se bas u centar magline i njen sjaj se probija kroz filter. Divan ali zahtevan pogled ako se zele odrediti varijacije u granicama maglivotosti. Nikada je nisam video u boljem pogeldu nego sinoc, mada je ovo objekat koji moze mnogo bolje da se pokaze pod tamijijim nebom.
- NGC 2023 - refleksiona blizina u blizini zvezde Alnitak. Jasno vidljviva kao svetla kruzna maglovitost koja okruizuje zvezdu magnitude 8. Kruzna je i jasno viljiva bez filtera. Kako je maglina refleksiona, filteri je guse.
- IC 435 - mala refleksiona maglina u istom vidnom polju sa NGC 2023. Manji klon prethodne mete. Okruzuje zvezdu magnitude 8, ali je manja i bledja od NGC 2023.
Na kraju moram da kazem da nikada do sada nisam iskusio jaci mraz nego za vreme sinocnog posmatranja. Posmatrao sam i na -10 i -15 stepeni, teleskop mi se ledio puno puta, ali nikada kao sinoc. Ne samo sto je ceo teleskop bio beo, vec se zaledila i unutrasnjost tubusa i spoljasnjost okulara. Na najmanji dah okulari su se maglili pa sam morao fenom da ih vracam u upotrebljivo stanje. Po hiljaditi put se zahvaljujem kolegama Dejanu (Spajdej) i Vasku (Luger). Da mi oni pre dve sezone nisu ugradili grejace za sekundar i trazilac od mnogih posmatranja, pa i od ovog, ne bi bilo nista. U nastavku cu priloziti dve fotografije od sinoc:
(https://live.staticflickr.com/65535/54160903777_e27efc5bb5_k.jpg) (https://flic.kr/p/2qw1MKP)teleskop mraz (https://flic.kr/p/2qw1MKP) by Pavle Rajkovic (https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/), on Flickr
(https://live.staticflickr.com/65535/54160904862_4e5c94bf63_k.jpg) (https://flic.kr/p/2qw1N5w)okular mraz (https://flic.kr/p/2qw1N5w) by Pavle Rajkovic (https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/), on Flickr
U 15 dana povoljnog Meseca za posmatranje samo dve noci su bile vedre: prva i pretposlednja, tj. peksinoc. Naravno, iskortistio sam obe. Prethodnu sam vec opisao a preksinoc sam odradio dugacko posmatranje od nekih 6.5-7 sati. Iako su prognoze najavljivaje nekih 30% niskih oblaka, otisao sam na poziciju da bih iskoristio bar malo vedrih ''prozora'' pred nov period nepovoljnog Meseca. Na svu srecu, prognoza je pogresila. Do 20:00 nebo je bil puno oblaka ali onda instant razvezdravanje i od 20:30 do 3:00 nijednog jedinog oblacka na nebu.
Posmatranje sam zapoceo nege oko 20:30 i zavrsio oko 3:30. Slobodno mogu reci da mi je sinocna sesija bila jedna od najtezih ikada. Iz iskustva sam naucio da su najteze posmatracke noci one koje se vlazne a krenu sa temperaturom u plusu a zavrse u minusu. U tih sat-dva prelaza vlage u led posmatranje je pravi pakao. Okulkari su mi se sinoc maglili na najobicnije disanje, koliko kod se trudio da ga usporim. Magljenje se desavalo instant, na najobicniji izdah, i nikakvi grejaci tu ne mogu da pomognu. Bar 20 puta sam morao fenom da odmagljuje okular ne bi li nastavio sa posmatranjem. U jednom trunutku je bilo toliko lose da sam cak zadrzavao dah prlikom posmatranja, i izdisao vazduh ''iza ledja''. Kada je tempratura otisla u stabilan minus situacije se resila. U principu, u zimskim osmatranjioma najvise volim kada posmatranje pocnem u minusu. Te noci su se pokazale kao najbolje i najlakse za rad.
Noc je pocela sa poprilicnim turbulencijama vazduha, sto sam odmah video pri pogledu na Jupiter. Medjutim, kako to biva, kako je noc odmicala seeing je bio sve bolji, da bi iza 1:00 bio cak i dobar. Znam da mnogi osmatraci gledaju da zavrse posmatranje oko ponoci, ali ako je ikako moguce sesiju treba pomerati za sto kasnije. Sa svakim satom seeing je sve bolji a najbolji je uvek pred samu zoru. Zato cesto svoja posmatranja pocinjem kasnije, kada god to mogu.
Kako je je Mesec bio na nebu do 22:30, i sa zapadne strane mi bije direktno u oci, do njegovog zalaska posmatrao sam neke binarne sisteme da bi potom presao uglavnom na DSO. Dobro sam se pripremio za posmatranje, napravio sam sirok spisak zeljenih meta ali sam posmatrao samo one koje su u tom trenutku bile u tranzitu.
Gamma Arietis - svetli binarni sistem u glavnom asterizmu sazvezdja. Klasicne macje oci, dve sjajne bele zvezde podjednake u svemu, na uvek lepoj separaciji od 7.8''.
32 Eridani - plelepo! Jedan od najlepsih zimskih binarnih sistema. Zuto-narandzasti primar i plavi sekundar na separaciji 7''. Boja sekundara probija se tek na 136x ali pogled tada postaje pun jakog koloricnog kontrasta.
Mi Canis Majoris - binarni sistem svetlih komponenti na separaciji od samo 2.7''. Sastoji se od zvezda magnituda 5 i 7. Iako sekundar sija svetlom magnitudom, blizina svetlog primara ga toliko umanji i ubledi da mu se jedva probija boja. Prima sija jarko narandzastom bojom. Uvek mi je zanimljivo da posmatram kako se svetle zvezde ublede i ''skvrce,, ako se nadju u blizini svetlije zvezde.
M45 (Plejade) - neverovatno posmatranje. Jato sam posmatrao puno puta ali kao pre svega durbinsku metu. Na ponovno posmatranje teleskopom naveo me je clanak kolege Vedrana Vrhovca, koji je primetio da je nebo oko jata svetlije nego nebo medju samim zvezdama jata. Kada nisam pao sa stolice! Covek je potpuno u pravu. Celo jato nalazi se u mnogo mracnijoj sekciji neba od okruzujuceg polja. Zvezde Plejada izgledaju kao da su ''u bunaru'', izraz koji je iskoristio kolega Spadej kada sam mu opisao posmatranje. To je mozda najuocljivije na liniji koju cine Merope i Electra, gde je svetlije okolno nebo najblize samom jatu. Deo neba od te linije pa ka centu Plejada je ocigledno mracije nego od te linije ka spolja. Ostale granice ''bunara'' su udaljenije od centra. Posmatranje sam iskoristio i da detaljno opisem jato u audio izvestaju koji sam napravio, bukvalno svaku pojednicanu zvezdu i njenu okolinu, kao i asterizam ''Ally's braid''.
NGC 1535 (Cleopatra's Eye) - planetarna maglina u sazvezdju Eridanus. Superioran posmatracki objekat, jedna od najboljih planetarnih maglina za osmatranje. Zbog morfologije je cesto uporedjuju sa Eskimo Nebula. Medjutim, po detaljima je Cleopatra's Eye daleko bolja meta, iako manja. Na 320x i perifernim vidom maglina pokazuje cak cetvorostruku slojevitost. Centralna zvezda, suplji psten oko nje, pa onda svetli sredisnji prsten, pa na kraju bledi spoljasnji prsten. Svetla je, lako se istice i nije potrebno koriscenje filtera. Direktnim vidom se ne vidi nijedan od navedenih detalja ali je periferni ''razvali''.
NGC 1360 (Comet Nebula) - planetarna magliina u sazvezdju Fornax. Velika je i bleda, sa jasno vidljivom centralnom zvezdom magnitude 11. Bez filtera vidi se samo centralna zvezda ali OIII filter jasno pokaze veliku i izrazito elipsastu maglinu oko nje.
NGC 1857 - malo otvoreno jato u sazvezdju Auriga. Jako tesko se izdvaja iz pozadine jer se sastoji od zvezda magnitude 13 i 14 centrirane oko jedne svetle zvezde magnitude 7. Nacin za idvajanje je uloviti tu zvezdu i onda na njoj povecati uvecanje. Jato se sastoji od dva lanca bledih zvezda koja oba izviru iz centralne zvezde i sire se na severozapad. Takodje, 5-6 bledih zvezdica blisko okruzuje zvezdu magnitude 7 u obliku luka.
NGC 2129 - malo otvoreno jato u sazvezdju Gemini. Jato sadrzi dve svetle zvezde izmedju kojih se smestilo dvadesetak bas bledih. Objekat mi lici na antenu za televizor jer su blede zvezde poredjane u cetiri lanca upravna na pravac koji spaja dve svetle zvezde, po dva lanca sa obe strane.
M78 i NGC 2071- refleksione magline u sazvezdju Orion. M78 je velika i sveta maglina koja u sebi ima usadjene dve svetle zvezde postavljene u vertikalnom pravcu. Maglovitost se nesimetricno siri od tih zvezda, najvise na sever i zapad. Juzno od donje zvezde nema maglovitosti. Posmatrao sam M78 puno puta, pokusavajuci da izvucem detalje unutrasnje strukture ali nikada nisam uspeo. Maglina deluje uniformno, sa gubitko sjaja ka spoljasnjosti kao jedinim detaljem. Juzno od M78 nalazi se mala refleksiona maglina NGC 2071 centrirana oko jedne zvezde.
NGC 2336 - spiralna galaksija u sazvezdju Camelopadalis. Velika je i bleda. Smestila se levo od dve vertikalno postavljene zvezde. Izrazito je izduzena. Sjaj joj raste ka sredistu ali nema jasno izrazenog jezgra.
NGC 2506- otvoreno jato u sazvezdju Monoceros. Fantasticno posmatranje. Objekat ne izgleda kao otvoreno jato vec kao maglina osrednje velicine. Razlog tome je sto se jato sastoji od mnostva gusto spakovanih nerazlucivih zvezda koje formiraju jak pozadinski sjaj. Medjutim, perifernim vidom preko te maglovite pozadine iskace cak tridesetak pojedinacnih razlucivih zvezda. Sve izgleda kao klikercici prosuti po maglovitom tepihu. Unikatan pogled, nema ih dva na nocnom nebu.
Jupiter - dva dana posle opozicije planeta izleda fantasticno. Maksimalno je narasla i puca od detalja. Posmatrao sam je pred kraj veceri da bih pustio seeing da se poboljsa i pomogne planeti da izdrzi uvecanja 320x. Svi pojasevi su jasno izrazeni, a unutar tamnijih pojaseva vidljiva je tekstura.
Pocetak zimske sezone obelezile su samo dve vedre noci u cikulusu od 15 dana povoljne mesecine. Sada opet ide ciklus od dve nedelje nepovoljnog Meseca. Ono sto je dobro je sto se sledeci povoljan cikus poklapa sa novogodisnjim praznicima, pa se iskreno nadam da ce nas nebo pogledati.
Takodje, podvukao sam crtu ispod jesenje sezone i mogu reci da sam zadovoljan. Broj vedrih noci tokom septembra i oktobra nadmasio je ocekivanja, sto je pokrilo slab novembar. Zadovoljan sam i svojom aktivnoscu, iskoristio sam sve vedre noci i ugrubo sam sracunao da sam tokom jeseni imao najmanje 80 sati posmatranja.
Kao sto obicno biva, iskustvo najbolje odredjuje astromsku opremu koja nam je potrebna. Eto tako sam i ja silom prilika shvatio da je jedan od najbitnijih delova opreme za zimska osmatranja - lopata. Zeleci da iskoristim vedre noci bez mesecine pred nama, u subotu sam vec stigao na poziciju koju sam nasao potpuno pod snegom. Prvo mi je trebalo dobrih pola sata lopatanja da bih uopste mogao da uparkiram automobil. Prilikom toga sam se okliznuo o led koji je bio ispod snega. Docekao sam se na sake ali sam odmah pri ustajaju osetio da nesto nije u redu sa casicom kolena. Posledice cu osetiti tek sutradan. Potom sam dodatnih pola sata lopatao da ocistim sneg sa mesta na kome cu postaviti teleskop i stolicu. Tu noc sam odradio nekih 6 sati posmatranja. Sledece jutro koleno se ohladilo i shvatio sam da ne mogu da se oslonim na njega niti da ispravim nogu. Medjutim, pa starom srpskoj neodgovornoj logici ,,bice sve u redu'' i to vece sam odradio tri sata posmatranja, jer se razvezdrilo tek oko 00:30. Vec jutros djavo je odneo salu i morao sam da se pokupim i vratim za Beograd da se snimi koleno. Nista strasno, casica je malo iskocila ali je noga jedva upotrebljiva. Odmoricu veceras pa se nadam da cu vec sutra ili preksutra moci da se vratrim na poziciju i odradim jos posmatranja, ali i da docekam Novu Godinu sa porodicom u prirodi, van ovog katastrofalnog zagadjenja koje je prekrilo Beograd.
Od objekata koje sam posmatrao u subotu i nedelju navescu:
- IC 410 (Tadpole Nebula) i NGC 1863 - emisiona maglina i ostvoreno jato usadjeno u nju u sazvezdju Auriga. Fantasticno osmatranje. Nekako sam uvek ovu metu smatrao za astrofotografsku ali sam zestko pogresio. Bez filtera vidi se otvoreno jato NGC 1863 ali OIII filter ne samo da pokazuje ogromnu maglinu koja u potpunosti okruzuje zvezde jata vec i detalje u njoj. Jasno je vidljiva tamna supljina u centru magline, dok ostatak maglovitosti pokazuje velike varijacije u sjaju.
- IC 2165 - mala planetarna maglina u sazvezdju Canis Major. Iako se odmah vidi da maglina nije zvezda jer ima oreol sjaja oko sebe, tek velika uvecanjia +300x pokazuju ovalni sivkasti disk homogenog sjaja. Iako mala, maglina je svetla i lako izdvojiva iz okruzenja.
- NGC 2112 - otvoreno jato u sazvezdju Orion. Malo i bledo jato koje se jako tesko izdvaja od pozadine. Tek na visokim uvecanjima vidi se da jato ima oblik klina za dva luka zvezda koja polaze iz iste tacke.
- Trapezium - najzad sam se odlucio da kao covek pogledam Trapez. Uocio sam svih sest zvezda izuzetno lako.
- NGC 2146 (Dusty Hand Galaxy) - galaksija u sazvezdju Camelopardalis. Velika ali bleda. Iregularnog je oblika bez vidljivog jezgra. ''Debela'' je i iako bleda lako je oucljiva.
- NGC 2371/2372 (Duoble Bubble Nebula) - bipolarna planetarna maglina u sazvezdju Gemini. Izuzetno posmatranje. Relativno velika maglina, prepuna detalja. Relativno je bleda, ali uz malo truda pokazuje dva svetla cvora na severu i jugu, izmedju kojih postoji most osetno nizeg sjaja. Odlicno reguje na OIII filter, ali sve osobenosti magline mogu se primetiti i bez filtera.
- NGC 2266 - otvoreno jato u sazvezdju Gemini. Predivan prizor. Jato je malo i trazi pomalo isustva od posmatraca. Tesko ga je uociti jer na manjim uvecanjima javlja kao bleda granuliranost levo od luka tri svetlije zvezde. Medjutim, na vecim uvecanjima prizor je fantastican. Objekat se pokazuje kao dvadesetak bledih zvezdica u suptilnom kontrastu sa lukom od 6 zvezda (tri svetle i tri blede) desno od njega. Izmedju luka i granuliranosti nalazi se bezzvezdana praznina. Jato je trougaonog oblika. Prelepo.
- NGC 2331 - otvoreno jato u sazvezdju Gemini. Sve suprotno od prethodne mete. Ogromno, rasuto, malobrojno jato, jako tesko izdvojivo od pozadine. Uopste mi se ne svidja. Grubo i neskaldo. Jedini lep deo objekta je grudvica od sest bledih zvezdica u obliku skoro pravilnog sestougla.
- NGC 3310 - spiralna galaksija u sazvezdju Ursa Major. Ovaj objekat posmatrao sam oko 3:00, kada se nebo promenilo iz zimskog u prolecno. Nisam ocekivao puno od ove galaksije a dobio sam mnogo. Izuzetno svetla galaksija, skoro savrseno kruznog oblika. Jako je gustog sjaja, sa bledim kruznim halom koji se vidi samo perifernim vidom. Galaksija sija toliko sjajno da bez problema podnosi uvecanje 330x.
Orionov pojas:
- Alnitak - trostruki zvezdani sistem. Sa njim sam prosao lakse nego sto sam se nadao, razlucio sam ga na sve tri komponente, cak i dve svele zvezde koje stoje na jako maloj separaciji.
- H V 118 - binarni sistem koji stoji tik uz Alnilam, srednju zvezdu pojasa. lako ga je prevideti jer mu sekundar sija magnitudom 10, pa ako ne znamo sta trazimo verovatno necemo ni primetiti ovaj lep par.
- Struve 751 - jos jedan binarni sistem tik uz Alnilam. ujednaceniji u sjaju od H V 118. Sveukupno mnogo lepo pogled na svetli Alnilam i dva binarna sistema blisko uz njega.
- Mintaka - i treca zvezda pojasa je binarni sistem. Vrlo zanimljivo osmatranje jer sekundar konstantno vidim zelenkasto.
Mars - neke dve nedelje pred opoziciju Mars sija veliko i sjajno, u pun je detalja. Vide se obe polarne kape i regije mora. zanimljivo mi je da planeta sija manje crveno nego pre dve godine, skoro pa ruzicasto.
Pavle, veoma impresivno. Dao si mi odličan zadatak za ove praznične dane.
Verovao ili ne, u subotu sam i ja bio aktivan. Nisam bio u opasnosti kao ti, dovoljno je bilo samo da otvorim krov opse. Mrak je tek počeo i prvo sam navalio na Jupiter. Bio sam u šokiran prizorom, iako mi nije bio prvi put da to vidim. IO tik pored Jup-a, potpuno jasno se video i mesec i senka. Jupiter prepun detalja, slika mirna i čista na 200X. I onda počinju problemi. Nisam postavio grejače, počinje da magli okular, slika da se muti...
Srećom, provalio sam kako da doskočim tome, gledao sam 10-ak, 15 sekundi i onda se odmaknem. Okular se odmah ohladi i vlaga nestane.
Uživao sam okultaciji IO-JUP dok se nove mete nisu dovoljno podigle. M36,37,38 su bile sledeće. Pokušao Uran, i M1, ali bez uspeha. Još ponešto u okolini, takodje bezuspešno. Zaboravilo se sve. Džaba opsa, veliki teleskop, dobar okular...kad se ne radi redovno. Već sam poslao žalbu Deda Mrazu i poželeo da u 2025-oj provedem više noći u opsi nego u kući.
A onda je izašao Orion. Posmatrao sam sve u njemu. 5 zvezda u trapezu, 6-tu sam naslućivao ali ne mogu da kažem da sam je video. Maglina sa oIII filterom, i bez njega.
I tako dobrih 2 sata, dok se nisam potpuno zaledio. Još jedna moja glupost. U opsi je podjedanko hladno kao i napolju, mora isti sistem oblačenja.
Noge više nisam osećao ali sam morao da bacim pogled na Mars. Nisam video previše, stalno su mi neke senke i fleke upadale u oko. Upalim svetlo, imao sam šta i da vidim. Tubus je pun paučine, i pauka, čitavo "krdo" živi u njemu. To je bilo već previše. Odmah sam zatvorio krov i završio. Moram što pre da sredim opremu.
Na kraju, bilo je kratko ali slatko, veoma! Jedva čekam da se otopi sav sneg pa da se smanji trenuto ogroman LP.
Bravo Dejane, respect. Bas mi je drago sto si se aktivirao. Ja taman hteo danas da napisem nesto tipa ''Ajmo kolege, pa necu valjda da kucam ovde sam sa sobom'' :). Kad eto te, bas mi je milo.
Ti imas one obojene filtere pa mozes da se igras sa Marsom narednih nekoliko nedelja, sad je ovoliki pa cemo ga cekati sledece dve godine.
Jeste vlaga velika, sve se magli, ove nedelje je jos dobro kako je bilo pre dve. Kada kasno uvece ode temperatura u stabilan minus popravi se sitacija.
Quote from: spadej on December 31, 2024, 08:55:38 amDžaba opsa, veliki teleskop, dobar okular...kad se ne radi redovno.
Sve si sam lepo rekao. Negde sam ranije napisam jednom novom kolegi ''nikakva oprema ne moze da zameni sate na terenu''.
Pozdrav svima!
Malo se razvedrilo pre neku noć te sam se nakanio da izađem posle 22h na sat-dva da probam nešto nahvatati... Vidljivost, čisto subjektivno 2/5.
Proteklih godina sam posmatrao dvogledom (7x50, 10x50, 15x70), nekoliko meseci je bio kod mene Celestron 80/400 pa sam koristio njega, a trenutno koristim SW 102/500. Nemam nešto dodatne opreme, za ovo sam koristio dielektrično ogledalo 1.25 i Celestron 8-24mm zoom okular i barlow 2x. Imam i jedan okular koji sam prepravio sa 8x30 BPC dvogleda (tu je oko dvadesetak mm), široko vidno polje izuzetno komotno za osmatranje, slika je nešto tamnija doduše, pokušaću iznutra sve zacrniti...
Nije mi uspevalo ni prošlih puta na vidim Andromedu(naseljeno manje mesto nedaleko od NS), ali sam se bacio na Orion i bio prijatno iznenađen. Maglinu sam video više puta, ali trapez nikad do sad. 8mm + 2x barlow daje 125x, slika čista, oštra, baš sam se prijatno iznenadio. Posle sam na netu gledao da tu ustvari ima 6 a ne četiri zvezde, obratiću pažnju sledeći put. Čitao sam dosta o tom trapezu ili trapezoidu kako ga negde zovu, ali je ovo prvi put da sam i video o čemu se radi.
Prešao na Jupiter. Četiri satelita se jasno razaznaju kao i dve "štrafte" na planeti, ali je još uvek previše svetao na 125x pa nema nešto detalja. Moram priznati da je u 80/400 bio sa više detalja, verovatno zato što je bio tamniji. Možda biste mogli da preporučite neki filter, nemam iskustva pa bi svaki savet dobrodošao... Mada koliko sam shvatio ovo i nije optika za planete.
Drugi sat sam iskoristio za slobodno šaranje ne bi li uhvatio nešto. Na istoku otprilike na 2/3 prema zenitu uleteo je veoma zanimljiv objekat, da li se to zove otvoreno jato ili asterizam, u svakom slučaju držao mi je pažnju dok sam pokušavao da ga posmatram na raznim uvećanjima. Stellarium u tom delu neba prijavljuje Beehive cluster, i zaista oblik podseća na slovo "L" sa mnoštvo dodatnih objekata. Veoma upečatljivo.
Za kraj bacio pogled na Plejade, one su mi i dalje top u 15x70.
Prebacio sam se na velika kola ali nikakvih detalja DSO tipa nisam uspeo naći. Mislim da ipak treba čistije nebo. Dva sata proletelo kao 10 minuta. Zaboravio sam i na zimu...
Pozdrav iz temerin:) za taj teleskop je najbolji Baader ContrastBooster (1.25") za planete i mesec. Dok sam imao taj skop pitao sam u tc za taj filter , rekli su da mogu ga nabaviti iz madjarske sve mi se cini da su rekli 12000 din.nije jeftino al po recenzijama za taj filter to je naj bolji, navodno skroz otklanja hromatizam i podize kontrast.
Kolega Mihael, pohvale. Javljaj šta planiras dalje za posmatranje nakon ovih oblačnih dana.
Verujem da ćemo se uskoro dogovoriti za posetu neke tamne lokacije, dobrodošao si.
@boka76: Hvala za info ( i za scope :-), brutalan je ).
@ε Aurigae: Hvala za dobrodošlicu, ako imate živaca za početnika rado bih se pridružio kada obaveze budu dozvoljavale.
Pre nekih 10-15 dana počastio sebe sa 2 okulara, SvBony 6mm i 9mm sa 68 stepeni, ultra wide. Međutim i sami znate koliko je magle bilo ovih dana, a ja sam u Beogradu..
Elem preključe je bilo okej, nije baš vedro skroz ali zadovoljavajuće, kasno sam stigao kući (posle ponoći) ali rekoh moram da isprobam nove okulare tako da sam nekih 45-60 min isprobavao i uspeo da vidim po nešto.
Mesec je bio prvi na meti, nakon njega Plejade, a za kraj Jupiter. Jupiter se video sjajno sa sva 4 satelita. Čak sam uspeo i malo Mesec usnimiti (stigao mi držač za telefon).
Jedan kratak izveštaj nadam se vedrijem nebu uskoro.
P.S. Posmatranje se vrši iz stana, sa trećeg sprata.
Tvoj teleskop beše dobson f6? Kako se u njemu ponašaju ti Svbony okulari, jel ima rastegnutih zvezda na rubu i koliko to procentualno zauzima?
Jeste f/6 je, ima razvučenih ali nisam baš primetio koliko tačno zauzima sledeći put kad budem osmatrao baš ću da obratim pažnju, ali u suštini sam zadovoljan jer sam dobio veći wide..
Pozdrav kolege.
Posle katastrofalnih vremenskih uslova u dosadasnjem delu dvonedeljnog perioda povoljne mesecine, juce je prognoza najavila 3 sata prozora vedrog neba, izmedju 20:00 i 23:00. Naravno, seo sam u kola, i vec oko 18:00 bio na poziciji. Lepo sam ohladio teleskop i odradio 3.5 sta veoma kvalitetnog posmatranja. Seeing natprosecno dobar u odnosu na ovosezonske zimske noci. Pri dolasku na poziciju sacekalo me je prijatno izmenadjenje. Naime, u krugu od kilometar ima sam samo jednu svetiljka koja mi je smetala i uvek sam morao da pravim paravane zbog nje. Sinoc sam video da je svetiljka ugasena. Nadam se da ce tako i ostati, nebo je za nijansu mracnije a ja nisam imao dodatno cimanje u pripremi za posmatranje.
Sinoc sam u prvom delu posmatranja iskoristio dobro nebo da odradim ponovna posmatranja tri objekta koje sam ove sezone vec gledao, i to je bio pun pogodak jer se sa svakim posmatranjem uoci nesto novo, a dobro nebo je kod nekih pokazalo i nove detalje.
NGC 2174 (Monkey Head Nebula) - emisiona maglina sa usadjenuim otvorenim jatom u sazvezdju Orion. Jako tezak objekat, vec sam ga ove sezone posmatrao, ali sam mu se sinoc bas posvetio. Posmatrao sam ga vise od pola sata i primenio neke svoje cake i posmatracke metode koje cu opisati kada budem pisao detaljan izvestaj o objektu u svojoj temi na forumu. Ogromna maglina koja u potpunosti okruzuje otvoreno jato koje ima oblik spoljstenog slova ''M''. Iako se u pocetku maglina dominantno siri severno od jata, dobrim posmatranjem objekat se pojavi u celosti, sa sve tamnom prugom koja se sa leve strane useca u maglinu.
NGC 2022 (Collarbone Nebula) - planetarna maglina u sazvedju Orion. Jos jedno ponovljeno posmatranje. Mala, izuzetno svetla i blago ovalna. Jasno se izdvaja direktnim vidom i nema potrebe za filterima. Veoma cudan objeat jer nema jasne ivice i izgleda kao tufercic vate sa mekanim prelazima u okruzujuce nebo. Posmatrac sve vreme ima utisak da ne moze da izostri maglinu. To nije cest slucaj jer tako male i svetle planetarke obicno imaju jasne ivice. OIII filter ne pomaze osmatranju. Mozda, samo mozda, je unutrasnjost magline bledja od ivica.
NGC 2024 (Flame Nebula) - emisiona maglina u sazvezdju Orion. Najzad dobar pogled. Kada se ukloni Alnitak iz vidnog polja vidi se bleda ali jasna maglina, podeljena tamnom trakom po sredini na dva maglovita filamenta. Izgleda kao nasip, ili kao dve obale reke. Zanimljivo je da, iako je maglina emisona, ne reaguje dobro na filtere. Najbolji pogled je ubedljivo bez filtera. tezak objekat za posmatranje, zahteva dosta truda i strljenja.
Rigel - binarni sistem u sazvezdju Orion, magnituda komponenti 0.15 i 6.8, na separaciji 9.4''. Iako je primar presvetao, manja zvezda se na uvecanjima od 107x pa navise jasno uocava tacno na 12 h od primara. Briljantni plavi primar baca 4 spajka oko sebe ali na svu srecu sva cetiri promasuju sekunar i on se jasno vidi, cak lezi van difrakcionih prstenova svetlije zvezde.
NGC 2506 - otvoreno jato u sazvezdju Monoceros. Obozavam ovo jato. Vec sam ga posmatrao ove sezone ali sam morao ponovo da ga pogledam. Na malim uvecanjima jato izgleda kao maglina zbog ogromanog broja nerazlucenih zvezda. Na vecim uvecanjima razlucuje se dvadesetak zvezda u obliku slova ''V'', ali one i dalje stoje preko mlecne pozadine mnostva nerazlucenih clanica jata. Prelep pogled. Iako jato nema centralnu kondenzaciju, jasno je ograniceno ne zvezdama, vec krugom pozadinske maglovitosti.
Na kraju sam uronio u ozbiljan grind, tj. osmatranje elemenata znamenite refleksione magline Seagull Nebula. Maglina se prostire preko dva sazvezdja, Canis Major i Monoceros. Nikako se ne moze videti cela jer je isuvise bleda, ali se mogu izvuci njeni delovi, tj. otvorena jata usadjena u nju i najsvetliji delovi maglovitosti. Prosle sezone sam se bavio sa nekoliko otvorenih jata u njoj, a sinoc sam lovio najsvetlije delove maglovtosti:
NGC 2327 - sicusna refleksiona maglina i jedan od najsjanijih delova Seagull magline. Javlja se kao svetao cvoric koji okruzuje jednu zvezdu. Iznenzdjujuce sam ga lako primetio.
Cederblad 90 - refleksiona maglina i najsvetliji deo Seagull kompleksa. Iako bi Ced 90 trebao da bude svetliji od NGC 2327, ja sam ga teze uocio. Veca je od prethodne magline eli se teze uocava i posmatra. Obe magline su refleksione pa filteri ne pomazu. Poprilicno sam se mucio sa posmatranjem.
W Canis Majoris - karbonska zvezda usadjena u Seagull kompleks, odmah do Cederblad 90. Divna, jasno uocljiva, narandzasta zvezda koja bojom potuno odskae od okoline.
Ova j put prognoza nije poglesila, oko 23:30 poceli su da se navlace oblaci i to je bio kraj posmatranja.
Agonija izazvana višenedeljnim oblačnim vremenom, bila je diskutovana na okupljanjima uz kafu i čaj na prelazu jedne u drugu godinu.
Teme poput opreme koja skuplja prašinu, neobrađene slike, oprema koja treba da se kolimira, kalibrise i slično samo su se gomilale uz svečani zaključak da 2025. godina mora biti mnogo bolja.
Prva prilika se pojavila 25.01 gde je prognoza za letenku obećavala vedro vreme u prozoru 16:00-20:00. Osim toga ovaj datum je najavljivan kao dan gde su skoro sve planete vidljive na nocnom nebu. Ekipa Zvezdobrojaca (mboskovic, vlaiv, eaurige) je definitivno odličila da ne propusti šansu i da se okupi na livadi.
Sam polazak ne da nije obećavao, nego je vreme bilo u vidu niske oblacnosti nikada viđene u poslednjih par godina. Oblak koji stoji nad dobrim delom Srbije do visine nekih 400m. Pri dolasku iz beograda preko karlovaca, video sam da je vrh Fruške potpuno van oblaka i nebo kristalno čisto. Moral i motiv su naglo skočili, kao i brzina vožnje.
Gospoda Miloš i Vlada su već bili za refraktorom na az4, a ja sam montirao mali cass na az5. Spontano smo odlučili da ovo bude mini vežba za mesjeov maraton ili neko buduće okupljanje na Staroj planini.
Krenuli smo redom, Venera, Saturn, Jupiter, Mars i na kraju Uran, su bile prve mete. Nakon toga na red su dosle dso mete...gospodin Orion kao nezaobilazno zimsko sazvežđe sa svojom nebulom je doneo dosta uživanja, prešlo se dalje na m1, m31, m33, m81, cave nebula, soul nebula, sijaset malih galaksija u Ovnu koje su iziskivale dosta naprezanja i na kraju the poor man's double cluster.
Oko 20h kao po prognozi krenuli su da se navlace tanki oblaci, iako je temperatura bila prilično prijatna, oko 3-5C, za visesatno stajanje bilo je dosta. Ukratko lepo veče, uz puno lepih diskusija, nadamo se da nastavljamo u istom tempu.
To za Poor man's double cluster sam ja napravio totalnu zabunu.
Ostalo mi negde u malom mozgu da je on tu negde te večeri, i bio je odmah pored Jupitera, ali sam se totalno ispromašivao što se tiče toga koji je to objekat.
Pomislio sam da će biti vidljiv golim okom i onda sam dva otvorena jata koja su bila vidljiva (zapravo 3 otvorena jata ako redovan Double Cluster računamo kao dva) golim okom prozvao Poor man's double cluster - ali to su zapravo bili redovan Double Cluster i M44 :D
Inače je toliko lepo nebo bilo da je gomila objekata bila vidljiva golim okom. M31, M44, Double Cluster, M42, M45, ...
Ja sam polu u šali u jednom trenutku rekao da mislim i da vidim M33 golim okom i kad sam uperio teleskop na to mesto - M33 je bio u centru okulara :D. Da li sam ga stvarno video ili ne, ostaje pitanje ...
Kolega Vlaiv ima takav vid...da je isto tako rekao čini mi se da je ono M1 :))) i bio je M1 :)))
Pozdrav kolege.
U ovom dvonedeljnom ciklusu povoljnog Meseca za posatranje DSO konacno su dosle dve vedre noci koje sam u postpunosti iskoristio i odradio cak 10 sati posmatranja. Posmatrao u sam u nocima ponedeljak/utorak i utorak/sreda. Krenuo sam iz Beograda u ponedlejak oko 18:30, i uspevsi da pomerim radne obaveze koje sam imao u utorak, odlucio sam da ostanem na lokaciji da bi vezao dve veceri posmatranja bez vracanja u Bg. Ovog puta drustvo mi je pravila i supruga. Kako se Mesec blizi prvoj cetvrtini i sve kasnije zalazi, u ponedeljak sam posmatranje morao a pocnem tek oko 22:00 i gurao sam sve do 4:00 izjutra. Prespavao sam na lokaciji i sledece vece poceo sa posmatranjem tek oko 23:00 kada je Mesec bio dovoljno nisko da mi ne bije u oci. Posmatraon sam do 3:00 jer sam ujutru morao nazad u Beograd radi posla. .
Prvo vece nisam bio zadovoljan vremenskim uslovima jer je nebo bilo ''svetlo'' i ogranicavalo mi je magnitude galaksija koje mogu da osmotrim. Medjutim, vece utorak na sredu nebo je bilo izuzetno mracno, svetlosna kupola minimalna a dobar seeing obe veceri omogucio mi je da uocim galaksije cak magnitude 13-13.6. Tako blede galaksije nisu bile cilj posmatranja ali ih je lepo videti u okruzenju ciljanih objekata.
Veoma sam zadovoljan pripremom za posmatranje i izborom meta koji sa napravio. Dosta objekata sam posmatrao po prvi put i malo je onih za koje sam zazalio vreme.
Dacu listu posmatranih objekata sa kratkim opisom, a svaki od njih doci ce na red u mom topicu sa detaljnim opisima:
NGC 3079 (The Phantom Fresbee) i NGC NGC 3073 - galakticki par u sazvezdju Ursa Major. Sastoji se od veoma dugacke spiralne egde-on galaksije magnitude 10.9 i patuljaste galaksije magnitude 13.4. Veoma svetla galaksija izrazito izduzene pojave. Velike je duzine od bar 7' u okularu ali bez iglicastog izgleda, vise kao cigareta. Tri svetle zvezde magnituda 9 na levom kraju galaksije formiraju distinktivni trougao koji u isto vreme i smeta i obogacuje pogled. Sicusna NGC 3073 magnitude 13.4 nestabilno uskace u pogled perifernog vida kao kruzna mrljica jugozapadno od glavne galaksije.
V Hydrae - karbonska zvezda varijabilne magnitude 6-12.3 u sazvezdju Hydra. Vatra - nemam druge reci do te! Fantastican pogled. Jedna je od najcrvenijih karbonskih zvezda. Toliko je upecatljiv prizor da sam morao da podignem suprugu ususkanu u kuci pored peci da bi je videla - i posle nisam mogao da je oteram od okulara. Vatreno crvena zvezda koja iskri kao prskalica ili vatromet. Neverovatan pogled.
NGC 3887 - spiralna galaksija u sazvezdju Crater, magnitude 11. Nizak polozaj na nebu ''ostecuje'' pogled na ovu galaksiju te se ona pojavljuje ne vise do cirkularno zasvetljenje okolnog neba.
NGC 3511 i NGC 3513 - galakticki par u sazvezdju Crater. Sastoji se od edge-on galaksije NGC 3511 magnitude 11 i face-on spiralne galaksije NGC 3513 magnitude 11.5. Kao i svi objekti u sazvezdju Crater, detalji su izbrisani niskom pozicijom na nebu. Medjutim, jasno je vidljiv par razlicite orijentacije. Na jugu je velika i relativno lako uocljiva edge-on galaksija koja se javlja u izduzenom izgledu sa tupim krajevima. Iznad nje je kruzna face-on galaksija koja je mnogo teze uocljiva i pokazuje se samo kao blago zasijanje okolnog neba.
90 Leonis - binarni sistem u sazvezdju Leo, magnitude 6.3 i 7.3, separacija 3.1''. Moj omiljeni binarni sistem u sazvezdju Leo i ponovljeno posmatranje od proslih sezona. Zuti primar i pavo-beli sekundar na bliskom rastojanju, usmereni sever-jug. Sve izgleda kao padajuci meteor, sa glavnim telom na dole i odlomljenim krajickom iznad njega. Koloricni kontrast daje dinamicnost prizoru. Veoma lep pogled.
NGC 4038/4039 - Antenna Galaxies - par spiralnih galaksija u direktnoj koliziji u sazvezdju Corvus, magnituda 10.9 i 11.1. Niska pozicija na nebu daje ''polovican'' prikaz necega sto bi inace bilo jedan od najspektakularnijih prizora na nocnom nebu. Pa i pored toga, jasno su definisane dve galaksije koje se spajaju, ja jezgrima jednim ispod drugog i spojem na zapadu. Naravno, zbog niskog polozaja ne mogu se primetiti ni tragovi dugackih plimatskih repova koje obe galaksije poseduju.
NGC 4361 - Lawn Sprinkler - planetarna maglina u sazvezdju Corvus. Precnika oko 1', ova planetarka je velika i jasno se pokazuje cak i na niskom polozaju na nebu. Sastoji se od jasno uocljive centralne zvezde magnitude 13 oko koje se pruza skoro kruzni mlecni halo. I pored svog truda nisam uspeo da razaznam nikakvu strukturu hala. Granice su amorfne i maglina se nejasno spaja sa okruzujucim neboom. Najbolji pogled je bez filtera - filteri urusavaju prizor unistavajuci centralnu zvezdu a mlecni sjaj magline se gubi. Jedino sto se granice zaostravaju ali maglina sa filterima postaje siva kruzna mrljetina bez ikakvih ososbenosti.
NGC 4216 - Silver Streak Galaxy - spiralna galaksija u sazvezdju Virgo magnitude 10. Fantazija. Prelepa edge-on galaksija sa spicastim zavrsecima i jasno definisanim centralnim ispupcenjem. Ostra, svetla, sa jasno definisanim elementima. Izgleda bukvalno kao leteci tanjir. Centralno ispupcenje se ne vidi na na malim uvecanjima ali veca uvecanja ''razvale'' galaksiju. Levo od nje nalazi se jos jedna edge-opn galaksija, samo manja: NGC 4206 magnitude 12.2.
NGC 5634 - globularno jato u sazvezdju Virgo. Ponovljeno posmatranje od prosle sezone. Da, dobro ste procitali, globularno jato u sazvezdju Virgo. Nalazi se tik uz narandzastu zvezdu magnitude 8, na osnovici jednakokrako-ostrouglog trougla koji grade tri zvezde. Malo i svetlo ali u osnovi mutno i nerazlucivo. Snazna kondenzacija u mlecnu kuglu sa tanikim halom.
NGC 5746 - Blade & Pearl Galaxy - edge-on spiralna galaksija u sazvezdju Virgo magnitude 10.3. Prelepa galaksija, jos jedan leteci tanjir, ali ovog puta vec na malim uvecanjima jasno se vidi centralno ispupcenje i dva dugacka iglicasta zavrsetka. Imam utisak da preko galaksije prelazi tamna traka prasine ali ne mogu da potvrdim to osmatranje. Svetao, ostar i definisan pogled. Iako relativno mala, galaksija sije presvetlo i jasno se istice od okruzenja svojim vretenastim izgledom. Izuzetno posmatranje.
NGC 5846 Grupa - galakticka grupa u sazvezdju Virgo. Sastoji se od 4 galaksije nanizanih u horizontalnu liniju, na obodima sazvezdja. Najsvetlija galaksija je elipticna NGC 5846 magnitude 10, dok je najbledja NGC 5845 magnitude 12.8. Dok dve najsjajnije clanice sijaju jasno i veliko, dve bledje nisam uspeo da uocim prvo vece ali jesam drugo. Jos jedan dobar izbor mete, nesvakidasnji pogled na cetiri galaksije nanizane u liniju dugacku samo 25'.
NGC 4429 - lentikularna galaksija u sazvezdju Virgo magnitude 10.2. Jos jedno izuzetno posmatranje. Neverovatno svetla galaksija izrazito ovalnog oblika, sa takodje ovalnim svetlim jezgrom u sredini. Ono sto karakterise galaksiju je neproporcionalno visok sjaj hala u odnosu na centralnu regiju, pa se galaksija pokazuje u visokom sjaju preko cele svoje povrsine. Stoga se galaksija prikazuje u celosti, ja jasno definisanim granicama. Galaksija je mala ali neverovatno ostra. Ne bas cesto posmatranmje, veoma mi je drago sto sam je ukljucio u posmatranje.
NGC 4536 i NGC 4527 - galakticki duo u sazvezdju Virgo, magnituda 10.6 i 11.4. Par dve izduzene, svetle galaksije, jedan ispod druge. Iako bledja, NGC 4527 sija vecima povrsinskim sjajem i ostrije se prikazuje.
M 53 - globularno jato u sazvezdju Coma Berenices magnitude 7.7. Svetlo globularno jato srednje velicine sa kondenzovanim centrom i nepavilnim halom, koji kao da formira ''rogove'' jata. Perifernim vidom preko jata je razlucivo nekih 15 zvezdica, od kojih se izdvaja jedna bas svetla na juznom obodu. Veoma svetao i koncentrisan pogled.
M 51 - Whirpool Galaxy i NGC 5195 - inetereagujuci par galaksija u sazvezdju Canes Venatici, magnituda 8.4 i 9.6. Sta da kazem - uzdasi i psovke ushicenja pored okulara. Neverovatan pogled. Galaksije posmatram svake sezone po nekoliko puta, jer kada se jednom uoci odmotavajuca spirala M 51 ona postaje default pri svakom sledecem posmatranju i tek tada se mogu poceti uocavati detalji. Svako posmatranje sve bolje i detaljnije vidim ovaj impozantan prizor. Jasno vidljiva relativno uska spirala koja se odmotava u smeru suprotnom od kazaljke na satu i zavrsava neposredno pred jezgrom NGC 5159. Unutar spirala su vidljive regije razlicite osvetljenosti. Sam spoj nikada nisam uspeo da vidim, a kolilo znam to je i skoro nemoguce aparaturom kojom raspolazem. Neverovatan prizor, najdefinisanija spirala od svih galaksija na nocnom nebu. Galaksija trazi uvek iznova posmatranja, jer tek kada nam se oci naviknu na opazanje spirale mozak prebacuje paznju sa nje sam na detalje unutar nje.
NGC 4214 - iregularna galaksija u sazvezdju Canes Venatici magnitude 9.8. Veeoma interesantan pogled jer je u pitanju jedna od retkih galaksija kod kojih nebula filteri pomazu pogledu. Naime, galaksija je prepuna HII regija, grupisamih u dve grupe. Te dve grupe vide se kao dva cvora, jedan u samom sredisti galaksije a jedan na severu. Centralni cvor se vidi bez filtera, ali UHC filter i periferni vid pokazu i severni cvor, smestan na samom vrhu objekta. HII regije su nista drugo do gigantske Orionove magline i galaksije koje ih sadrze imaju benefeit od koriscenja filtera. Galaksija ima oblik suze, sa vrhon ma severu. Donji deo je deblji i svetliji, ali severni dobije na atraktivnosti pojavom cvora.
NGC 4244 - Silver Needle Galaxy -ogromna spiralna galaksija u sazvezdju Canes Venatici, u edge-on orijentaciji, magnitude 10.2. Bleda je ali lako izdvojiva iz okruzenja. Izuzetno je dugacka i tanka, ali bez detalja. Sredisnja regija javlja se vise kao regija vece gustine nego regija veceg sjaja. Galakijsa pleni pre svega svojom ogromnom duzinom.
M 3 - globularno jato u sazvezdju Canes Venatici, magnitude 6.2. Padam sa stolice svaki put kada pogledam ovo nebesko cudo. Toliko toga tu ima da sam jednom sa kolegom Vedranom Vrhovcem razmenjivao utiske sa posmatranja da bi razmenili podatke ko je sta video kako bi ovaj drugi obratio paznju na te detalje. Naprosto, jedan covek ne moze da pohvata sve detalje koliko ih ima. Neverovatan objekat. Ogromni sjaj, izuzetno koncentrisano jezgro, sa poprilicno nepravilnim halom. Naime, halo ima dva dugacka ''roga'' na 3h i 6h, pa centar izgleda kao da je pomeren na levo. Medjutim, meni najjaci utisak je koliko jato ima zvezda superimponiranih preko samog centra. Neverovatno, ali neke zvezde na periferiji jata su toliko svetle da uspevaju da nadsijaju centar i vide se kao postavljene tacno preko njega. To jatu daje 3D izgled. Takodje, broj razlucivih zvezdica je neverovatno velik. Deljenjem jata na cetrvrtine i brojanjem zvezda po kvadrantima dosao sam do brojke od oko cak preko 100 jasno razlucivih zvezda.
NGC 5033 i NGC 5005 - galakticki par u sazvezdjuc Canes Venatici, magnituda 9.8 i 10.8. Neverovaran pogeld, pre svega sto se bledja galaksija prikazuuje mnogo svetlije od svog kataloski svetlijeg suseda. Iako po magnitudi bledja, NGC 5005 se prikazuje svetlo i sa jasno definisanom strukturom. Edge-on je galaksija sa svetlim jezgrom i nista manje svetlim halom. Halo je toliko svetao da je izdrzao uvecanje od cak 320x. Sa druge strane, NGC 5033 je veca ali sa mnogo bledjim halom koji se izgubi vec na srednjim uvecanjima.
NGC 5466 - globularno jato u sazvezdju Bootes, magnitude 9.2. Kakav prizor! Sve sto ne ocekujemo od globularnog jata. Na malom uvecanju jato izgleda kao ogroma bleda homogena kruzna mrljetina koja vise lici na galaksiju, da bi se na velikim uvecanjima razlucilo na desetine pojedinacnih zvezdica magnitude 14 nasumicno razbacanih preko tela objekta. Jato nema nikakvu centralnu kondenzaciju i mnogo vise podseca na otvoreno jato nego na globularno. Najcudnije globularno jato koje sam iakda posmatrao. Objekat zahteva podosta vestine jer su mu najsvetlije zvezde tek magnitude 14 ali uz dobar rad za okularom moze ih se razluciti do 30. Nema jezgra, nema hala, ogromna velicina - objekat na malim uvecanjima lici na galaksiju a na vecim izgleda kao otvoreno jato - lici na sve sem na globular. Fantasticno posmatranje!
NGC 5248 - spiralna galaksija u sazvezdju Bootes. Ova galaksija mi je skakala po zivcima dobra pola sata. Naime, halo galaksije se kontantno vrpolji sto je naznaka skrivene spiralne strukture unutar njega. Medjutim, i pored svog truda nikako nisam uspeo da stabilizujem nejednakost sjaja u halu da bi sa visokoprocentnom sigurnoscu mogao da tvrdim da sam uocio spiralnu ruku. Ta nejednakost sjaja hala posebno je prisutna sa njegove leve strane gde mogu da kazem da postoji jaka naznaka spiralne ruke koja se odmotava sa juzne strane centra i krece se suprotno od kazaljke na satu. Medjutim, usled nestabilnosti slike neka bude da je osmatranje spiralne strukture bilo neuspesno. Sa druge strane, sama mogucnost osmotrivosti komesanja hala i posatojanja spirale u njenu dovoljno govori koliko je galaksija zanimljiv pogled. Ovalna je, relativno bleda ali sa konstantim komesanjem sjaja. Veoma zanimljiv polged koji trazi ponovna posmatranja.
Ovo su bile samo strue teze o objektima koje sam posmatrao, onako iz secanja. Tek treba da preslusam audio snimke koje sam napravio tokom posmatranja svakog objekta i da sastavim detaljne opise. Posle 10 sati gledanja po minusu u dve noci bio sam promrzao, pa i danas osecam kako mi zima izbija iz kostiju. Medjutim, sve je vredelo.
Quote from: PavleR on March 05, 2025, 09:33:30 pmToliko je upecatljiv prizor da sam morao da podignem suprugu ususkanu u kuci pored peci da bi je videla - i posle nisam mogao da je oteram od okulara.
Impresivna lista objekata, i odličan izveštaj. A sad znamo i ko stoji iza svega.
Super izvestaji. Drago mi je da je ova tema zaživela.
Zadnjih nedelju dana je bas bilo dosta vedrog vremena.
Ja sam slikao M81 i M82 od kuce sa dualband filterom pa cu kad nahvatam vremena videti sta ce od toga ispasti.
A nasa mala ekipica se dogovorila da se nadjemo na Letenki za jedan mali star party. Plan je bio u Utorak medjutim odlozili smo za Sredu.
Vlada, Milos, Dragan, Goran, Slobodan i ja.
Na livadi 5 teleskopa, jako lep prizor.
Nova oprema se testirala, stara je radila kao i do sada.
Slobodan i ja smo se malo igrali sa N.I.N.A i pojasnjavanjem nekih stvari oko toga. Naravno, gremlini su nas pratili pa u tom smislu noc nije bila najproduktivnija ali nesto novo se naucilo.
Astrofotografija krece sa dosta trzavica dok se sve ne ispegla.
Ostatak ekipe se bavio vizuelom pa neka oni dodaju po neku rec o tome.
Ja sam bacio oko na mesec kroz Goranov 250P dob i Jupiter kroz Vladin StellaMira (ako sam dobro napisao) teleskop.
Za divno cudo seeing je bio solidan, krateri na mesecu se bili mirni i moglo se bas uzivati u posmatranju.
Mesec je bio dosta jak na nebu, crvene čeone lampe skoro da nisu bile ni potrebne koliko je obasjavao.
Noc je bila jako prijatna, temperatura od 10 do 8 stepeni, rukavice ovaj put nisu bile neophodne a čak je i kapa bila skinuta 🤣
Evo ga mali timelapse naseg malog star partija
(https://live.staticflickr.com/31337/54371174986_a586242d77_b.jpg) (https://flic.kr/p/2qQAu4u)Star Party - Letenka 05.03.2025 (https://flic.kr/p/2qQAu4u) by Miloš (https://www.flickr.com/photos/198809289@N05/), on Flickr