• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

Prostorvreme je mastarija

Started by iizuzetan, June 20, 2010, 10:04:50 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 4 Guests are viewing this topic.

vlajkoni

A za početak trebalo bi definisati šta se u ovoj raspravi uopšte podrazumeva pod pojmom: "materija".

Kizza

 Šta znači ova izjava Astrofizičara Miroslava Filipovića  ??? Citat iz "Matice pansvemirske reke":"Nedavno neverovatno otkriće da sve galaksije u ovom svemiru idu prema jednoj tački umnogome može promeniti našu kosmološku adresu u toj reci. Za sada nemamo dovoljno posmatračkih podataka da vidimo kuda to plovimo,ali jedno izgleda izvesno: putujemo u jednom pravcu jako daleko gde je svemir veoma različit od ovog našeg ovde u okolini. Da li je to neki drugi univerzum ili, možda, skok u neku drugu dimenziju - vreme će pokazati šta je ispravnije."
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?


Sasa

Da dodam: postoji neka mala šansa, ali postoji, da na kamp na nekoliko sati dođe M. Filipović. Ako se to desi (treba da se poklope više stvari, pa nije izvesno), onda ćemo s njim o svemu tome uživo pričati!

r2d2

Pridruzujem se Ljubi i ostalima u savetu da procitas "kratku povest vremena" od Hokinga. Neces zazaliti.

Sve je poteklo iz jedne "tacke"

Vreme i materija su izprepletni i neodvojivi.

Materija moze se siriti tj kretati brzinom  do 300 000 km/sek, a prostorvreme nije ogrniceno tim postulatom a dovoljno je samo jednom da je bilo brze od same materije i tvoje mudrovanje o granici i dodirivanju  pada u vodu.

Pazi sada, naucnici su utvrdili da  prostor-vreme jeste u jednom trenutku bilo brze od 300 000 km/sek.

Prostorvreme je mastarija ako ne znas barem osnovne stvari o kosmologiji.

ogixd

@izzuzetan: Mislim da je veoma teško ako ne i besmisleno da se intuitivno, logički bez odgovarajućeg matematičkog aparata dolazi do zaključaka o prostoru i ne-prostoru. Jednostavno u današnjoj fizici većina pojmova prevazilaze intuiciju i naše svakodnevno iskustvo i čisto razmišljanje bez prethodnih znanja i eksperimentalnih rezultata nema smisla. A čak i ako bi uspeli da nekako zamislimo pojmove koje ti navodiš kako da znamo da smo upravu (ja stvarno ne mogu da zamislim nepostojanje prostora, a granicu kako da zamišljamo kao ravan?).
@Ljubo: Mislim da izzuzetan nije mislio na isto nepostojanje prostora kao i kod crnih rupa (gde je zakrivljenost prostora beskonačna) nego na nešto što nije prostor al je opet tu negde (bar ja tako shvatam  ??? )
I ja preporučujem Hokinga, super štivo za kosmologe početnike :P

kruska

ja mislim da ste svi u pravu,
a jos jedna stvar je izvesna, ja  danas za banovce necu pre 16 h otici.

Kizza

Zanimljivo: http://www.jpl.nasa.gov/news/news.cfm?release=2010-272
Da li je moguče da je Tamna Materija negde "gušća" a negde ne?Da li ona lažno prikazuje svemir oko nas?
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

Yagodinac

Reč je pojavi čiji su koreni još 1989.g i logično je da svemir nije svuda izotropan. Mala komešanja mase svemira koji je 0.00000000000000001sec nakon Velikog praska su stvorila galaksije i to je najočigledniji primer anizotropije svemira. Mada je kvantitativna mera te heterogenosti jako mala: fluktuacije su u okviru možda milionitog dela kelvina (a ja se pitam i kolika je greška tog instrumenta  ;))

ikalo

Izvinjavam se sto dizem ovu temu iz pepela, ali me nije bilo neko vrijeme na forumu pa je tek sad citam.

Poredi svih razloga navedenih prije mene zasto pocetna "teorija" ne "drzi vodu" zelim da dodam nekoliko propusta u samoj postavci ideje, da ne kazem teorije. Nisam matematicar, ni fizicar, ni astronom. Od srednje elektrotehnicke u ratno vrijeme nisam imao previse teoretske koristi, sto mi je kasnije stvaralo dodatne probleme sa matematikom na prvoj godini ETF-a, koji sam na kraju napustio zbog finansijskih razloga. Stoga se necu pozivati na matematiku, nego cu krenuti od iste "logike" od koje je iizuzetan krenuo.
Jedan od njegovih aksioma je da nesto sto sto ima konacnu vrijednost 0 na pocetku ne moze dobiti beskonacnu vrijednost.
a) baci pogled na brojevu ravan iz udzbenika matematike za osnovnu skolu... svaka ima 0 na sredini (ili na pocetku ako smo u nizim razredima gdje se jos ne uvode negativni brojevi) a zavrsava se u beskonacnosti.
b) nije ti mozda palo na pamet da je logicnije da vrijednost na pocetku u stvari nije 0, nego beskonacno mala, koja tek tezi nuli?
c) ako brojeva ravan nije dobar primjer, evo jos jednog. Uzmimo gravitaciono polje oko nekog tijela. Jacina tog polja na povrsini tijela konacnog precnika i mase je konacna. Ta jacina opada sa kvadratom udaljenosti. Na kojoj udaljenosti je jacina tog polja 0? Znaci ne zanemarljivo mala, nego bas 0? Odgovor bi bio na beskonacnoj udaljenosti... opet nesto sto je na pocetku imalo konacnu vrijednost moze otici u beskonacnost. Takvih primjera se moze jos naci.

Jos jedan aksiom je, da ako je prostor konacan, materija koja je na granici prostora jednim svojim malenim djelom izlazi izvan prostora.
a) Uzmimo jednu analogiju iz realnog svijeta... okrugli stakleni sud (ili da budem precizniji, sferni stakleni sud) ispunjen gaziranom mineralnom vodom. U ovoj analogiji uzmimo da je staklo granica prostora, voda je prostor, a mjehurici CO2 su materija u tom nasem "prostoru" odnosno njegovoj analogiji. Da li je logicno tvrditi za mjehurice koji dodiruju staklo, da su izvan prostora (vode). Cak i dio povrsine mjehurica, koji dodiruje staklo, nije izvan prostora (vode). Moze se reci da bi bio izvan prostora (vode) tek ako bi svojim djelom zapremine usao u staklo (njegovu kristalnu strukturu). Ovdje ne dolazi u obzir uzimati mikroskopske nesavrsenosti povrsine stakla, jer te neravnine, kad se mjehur makne sa tog mjesta, ispunjava voda, sto znaci da su i one dio prostora koji posmatramo.
b) kao sto je vec neko rekao, sirenje prostora nije ograniceno brzinom c, sto je opisano inflatornim modelom sirenja svemira u prvim trenucima nakon nastanka. S druge strane materija je, prema trenutno vazecim zakonima, ogranicena brzinom c. To znaci da i u slucaju istovremenom nastanka materije, prostora i vremena, bez obzira da li to bilo u trenutku 0, ili t+10 na -n sekundi gdje n tezi beskonacnosti, ili t + 1 sekunda cak, prostor moze da se prosiri toliko da materija nikad nece biti na granici tog prostora u slucaju da je konacan.

Zakljucak: Polazne pretpostavke koje su metodom "if then" dovele do zakljucka da prostor, vrijeme i materija nisu mogli nastati istovremeno nisu tacni. Time pada u vodu i zakljucak izveden iz njih. Volio bih da mi se pokusa dokazati da grijesim. Pri tome, kao dokaze ne prihvatam "ja mislim..." nego konkretno, kako je to djelic materije na granici konacnog prostora izvan tog prostora, odnosno kako to neka velicina koja je na pocetku konacna ne moze biti beskonacna. A moze i da mi pokusa dokazati da je velicina prostora u trenutku nastanka svemira nije mogla biti beskonacno mala umjesto tacno i konacno 0. Ne mora se koristiti visa matematika, prihvatam i IF-THEN ali sa neoborivim polaznim pretpostavkama.

Eto, toliko za moj povratnicki post. Nadam se da je dovoljno razumljiv i prosjecnom sredjnoskolcu. Zelio sam da logikom i metodama originalnog postera pokazem kako za svoju "teoriju" nije postavio odgovarajuce aksiome, cime i zakljuci padaju u vodu.