Astro price

[Gugi]

 Pozivam vas sve koji ste voljni da iznesete neko svoje razmisljanje pretoceno u prepoznatljiv oblik PRICE. Toliko toga ima sto mozemo u zgodnoj prici opjevati, toliko je ZANIMLJIVOSTI iznad nasih glava!  :rolleyes:

Hajdemo stoga NAPISATI JEDNU VLASTITU LIJEPU PRICU na maternjem jeziku s kojom cemo se medjusobno obogatiti. To moze biti u pitanju obicno astro razmisljanje, kraca SF prica, teznja i ceznja prema onome gore, zanos duha, vjestina pera, iskra mudrosti...

A SADA JE VRIJEME DA POKAZEMO VLASTITU KREATIVNOST!
Naravno, ja krecem prvi!

Citajuci knjigu "Enciklopedija svemira" naisao sam na zgodan citat koji sam sebi pribiljezio i na osnovu toga poceo razmisljati u sebi...Bilo je to prije par godina, tocnije 21.VIII 2001. Odraz je to moji prvih astro misli uozbiljene u kontretnoj formi - male, kratke price.

Evo citata pa moje price.

"Optimisticko motriste na cimbenike...vodi procjeni koja Galaktiku u svakom trenutku napucuje s 10 milijuna civilizacija."


Ima li zivota u kozmosu i jos k tome inteligentnoga puput nas LJUDI?

Pitanje koje golica mastu a na koje jos uvijek ne mozemo odgovoriti. Kada covjek baci svoj pogled za vedrih noci u taj golemi prostor koji je sav ispunjen zakonitostima i koji je zbog toga od starih Grka nazvan KOZMOS (=uredjenost, red) i vidjevsi pritom masu sjajnih objekata na crnom svodu koji se medju sobom razlikuju velicinom, sjajem, bojom te udaljenoscu, pitam se, moze li se pomisliti da TAMO nema nikoga?

Mislim da nemamo pravo na to.  Upravo zbog velicine kozmosa i poradi brojnosti objekata sigurno je i veca je vjerojatnoca da TAMO nekoga ima sada ili je bilo ili ce tek biti.

Ako nekoga ima, zasto mi to ne znamo? Vise je tomu razloga.
Ako nekoga tamo ima, tko zna GDJE se on nalazi, na kojoj udaljenost od nas. Ako su daleko od nas i ako pretpostavimo da su inteligenti poput nas ili jos vise, sigurno su vec ucinili ono sto smo mi ucinili 1974. g. preko radioteleskopa Arecibo u Portoriku. Naime, tad je poslana poruka prema zvjezdama koja govori o nasoj egzistenciji. Ta poruka jos uvijek putuje i trazi svoju nebesku luku odn. onoga koji ce je primiti.

Na isti nacin mozda upravo sada hiti kroz svemir prema zemlji slicna poruka izvanzemaljskog porijekla koja nosi informacije o zivotu. Tko zna koliko ce vremena jos trebati da do nas dodje. Mozda u tom golemom svemiru postoji vise oblika inteligentnog zivota koji se medjusobno traze. Mozda i oni svake veceri odn. onda kad je zgodno promatrati nebo s zvijezdama, motre odredjenim instrumentima ili pak svojim "svemirskim" ocima ono sto je iznad njih u s nadom u otkrivanje nekog drugoga.

Tko zna hocemo li se ikada sresti?

Svemir, taj prostor, taj ocean tisine suti. Beskrajnom tisinom odise nas svemir kroz koji se mozda provlace radiovalovi mnogi upuceni na daleke i druge obale koji nose poruku, jedna mocnu poruku, poruku ZIVOTA!"

[Gugi]

 Evo moje prve ozbiljnije SF priče.
Pozdrav od Gugija!!!    

EUROPA


Početak stremljenja ka udaljenijim planetima

Bilo je to godine 2492 kada je bila otkrivena «druga obala». Naime, tek tada su ljudi uspjeli kolonizirati Europu pored sjajnog i veličanstvenog Jupitera! Taj plan, ta zamisao zaživjela je prvi put na početku 3. milenija i ljudi su stvarno bili uvjereni da će uskoro zakoračiti na susjednim planetama. Sjetimo se samo članka iz nekih naših lokalnih novina. Amerikanci su tada bili najnapredniji u tehnici i u zamislima i sanjali su san o kolonizaciji Marsa. Sjetimo se i riječi američkog predsjednika iz 21. stoljeća. Evo novinskog navoda iz onog vremena.


Ponedjeljak, 12. januar 2004.

«Američki predsednik George W. Bush planira da ove sedmice objavi novi svemirski program SAD koji uključuje slanje Amerikanaca na Mars, i ponovni odlazak na Mesec.
Slanje ljudi na Mars predložio je još 1989. godine predsednikov otac, bivši američki predsednik george Bush, ali plan nije ostvaren zbog previsoke cijene tog projekta. Neimenovani izvori kažu da će sadašnji američki predsjednik ohrabriti naučnike da u narednom desetljeću pripremaju takvu misiju.»

Prvi ljudski (nesretni) let ka Marsu

Ljudi su bili doista samouvjereni i sigurni u brzinu tehnološkog napretka te su planirali i vrijeme konkretnog odlaska. No, nove nedaće u lošoj izgradnji astronomskih letjelica, zaustavili su privremeno njihove planove. Naime, Finska kompanija «AstroNokia» bila je zadužena za izgradnju tadašnjih super svemirskih brodova. Izgradili su prototip onoga što je trebalo predstavljati početak nove super sonične i ultra lake svemirske tehnologije na daleka putovanja. Tada je naime, cijeli svemirski brod bio računalno vođen. Računar koji je tada imao dosta primitivnu umjetnu inteligenciju (do danas smo silno napredovali u tome), vodio je ama baš sve operacije. Čovjeku je bilo samo sjesti i zapovijediti računalu kamo želi ići.

Međutim, u ono vrijeme bilo je dosta tvtki koji su se natjecali tko će dati najbolju ponudu svemirskih letjelica. Pobijedila je naravno finska «AstroNokia». I baš zbog toga, njezini konkurenti su bili zavidni i stvorili su kompjuterski virus i ubacili ga u nedovoljno zaštićeni kompjuterski sustav prve letjelice s ljudskom posadom na Mars. Na veliku žalost čitave američke nacije (naravno, njihovi astronauti su pošli na put do Marsa!) svemirski brod je eksplodirao nakon što se izdigao iz zemaljske atmosfere. Bio je je ovo udarac još gori i veći nakon onoga godine 2003, prvog dana veljače, kada je eksplodirao šatl «Kolumbija».

Zaustavljeni napredak

U idućem razdoblju ljudske povijesti, nadošle su druge brige koji su zaustavile napredak u astro tehnologiji. Naime, nestanak pitke vode gotovo u dvije trećine svjetskih zemalja, izazvala je globalnu grizu! Nadalje, nastali su ratovi i to vrlo svirepi po cijeloj kugli zemaljskoj zbog ostatka pitke vode. Iako je nuklearno oružje bilo uništeno u 99% slučaja, nekoliko pronađenih nuklearnih borbi izazavali su nove probleme. Naime, Brazilci, braneći svoje ipak ogromene zalihe pitke vode, bili su «prinuđeni» poslati smrtonosne projektile kako bi uništili one koji su im htjeli nasilno oduzeti pitku vodu i na taj način je izbrisano s lica zemlje ogroman broj ljudi. Spominje se u strarim knjigama oko 5 milijardi žrtava! Rekao sam da je to jedan od najsvirepijim ratova bio koje pamti ljudska vrsta i to sveg zbog VODE koja ipak život daje. Ljudi su tada shvatili prvi put u svojoj povijesti da se nasiljem ništa ne može postići osim stvaranje novog nasilja, i nastojali su dijalogom i samo dijalogom riješiti svoje aktualne probleme. Mala zemlja odn. kraljevina Monako je u to vrijeme dijaloga otkrila kako kemijskim putem osigurati pitku vodu! To je spasilo čovječanstvo od njegove propasti. No, to se sve zbilo nakon dugih i krvavih, višestoljećnih ratova.

Daljni ljudski napredak

Osigurani dovoljnih zalihama pitke vode, ljudi su nastavili napredovati govotovo na svim područjima. I tako su 2392. počeli graditi svemirske brodove koju u nas trebali odbaciti do Marsa i dalje. Za 50 godina, godine 2442. čovjek je prvi put kročio na Mars!

Od kolonizacije Marsa nije bilo ničega! Roboti koji su poslali daleko prije, nisu uspjeli teraformirati Mars kako je trebalo, nego su ga još više destabilizirali. Bilo je to prvo korišćenje robotske tehnologije u teraformiranju neke planete i omanulo je. Zato su ljudi svoj pogled okrenuli prema Europi, Jupiterovom satelitu. Ona je oduvijek privlačila ljudsku pažnju pogotovo otkad je na njoj otkriven plin metan, koji je znak života. Bio je to metan one kavalitete kao na zemlji i zaključilo se  jednodušno na zemlji, da se život pojavio na Europi. No, ljudi nisu znali odakle odjednom život, doduše u primitivnim oblicima. Neki su to povezivali sa udarom komete  «Kristina» (otkrila juje naša amaterka iz astronomije Kristina Vukičević) godine 2053. U ono vrijeme poslali su sonde koji su donijele zaprepašćujuće rezultate: na kometi nalazile su se klice života i to izvanzemaljkog porijekla. Te klice života, razlikovale su se u određenoj mjeri od naših na Zemlji, i naučnici su skloni razmišljanju da su se posebne klice života doprinijele tome da se planet Europa tako brzo, na nevjerojatan način izmijenio. On je postao vrlo pogodan za nastanak i razvoj flore i faune. Naši naučnici su to iskoristiti i unaprijedili preko robotske tehnologije uvjete za život. Između ostalog, poslali su i životinje sa Zemlje na Europu koje su se, za naše poimanje, odlično prilagodile novim uvjetima života.


Čovjek na drugom planetu

I onda je došla druga «Kolumbova» godina - 2492. Te godine čovjek je krenuo na pohod osvajanja Europe i osvojio ju je! Do kraja te godine, tisuće ogromnih svemirskih brodova sa ljudskom posadom otišlo je na Europu. Europa je konačno kolonizirana. Bilo je to tada jednostavno. Samo je trebalo u Zemljaskoj upravi podnijeti zahtjev za promjenu prebivališta sa Zemlje na Europu. Karta je dobijena bez problema i mogao je svatko otići na taj daleki ali privlačan i novi svijet.

Sve ovo gore napisano, preuzeto je doslovce iz dnevnika mog djeda Aleksandra. Ja, njegov unuk, rođen sam na Europi i smatram je matičnim planetom. Ovdje mi je vrlo lijepo. Međutim htio bih još jednu misao iz dnevnika moga djeda Aleksandara navesti. Naime, na Europi je astmosfera žute boje. Iz spisa mog djeda otkrivam kako je na Zemlji, odakle je njegovo porijeklo, atmosfera bila «plave, nebeske boje» (tako djed moj piše). Nakon određenog vremena boravka na Europi otkrivam popriličnu nostalgiju svoga djeda za Zemljom koju su napustili on i svi zemljani. U ono ih vrijeme nije bilo puno-svega milijardu. Zemlja je napuštena i zapostavljena, ali nostalgija je za njom ostala. Posljednja misao mog djeda u dnevniku bila je ova:

«Plavi planet, moj rođeni planet, bio mi je sve. Čovječanstvo je tamo rođeno, živjelo je i umiralo. U međuvremenu je napredovalo i počelo je seliti druge planete. No, spomen na plavi planet ne mogu nikad izbrisati iz svoga srca, niti ja niti itko od nas prvih kolonizatora jer plavi planet, Zemlja, naša je Majka, Majka čovječanstva!»
 

[Gugi]

 II. SF priča (dajte već ljudi, napišite i vi nešto!!!  )

ONI DOLAZE - I ODLAZE!


"Čak i ako poruke na Voyageru stignu do nekoga ili nečega, prije toga će proći otprilike 40 tisuća godina. Procjenjuje se, naime, da bi moglo proći toliko vremena prije no što se Voyageri približe nekom drugom planetarnom sustavu."

Ovako su izjavili znanstvenici sa Zemlje. Međutim, ono na što nisu oobraćali pažnju jeste to da svemirci nisu vezani za svoju matičnu planetu.  Pojedini od njih su toliko napredovali da mogu bez teškoća svladavati velika prostranstva. Upravo je rasa izvanzemaljaca po imenu «Zoofix» naletjela na Voyager letjelicu koja je nosila poruku sa Zemlje. I jer su inteligenti, bez problema su dešifrilirali našu poruku, i odlučili nas posjetiti. Doduše, ne davajući nam to do znanja.

Uključili su svoj nevidljivi štiti koji se temelji na posebnom materijalu koji svemirski brod čini nevidljivim. Doduše, može se detektirati radio teleskopima ali ne i optičkim. Zemljani su, dakle, primjetili da se nešto kreće oko Mjeseca, da se tamo utaborilo, ali nisu znali što je to. Sva zemaljska oprema mogla je detektirati prisustvo nečega, izvanzemljskog porijekla, ali nisi imali predstavu o tome o kakvom je fenomenu riječ.

Zoofixovci se nisu dugo zadržavali. Smješteni kraj Mjeseca, svojim super skenerima vrlo brzo su mogli steći uvid u to tko nastanjuje Zemlju. Otkrili su da na Zemlji postoji rasa koja hoda na dvije noge i koja je uzrok tehnološkog napretka.

Otkrili su još nešto, tako porazno za nas. Shvatili su da se na zemlji još uvijek vode krvavi ratovi. Znaju Zoofixovci što znači krvavi rat. Još davno je u okviru njihove galaksije «Spondla» došlo do spontanog zaključka kod svih pripadnika dotične galaksije, da su rat i nasilje najgori moći izbor rješavanja problema. Zato su oni razvili svoju diplomaciju do maximuma i uspješno već nekoliko stoljeća sve svoje sporove upravo diplomacijom rješavaju.

Zemljani još nisu dovoljno shvatili apsurdnost rata i moć diplomacije. Neki od Zoofixovaca su ipak skloni razmišljanju da je svijest onih koji «hodaju na dvije noge» još vrlo niska upravo zbog velikog broja oružanih sukoba koji vladaju na Zemlji.

Na Zemlji je pak nastala graja i buka zbog fenomena prisutnog kraj Mjeseca. No, ubrzo je sve splasnulo jer je fenomen napustio svoju poziciju i uputio se daleko, daleko od Zemlje.

Zoofixovci su donijeli odluku da neće stupiti u kontakt sa Zemljanima dokle god ne shvate da je sposobnost dijaloga ono što daje ulaznicu u kontakt sa svim izvanzemaljskim nacijama. Zoofixovcima ne treba sugovornik koji će dopustiti da mračna pohlepa i gramzivost robuje njegovom dušom zbog čega je spreman život oduzeti onome tko mu se suprotstavi.

«Kada Zemljani prošire svoje vidike, kad njihova svijest o potrebi mira i dijaloga postane zrela, vratit ćemo se opet i otkriti sva blaga svoje tehnologijie i mnogo više od toga. Iskreno se nadamo i spremni smo na to dugo čekati.»
 

[Inica]

 Jaa... ja... ja, ovaj... Gugs, bas mi se svidja pricica:))

[sashastar]

 samo nastavi tako    

[Inica]

 Bogo moj... Kakva podrska! E VANIlla SkY, pa gde si ti, neces me valjda ostaviti samu ovde...

[vanillasky]

  aaaaaaaaaaaaaa  inica a gde je taj teksas   :blink:  

[Inica]

 Boze moj, kako si odredjen... KAkav teksas?

[Skyw@lker]

 Evo i nekih mojih prica:  

San

   Padam velikom brzinom kroz snežni predeo. Staza od sivog leda na kojoj se nalazio braonkast mokar sneg kao da je bila skrojena sudbinom za taj pad. Miris leda i hladnoće me je prožimao i dopirao do kostiju. A onda... Srce mi se zaledilo pred prizorom koji sam video.
   Pokušao sam da ustanem, ali uzalud. Nagib je bivao sve veći. Pogled mi je bio uperen na veliko ledeno more ispred. Tamnoplava voda, glatka kao ogledalo, reflektovala je po sebi ogromne glečere, velike kao planina. Čuo sam svoj glas, kao glas druge osobe odnekud sa strane, kako mi govori: «...bori se, ne smeš upasti u vodu, ledena je...» Nebo je bilo crno, mat crno bez zvezda i one lepote kakve ima nebo... Pored sebe kao da sam mogao da vidim siluete ljudi koje stoje pored staze. Od velike brzine nisam mogao da razaznam pojedine osobe, samo masu šarenila koja stoji sa strane. Iza tih ljudi sam mogao uočiti male seoske kućice žućkaste boje. Kao i ovi ljudi, kućice su bile sa obe strane staze i sve više se slivale u dve žućkaste nijanse sa strane. A onda je sve to nestalo. I ljudi i kuće, ostao je samo put, dugačak, strm i nemilosrdan... Iznad glečera, u velikoj daljini, jato ptica pravilo je samo njima znane oblike i kretalo se ka obzorju. Nad celim područjem je dominirala ogromna planeta koja se pomanjala u daljini. I pored velike udaljenosti, zauzimala je trećinu neba. Mogao sam da razaznam boje i kontinente na njoj. Bila je to planeta puna života. Znao sam da nije Zemlja. Mora su bila tako čista a oblaci tako beli. Kontinenti su se kupali u zelenoj boji. Ta planeta je bila kontrast ovom svetu u kome ja padam. Dala mi je snagu. Samo sam gledao gore, ka njoj... Nisam osećao strujanje leda po ledjima i bol padanja. Polako se nazirao kraj staze i strmog puta.
   Uleteo sam u vodu kao strela. Iako ledena, nisam osetio hladnoću. Video sam delfine kako plivaju pored mene. Puni su života i pokreti su im odavali zainteresovanost za moje prisustvo. Svim snagama izronio sam. Mokar, popeo sam se na stenu kraj obale. Zvezde na nebu su počele da se pojavljuju izranjajući iz crnila. Dok su se zvezde palile, na horizontu dvojna zvezda, dva sunca sinuše svim sjajem, grejući ova dva sveta. Crvene boje ovladaše prizorom. Topli povetarac dunuo je noseći miris mora. Niski narandžasti talasi zapljuskivali su obalu... Ponovo sam pogledao ka nebu i video je. Polako se okretala oko svoje ose ploveći univerzumom. Ptice su polako nestajale sa horizonta. Srce mi je idalje lupalo sve jače ali zagrejano prizorom koji je polako nestajao kao neka izgarajuća fotografija, kao neki san...
    To je i bio samo san... Te noći negde daleko među zvezdama mali metalni predmet napravljen čovečijom rukom napustio je nas planetarni «komšiluk» ostavljajući devetu planetu daleko iza. Međuzvezdani «Putnik» nastavio je drugom kosmičkom brzinom ka nekom novom nepoznatom svetu... Nosio je zvuke našeg naroda, našeg neba, i našeg mora, naše muzike i svega lepog što smo stvorili. Muzika koja će zauvek odjekivati u kosmičkoj praznini jer postali smo deo beskraja...
   A mi ćemo nastaviti da sanjamo neke svoje snove...


Priča o večnosti

   Zvezde... Skoro da mogu da ih dotaknem. Lebdim u ovoj večnosti u traganju za istinom već milijardama godina. Zaustavio sam se baš na ovom mestu, još ovaj poslednji put. To mesto se nekad zvalo Zemlja...   
   Sa ovog rastojanja je izgledala tako velika a u suštini zrnce peska u svemirskoj pustinji. Otkad nisam video ovaj prizor. Srp se polako otvarao na zvezdanoj pozadini. Na temenu ovog veličanstvenog polukruga čista bela svetlost je kupala planetu. Rađala se zora. Boje kontinenata su se mešale sa belim i plavim nijansama okeana. Malo po malo srp se pretvarao u sferu koja je nekada podarila život razumu...
   Odavno već nema ljudi na ovom mestu. Napustili su je u trećem milenijumu tehnološke revolucije. Jedan deo sfere mi je zaokupio pažnju. Moje providno metamorfno telo je promenilo energetski nivo i ušlo u vidljivi deo spektra. Za delić sekunde sam se našao na manjoj visini. Mogao sam osetiti hladan vetar i oblake stratosfere koji prolaze kroz moje nestvarno bivstvovanje. Polako sam se prisećao mesta kojeg je ratnički narod koji je tu živeo nazivao Balkan. Vraćale su se slike mladosti, dok sam još bio čovek, slike zgrada, ljudi, muzike, ljubavi... A onda jednoga dana su došli Oni. Tehnologija koju su doneli i poimanje svemira koje su našli promenila je živote ljudi iz korena. Ljudi željni utopija su se stopili sa Njima. Ja sam ostao...
   Moj put sa ili bez virtuelne realnosti se sažimao ka jednom cilju - postati Bog. Tadašnje mašine iako spore su mi već tada to omogućile. Globalna mreža je bila samo početak, produžavanje života sredstvo za otkrivanje lepote, a prava lepota je večnost. Čak i sada, posle toliko godina prošlost je utiskala svoje tragove na površini koji se polako ali sigurno brišu.
   Velika crna senka se nadimala nad plavetnilom ispod mene. Polako je i mene gutala. Svetlost kao da se još malo bori sa senkom. Posustaje, a rezultat toga je divan srp koji je sada na suprotnoj strani od prvobitnog. Opet sam se našao u noći ispunjenoj zvezdama. Moj zadatak je završen, a istina uobličena. Još jednom sam pogledao moj svemir i telo, oblika igle svetlosti, počinje sve jače da sja. «Priroda svoje tajne ne otkriva odjednom i svima», pomislio sam i brzinom misli nestao pretvorivši se u svetlost.
   Te noći jedno zgrbavljeno dlakavo biće, videlo je čudnu svetlost na nebu koja je nestajala. Da, to je bio Bog...

[sashastar]

       Odgovor na pitanje

Covecanstvo se stalno pitalo "Da li smo sami u svemiru".
I taj dan je stigao.
Odgovor na ovu vecnu misteriju je bio da vise nismo sami.
Nepoznata bica iz ko zna kojeg kutka svemira u ogromnom svemirskom
brodu prisla je nasoj planeti.
Ljudi su pokusali da kontaktiraju ali bez uspeha.
Ali prvi kontakt su ostvarili vanzemaljci.
Prekinuta su sva emitovanja tv stanica sirom sveta i pojavio se natpis
na svim jezicima kojima ljudi komuniciraju.
Ovo je bila objava vanzemaljaca upucena zemljanima.

MI SMO BILI OVDE VEOMA DAVNO.
VIDELI SMO NEVEROVATNO AGRESIVNA BICA KOJA SU BILA NA
SVIM VASIM KONTINENTIMA I U OKEANIMA.
VI IH NAZIVATE DINOSAURUSIMA.
DA BI SMO OMOGUCILI DRUGIM I NAPREDNIJIM ZIVOTNIM VRSTAMA
RAZVOJ I NAPREDAK MI SMO IH UNISTILI , A VI STE OTKRILI I KAKO.

SADA SMO PRINUDENI DA UCINIMO TO ISTO.


SF prica: Sashastar

[Dule_smor]

 odlicno sasha, super pricica:)

[sashastar]

 Hvala ali ja moram da pohvalim sve one koji su barem malo pokusali nesto
da napisu ili smisle jer to pokazuje ono sto sam u topiku SF fanatizam napisao
za SF pripovetke ili sf price da je ovaj vid predstavljanja ideja neverovatno
siroka i nadasve poucna

[sashastar]

Astronomska prica kao (sala ili vic)
-------------------------------------
Vanzemaljci posle skeniranje Zemljanke daju izvestaj:

HEMIJSKA ANALIZA ZENE

Hemijski element:    Zena

Hemijski simbol:     Ze

Otkrio:     Adam

Atomska tezina:     Optimalna 54 kg, ali postoje izotopi koji variraju od 40 do 250 kg .

Ucestalost pojavljivanja elemenata:   
Vece kolicine se mogu naci u urbanim sredinama, ali se hemijski cistiji primerci mogu naci u udaljenim brdskim podrucjima.

Fizicka svojstva:   
Povrsina obicno premazana bojom i kremom. Javlja se u svim agregatnim i drugim stanjima.
Prokljuca odjednom, zamrzne se bez razloga. Topi se ako se primeni odgovarajuci postupak.

Hemijska svojstva:   
Lako se spaja sa zlatom, srebrom i drugim plemenitim i poluplemenitim metalima, te sa dragim kamenjem.
Apsorbuje velike kolicine skupih materijala.
Moze da eksplodira iznenada, bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga.
Ne otapa se u vodi, ali se znatno opusti ako se natopi kvalitetnim alkoholom.
Najefikasniji je poznati elemenat za upijanje novca.
Element je koji se vrlo retko nalazi u devicanskom cistom stanju.

Najcesca upotreba:   
Pre svega kao ukras, narocito u otmenim vilama iskupim sportskim automobilima.
Odlican je medikament za relaksaciju i vrlo efikasno sredstvo za ciscenje.

Izvrseni eksperimenti:   
Pocrveni kad se zatekne bez ambalaze. Pozeleni kad se stavi pored boljeg uzorka.

Opasnost:   
Vrlo je opasan element, osim u rukama strucnjaka, koji ima odgovarajuci alat.
Ilegalno je imati vise od jedne, iako se moze posedovati i vise, pod uslovom
da se drze na razlicitim lokacijama i pazi da elementi ne dodu u direktni dodir.