Počela simulacija leta na Mars

[NShappy]

...i to je vr' sadašnje tehnologije.

Kada smo provalili određenu tehnolgiju, vrlo brzo smo usavršavali njenu exploataciju. Pa smo brzo od balona braće Mongolfje, preko krpenog dvokrilca braće Rajt stigli do današnjih aviona, pa i od Braunove V2 do Meseca. Ali kao što balonom nikada nismo ozbiljno putovali (sem pokušaja baksuznog Hindeburga), tako ni hemijskom raketom nikada nećemo osvojiti Svemir a bojim se, ni stići na Mars. Moglo bi, kao što dirižablom može preko Atlantika. Al' niko normalan to ne radi. Za to služi avion.

Za ozbiljnija putovanja dalje od Zemlje nam treba nešto novo što još ne postoji, ili postoji samo teoretski. Treba nam nova tehnologija. Mi još uvek imamo staru. "Avion" za putovanje kroz svemir nemamo niti znamo da ga napravimo. Imamo "balon". Balonom se ne putuje daleko.

[bear]

Mislio sam na humanoidne robote koji ce se spustiti i hodati po povrsini, kao što su ljudi po Mjesecu.

Humanoidni roboti ni još uvek ni na Zemlji ne rade kako bi trebalo. Pogotovo im hodanje ne ide "od ruke".

Problem je u tome sto 'hodanje' nije prirodan nacin transporta za robote (tacnije za komponente koje jesmo u stanju da napravimo). Napraviti humanoidne masine je uvek posebno interesantno, ali upravo iz gorenavedenog razloga to ce vise imati za motivaciju da te masine mogu da koriste infrastrukturu namenjenu ljudima, a ne zato sto je humanoidna forma mehanicki super-pogodna za kretanje mashinerije.

da, ali je zato od prvog leta dugog 40 "i nesto" metara do leta na Mesec proslo svega 50-ak godina.

Treba uzeti u obzir dve stvari. Prva, da je to poredjenje prilicno proizvoljno (kineske beleske iz 16. veka su u svakom smislu bliza pretecha letu na mesec nego avioni sa SUS motorom). Druga stvar je energija. Medjuplanetarni let zahteva ili jako dugacke letove ili brutalno velike kolicine energije, kolicine koje nam danas jednostavno nisu dostupne u pokretnom formatu. To je ujedno i razlog zasto avion brace Rajt nije nikakav prethodnik ili zachetnik procesa koji je rezultovao u odlasku na Mesec. 'Leti sopstvenim pogonom' je otprilike jedino sto je zajednicko, a otprilike toliko (mozda i manje) ce biti i zajednicko izmedju danasnjih raketa i nacina transporta koji ce jednog lepog dana omoguciti covecanstvu da se u iole znacajnijem broju istrazuje i vrzma okolo po solarnom sistemu.

[NShappy]

^^ E to je ono što pokušavam da kažem. Muvanje ljudi po Solarnom sistemu hemijskim raketama je realno koliko avionom otići u orbitu.

[Danijel]

Ništa od Marsa u idućih 50, a vjerojatno niti 100 godina. Evo i zašto

[Kizza]

Mene si ubedio  Da li nekome treba astronautsko odelo 

[vlajkoni]

Jedini projekat sa novim propulzionim sistemom koji nije maštanje već realni projekat na kome se radi je Variable Specific Impulse Magnetoplasma Rocket (VASIMR). Čini se da dosta obećava, ali vreme će pokazati. Interesantno je i to da potencijalno može da reši problem i zaštitnog magnetnog polja za ljudsku posadu.
http://www.nasa.gov/vision/space/travelinginspace/future_propulsion.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Variable_Specific_Impulse_Magnetoplasma_Rocket

[spadej]

Ljudi, jeste li vi proroci ili astronomi? Ko moze sa sigurnoscu da tvrdi da tamo neki bubuljicavi klinac za 10-ak godina nece postaviti sasvim nove teorije ili izmisliti nesto sto mi necemo moci ni da shvatimo. Posmatrate citav svet i buducnost covecanstva sa trenutnih nivoa tehnoloskog razvoja i znanja. Ako bi samo mi (koji trenutno trosimo sive celije na razmisljanje o tome) trebalo da napravimo nesto sa cim cemo otici na Mars, onda ni 100 godina nije dovoljno. Ali nasa deca, ili njihova deca...
I uopste nije bitno da li ce se tamo stici za 10 ili 100 godina. Bitno je da se na tome radi.

[NShappy]

To je tačno. Bitno je da se na tome radi. Ali ići na Mars hemijskim raketama je bespotrebno trošenje resursa. O tome se radi.

Kada se bude moglo leteti nekim novim principima, tada će se na Mars moći otići. Do tada, možemo samo da "gledamo u zvazde".

[spadej]

Ja uopste i ne insistiram na hemijskim raketama. Cak ni na ljudskim posadama. Samo se borim za slobodu misljenja.I mastanja.
Mantranje o tome kako nesto nije moguce, ili nije moguce danas, koci napredak i istrazivacki duh. Nekad je to radila Inkvizicija, ili crkva, pojedini vladari itd. Danas niko ne gori na lomaci ali lako moze da bude "razapet" u novinama i sl. Rezultat je isti.

Zato, sve je moguce, i put na Mars. Samo treba da smislimo kako.
 

[NShappy]

Spadej, niko ne insistira na hemijskim raketama. Samo kažemo da danas samo one postoje. Ostalo su laboratorijski experimenti.

VASMIR će tek ovih godina biti proban na ISS. Par godina proba... zatim, ako se po kaže da valja, prve bespilotne letelice sa njime. Male, experimentalne, pa prva veća letelica sa njime, pa odlazak automatizovanog broda do Meseca i nazad, pa odlazak čoveka do Meseca i nazad, pa odlazak automatizovane letelice do Marsa i nazad (još se nijedna letelica nije vratila s' Marsa)... svaka faza po par godina od momenta kada počne realizacija. A prve faze nisu ni u planu. Osim u idejnim projektima.

Danijel Reponja je sve to lepo objasnio u gore linkovanom textu.

[Danijel]

Eh, ja ne mogu pisati o onome što će MOŽDA biti otkriveno. Pisao sam o predviđanjima na osnovi onoga što do SADA ZNAMO i na osnovi ISKUSTAVA koja smo prikupili. Za sada, svi pogoni koje imamo i na kojima se radi ne omogućuavaju da do Marsa stignemo za sat-dva vremena. Riječ je o programu koji bi u najboljem slučaju trajao nekoliko godina, a to do sada nitko ne može izvesti s nivoom razvoja na kakvome smo sada. Ni približno. Nije tu samo pitanje novog pogona za letjelice, tu ima puno toga što nismo uspjeli riješiti, a potrebno je za preživljavanje čovjeka van Zemlje. Dakle, te probleme neće riješiti nekakav bubuljičavi klinac već razvoj cjelokupne znanosti u cjelini. Ne susrećemo se s problemom već s problemima (množina) koje treba riješiti. Za to nam treba puno bubuljičavih klinaca koji znaju razmišljati svojom glavom. Nadam se da ih neće nedostajati

Na konstatacije o Inkviziciji, kočenju slobode mišljenja, lomačama i ostalome, ne namjeravam odgovarati jer su mi daleko ispod intelektualne razine na kojoj želim raspravljati. Bude li se inzistiralo na tome, samo naprijed, ja u tome neću učestvovati.

[r2d2]

Otkrica su jako zanimljiva i nepredvidiva stvar. Ipak cini mi se da nam se kolektivno shvatanje otkrica potpuno poremeceno.  Gospodin Ledermen u svoj knjizi Bozja cestica nova otkrica u fizici naziva velika fizika ili velika nauka. Veliki  timovi ljudi zajedno rade na ciljnim otkricima. Nekad pojedinci sada grupa ljudi. Razlika je ogromna. Zasto?

Po mom misljenju (laickom) ne postoji grupa ljudi koja bi bila ekvivalent  Ajnstajnu, tj posedovanje sposobnosti "kvantnog" skoka misli i ideja u odnosu na uboicajeno je nemoguca kod grupe ljudi a tako i velike nauke.

to je prva stvar  

Druga stvar


Danas nam se ponekada cini da mozemo da predvidimo nacin na koji ce ljudska civilizacija napredovati, ali ono sto je meni zanimljivo o cinjenicama je da pre petnajest godina niko meni znan nije predvideo da cemo na bas ovakav nacin da izmenimo nas svakodnevni zivot.
Na primer  da cemo satima sedeti ispred kompjutera i da ce nam to biti sredstvo i medij  za posao, ucenje, zabavu, drustvene aktivnosti i ostale oblasti. Ko je pre 15 godina mogao predpostaviti da ce postojati fb i da cemo odmah znati sta se  dogadja nasim rodjacima i drugarima.

Zasto ovo sve pominjem i pisem kakve to veze ima sa letom za Mars?

Promene su uvek prisutne i one su nepredvidive pa nije zahvalno davati prognoze o skorom ili kasnom spustanju coveka na Mars. Kada smo se spustili na Mesec prognoze o kolonizaranu planeta od strane strucnjaka su bile optimisticke toliko optimisticke da se na sve gledalo kao stvar sledeceg trenutka. Sada ti isti strucnjaci tvrde da za tako nesto mora da prodje oho vremena.

Da ne tupim previse, samo da kazem  da mi se cini da postoji generacijski jaz u shvatanju. Pojedinci ponekad pomisle da se nista ne menja, ali promene su stalne i permanente a ponekad prilicno nepredvidive.

Postoji  po mom misljenju garancija da su raketni motori iskoristeni 100% ali zamislite jedan kvantni skok u razmisljanju i rekonstrukciji ideje tog istog raketnog motora.

Nemojte biti toliko stari, ili ako bas morate   dajte sansu mladima ili onima koji se tako osecaju!!!

I ako se pozivamo na krutu realnost ne zaboravimo da mnogo toga jos uvek obelezavamo sa velikim X u jednacini fizike i ostalih nauka. Pesimizam moze biti stvar godina.

[spadej]

Izvinjavam se Danijelu i svima koje sam mozda uvredio ili na bilo koji nacin isprovocirao prethodnim pisanijem. Mozda sam trebao i vise paznje pokloniti pravopisu, staviti navodnike na pojedine reci itd.
....


Obrisao sam sve sto sam malo pre napisao. Sto rece neko necu da tupim. Nadam se da ce ovaj forum postojati za 20 godina, ili da cemo se nekako skupiti za 40, i zajedno se secati nasih nadanja i zabluda.

[kocha]

zar samo 40 godina?

[Danijel]

Ma Spadej, nisam se ja uvrijedio samo smatram da one stvari koje si spomenuo nikako ne mogu ići pod ruku sa znanošću, a nešto slično se događa u Hrvatskoj otkako su znanstvenici skrenuli pozornost da TV emisija "Na rubu znanosti" nije znanstvena i da bi je trebalo prebaciti u zabavni dio da ne zauzima mjesto na TV, terminima zaista znanstvenih emisija. Predviđati što će se dogoditi u idućih sto godina danas je zaista nezahvalan posao. Pokušao sam to napraviti u svojem članku na Sašin nagovor, a koliko sam bio u pravu, vidjet ćemo za sto godina

Bum koji se dogodio u prošlim desetljećima iza nas, rekao bih da se dogodio zbog jednog proizvoda koji je obilježio kraj 20. stoljeća, a to je - satelitska TV. Mi stariji se sjećamo vremena koje je bilo prije toga. O svijetu oko nas doznavali smo isključivo preko novina, knjiga, časopisa, TV-a. U zemljama poput bivše SFRJ, informacije su se mogle kontrolirati i dozirati onako kako je odgovaralo onima koji su njima raspolagali. Njima je odgovaralo da narod bude tup i glup jer su tako njime mogli upravljati. I što se dogodilo? Pojavila se satelitska televizija. Preko nje informacije su mogle nesmetano dolaziti do svih koji su ju mogli gledati, a takvih je bilo sve više i više. Nema kontrole, nema cenzure. I narod je "progledao". Bilo je tu svega, od političkih, informativnih do znanstvenih emisija. Ljudi su počeli razmišljati svojom glavom i uvidjeli da nije sve tako kako su im pričali i poželjeli i oni biti dijelom toga svijeta. Da to nije išlo tako lako, pokazala je povijest, ali to je valjda cijena koja se morala platiti (kamoli sreće da nije), i sada smo postali ono što smo priželjkivali.

Nekako u to vrijeme, dogodio se i razvoj Interneta pa smo se priključili i tamo, a na taj način smo dobili mogućnost direktno učestvovati u svemu što nas zanima. Protok informacija se više ne može zaustaviti niti ih netko može kontrolirati. Zadnji bastion prošlih vremena je ostala Kina koja se trudi svim silama zadržati monopol nad informacijama ali joj to baš ne uspijeva, a niti će. Nikada u povijesti ljudskog roda pristup znanju nije imalo toliko ljudi. Danas je dostupno na dohvat tipke u gotovo svakom kućanstvu koje ima računalo spojeno na Internet. I zahvaljujući tome, svatko može podijeliti misli sa cijelim svijetom i pronaći istomišljenike bilo gdje. Zemlja je napokon postala jedno. Nema više granica koje dijele ljude. Barem ne na Internetu. Danas timovi stručnjaka rade na projektima bez obzira u kojem kutku Zemaljske kugle se nalazi pojedinac. Znanost nam je to omogućila. I Europa se nastoji priključiti svijetu i u svoje okrilje primiti i nas koji smo do prije dvadesetak godina bili ljuti neprijatelji (ne svi, ali tako nas je svijet vidio). Što je sljedeće? Ujedinjenje s USA? Tko će ga znati, no stvar je u tome da se u ovih nekoliko desetljeća toliko toga pozitivnoga dogodilo da stvarno nitko ne može znati što će biti za sto godina.

Uspijemo li se udružiti i zajedno surađivati u znanosti, tko zna, možda rezultati toga budi doista takvi da će čovječanstvo krenuti prema Marsu. No, nekako sam rezerviran prema tome, jaz koji nas dijeli od Marsa je toliko golem da ovoga trenutka ne vidim kako bismo ga premostili. I sada se vraćam na ono što sam napisao u članku, a to je da svoja znanja moramo usavršavati tamo gdje jedino možemo, a to je na - Mjesecu. Jednostavno ne možemo preskočiti Mjesec na putu do Marsa. Ako uspijemo kolonizirati Mjesec i riješiti probleme koji nas tamo čekaju, Mars će biti pripitomljen i prije nego čovjek dođe tamo. I dok se bavimo Mjesecom, imat ćemo vremena razvijati pogone koji će čovjeka jednoga dana povesti prema Marsu. Za sada, mi to jednostavno nemamo. Osvrnimo se malo oko sebe i pogledajmo situaciju. Kada se zadnji shuttle prizemlji, Ameri nemaju letjelicu da ih odnese do ISS, niti će ju imati u iduće 2-3 godine. Probali su se vratiti na Mjesec pa su troškovi bili toliki da su odustali, a nisu ni počeli ozbiljno raditi na tome. Mislim da će i put na Mjesec sada biti zajednički projekt više svemirskih sila jer jedna to ne može efikasno napraviti u manje od 10 godina.

Vratimo se onome što sam napisao gore. Možda je tu prilika za naše znanstvenike da se uključe u to kao dio zemalja koje su platile visoku cijenu da postanu dijelom svjetske zajednice koja će u budućnosti dati priliku svima da pokažu što mogu i znaju, bez obzira odakle su i kakva im je prošlost. Oni koji odu na Mjesec ili Mars jedoga dana, neće biti opterećeni time. Možemo li uopće zamisliti kakvi će oni biti? Temelji tome počinju ili su postavljeni, u 20. stoljeću, a 21. stoljeće odvest će čovječanstvo u... Tko to može znati? Znanost i samo znanost može dati odgovore koje tražimo. Više znanstvenika, a manje paranoika, to je ono što nama treba. Mjesecu ili Marsu je sasvim svejedno, bili su tamo do sada, a biti će i ubuduće, bez obzira na nas