• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

Zvezdane boje

Started by vasja, May 11, 2015, 11:48:11 pm

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

vasja

Postoji li tehnika kojom bi se boja zvezda sačuvala od saturacije senzora. Iole sjajnije zvezde na mojim snimcima su u sredini bele jer su ti pikseli ušli u zasićenje dok je boja tih zvezda zadržana samo na obodu na kome pikseli nisu ušli u zasićenje. Samo slabije zvezde na slikama zadrže cele svoju boju jer su slabe i ne uđu u zasićenje.

Da li je jedini način kombinovanje više slika istog kadra sa različitim ekspozicijama i da li neko zna dobru tehniku za takvo kombinovanje? U smislu da ako imam slike sa ekspozicijama od 1s, 5s, 10s, 30s i 60s sa slike od 1s uzmemo samo najsvetlije zvezde, sa slike od 5s malo manje svetle i tako dalje dok sa 60s slike uzmemo samo najslabije.
Skywatcher 250/1200, AZ-EQ6<br/>Newton reflektor Skywatcher 250/1200<br/>Refraktor TecnoSky APO 130/900<br/>Canon EOS 60D<br/>Canon EF 70-300mm f/4-5.6L IS USM

vlaiv

Da, mislim da je to jedina tehnika da dobijes to sto hoces.

Znaci kratka ekspozicija da uhvatis boje zvezda koje te interesuju, duga ekspozicija za tamnije elemente
(zavisi koliki ti je dynamic range cipa kojim snimas, al pretpostavljam da je dslr - znaci 12bita ili 14bita).
Duzinu ekspozicije za zvezde mozes dobiti ili eksperimentom (snimaj dok najsnajnija zvezda ne udje u clipping po nekoj od komponenti rgb),
ili uz malo matematike i poznavanja karakteristika cipa kojim snimas (ADU, full well vrednost i slicno) i fotometarskih vrednosti zvezda (magnitude u nekom
filter sistemu UBVRI recimo (BVR odgovara otprilike BGR spektru)).

Generalno neki aparati imaju mogucnost snimanja hdr slika i rade po istom principu, dve sukcesivne fotografije, jedna kratke, druga
duge ekspozicije i onda sam aparat iskombinuje.

Za pomoc prilikom kombinovanja slika, pogledaj Deep Space Stacker opciju Star Mask. Ta opcija ti daje mogucnost da napravis
po odredjenim parametrima (jacina svetla na snimku, velicina/precnik) crno belu sliku (zapravo nijanse sive) koja se sastoji samo od
tacaka (kruzica) na pozicijama zvezda. To kasnije mozes iskoristiti kao neki mask layer da bi sakrio zvezde sa duge ekspozicije pre nego sto
ukombinujes snimak sa kratkom ekspozicijom (uzmes star mask i za kratku ekspoziciju, pa neki inverse mask layer da dobijes samo zvezde sa nje).

Druga varijanta kombinacije dve slike ukljucuje malo matematike. Isto snimis 2 slike sa razlicitom ekspozicijom i onda uzmes i uradis sledece:
za svaki piksel Max(kratka * (duzina duge / duzina kratke), duga). Ili drugim recima recimo da si slikao 2 fotografije u 12 bita. Jedna je 10 sekundi
druga je 80 sekundi. Obe slike posto su dvanaest bita daju vrednosti u opsegu od 0-4095, a posto je kratka od 10 sekundi, vrednosti koje bi ona
zabelezila u vremenskom rasponu od 80 sekundi su zapravo 8 puta vece. U tom slucaju kratku pomnozis sa 8 (80/10) i za nju dobijes raspon
vrednosti od 0-32.760 - to su vrednosti (okvirno) koje bi dobio da imas dovoljno bita da zabelezis i da si slikao 80 sekundi. Maksimum izmedju
te dve slike ce ti dati vrednost kratke slike svuda gde je na dugoj nastao clipping (jer ce clipovana vrednost ostati na 4095). Ovakvim kombinovanjem
dobijes sliku od 16 bita (ili vise) sto ti daje vise mogucnosti za postprocessing (gamma, kontrast i slicno)

Za matematicke operacije izmedju dve slike ovog tipa pogledaj ImageJ program (pisan u javi, otvara fits-ove i ima gomile i gomile opcija za rad
sa slikama na matematickom nivou)
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

vasja

Vlaiv, puno hvala na iscrpnom odgovoru! Naročito mi se sviđa matematička obrada koju si opisao.
Skywatcher 250/1200, AZ-EQ6<br/>Newton reflektor Skywatcher 250/1200<br/>Refraktor TecnoSky APO 130/900<br/>Canon EOS 60D<br/>Canon EF 70-300mm f/4-5.6L IS USM

Yagodinac

Ovo pitanje je staro koliko i DSLR  ;)
U principu nema nikakvih podataka u predelima koji su "izgoreli", odnosno u preeksponiranim sjajnijim zvezdama. Sa 12b aparatom (eos 20d) vrlo brzo uđeš u preeksponiranje, čak i na kratkim ekspozicijama, a 14b su tu puno bolji, ali i dalje nedovoljno - govorim o pojedinačnim snimcima.
Nakon stackinga finalni rezultat je svakako 16b pa je tu pregorevanje malo smanjeno ali i dalje po nekom mom mišljenju neminovno. DSS ima opciju da "ispegla" sjaj zvezda kroz nekakvu krivulju tako da pojača slabije zvezde a pritom sačuva sjajnije, ali sve to džabe kad nije moguće eksponirati npr Sirijus pola sata i ne izgoreti ga. Evo kako možete da se izborite s tim u obradi; u prvoj fazi se omekšava spoljna ivica zvezda a u drugoj unutrašnjost:

A) Ono što je bitno je da je pojas oko velike zvezde i dalje sačuvao podatke o boji (ili ako nije onda je ona bela). Zato se napravi novi layer, stavi se gausian blur na njemu oko 2-5 (u zavisnosti koliko jak opseg efekta hoćete), digne se saturacija (korisno mada ne i obavezno) i blending mode stavi na lighten ili još jači efekat screen. Jačinu efekta određujete transparencijom (postoji i klizač). Pošto je ovakva slika malo svetlija smanji se sjaj kojom hoćete metodom kompletno ili može da se smanjuje u prethodnom koraku, na donjem sloju - ja to radim npr na donjem sloju.

B) Ovo gore je najprostije prepričana SMI tehnika (Screen masc inverted) koja daje lepe i šarene zvezdice, nešto slično fog-filteru u fotografiji. Međutim, centri većih zvezda su i dalje pregoreli tako da se ponovo napravi layer odozdo i na njemu primeni blur, ovog puta slobodno malo više, npr oko 10. Sada na gornjem sloju, osnovnom, selektujemo samo centre izgorelih zvezda opcijom select, color range. Podesite opseg da vam selekcija pokriva samo centre, možete selekciju da modifikujete tako što ćete da proširite ili smanjite za neki piksel... Obavezno zatim odabrati opciju feather koja umekšava ivicu selekcije - na njojzi su gomila parametara sa kojima se možete igrati i isprobavati da bi se dobili svakakvi efekti umekšavanja.

Sad samo treba iseći (cut) selektovane i pregorene regione na gornjem sloju, a u donjem sloju će se pojaviti tamniji i obojeni ti isti regioni. Nakon toga će svakako biti potrebno podešavati sjaj isečenih centara zvezda a to je najbolje tako da ostavite gornji layer potpuno vidljiv (tranparencija 100%) a zatim radite na donjem i to što smanujete/pojačavate sjaj istog. Efekti su trenutno vidljivi i tačno vidite koliko treba šta podesiti.


vasja

Yagodinac, izvini nije mi jasno ovo za novi layer pod A)? Misliš uradi se duplicate osnovnog layera?
Skywatcher 250/1200, AZ-EQ6<br/>Newton reflektor Skywatcher 250/1200<br/>Refraktor TecnoSky APO 130/900<br/>Canon EOS 60D<br/>Canon EF 70-300mm f/4-5.6L IS USM

kruska

yagodinac ponovi I pricu oko g2 zvezda radi regulisanja boje zvezda na slici.
🌠

Yagodinac

Sorry Vasja, da, napravi se pod A) duplikat finalnog steka na kome su primenjene krivulje. Ovo bi bilo dobro raditi na kraju.
Sve što je opisano radi se na drugom sloju dok je prvi smanjen preko transparencije (0%), nakon toga treba kliknuti opet na drugi sloj da bi bio aktivan. Ako baš negde zapne - pišite...

Kruska, noviji aparati imaju dosta dobro podešene  boje u samom RAW-u, kad kažem to mislim na činjenicu da je WB uvek dosta tačan. Sa starijim senzorima (npr 20d) često se dešavalo da isti WB daje primetno toplije tonove. Zato često dobijem žućkaste tonove na steku kad dignem saturaciju. Nije baš scientific metod ali ja tu malo smanjim žutu i dodam plavu. Naše slike se vrte uglavnom oko estetike pa je ovo dopušteno, za neke druge primene bi ozbiljnija kalibracija bila neophodna. A ozbiljnija primena sa 20d - pa može, nije da ne može... kao što može vespom iz NS da se ide na more... :P

Ponekad prokontrolišem zvezde iz kataloga pa ih tražim na snimku - ako piše da je G onda je žuta i tu nikad nisam uočio grešku. Varijacije kod DSLR-a koje sam opisao su fine i suptilne (vidi se kad fotografišeš sivu kartu) i deset puta su veće šanse da ako boja ne odgovara da je nešto pogrešeno u obradi.