• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

Gravitacioni talasi... Gde grešim?

Started by r2d2, March 27, 2017, 10:34:53 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

r2d2

March 27, 2017, 10:34:53 am Last Edit: March 27, 2017, 10:50:46 am by r2d2
Postojanje galaktičke malene sfere i velike galaktičke ravni nam upravo pokazuje kako se vreme i prostor tj. kontinum prostire i oblikuje u odnosu na velku rotirajuću masu u centru koja se kreće u odnosu na tačku Big Bang-a. Materija galaksije zauzima svoje mesto u skladu sa izobličenjem prostora i vremena. Tamna materija je u stvari "naboranje" kontinuma koji se prostire na tačno odredjeni način usled gravitacionih talasa. Ona ne postoji. To su gravitacioni talasi. Gravitacioni talasi se prave prilikom prolaska bilo koje materije kroz kontinum ali su mali i zanemraljivi u odonsu na one ogromne prilikom sudara crnih rupa koje smo konačno uspeli da detektujemo. Svemir geometrijski nije površina mora već kontinum sa kosmološkom konstantom.  Da stvarno postoji tamna materija bi morala gravitaciono da  interaguje skupljajući se u sabirne tačke i materiju koja je sferna bez obzira na bilo koju neobičnu prirodu same tamne materije, jer gravitacija je dovoljna bez ostale tri sile da bi se to desilo..
Gde grešim i zašto?

vlaiv

Hm, aj ovako, da vidimo sta si ti tu rekao (posto ja bas ne kontam, tj treba mi pojasnjenje).

Quote from: r2d2 on March 27, 2017, 10:34:53 am
Postojanje galaktičke malene sfere i velike galaktičke ravni nam upravo pokazuje kako se vreme i prostor tj. kontinum prostire i oblikuje u odnosu na velku rotirajuću masu u centru koja se kreće u odnosu na tačku Big Bang-a.


Ovo mi nije bas najjasnije, al ono sto mogu da primetim kao potecijalnu gresku - ne postoji tacka Big Bang-a.
Ono o cemu mozemo da pricamo je centar velikog praska koji se ne nalazi u 4 dimenzije prostor/vremena (potrebne su vise dimenzije da bi se opisao centar velikog praska) ukoliko je geometrija svemira sferoidna (nije utvrdjeno kakva je tacno), odnosno mislim da za sve bounded geometrije postoji centar u visim dimenzijam (ovo nisam siguran). I mozemo da pricamo o tackama projekcije velikog praska na nas 4 dimenzionalni svemir - onda se veliki prasak desio svuda, u svakoj tacki (zamisli loptu - sferu, povrsina je nas svemir, centar lopte je centar velikog praska i on nije u nasem svemiru, a gde god povuces radius iz centra na loptu mozes napraviti validnu projekciju centra - odnosno svaka tacka na sferi je projekcija centra velikog praska).

Uh, zovu me na sastanak. Nastavim kad se vrnem ...
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

r2d2

March 27, 2017, 12:01:50 pm #2 Last Edit: March 27, 2017, 12:09:02 pm by r2d2
Tvoj opis je u redu ako se svemir ne bi širio, ali on se širi. Pozadinsko zračenje kroz koje se naša planeta kreće ostavlja Big Beng potpis u kom pravcu je bio.  Postoji jedna rasprava od pre nekoliko godina na tu temu. Ono što si ti opisao je kolabiranje svemira sa počekom Big Banga u samog sebe ( moja omiljena teorija) ali nije bitno kao predmet rasprave. Dakle zaboravimo na to...  Nije toliko bitno gde sam tu pogrešio ili ne razumem...

Objašnjenje na čega sam mislio:
Masa se "uvija" oko prostora-vremena i tako možemo (izgled sferne galaksije)  da vidimo gravitacionu strukturu prostora i vremena.

Ljubo

Masa se ne uvija oko kontinuuma prostor-vrijeme, već suprotno: ona deformiše taj kontinuum. To što (doduše, na skalama većim od dimenzija galaksija) postoje tzv. "atraktori" je, po teoretičarima superstruna, samo indirektan dokaz da u tačkama koje predstavljaju čvorove 11-dimenzionog (ili, u opštem slučaju, n-dimenzionog) prostora dolazi do formiranja centra masa - zapravo je ono na čemu i počiva sama teorija, a ne posljedica savijanja prostor-vremena oko nekakve mase (bar sa današnjeg kosmološkog stanovišta).

QuoteDa stvarno postoji tamna materija bi morala gravitaciono da  interaguje skupljajući se u sabirne tačke i materiju koja je sferna bez obzira na bilo koju neobičnu prirodu same tamne materije, jer gravitacija je dovoljna bez ostale tri sile da bi se to desilo..


Ovo bi i bio scenario kada bi se iz priče izostavila tamna energija - ali ona je definitivno tu: da nje nema zadnji kosmološki nalazi o ubrzanom širenju svemira ne bi imali drugo valjano objašnjenje (osim, možda donekle teorija bipolarne gravitacije - no ona je još daleko od toga da zaista možemo reći da postoji).

Sa druge strane, tvoj nalaz da se materija mora skupljati u sferne oblike takođe ne pije vodu za različite skale rastojanja od centra (raspored gustine zvijezda po jedinici zapremine), te vrste objekata. Eto, i naš sunčev sistem je disk: u jednoj je ravni sa sferom (Suncem) u središtu. Ovo ima veze sa tzv. angularnim momentom rotirajuće gravitacione mase više tijela. O tome imaš jako lijepu animaciju prikazanu ovdje: https://youtu.be/tmNXKqeUtJM

vlaiv

Da, znaci hajd ovako,

ono sto sam ja opisao, je ono sto je trenutno prihvacen model, a to je da se veliki prasak desio svuda. Obicno kada ljudi pricaju o lokaciji velikog praska to dolazi od toga sto imaju pogresnu vizuelizaciju sta se zapravo desilo. Materija i energija nije eksplodirala iz jedne tacke i razletela se u prazan prostor oko nje. Materija/Energija (odnosno hajde da kazem ovako, kvantna polja u razlicitim stanjima egzaltacije, tada je jos sve bilo haoticno i ne mozemo pricati o materiji) je ispunjavala ceo prostor, i onda je prostor poceo da se siri - to je zapravo "eksplozija". Znaci nema centra, nista nije eksplodiralo iz jedne tacke, nego je prostor poceo svuda da se siri. Kada pominjes CMB koji opazamo, treba da se istakne da i neko ko se nalazi dovoljno daleko od nas, sa nase lokacije detektuje CMB - CMB je sveprisutan i odakle god posmatras postoji horizont na kojem se detektuje CMB (ekvivalent iskazu veliki prasak se desio "svuda").

Sledeca stvar na koju treba obratiti paznju jeste da materija nije kao neka tecnost koja tece "kanalima" prostorno vremenskog zakrivljenja. Materija ima i kineticku energiju, i kombinacija toga - zakrivljenja prostora i kineticke energije daje rezultat kretanja matrije u univerzumu (treba voditi racuna da pored mase i kineticka energija igra ulogu u krivljenju prostor vremena - odnosno ukupan "energetski sadrzaj" u nekom prostoru odredjuje metriku tok prostora). Znaci sfericna i spiralna struktura galaksija je rezultat gravitacije + kineticke energije materije u njoj. Kada se stvari ne bi kretale doslo bi do jedne velike materijalne kugle u univerzumu i niceg vise (velika crna rupa).
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

Kizza

Uvek sam se pitao kako je moguće da se galaksije "sudaraju" ako se svaka udaljava od one druge?
https://www.youtube.com/watch?v=2WEI8WBJkKk

A sad mi je sve jasno :)
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

r2d2

March 29, 2017, 07:53:24 am #6 Last Edit: March 29, 2017, 08:21:14 am by r2d2
Najtoplije se zahvaljujem na objašnjenjima.  Koliko se sećam (a izgleda pogrešno) da je u jednom starom članku ovde na Am -u po Ajnštajn-ovoj teoriji relativnosti je rečeno da: ne samo da materija zakrivljuje prostor-vreme nego i prostor vreme tj kontinum u svojoj zakrivljenosti oko materije upravo  "daju" masu. Od toga sam krenuo. Taj proces sam shvatio da je obostran. Taj članak je još iz onog lepog prastarog am-a i pisan je od strane neke profesorice. Posle se pojavilo higsovo polje i stvar je malo evoluirala za shvatanje. Teorija struna se sve ređe pominje posle otkrića Higsovog bozona u savremenim objašnjenjem i meni kao laiku se učinilo da se odustaje polako od nje, ali mi je strašno zanimljivo Ljubino objašnjenje superstrune na velikim skalama. Moja ideja je bila da to zakrivljenje možemo direktno detektovati, ali sam dobio pravo objašnjenje u vidu  angularnog momenta rotirajuće gravitacione mase više tijela. Hvala.

Valiv potpuno si u pravu što se tiče izraza "eksplozija" zbog primodijalne plazme u kojoj se svemir nalazio prvih 300 000 godina od Big Banga. Međutim inflacija se dogodila iz jedne nazovimo to geometrijske uslovno rečeno tačke šireči se u svim pravcima. Tačka u prostoru i vremenu je lako zamisliva. Ona mora postojati. Trenutak kada je T=0 . Daklen i prostor prati vreme. Samo vreme je poluprava (ili mnoštvo poluprava, u Rimanovom ili lobočevskom prostoru, nebitno) koje je morala da krene sa početka te poluprave od trenutka postojnja vremena. T=0 Prostiranje kroz više dimenzija ne isključuje pojam geometrijske tačke bez obzira na višedimenzionalnost i naše ograničenje u shvatanju zar ne?

r2d2

March 29, 2017, 08:24:21 am #7 Last Edit: March 29, 2017, 08:54:24 am by r2d2
Zamolio bih da pogledate donji video.
Fascinantni video na kojem čak vidimo rotiranje satelita oko planete i stvaranja kruženja planeta i zvezdanih sistema u jednom pravcu, a samim tim i stvaranje akrecija. Izuzetno, izuzetno inspirativni prikaz okamove oštrice kako se meni čini. Kao što možete da čujete prikaz se slaže sa kompjuterskim modelima u eksperimentima.

https://www.youtube.com/watch?v=MTY1Kje0yLg

r2d2

Gravitacioni talasi iz davne prošlosti mogu biti upravo ta kosmološka konstanta.