• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Started by PavleR, August 16, 2023, 03:17:39 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

Astro_fun_times

Odlican izvestaj Pavle. Mislim da ja vizuelno ne bih ni posmatrao ove blede mete ali ti si pravi istrazivač.
Takodje si mi dao ideju da slikam NGC4559.
Mada imam dosta meta vec na listi cekanja a nedovoljno vedrih noci a da ne pricam vedrih noci sa malo ili bez meseca.
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2

PavleR

March 27, 2024, 01:10:04 am #121 Last Edit: March 27, 2024, 01:17:46 am by PavleR
Savezdje Coma Berenices - NGC 4274 grupa:

NGC 4274 (spiralna galaksija)
NGC 4278 i NGC 4283 (blizak par elipticnih galaksija)
NGC 4245 (lentikularna galaksija)
NGC 4253 (spiralna galaksija)
NGC 4314 (preckasta spiralna galaksija)



U prethodnom postu opisao sa otvoreno jato Melotte 111 u sazvezdju Coma Berenices, te njegov znacaj kao sidriste na prolecnom nebu vidljivo golim okom. Takodje, napomenuo sam da se u okolini jata nalazi mnostvo galaksija i opisao dve od njih (NGC NGC 4494 i NGC 4559). U ovom postu nastavljam u istom ritmu, samo se ovog puta selimo tek malo zapadno od jata gde lezi cak 5 teleskopski osmotrivih galaksija koje staju u jedno vidno polje okulara malo sireg FOV-a. Sve galaksije cine galakticku grupu koja se naziva NGC 4274 Grupa.

NGC 4274 Grupu cini kvintet teleskopski osmotrivih galaksija:

- NGC 4274 magnitude 10.4. Centralna je galaksija kvinteta oko koje se rasporedjuju ostale 4
- NGC 4278 i NGC 4283. Galaksije cine par koji stoji na ratojanju od samo 3.5'. Magnitude galaksija su 10.2 i 12. U okularu galaksije ce biti smestene samo 20' severno od NGC 4274.
- NGC 4245 magnitude 11.4. Objekat se nalazi oko 30' istocno od centralne galaksije NGC 4274.
- NGC 4314 magnitude 10.6. Galaksija je najzanimljiviji i najlepsi deo kvinteta i nalazi se 29' jugozapadno od centalne galaksije NGC 4274.
- NGC 4253 magnitude 13.4 je takodje deo grupe, ali je toliko mala i bleda je nije moguce je opisati je sa vise od jedne recenice. Galaksija je vidljiva perifernim vidom ali se vidi samo kao malena flekica bez ikakvih osobenosti. Stoga cu ovoj grupi prici kao da cini kvintet galaksija, iako sam u stvari uspeo da osmotrim sest objekata.

Dve najudaljenije galaksije nalaze se na rastojanju od samo 1º 6', sto komotno staje u jedan okularski pogled malog uvecanja i malo sireg vidnog polja. Svih 5 galaksija je lako uocljivo na malom uvecanju u teleskopu 305mm. Kada sam krenuo u osmatranje nije mi bio cilj da galaksije posmatram kao kvintet vec da osmotrim NGC 4274 i NGC 4314. Medjutim, kvintet se nametnuo sam od sebe. Sazvezdje Coma Berenices vrvi od galaksija, pa uz malo kreativnosti nije tesko stvoriti triplete, kvartete a u ovom slucaju cak i kvintet.

Da ne bih non stop ponavljao suvoparne NGC ozake, detaljan raspored galaksija u okularu pokusacu da dam mapom na kraju posta. Reci cu samo da ce centralnu sliku u okluaru ciniti tri galaksije usmerene u smeru sever-jug, gde dve od njih prave blizak galakticki par. Certvta galaksija nalazi se na istoku a peta na jugozapadu. U mom okularu malog uvecanja koji daje 68º prividnog FOV-a, ja mogu komotno da smestim 4 galaksije u jedno vidno polje, dok je peta tek koji minut izvan ivice vidnog polja. Sa 82º svih pet objekata lagano staje u jedno vidno polje.

Lociranje: Kvintet se nalazi samo 2º severozapadno od ogromnog otvorenog jata Melotte 111. U produzetku linije koja spaja zvezde 𝞫 i 𝞬 Comae Berenices, lako se prometi trougao koje formiraju svetle zvezde 9 com, 10 Com i Struve 245. Produzimo simetralu duzi koja spaja 10 Com i Struve 245 na severoistok za samo 1º, pogledamo kroz okular malog uvecanja, i najmanje 3 galaksije kvinteta ce se lagano pokazati.


NGC 4274

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 10.4 i prividne velicine 6.8'x2.4'. Centralna je galaksija grupe i od nje se vrsi navigacija ka ostale cetiri.

Opservacija: Ako stavimo NGC 4274 u centar vidnog polja, galaksija ce svojim sjajem izdominirati vidnim poljem (dok u pogled ne ubacimo NGC 4314). Galaksija se pojavljuje veliko i sjajno. Izrazito je izduzenog oblika, sa  vecom osom usmerenom od severoistoka ka jugozapadu. Galatickim centrom dominira malo i pomalo ovalno jezgro. Iako je jezgro malo, ono ima gustinu i ne moze se reci da je zvezdoliko. Halo je jasno vidljiv i izrazito izduzen. Na malim uvecanjima halo deluje unioforman u sjaju, ali ta opservacija ce se promeniti sa vecim uvecanjima.

Na uvecanu 176x halo pokazuje da je nejednak u sjaju, i to na veoma lep i zanimljiv nacin. Naime, halo je bledji u okolini jezgra, dok mu se sjaj povecava na ivicama. To halu daje prstenastu strukturu, a galaksija podseca na nesto izduzeniju verziju planete Saturn.


NGC 4278 i NGC 4283

Blizak galakticki par. NGC 4278 je elipticna galaksija, magnitude 10.2 i prividne velicine 4.1'x3.8'. Galaksija je klase E 1-2, sto znaci da je po obliku skoro pa sfera.

Samo 3.5' jugozapadno od nje nalazi se jos jedna mala elipticna galaksija - NGC 4283. Galaksija sija magnitudom 12 i meri sicusnih 1.5'x1.5'.

Opservacija: Ovaj galakticki par nalazi se oko 20' severno od NGC 4278. Veca galaksija, NGC 4278, svetli pristojnim sjajem i javlja se u skoro okruglom obliku. Manja je od NGC 4274, ali sija svetlijom magnitudom i ima veci povrsinski sjaj, pa ce se u okluaru videti kao najsvetliji clan kvinteta. Sto se tice forme, kao i kod svih elipticnih galaksija, detalja je izuzetno malo. Objekat ima malo i okruglo, zvezdoliko jezgro. Na jezgro se nadovezuje skoro kruzni halo koji je nesto bledji od jezgra i koji potpuno uniformno bledi ka okruzujucem nebu.

NGC 4283 deluje kao umanjena verzija svoje sestrinske galaksije i sve sto se moze reci za vecu elipticnu moze se reci i za manju - samo u umanjenoj verziji.

Ovaj galakticki par u okularu pravi lep kontrast oblika sa NGC 4274. Dok je glavna galaksija grupe izrazito izduzena, dve elipticne galaksije pojavljuju se kao lopta i loptica svetla iznad nje, i meni izgledaju kao da cine osvetljenje za glavni objekat (kao sijalice koje osvetljavaju scenu na kojoj je glavni glumac).


NGC 4245

Lentikularna galaksija magnitude 11.4 i prividne velicine 2.9'x2.2'.

Kao i vecina lentuikularnih galaksija, NGC 4245 je pravi galakticki dinosaurus. Ovaj ''staracki dom'' zvezda sadrzi jezgro za koje se smatra da je formiralo pre citavih 12 miliardi godina, sto ce reci da je objekat rezultat sudara spiralnih galaksija starih skoro kao i sam Univerzum.

Opservacija: Galaksija se nalazi oko 30' severoistocno od centralne galaksije grupe. Do nje vodi lanac od 4 zvezde koji se uliva u galaksiju sa severoistoka.

Galaksija ima veoma malu velicinu i pokazuje se skoro tackasto, kao mala loptica. Prikazuje se bledo, a velicina joj je toliko mala da nikakvo uvecanje nece pomoci sa detaljima, kojih verovatno i nema jer je galaksija lentikularna. Jedino sto ce veca uvecanja pokazati je da je galaksija pomalo izduzena, uprkos pocetnoj kruznoj formi koju galaksija ima na malim uvecanjima.


NGC 4253

Spiralna galaksija preblede magnitude 13.5 i sicusne velivine 1'x0.8'

Opservacija: Osmatranje ove galaksije je NGC 4274 Grupu od kvinteta pretvorilo u sekstet. Medjutim, ova galaksija je toliko sicusna i bleda da ne utice na opsti utisak da u jednom vidnom polju vidimo 5 galaksija. Ja sam je osmotrio prifernim vidom kao malecku bledu mrljicu, jedva vidljivu na pola puta izmedju  galaksija NGC 4274 i NGC 4245, pa malo juzno od linije koja ih spaja. Za ovako bledu i malu galaksiju dovoljno je samo osmotriti je pa da osmatrac bude srecan - vestine su mi sve bolje iz sezone u sezonu :) . Naravno, apsolutno nikakav oblik a kamoli detalji se ne mogu izvuci iz ove galaksije.
 

NGC 4314

Preckasta spiralna galaksija, magnitude 10.6 i prividne velicine 3.9'x3.7'. Najlepsi clan grupe.

Opservacija: NGC 4314 nalazi se oko 30' jugozapadno od centralne galaksije kvinteta. Iako se ova galakticka grupa ne zove po njoj, NGC 4314 je definitivno glavna zvezda ove galakticke grupacije. Iako joj je magnituda za nijansu bledja od NGC 4274, ova galaksija ne samo da ne deluje bledje od vodece galaksije grupe vec sam ja imao osecaj da je cak malo i nadsjajava.

Medjutim, glavni razlog zasto je bas ova galaksija ''zvezda veceri'' je njena centralna precka. Ja sam u jednom od prethodnih postova objasnio sta su to preckaste galaksije, te da ima razlicitih vrsti precki koje se nalaze u sredistu takvih objekata. NGC 4314 je posebna po tome sto sadrzi zaista ogromnu galakticku precku. Njena precka ne samo sto je izuzetno svetla vec se proteze skoro od jednog do drugog kraja cele galaksije. Spiralne ruke pocinju uz krajeva precke ali ne zaobilaze samu precku, sto znaci da galaksija na dva kraja pocinje i zavrsava preckom. Iza tih krajeva precke skoro da nema hala. Centralna precka ove galaksije je toliko velika da je zbog nje NGC 4314 klasifikovana kao ''peculiar'' galaksija, tj. pripada klasi galaksija sa neobicnostima u svojoj morfologiji.

Sa opservacijske tacke gledista, mislim da je bitno da se zna morfologija same galaksije. To iz razloga sto kada pogledamo galaksiju u okularu, ona ce se javiti svetlo i u jako izduzenom obliku. Taj izduzeni oblik bice na sredini nesto deblji - kao iglica sa svelim loptastim zadebljanjem po sredini, pa prvo sto ce se pomosliti da je u pitanju edge-on spiralna galaksija sa centralnim ispupcenjem. Medjutim, sve to sto vidimo je u stvari samo centralna precka galaksije !!!. Duzim sedenjem za okularom i intenzivnim koriscenjem perifernog vida, ostatak galaksije ce se pojaviti kao dve jako blede ekstenzije koje pocinju iz krajeva precke i uvijaju se oko galaksije, svaka na suprotnu stranu. Te dve ekstenzije prave kruzni oblik, i osmatranjem hala galaksija iz izrazito izduzene prelazi u kruznu formu.

Izduzenost centralne precke ugrubo je umsmerena od istoka ka zapadu. Galaksija ima superimponiranu zvezdu na istocnoj ivici.

Ova galaksija najlepsa je galaksija grupe i sama galaksija deluje kao najsvetliji clan kvinteta. Iz prethodih postova citaoci su mogli da zakljuce da ja bas volim da trazim centralne precke u galaksijama, pa mi je ovaj objekat posebno ''prirastao srcu'' zbog same velicine precke.

--------------------------

Na kraju moram da kazem da su sve galaksije iz ovog posta poprilicno male. Sama cinjenica da pet galaksija moze da stane u jedno vidno polje govori o tome da u pitanju nisu bas ''galakticki divovi''. Stoga, za njihovo posmatranje kao pojedinacne objekte uvecanje se mora napumpati na bar +150x. Ja sam koristio uvecanja 176x i 320x. Neke od ovih galaksija imaju pristojan povrsinski sjaj i mogu da podnesu velika uvecanja. Neke su toliko male da nikakvo uvecanje nece pomoci da se prikazu bilo kakvi detalji. Moj savet za kolege koje odluce da istraze ovu grupu je da se fokusiraju na NGC 4274 i NGC 4314, kao jedine dovoljno svetle i velike galaksije da bi mogle da prikazu makar tragove detalja.
---------------------

Izgled NGC 4274 grupe u okluaru 62.5x, 82º FOV:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53612641312/in/dateposted-public/

Maps lokacije:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53613864244/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Sjajno Palve. Meni ne treba nikakav planetarijum za trazenje meta za slikanje, ti ih pronalazis a ja samo dodajem i listu za slikanje🤣
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2

Yagodinac

Ima jedan problem sa Pavlovim postovima. Tendencija je da postovi vremenom izbijaju velike pare članovima foruma iz džepa  ;D
Čestitam na opservaciji i opisu, i generalno svaki opis verovatno privuče nekog novog ovom hobiju. Meni lično se dešava da, dok čitam, ne mogu da prestanem da zamišljam ove strukture.

Ljubo

Fantastični Pavle! R'n'R.... pardon, VISUAL astronomy will NEVER DIE !!
Iskreno se nadam da ćeš jednog dana ove opservacije, zajedno sa skicama objekata i mapama za pronalaženje objaviti u jednoj fenomenalnoj knjizi koja će biti svjetionik svim vizuelcima na prostorima ex-Yu.

Jedno bih samo predložio kao dopunu: Kad kreneš u ono Opservacija: , mislim da je svrsishodnije redom navoditi kako se neki tipovi objekata vide u različitim uvećanjima... Tipa,
Opservacija:
25x:
75:
125:
....

Tako je preglednije, ali i olakšano nekome da pokuša ponoviti slučnu opservaciju. Ali i ovako kako je stvarno je više nego odlično!!

ε Aurigae

Pavle dolazis na maraton? Da te vidimo u akciji, makar se ne takmicio vec da vidimo kako to izgleda na delu :)
🔭
SVBony SV503 80/560 ED refractor | EQ5 OnStep conversion | Canon 550d astromod
SVBony SV165 30/120 guider scope + SV305 pro gude cam

🔭
SkyWatcher 130/650 newtonian - AZ5

PavleR

Ljudi, hvala na citanju i komemtarima.

Ljubo, to sa opisom kako objekat izgleda na pojedinacnim uvecanjima sam vec radio. Medjutim, kako imam tendenciju da mao opsirnije opisujem objekte, sve mi se nekako cinilo da su izvestaju preopsirni. Mozda gresim, ne znam, i ja malo menjam stilove pisanja dok ne ubodem kako treba. U principu navedem na kom sam uvecanju imao najbolji pogled. Hvala na savetu, svidja mi se predog, pokusacu i to da unapredim, samo sam sebe da obuzdam kada se raspisem :).

Cini mi se da su ovi izvestaji u poslednja dva meseca bas dobri, malo sam i unapredio tehnike posmatranja, pa i opisi izgledaju malo drugacije, profesionalnije. Cini mi se da su precizniji i slikovitiji u detaljima. Galaksije je bas tesko opisivati pa sam dao sve od sebe da citaocima docaram kako to izgleda kroz okular. Mislim da nije lose, pogotovo kada uparim opis sa objektom koji je Vedran Vrhovac skicirao, onda to bas deluje kompletno. 

Epsilon, sto se tice Letenke, iskreno ne znam da li cu uspeti da dodjem. Ja sam sad u najvecem poslu tokom godine, ako pogledas vremena postovanja poslednjiih izvezstaja videces da ih pisem posle ponoci jer nemam kad drugo (pretposlednji sam postovao u 3 ujutru) . Voleo bih da dodjem da se upoznam sa kolegama, ali ne mogu nista da obecam.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

ε Aurigae

@pavle - sve razumem, predlazem ti da budes moralna podrska, ne moras donositi opremu, mozes cak i raditi na pisanju objave i pustiti na forum sa letenke.

Ako si voljan mogli bi se dogovoriti sa Zorkicem da odrzis jedno spontano predavanje od 30-40min vezano za tvoj pristup posmatranju (negde oko 18h/19h pre pocetka samog takmicenja). Mislim da tvoje objave uticu dosta na celu zajednicu, kako nove tako i stare clanove. Takodje je primetno da si svojim objavama podigao interesovanje za vizuelnom astronomijom.

Ako ne uspes da se organizujes nema veze, ali razmisli da na letnjem kampu napravimo jedno tvoje izlaganje - mislim da bi nam svima bilo drago.
🔭
SVBony SV503 80/560 ED refractor | EQ5 OnStep conversion | Canon 550d astromod
SVBony SV165 30/120 guider scope + SV305 pro gude cam

🔭
SkyWatcher 130/650 newtonian - AZ5

PavleR

April 01, 2024, 10:14:03 pm #128 Last Edit: April 01, 2024, 11:02:30 pm by PavleR
Galaksije u sazvezdju Coma Berenices - severni ulaz u Virgo Cluster:

M85 (lentikularna galaksija)
NGC 4394 (preckasta spiralna galaksija)
M100 - Mirror Galaxy (grand-design spiralna galaksija)



U danasnjoj temi bavicu se severnim ulazom u Virgo Cluster galaksija. Kao sto sam pomenuo u jednom od prethodnih postova, u Virgo Cluster obicno se ulazi sa juga ili sa zapada, od Vindemiatrix-a (𝞮 Virginis) ili Denobole (𝞫 Leois).  Medjutim, ja sam razvio svoj metod ulaska u Virgo Cluster sa severa i kao pocetna tacka mi sluzi otvoreno jato vidljivo golim okom - Melotte 111. Jato je sastavljeno od presjajnih zvezda i ima oblik jednakokrakog trougla, sto ga cini odlicnim oblektom za usmeravanje ka mracnim delovima neba. Naime, ako iz vrha trougla povucem visinu na osnovicu i produzim je na jug, posle jednog dugog poteza traziocem kroz prazno nebo udara se tacno u 11 Comae Berenices, zvezdu pored koje se nalaze galaksije M85 i M100, objekti koji predstavljaju severni ulaz u Virgo Cluster. Zvezda 11 Com sidriste je Virgo Clustera - ona prestavlja zvezdu o koju je jato ''obeseno'' o severni deo neba. Kada god se zagubim u Virgo Cluster-u, vratim se na 11 Com odakle se posle ponovo lagano usmerim.

Virgo Cluster je gigantsko galakticko jato koje u sebi sadrzi oko 2.5000 galaksija. Galaksije Cluster-a su udaljene od Sunca citavih 50 miliona svetlosnih godina, pa iako mnoge od njih deluju svetlo i veliko, u realnosti se nalaze na poprilicnoj udaljenosti od nas. Poredjenja radi, svetle galaksije u sazvezdju Ursa Major (M101, M81, M82) vise su nego duplo blize nama od galaksija Virgo Cluster-a. Cluster je lociran je izmedju dve sjajne zvezde, Vindemiatrix u sazvezdju Virgo i Denobola u sazvezdju Leo. Vecinom su u pitanju blede elpiticne patuljaste galaksije, ali sa teleskom solidne aperture moguce je osmotriti  nekih 150 velikih galaksija, od kojih su neke istinski giganti.

Jato zauzima ogromu povrsinu na nocnom nebu, ugrubih dimenzija 10ºx10º. Sa severa, Cluster pocinje svetlim galaksijama iz sazvezdja Coma Berenices, da bi se brzo preslo u sazvezdje Virgo. Odatle, Cluster sa siri uglavnom na istok, prilazeci blizu sjajnoj zvezdi Vindemiatrix (𝞮 Virginis). Unutar Cluster-a nema ni jedne jedine zvezde dovoljno svetle da moze da sluzi kao lokator, pa se jatu mora prilaziti sa strane - neko u Cluster ulazi sa istoka, neko sa zapada, a ja sa severa.

U ovom postu opisacu severni ulaz u Cluster, i to dve najprominentnije galaksije  u njegovom severnom delu, kao i jednu manju. Obe galaksije nalaze se u okolini severnog sidrista Virgo Cluster-a - zvezde 11 Comae Berenices. Stoga cu prvo dati nacin na koji uspevam brzo da lociram 11 Com. Krenem od Melotte 111. I iz vrha trougla koji cine zvezde 16, 17 i 13 Comae Berenices produzim visinu na bazu trougla za citavih 9º, koji prolazi kroz deo totalno praznog neba. Ovaj potez se moze uciniti predugackim, ali nije. Razlog je sto je tokom citavog hoda od 9º u trazilac nece uci nijedna jedina iole svetla zvezda. Prva svetla zvezda na koju cemo naici je 11 Com, te je apsolutno ne mozemo promasiti.


M 85

M85 je drevna lentikularna galaksija, i jedna je od najvecih i najstarijih galaksija u Virgo Cluster-u. Sija sjajnom magnitudom od 9.1, sto je stavlja medju dvadesetak nasjajnijih galaksija na nocnom nebu. Prividne je velicinne 7.4'x5.9'.

M 85 je svoju lentikularnu klasu i oblik dobila posle galaksticke kolizije za koju se veruje da se desila pre 4-7 milijardi godina. Naime, kada se dve spiralne galaksije ''sudare'' obe galaksije gube spiralnu strukturu, zvezde im se izmesaju, jezgra uglavnom spoje, a galaksija polako pocinje da uzima oblik elipsoida. Taj proces je dugotrajan i u njemu novonastala galaksija prvo uzima oblik ''sociva'' - po cemu se ovakve galaksije i zovu lentikularne. Na kraju, forma galaksije uzima elipsoidni ili sferni oblik i takve galaksije nazivaju se elipticne. Elipticne galaksije su poslednja faza galaktickog razvoja, dok su lentikularne prelazni oblik izmedju trenutka sudara i zavrsne faze galaktickog razvoja u vidu elipticne galaksije.

M85 ne odstupa od tog oblika, i ima izrazen izduzeni oblik sociva bez ikakve spiralne strukture. Galaksija je ogromna i prebogata zvezdama - procenjuje se da je dom nekih 400 milijardi ostarelih zvezda. Sa tom populacijom zvezda spada u jednu od najbogatijih galaksija na nocnom nebu. U njoj, kao i u vecini lentikularnih i elipticnih galaksija, zvezdana formacija je zamrla jer su se magline gasa odavno pretvorile u zvezde i vise ih u galaksiji nema.

Samo 8' od nje, nalazi se mala spiralna preckasta galaksija NGC 4394, sto ce reci da ce galaksije ciniti par na svakom uvecanju.

Lociranje: Galaksije se nalaze 1.25º severoistocno od zvezde 11 Com. Mozemo trazilac direkto nacentrirati na galaksije, a najbolje je stavilti 11 Com u okular, pomeriti zvezdu na severoistok dok ne izadje iz vidnog polja, i sa jugozapada u okularsko polje ce uci  jasan sjaj nase dve mete.

Opservacija: U trenutku osmatranja, NGC 4394 nalazila se sa desne strane M85, na jugozapadu. M85 vidno je mnogo veca i sjajnija, ali se NGC 4394 jasno vidi.

M85 se pojavljuje poprilicno svetlo i veliko. Osnovna karakteristika galaksije je izduzenost i jezgra i hala. Centralna regija joj  je svetla i izuzena u smeru 7h ka 1h. Unutar centralne regije vidljiv je zvezdoliki nukleus. Jezgro je okruzeno halom koji prati izduzenost centralne regije. Galaksija izuzetno reaguje ne periferni vid i duzinu posmatranja. Upotrebom ove tehnike osmatranja dimenzije hala se znatno povecavaju i pre svega izduzuju, a sto se galaksija duze posmatra postaje sve veca. Sa povecanim dimenzijama galaksije lentiukularna priroda objekta dolazi do izrazaja, te postaje jasno da je halo toliko izduzen da me je objekat u jednom trenutku podsetio na ''iglicaste'' galaksije (egde-on galaksije). Galaksija ima dve zvezde superimponirane preko sebe. Jedna se nalazi u unutrasnjem halu, na udaljenosti samo ko 1' juzno od jezgra, mozda i manje. Zvezda je jako bleda (mislim da je magnitude 13) ali se perifernim vidom vidi bez problema iako je blizu svetlog jezgra. Druga zvezda nalazi se na samoj ivici hala, u smeru 2h. Ova zvezda je svetlija i sija magnitudom oko 10.


NGC 4394

Preckasta spiralna galaksija, blede magnitude 10.9 i prividne velicine 3.4'.

Za razliku od gigantske velicine M85, NGC 4393 je izuzetno mali objekat u stvarnoj velicini i meri ''samo'' oko 40.000 ly u precniku. Kako su galaksije na priblizno istoj udaljenosti od Sunca, razlika u velicini koju budemo videli u okularu bice proporcionalna razlici u stvarnoj velicini galaksija.

Lociranje: Nalazi se na udaljenosti od samo 8' od M85 i zajedno sa njom formira galakticki par.

Opservacija: NGC 4394 je kruznog oblika i javlja se mnogo bledje. Medjutim, njen centralni deo je dovoljno svetao da se posle i kraceg posmatranja perifernim vidom moze uociti centralna precka galaksije, bolje reci ''preckica'' jer je galaksija jako malih dimenzija. Precka je iskosena ugrubo u smeru 8h prema 2h i pruza se celom duzinom galaksije, tj sve do njenih ivica. Malo me je iznenadila lakoca sa kojojm sam uspeo da vidim centralnu precku. Oko precke se pruza mali, bledi kruzni halo u kom nisam uspeo da uocim nikakve detalje.

Galaksije cine par na svakom uvecanju, buduci da su udaljlene samo 8'. Par sam posmatrao na uvecanjima 136x i 176x, oba uvecanja su dobra ali ne treba ici mnogo preko toga jer je povrsinski sjaj objekata osrednji do mali.


M 100 - The Mirror Galaxy

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 9.3 i prividne velicine 6.9'x6.2'.

M 100 je grand-design galaksija, sto znaci da ima dugacke, siroko razdvojene i jasno definisame spiralne ruke. Sve to predivno zvuci, ali problem je u tome sto su neke od najlespih i najvecih grand-design galaksija postavljene face-on na nasu liniju pogleda. To znaci da ih posmatramo kroz tanku galaksticku ravan i da im je povrsinski sjaj izuzetno mali. Takve su i M 101 i M74 pa i M100. Videti spiralnu strukturu face-on grand-design galaksija je tezak izazov i zahteva da se poklopi mnogo toga. Cesto, bez bas velike aperture izazov je i nemoguc.

Lociranje: 1.5º jugoistocno od vec pomenute zvezde 11 Coma Berenices jasno je uocljiv trapez cetiri svetle zvezde. M100 nalazi se tacno na polovini duze osnovice tog trapeza. Nacentrirao sam trazilac na tu tacku, pogledao je kroz okular malog uvecanja i svetli okrugli sjaj M100 odmah je usao u vidno polje okulara.

Opservacija: Ova galaksija ima sta da pokaze, ali sve to je u nejasnim formamama i zahteva bas pazljiva i ponovljena posmatranja. Galaksija na malom uvecanju izgleda okruglo, malo i relativno svetlo.

Galaksiju sam najvise posmatrao na uvecanju 176x, a za detalje sam isao i na 320x. Posvetio sam joj poprilicno vremena i posmatrao nekoliko puta pokusavajuci da uhvatim njenu spiralnu strukturu. Sam oblik galaksije je kruzan. Mozda se moze govoriti o nekoj maloj ovalnosti ali u principu M100 je kruzna koliko spirala galaksija to moze da bude. Galaksija se vidi bledje nego sto joj magnitude sugerise. Za sam centar galaksije se moze reci da je sjajan ali kruzni halo koji ga okruzuje nije. Centar je poprilocno mali, okrugao i neupadljiv. Nije tackast ali daleko da mu je velicina zavidna. Izgleda kao mala svetla lopta u samom centru velilog kruznog hala.

Medjutim, ono sto daje zanimljivost ovom pogledu je halo. Halo je nesrazmerno velik u odnosu na jezgro. Ono sto mu je glavna karakteristika je neujednacen povrsinski sjaj preko lica i prisustrvo cvoraste teksture. Naime, unutar tog bledog hala nalaze se spiralne ruke galaksije. One su jako tesno uvijene oko jezgra i uociti ih je izuzetno tesko. Pri posmatranju perifernim vidom vidi se kako se halo ''vrpolji'', tj. pogled je nestabilan i na trenutke iskacu njegovi svetliji delovi pa se onda opet gube. Ono sto se u stvari desva je da u trenucima boljeg seeinga sjaj spiralnih ruku i cvorastih HII regijia unutar njih dolazi do izrazaja. To izaziva nejednak sjaj u kome se halo prikazuje. Taj nejednak sjaj nije konstantan i cini se da svetle regije nasumicno ulaze i izlaze iz pogleda. Same spiralne ruke video sam samo u nagovestajima, kao lukove jace svetlosti unutar hala. One prate oblik same galaksije, tj. uvijaju se kruzno oko jezgra i ima ih mislim da ih ima dve, jedna na severu i druga na zapadu. Ruke su kratke i ne uvijaju se u dugackom luku, vec se brzo zavrsavaju. U bas dobroj noci vidljivije su i HII regije unutar njih, koje se pokazuju kao mali cvorici jaceg sjaja unutar svetlijeg dela hala.

Na kraju, M100 moze biti opusteno posmatranje ako je cilj samo osmotriti objekat. Galakasija je dovoljno svetla da se moze pokazati skoro u svim teleskopima. Medjutim, za detalje spirlne strukture i HII regije potrebna su dobra osmatracka noc, velika uvecanja, dobra tehnika perifernog vida i mnogo, mnogo stpljenja. Spiralna struktura integrisana je u halo i nije jednostavno izvuci je.

Za ovaj objekat kolega Vedran Vrhovac naprio je skicu i ja cu dati link ka njoj. Vedran je opet uradio odlican posao i mnoge karakteristike koje sam opisao jasno se vide na skici. Pri skiciranju M100, Vedran je posmatrao galaksiju identicnim teleskopom koji i ja koristim, tako da je skica verodostojan prikaz objekta glednog kroz teleskop 305mm:

https://zvjezdopisi.com/wp-content/uploads/2020/04/20200423_M100_214x_public.jpg

Na skici se bas dobro vidi nejednka osvetljenost hala. Primetite kako su dve spiralne ruke usadjene u halo: jedna krece sa istoka, druga sa severozapada, i potom se krecu u smeru kazaljke na satu. Ja ih nisam video u istoj velicini kao i Vedran, meni su se prikazale malo krace. Takodje skica verno prikazuje kako je spiralna struktura potpuno integrisana u halo. Za ovakvu skicu bilo je potrebno bas pazljivo i naporno posmatrati objekat perifernim vidom. Takodje primetite nesrazmerno malo jezgro u odnosu na halo. Bleda flekica na jugozapadu od M100 je bleda galaksija NGC 4322, koju ja nisam uspeo da osmorim; iskreno, nisam se ni potrudio, skroz me je bila zaokupila sama M100 ( malo ne je sramota zbog aljkavosti posmatranja okruzujuceg neba).


Mapa lociranja:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53623900638/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2

PavleR

April 09, 2024, 02:25:03 am #130 Last Edit: April 09, 2024, 02:49:44 am by PavleR
Galaksije u sazvezdju Coma Berenices: - Deo 1

M64 - Black Eye Galaxy (spiralna galaksija)
NGC 4725 (spiralna galaksija)
Abell 1656 - Coma Galaxy Cluster  (galakticko jato):
  - NGC 4889 - Caldwell 35 (elipticna galakijsa)
  - NGC 4874 (elipticna galaksija)


Nekako mi je zao sto cu sva tri danasnja objekta staviti u jedan post. Mislim da o svakom pojedinacno moze da se napise ceo post jer svi objekti to zasluzuju. Nekako ispadne da ce Abell 1656 ostati u senci M64, a meni je osmatranje tog galaktickog jata jedan od najjacih utisaka u svojoj osmatrakoj ''karijeri''. Sa druge strane ovaj post ce imati sve, od ekstremno svete galaksije pune detalja do najudaljenijih i najvecih objekata vidljivih amatertskim teleskopima. Inace, post koji sam napisao bio je predugacak da bi ga forum ''prihvatio'' pa sam ga podelio u dva dela.


M64 - Black Eye Galaxy

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 8.52 i prividne velicine 10.7'x5.1'.

M64 je jedna od najznamenitijih galaksija na nocnom nebu. Sa magntudom 8.52, M64 spada u jednu od najsvetlijih galaksija. Medjutim, ono po cemu je M64 unikatna je cudan polozaj jedne od njenih traka prasine, po cemu je galaksija i dobila ime. Naime, M64 spada u tzv. prasinaste galaksije, tj. galaksije koje imaju izrazene i velike trake prasine. U tome M64 nije usamljena, postoji jos nekoliko galaksija na nocnom nebu kod kojih su trake prasine najzanimljiviji posmatracki segment - M 104 Sombrero Galaxy i NGC 4565 Needle Galaxy. Medjutim, obe ove galaksije stoje u  edge-on polozaju na nasu liniju pogleda i mi vidimo njihove trake prasine kako presecaju jezgro. M64 je ''drugacija zivotinja'' : galaksija je nagnuta pod uglom od 60º u odnosu na nasu liniju pogleda, i mi vidimo trake prasine kako se uvijaju oko jezgra a ne kako ga seku. Stavise, raspored prasinastih traka kod M64 je veoma cudan.  Dok se kod skoro svih prasinastih galaksija trake prasine nalaze sa spoljne strane galaksije, M64 ima trake koje kruze oko jezgra sa unutrasnje strane. Samo ime galaksija je dobila po jednoj ''izmestenoj'' i izuzetno tamnoj traci prasine koja se uvija bukvalno odmah ispod jezgra. Stoga, gledano teleskopom, jezgro izgleda kao oko koje ima ''crni podocnjak'' ili ''masnicu'' spod sebe, odakle je i doslo ime galakije - Black Eye Galaxy.

Lociranje: Galaksija je vidljiva u traziocu - toliko o njenom sjaju !!! Sam star-hopp je lagan jer u sazvezdju Coma Berenices ima taman svetlih zvezda koliko treba za lagane star-hoppove (ni premalo ni previse).

- Krenuo sam od zvezde Diadema (𝞪 Comae Berenices) magnitude 4.3 u glavnom asterizmu sazvezdja.
- Od nje sam uradio sledeci hopp: Dimadema - 36 Com - 35 Com. Pravci i rastojanja detaljno su dati u mapi na kraju posta.
- Kada dodjete do 35 Comae Berenices, zastanite malo i uzivajte u ovom lepom binarnom sistemu: zuto-narandzasti svetli primar i jako bledi tackasti sekundar.
- 35 Com gradi jednakokraki trougao sa dve zvezde levo od sebe, gde je sama 35 Com teme osnovice. Nacentriramo trazilac negde na pola osnovice i galaksija ce nepogresivo zasijati u samom traziocu.

Opservacija: Galaksija izgleda fantasticno. Predivno. I na malom uvecanju videce se da galaksija sija ekstremno svetlo i da sadrzi malo i svetlo uzareno jezgro. Medjutim, to je daleko od onoga sto moze da se osmotri kod M64. Za osmatranje ''crnog oka'' i spiralne strukture potrebno je otici na veca, dosta veca uvecanja.

Sto se tice osnovnih karakteristika objekta, galaksija se u okularu javlja izrazito veliko i svetlo. Oblik galaksije je jasno ovalan, sa duzom osom u smeru od istoka ka zapadu ili od severoistoka ka jugozapadu, u zavisnosti u koje doba noci je posmatramo. Centralna regija galaksije je izuzetno svetla, okrugla i relativno mala u odnosu na okruzujuci halo. Halo je ogroman i ovalan, i iregularno se spaja sa okruzujucim nebom, bez ostrih ivica. Medjutim, ono sto ovu galaksiju karakterise je bas veliki sjaj hala. Halo jeste bledji od jezgra, ali ne puno kao sto je to slucaj kod velike vecine galaksija. Sam visok sjaj hala je i razlog zbog koga M64 deluje tako veliko i svetlo. Sama cinjenica da se objekat vidi u traziocu dovoljno govori o izuzetno visokom sveobuhvatnom sjaju objekta. Taj visok sjaj galaksije u isto vreme i pravi problem pri uocavanju detalja. Da bi se uocili detalji potrebno je povecati kontrast i umanjiti sjaj objekta sto se postize prelaskom na velika uvecanja.

M64 posmatrao sam nekoliko puta, i mogu da kazem da osmatranje tamne trake prasine uopste nije tako tesko. Dve stvari su bitne kod nje, a to su dobar seeing i dobar okular velikog uvecanja. Naime, M64 ima detalj u sebi koji je cini unikatnom i to je vec vise puta pomenuti ''podocnjak''. Medjutim, da bi se tako taman detalj izdvojio iz opsteg sjaja galaksije  taj sjaj se mora umanjiti. U suprotnom, sjaj objekta se raspe preko male tamne trake presine i ugusi je svojom svetloscu. Za svetle objekte koji imaju detalje mora se povecati kontrast a smanjiti sjaj, i to se postize prelaskom na velika uvecanja. Spiralnu strukturu  galaksije je teze uociti ali ni to nije nemoguce ako se sve kockice posloze.

Sada cu preci na najzanimljiviji deo, a to je osmatranje tamne trake prasine odmah ispod jezgra i na opis spiralne strukture galaksije. Iz iskustva sam zakljucio da prikaz ''podocnjaka'' ekstremno reaguje na kvalitet osmatracke noci, te da ide od nevidjivog do lakog za opaziti. Ako su uslovi posmatranja dobri, ''podocnjak'' ce se prikazati cak i direktnim vidom. Ono sto ce se na uvecannjima 176x i 320x videti je da je spiralna struktura galaksije integrisana u halo, tj. da se spiralne ruke tesno uvijaju oko jezgra te ih je tesko razdvojiti u pojedinacne strukture. Medjutim, sjaj spiralne strukture severno i juzno od hala nije isti. Neposredno jugozapadno (juzno) od jezgra vidljiv je mali izrazito mracni luk koji odvaja jezgro od ostatka hala. Luk se javlja u drugacijim dimenzijama u zavisnosti od posmatanja i ja sam procenio da mu je radijus ugrubo 90º - 120º. Mracni luk je tanak i odmah posle njega halo nastavlja da sjaji svojim uobicajenim sjajem. Ono sto u stvari vidimo je prominentna i izuzetno gusta traka prasine koja je na cudan nacin izdvojena od ostalih i prolazi tik pored jezgra. Ona apsobruje svetlot galaksije i mi galaksiju na mestu te trake vidimo ''supljom'', te se u okularu cini da prasinasta traka odvaja jezgro od hala. Ja sam se bas dobro i dugo zagledao u galaksiju i moj utisak je da je celo jezgro okruzeno trakom prasine, a da je ''podocnjak'' samo njen najdeblji deo. Naime, meni licno se cini da oko celog jezgra postoji prsten za nijansu bledjeg sjaja od ostatka hala, gde je ''podocnjak'' samo mesto ekstremne gustine prasinaste trake.

Najbolje osmatranje ''podocnjaka'' izvrsio sam na uvecanju 320x. Na tom uvecanju moze se nazreti cak i uvijenost spiralnih ruku sakrivenih u svetli halo. Spirale se ne izdvajaju kao pojedinacne strukture vec se vide kao podrucja jace osvetljenost unutar hala. Moj utisak je da se uvijaju suprotno od smera kazaljke na satu. Daleko je to od jasnog pogleda na spiralu M106 ili M81, ali prisustvo spirale je na 320x ocigledno.

4' juzno od galaksije nalazi se svetla zvezda koja ce galaksiju pratiti na svakom uvecanju.

U nastavku dacu skicu koju je Vedran Vrhovac napravio kada je galaksiju posmatrao istim teleskopom sa kojim sam je i ja posmatrao:

https://zvjezdopisi.com/wp-content/uploads/2020/04/20200417_M64_214x_public-1.jpg

''Podocnjak'' je jasno izrazen, kao i nacin na koji se halo ''uvija'' oko jezgra (spiralna struktura). Ono sto ja nisam video a kod Vedrana se vidi je bledi siroki sjaj na istoku galaksije. To je velika spoljasnja spiralna ruka, vidljiva samo pod bas tamnim nebom. Znajuci Vedrana, ne sumnjam da je izvozao bar nekih 100km do neke ''bogu iza nogu'' posmatracke lokacije kada je uspeo da vidi ovaj deo spirale. Mislim da je ova skica odlican dodatak ovom izvestaju. Nije lako samo tekstom, bez vizuelizacije, objasniti ono sto se moze videti pri posmatranju M64. Takodje, jos jedanput zelim da naglasim da za opservaciju ''podocnjaka'' nije neophodna idealno nebo - samo dobra noc, pristojna aparatura i solidan okular velikog uvecanja. 


NGC 4725

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 10.1 i prividne velicine 10.7'x7.6'.

NGC 4725 je preckasta galaksija koja je delimicno deformisana usled interakcije sa susednom galaksijom NGC 4747. Ta deformisanost ogleda se u obliku jedne velike, siroke i guste spiralne ruke, koja se ne uvija oko jezgra u ''regularnom paretnu'', vec je mnogo izbacenija ka spolja.

Lociranje: Galaksija se nalazi 40' od zvezde LW Comae Berenices magnitude 6.25. Moj cilj bio je da se traziocem ''dogegam'' do te zvezde, a da samu galaksiju nadjem okularski.

- Krenuo sam od zvezde Al Dafira (𝞫 Comae Berenices) magnitude 4.2. Zvezda se nalazi u glavnom asterizmu sazvezdja i predstavlja teme pravog ugla koji formiraju tri glavne zvezde sazvezdja. Ja je vidim golim okom i direktno sam je nacentrirao.
- Al Dafira gradi blizak opticki sistem sa zvezdom 41 Com. ako pratimo liniju koja ugrubo spaja te dve zvezde, posle 6º (oko dva puna pomeraja trazioca) naci cemo se u centru trougla koji formiraju tri najsvetlije zvezde u vidnom polju. Donje teme trougla je moja ciljana zvezda LW Comae Berenices.
- Nacentrirao sam zvezdu u trazilac, pogledao kroz okular malog uvecanja i pomerio zvezdu na krajnji istok vidnog polja. Sa jugpzaada ce u vidno polje uci jasan sjaj nase mete - galaksije NGC4725.

Opservacija: Ono sto se vidi vec na malom uvecanju je sjajani i dosta izduzeni centar i bledi elipsasti halo.

Na uvecanju 136x, galaksija se prikazuje poprilicno sjajno i veliko. U osnovnom pogledu na galaksiju, jezgro izgleda izrazito  izduzeno, sto je posledica njegove ''preckaste'' strukture, a halo se pojavljuje dosta jasno u obliku uskog ovala koji okruzuje jezgro. To sto vidimo je u stvari sam centar galaksije. Vidi se okruglo i svetlo jezgro iz koga se na dve strane pruza  centralna precka galaksije. Precka je bledja od jezgra i suzava se ka krajevim sto galaksiji daje jano definisan izduzeni oblik. U trenutku posmatranja izduzenost je bila u smeru severoistok-jugozapad. Medjutim, to sto vidimo nije cela galaksija, to je samo njen centralni deo. Galaksija je u stvari mnogo veca, ali sirok luk koji spiralne ruke prave oko jezgra oduzima halu na velicinu i sjaju. Za opazanje ''ostatka'' galaksije potrebno je dosta truda, ponovljena posmatranja i koriscenje perifernog vida sa kojim u slucaju ovog objekta mozemo imati problem.

Naime, problem sa ''naprednim'' tehnikama osmatranja cine cak 6 svetlih zvezda koje se nalaze desno od galaksije. Te zvezde svetlosno zagadjuju objekat i za naprednije osmatranje objekta potrebno ih je ukoniti iz pogleda. Medjutim, ono sto je mene bas iznerviralo je sto je za njihovo uklanjanje galaksiju bilo potrebno pomeriti na desnu stranu okulara, dakle dalje od nosa. Ja sam navikao da periferni vid koristim skrecuci pogled bas u desno, tako da mi objekat ostane blize nosu. Neverovatno je koliko je tesko promeniti usmerenost perifernog vida, kao da moram da pisem levom rukom a desnjak sam. Navikakavnje na promenu usmerenja pogleda je potrajalo, pa sam stoga osmatranje ove galaksije izvrsio tri vezane noci.

I reluzltati su dosli. Naime, prva stvar koja dolazi do izrazaja je da jezgro galaksije nije uniformno vec da se u njemu nalazi stelarni nukleus jaceg sjaja od okrujuceg jezgra. Dalje, jezgro je postalo jos izduzenije i preckasta struktura galaksije dosla je do potpunog izrazaja. Halo galaksije je elipsast, ali ne gubi ravnomerno na sjaju, kako je to slucaj kod vecine galaksija. Naime, na juznoj strani osvetljenost hala je prilicno uniformna i on se relativno naglo utapa u okruzujuci mrak.

Medjutim, prava ''zabava'' je pocela kada sam na uvecanju 176x primetio da se na jednom mestu sjaj ivice objekta pojacao u odnosu na unutrasnjost. Vec prve osmatracke noci primetio sam da na jednom delu ivice objekta galaksija dobija na sjaju  umasto da ga gubi. Galaksiju sam posmatrao jos dve noci i svaku put sam bio sve sigurniji u svoje opazanje. Medjutim, sam oblik tog ivicnog osvetljenja svojom aparaturom i pod svojim nebom nisam uspeo da definisem jer mi se kreacija pokazala isuvise nejasno i bledo. Stoga zam zamolio kolegu Vedrana Vrhovca da osmotri objekat i svojim osmatranjem potvrdi ili opovrgne moje opazanje. Vedran ne samo da je izvrsio opservaciju objekta vec ga je i skicirao! Jos jednom mu se zahvaljujem na ulozenom trudu i pomoci, pa tako ovaj izvestaj mogu da upotpunim sa njegovom divnom skicom:

https://zvjezdopisi.com/2005/01/01/galaksije/#prettyPhoto[gallery_10]/53/

Vedran je skicu napravio posmatrajuci galaksiju sa teleskopom od 20''. Na njoj ne samo da se vidi sjajni luk sa severoistocne strane koji sam ja u tragovima primetio, vec se vidi i jos jedan sa jugozapadne. Na skici se jasno vide centralni deolovi dve spiralne ruke koje se u veoma sirokom luku obavijaju oko jezgra. Te dve spirale objektu daju predivan ''dummbell'' oblik. Takodje, primetite kako jezgro galaksije nije uniformno vec se u njemu jasno istice centralni nukleus koji sam opisivao. Takodje se jasno vide dve ekstenzije koje se pruzaju od jezgra koje predstavljaju centralnu precku.


Mape lokacija: 
M64 - Black Eye Galaxy:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53623648703/in/dateposted-public/
NGC 4725:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53640364022/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

Odlican izvestaj Pavle. messier 74 je super meta za slikanje ali i za posmatranje.
Sad smo je lovili na maratonu mada na ovom vidu posmatranja, nema se vremena da se posveti jednoj meti već čim nadješ jednu, "trčiš" na sledeću.
Vecina ti galaksija je veoma slabo, bar sa Letenke. Tvoje nebo je puno bolje ali i ti se meti posvetis pa onda vise detalja "iskoči"

Pohvale jos jednom.
SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2

PavleR

April 09, 2024, 02:52:58 am #132 Last Edit: April 09, 2024, 03:02:45 am by PavleR
Galaksije u sazvezdju Coma Berenices: - Deo 2

M64 - Black Eye Galaxy (spiralna galaksija)
NGC 4725 (spiralna galaksija)
Abell 1656 - Coma Galaxy Cluster  (galakticko jato):
  - NGC 4889 - Caldwell 35 (elipticna galakijsa)
  - NGC 4874 (elipticna galaksija)


Ovo je nastavak ''predugackog'' izvestaja koji forum nije hteo da ''prihvati''.

Abell 1656 - Coma Galaxy Cluster  (galakticko jato):
   - NGC 4889 - Caldwell 35 (elipticna galakijsa)
   - NGC 4874 (elipticna galaksija)


Mislim da je Abell 1656 prvi objekt za koji ne znam ni kako da krenem sa opisom. Utisci posle osmatranja su jos uvek toliko jaki da se jos uvek nisu ni slegli. Dovoljno je reci da sam pogledao neshvatljivih 360 miliona godina u proslost i osmotrio najdalji i najveci objekat u poznatom Univerzumu osmotriv amaterskim teleskopima. Neverovatan osecaj. Ushicenje, poniznost pred grandioznosu Univerzuma, kao i ponos jer ovo osmatranje smatram krunom ogromnog rada i posvecenosti koje sam uneo u ovu strast.

Abell 1656 je ogromno galakticko jato u sazvezdju Coma Berenices, sacinjeno od preko 1.000 galaksija. Ono sto ga cini posebnim je udaljenost. Uz Leo Cluster, Abell 1656 je najudalje galakticko jato od Sunca a da je teleskopski osmotrivo. Sa srednjom udaljenoscu od neverovatnih 321 miliona svetlosnih godina, Coma Cluster je oko 7x udaljeniji od Virgo Clustera (koji sam po sebi nije uopste blizu nama). Medjutim, neke od galaksija unutar jata su toliko giganske da se i pored te udaljenosti vide sa Zemlje vecim amaterskim teleskopima. Cak stavise, jedna od galaksija jata NGC 4874 nalazi se na samom zacelju objekta i od nas je udaljena cak 360 miliona svetlosnih godina. Kada kazem da se bas ona jedna od najvidljivijih galaksija u jatu, milsim da je to dovoljno da se stekne utisak o njenoj enormnoj velicini.

Od preko 1.000 galaksija jata samo desetak njih sija magnitudom dovoljnom da je budu vidljive amaterskim instrumentima. Pa cak i one su u magnitudnom rasponu 12-14. Takodje, iako se jato nominalno prostire na 4º, teleskopski osmotrive galaksije sabile su se u malu regiju od 30' koja je ''bolno'' bliska zvezdi magnitude 7. Pa i pored toga, dva najsjajnija clana prkose i sjaju zvezde i 360 miliona ly udaljenosti i pokazuju se u okularu.

Jato se u velikoj vecini stoji od ostarelih elipticnih i lentikularnih galaksija. Centralnim delom jata dominiraju dve superdzinovske elipticne galaksije: NGC 4889 i NGC 4874. Te dve galaksije bice i centralni deo ovog opisa, i pre samog odeljka o opservaciji mislim da je neophodno reci nesto o njima da bi se razumelo koliko je Coma Cluster unikatno osmatranje.

  - NGC 4889 - Caldwell 35

Superdzinovka elipticna galaksija magnitude 11.4 i prividne velicine 2.9'x1.9'.

Galaksija je u okluaru izgleda izuzetno bledo i malo ali je zato u prirodi istinski dzin. Naime, ova galaksija spada u najvece i najmasivnije oblekte vidljive amaterskim teleskopima. Fizicki, galaksija sa halom meri 1.300.000 ly u precniku i kao takva je bez presedana najveci objekat koji je moguce osmotriti. Dom je 5 triliona ostarelih zvezda i kao takva je najnastanjenija galaksija u poznatom Univerzumu. Od nas je udaljena neverovatnih 308 miliona svetlosnih godina i bez premca je jedan od najdaljih objekata koji sam posmatrao. Takodje, galaksija u svom halu ima preko 15.000 globularnih jata (Mlecni Put ih ima ko 200).  U centru joj je supermasivna crna rupa 5000x veca od one u centru nase galaksije. A Mlecni Put se smatra ogromnom galaksijom.

  - NGC 4874

Elipticna galaksija magnitude 11.5 i jos manje prividne velicine od NGC 4889.

Jos jedna superdzinovka galaksija. Ako je 15.800 globularnih jata u NGC 4889 neverovatan broj, NGC 4874 ih sadrzi jos vise - cak 18.700. Galaksija je od Sunca udaljena 360 miliona svetlosnih godina i kao takva je najudaljeniji objekat osmotriv teleskopom. Ima sve atribute velicine i grandioznosti kao i prethodna meta.

Lociranje: Jato se nalazi tik uz zvezdu  SAO 72595 magnitude 7.5. Stoga se lociranje jata svidi na lociranje te zveze.

- U trazilac se nacilja zvezda Beta (𝞫) Coma Berenices u glavnom asterizmu sazezdja. Zvezda cini teme pravog ugla pravouglog trougla koji formira glavni asterizam.
- Odmah uz Beta Com primetice se zvezda 41 com. Zvezda se ne moze promasiti jer ce se u traziocu isticati kao najsjajnija zvezda u vidnom polju, sem same Bete. Ugrubo pratimo pravac Beta-41, ali malo iznad 41 Com, i posle samo 3º stici cemo do formacije svetlijih zvezda u obliku tupouglog trougla. Donje teme osnovice tog trougla je nasa meta - zvezda SAO 72595.
- Nacentriramo zvezdu u trazilac, pogledamo kroz okular i jato ce se nalaziti tik severno od zvezde, sa dve najsjajnije galaksije na samo 7' udaljenosti od nje.

Opservacija: Posmatranje jata je brutalno tesko. Jato je toliko blisko zvezdi magnitude 7 da ce biti jako tesko izbaciti je iz vidnog polja. Stoga nije lose povecati uvcecanje ali opet ne toliko da se prigusi sjaj ionako prebledih galaksija. Takodje, za osmatranje jata periferni vid je obaveza. Samo jedna galaksija jata je dovoljno svetla da se jedva vidi direkrno, ostale uskacu i iskacu iz pogleda sa smenom direktog i perifernog vida.

Pri posmatranju perifernim vidom dve galaksije dominantno iskcau kao najsvetlije u jatu. Prva je NGC 4874 magnitude 11.5, manja od dva superdzina u centru jata. Ona se nalazi jako blizu SAO 82595, i to tacno na produzetku linije koja tu zvezdu spaja sa jos jednom zvezdom ispod sebe - SAO 82596. Samo 7' zapadno od nje nalazi se najsjajnija galaksija jata NGC 4889, magnitude 11.4. Ja cu ovu galaksiju u daljem nastavku nazivati Caldwell 35, ne bi li nekako vise istakao o kojoj galaksiji je rec. Medjutim iako galaksije sijaju skoro istom magnitudom povrsinski sjaj im se poprilicno razlikuje. Caldwell 35 deluje vece i sjajnije i pogled na nju je stabilan. To znaci da kada se promeni pogled iz perifernog u direktni njeni obrisi se zadrzavaju u okularu, dok se NGC 4874 izgubi iz pogleda. Obe galaksije deluju kruzno i naravno bez ikakvih detalja. Bez detalja su ne samo zato sto su elipticne vec i zbog enormne udaljenosti na kojoj se nalaze. Pokazuju se kao blede okrugle pufne zasijanja okruzujuceg neba. To znaci da galaksije ne svetle klasicnim sjajem koje daje sredisnja regija vec se vide kao delici neba uniformno svetlije nijanse od okruzujuce pozadine. I pored toga, galaksije se prikazuju jasno i nepogresivo. Caldwell 35 deluje cak i ovalno sa duzom osom usmerenom od istoka ka zapadu. Galaksije su izuzetno male i blede. Manja od dve ima ugrubo kruznu formu i javlja se isuvise bledo da bih sa sigurnosu mogao da potvrdim ovalnos oblika. Veca je na vecim uvecanjima jasno ovalna ali joj je sjaj isuvise jednako bled da bi moglo da se govori o nekim prelazima sjaja od centra ka spolja.

Svetla zvezda uz galaksije jako smeta pri osmatranju. I ne samo jedna vec tri. Vec sam rekao da se jato nalazi tik uz tupougli trougao koji cine tri zvetle zvezde i na manjim uvecanjima sve tri ce stati u vidno polje. Dve cemo se lako otarasiti, ali one najblize tesko. Naime, ako je jato u centru vidnog polja tada ce se SAO 82595 nalaziti juzno od njega. To znaci da cemo morati galaksije da pomerimo na dole da bi izbacili zvezdu iz polja. To ce galaksije staiti na dno okulara, ne bas najbolju poziciju za koriscenje neophodnoe tehnike perifernog vida. Stoga, ovo posmatranje zahteva puno strljenja.

Sto se tice same vidljivost dve najvece galaksije, NGC 4874 je toliko blizu zvezde da je vidljiva samo perifernim vidom. Uskace i iskace iz pogleda ako je gledamo losim ili nekonstantnim perifernim poogledom. Sa druge strane Caldwell 35 je stabilniji i konstantniji pogled. Sto se tice uvecanja, galaksije sam posmatrao na svim mogucim uvecanjima, od 106x do 320x. Veca uvecanja uklanjaju zvezdu ali zato previse ublede galaksije, do poente da se NGC 4874 jedva nazire cak i perifernim vidom. Takodje, galaksije testiraju stabilnost i kvalitet naseg perifernog pogleda, sto ce se najbolje videti u nekonstantnosti prikaza NGC 4787 kada god ''isfuserimo'' pogled.

Sto se tice ostalih galaksija u jatu, iskreno ni u sta nisam siguran. Gotovo sam siguran da sam osmotrio spiralnu galaksiju NGC 4921 magnitude 12.5. Ne mogu da potvrdim ovo opazanje jer je deo jata u kome se ta galaksija nalazi pun bledih zvezdica, a preblede mrljice naizmenicno uskacu i iskacu iz pogleda. Pretpostavljam da su bar dve od tih mrljica NGC 7921 i NGC 4991, ali su te galaksije toliko sicusne i blede da nisam u stanju da pozitivno izvrsim identifikaciju vidjenih objekata. Za to je potrebna podosta veca aparatura od moje. Ko je posmatrao galaksiju M87 i opazio njenog pratioca NGC 4886 B zna kako ponekad premale galaksije magnitude 13 mogu da izgledaju kao zvezde iste magnitude. Stoga cu reci da sam od celog jata video samo dve najvece galakasije jer ostale objekte ne mogu sa sigurnoscu da identifikujem.

Na kraju bih rekao nesto o osmatrannju dalekih galaktickih jata. Cilj njihovog osmatranja nije videti detalje pojedinacnih galaksija - cilj je upste videti ih. Bez svesti o tome sta gledamo tesko je ceniti ovaj unikatan pogled. Gledanje preko 300 miliona godina u proslost i opazanje najvece amaterima vidljive galaksije u poznatom Univerzumu je sam za sebe neopsiv dozivljaj. Posmatranje Coma Clustera neodvojivo je od poznavanja prirode objekta koji posmatramo. Ja sam jos pod utiskom i mislim da moja borba sa Coma Clusterom tek pocinje, dok se ne ogole i ostali bledi daleki svetlovi vidljivi unutar ovog cuda na nebu.

Takodje, nemojte podleci raznim tekstovim po internet stranicama astronomskih magazina koji govore o tome kako je jato osmotrivo samo sa teleskopima XY'', pod savrseno mracnim nebom i perfektnim atmosferskim uslovima. Dve najvece galaksije jata su itekako osmotrive u aparaturi 305mm sa nasih Bortle 4 lokacija. Ja sam ih osmotrio u noci bez mesicine, na prigradsko-ruralnom nebu sa prosecnim seeingom, ali u natprosecno mracnoj noci sa mracne lokacije i sa potpunom adaptacijom na mrak.


Mapa lokacije: 
Abell 1656 - Coma Galaxy Cluster:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53641618395/in/dateposted-public/

305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

April 15, 2024, 01:18:11 pm #133 Last Edit: April 15, 2024, 01:58:31 pm by PavleR
Galaksije u sazvezdju Coma Berenices - zapadna granica Virgo Cluster-a:

M 98 (spiralna galaksija)
M 99 - St. Catherine's Wheel (spiralna galaksija)
NGC 4298 i NGC 4302 (blizak par spiralnih galaksija)



U danasnjem postu bavicu se galaksijama koje predstavljau zapadni kraj Virgo Cluster-a. U jednom od prethodnih postova opisao sam ulaz u Cluster sa severa - galaksije M85 i M100. Od njih, Virgo Cluster se skoro iskljucivo siri na istok. Medjitim, samo oko 2º jugozapadno od M85 i M100 nalaze se galaksije koje predstavljaju zapadnu granicu jata, a tri nalepse medju njema su tema danasnjeg izvestaja. Ako je sever jata centriran oko zvezde 11 Comae Berenices, moze se reci da je zapadno sidriste Cluster-a zvezda 6 Comae Berenices. Upravo ta zvezda bice polazna tacka za pronalazenje sve tri danasnje mete.

Lociranje: U prethodnom postu opisao sam kako doci do galaksije M100. Ugrubo jugozapadno od nje u traziocu ce se istaci lanac od tri sjajne zvezde - najzapadnija i najsvetlija od njih je nasa zvezda lokator - 6 Coma Berenices magnitude 5.

Pre nego sto krenem na opis pojedinacnih meta hteo bih da istaknem da je najlaksij nacin lociranja pojedinacnih galaksija u Virgo Cluster-u organizovan star-hopp od galaksije do galaksije. Cak i ako nam treba neka galaksija u samom centru Cluster-a, najbolje je krenuti od jednog kraja jata. Ko se bavio Virgo Clusterom zna koliko je guzva unutra i da ako cak i uspemo direkrno da se dogegamo do mesta neke od centralnih galaksija jata tesko da cemo znati koja je koja jer ce vidno polje okulara biti prepljavljeno vise ili manje svetlim mrljama. Blago receno - u sredistu jata je haos. Stoga je najbolje skakutati od krajnjih galaksija do centralnih i voditi racuna da u svakom tenutku znamo kod kog objekta se nalazimo.


M 98

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 10.2 i prividne velicine 9.8'x2.8'.

M 98 jedan je od najbledjih objekata u Messier katalogu. Ova galaksija ima srece sto je na nasu liniju pogleda okrenuta u edge-on orijentaciji koja koncentrise sjaj galaksije na jako malu povrsinu. To drasticno povecacva kontrast objetka, ali u slucaju M98 ne pomaze da objekat pokaze neke katakteristike koje bi se mogle nazvati detaljima. Svaka cast Messier-u sto je uspeo da sa svojim teleskopom uoci ovu bledu i bezlicnu galaksiju.

Iako nama deluje bledo i neugledno, ova galaksija je dom ogromnom broju zvezda. Cak trillion zvezda obitava unutar granica ovog objekta, sto M 98 cini jednom od ''najnastanjenijih'' galaksija na nocnom nebu.

Lociranje: Nalazi se ja jugozapadne strane zvezde 6 Comae Berenices i od nje je udaljena samo 38'. Najbolje je naci je okularski. Nacentriramo 6 Com u trazilac, pogledamo je kroz okular malog uvecanja, pomerimo zvezdu tek malo na zapad i u sa severoistoka ce u vidno polje uci bled i izduzen sjaj M98.

Opservacija: Ova galaksija jedan je od najbezlicnijih posmatranja Messier objekata. Sav trud oko nje, vreme i tehnike posmatranja obicno se na kraju svedu na isti utisak kao i sa samog pocetka osmatranja - izrazito izduzena galaksija, vretenaste strukture, sa jasno uocljivim jezgrom. I to je manje-vise to.

Objekat je izuzetno bled i zbog toga nepovoljno reaguje na povecanje uvecanja. Stoga svaki pokusaj izvlacenja detalja iz galaksije biva osudjen na propast zbog znatnog smanjenog sjaja galaksije pri prelasku na veca uvecanja. U sustini, rec je o jako izduzenoj galaksiji, po mojoj proceni 4x duzoj nego sto je siroka. U noci kada sam pravio detaljan izvestaj o ovom objektu meni se pokazala sa duzom osom usmerenom od 8h ka 2h. Galaksiju karakterise jasno izrazeno i malo jezgo, ali centralni nukleus jezgra nisam uspeo da osmotrim, a pitanje je i da li je on uopste vizuelno osmotriv.  Jezgro je jako malo u odnosu na ostatak galaksije ali je jasno izrazeno kao lopta u sredistu vretena. Povrsinski sjaj galaksije je mali i ona ne pokazuje varijacije u sjaju preko svog lica. Medjitim, da ne bude da je galaksija bez detalja, taj sjaj preko posvrsine galaksije je razlicit na dva kraja objekta. Sjaj dela galaksije levo od jezgra je za nijansu veci nego kod desnog, a sam levi deo deluje za nijansu deblje od desnog.

Najbolji kontrast pri osmatranju ostvario sam uvecanjima od 106x i 137x. Zbog svog bledog sjaja i sasvim fine velicine galaksija zahteva malo vecu izlaznu pupilu, pa sam je posmatrao na manjim uvecanjim od uobicajenih.


M 99 - St. Catherine's Wheel

Spiralna galaksija u sazvezdju Coma Berenices, magnitude 9.9 i prividne velicine 5.4'x4.7'.

E, ovo je sasvim druga prica od M98. I  po sjaju, a pre svega u detaljima. M 99 je jos jedna grand-design galaksija okrenuta ka nama u face-on orijentaciji - znaci jos jedna od galaksija tipa: ''imam puno da ti pokazem al moras mnogo da se potrudis''. Medjutim, za razliku od grand-design gaklaksije M 100 kod koje su se spiralne ruke ''meskoljile'' usadjene u halo, M 99 ima jednu veliku spiralnu ruku koja je potpuno odvojena od tela galaksije i stoga je uocavanje spiralne strukture u njoj lakse i uzbudljivije. Ono sto je za tu spiralnu ruku karakteristicno je da je puna H II regija, sto joj povecava sjaj i pomaze da se istakne u odnosu na ostatak galaksije.

Iako u okularu deluje neuporedivo raskosnije od M 98, M99 je puko ''predgradje'' u odnosu na prethodnu metu. U njoj je svoj dom naslo ''samo'' 150 milijardi zvezda, sto je vise nego 6x manje u odnosu na ''velegrad'' M 98.

Lociranje: Nalazi se sa suprotne zvezde 6 Coma Berenices od M 98 i od zvezde je udaljena 50'. U trazilac nacentriramo 6 Com i pogledamo kroz okular malog uvecanja. Pomerimo 6 Com na istocni kraj vidnog polja i u pogled ce nepogresivo uci sjaj galaksije M99.

Opservacija: Prvo sto ce se uociti je da galaksija ima dve svetle zvezde pored sebe, jednu jugozapadno a drugu istocno. Zvezde sijaju magntudama 6.5 i 8, dakle poprilicno sjajno. Galaksija sa njima gradi tupougli trougao, sa galaksijom u temenu trougla. Zvezde su od galaksije udaljene oko 10' i 15', sto znaci da ce na vecim uvecanjima biti moguce izbaciti ih iz vidnog polja ako nam smetaju. Mani su licno smetale ali, smetale ili ne, zvezde i galaksija cine formaciju ugodnu za oci.

Galaksija dobro reaguje na duzinu posmatranja - sto se duze gleda to bolje izgleda. Galaksija deluje srednje svetlo ali se jasno uocava i istice. U pocetku dominantan prikaz bice svetla ovalna izmaglica sa relativno malim i srednje svetlim jezgrom, i malo ''cudnom'' i prosirenom severnom stranom. Jezgro je velicine oko cetvrtine precnika galaksije, jasno je istice ali nije ni pribliznog sjaja koji bi dominantno nadsijao ostatak objekta. Jezgro je uniformnog sjaja i bez centralne kondenzacije u vidu tackastog nukeusa. Ono sto mi je bio dominantan utisak kod jezgra je njegov amorfan oblik. Nisam uspeo da mu dam nikakvu geometrijsku interpretaciju, delovalo mi je kao nekakva ''ameba''. Na mestu granice izmezdju jezgra i hala sjaj galaksije naglo ubledi, bez postepenog smanjnja sjaja kao kod mnogih galaksija.

Medjutim, posle malo duzeg sedenja za okularom i koriscenja perifernog vida glavna karakteristika galaksije dolazi do izrazaja i lakse nego sto sam ovekivao. U pitanju je velika i debela spiralna ruka jasno odvojena od glavnog tela galaksije. Ruka polazi iz zapadnog dela galaksije i odmah po izlasku iz jezgra pocinje obrtanje oko tela galaksije suprotno od smera kazalje na satu. Pri tome pravi luk od nekih 150⁰. Dakle, odmah pri izlasku iz zapadne strane jezgra ruka skrece na sever, uvija se oko galaksije po celoj severnoj strani i zavrsava sa istocne strane objekta. Ruka je poprilino ''debela'' i u pocetku se vidi kao zadebljanje hala galaksije na njegovoj severnoj strani. Tada dolazi do izrazajaj strpljenje i vestina osmatranja. Samo zadebljanje je lako uociti ali jasno izdvojiti spiralnu ruku je malo duzi i zamorniji proces. Malo sam kombinovao uvecanja dok nisam dosao do najboljeg kontrasta koji je kod mene dalo uvecanje od 137x. Na tom uvecanju jasno sam prvi put uspeo da izdvojim spiralnu ruku od ostatka objekta. Sama ruka je neujednacene sirine, gde je po izlasku iz jezgra tanka da bi se posle nekih predjenih 90º naglo prosirila i nastavila da se postepeno siri do samog kraja. Ruka deluje difuzno i nema nikakve jasne granice, sto je i normalno za objekte koji se osmatraju perifernim vidom. Sama galaksija pri krajevima deluje mekano i bez ostrine, sa pamucastim ivicama.

Ovaj opis rezultat je najboljeg osmatranja ovog objekta kojeg sam izvsio - a bilo ih je mnogo. Osmatranje spiralne strukture jako pati od losih vremenskih uslova, loseg seeinga i prisustva bilo kavih slojeva oblacnosti. Galaksiju sam posmatrao vise puta i pogled se drasticno razlikovao - mozda i najvise od svih galaksija unutar Virgo Clustera (samo mozda M61 moze da toliko pokaze i toliko sakrije u zavisnosti od uslova posmatranja). M 99 sam ponovo posmatrao pre desetak noci pa ponovo pre dve noci i pogled je bio razocaravajuc. Jedne noci los seeing a druge jedva prisutna tanka oblacnost. Pri takvim uslovima ne da se spirala nije videla nego je i sama galaksija delovala bledo, malo i neugledno.

Na kraju, kada se osmatranje u celosti zavrsi, menja se i percepcija oblika galaksije. Naime, prisustvo siroke i izmestene spiralne ruke menja pocetni utisak o ovalnosti objekta u neki amorfan, nesimeticni oblik. Na kraju mi je cak i jezgro delovalo izmesteno iz centra objekta jer je ulazak spirale u pogled poprilicno prosirio galaksiju sa svoje severne strane.

M99 smatram za jedno izuzetno posmatranje. Razlog za to nije ni sjaj ni velicina objekta vec relativna lakoca sa kojom sam uspeo da uocim severnu spiralnu ruku. Kad kazem lako ne mislim i brzo. Medjutim, sad kada pogledam audio snimak koji sam napravio prilikom posmatranja vide sam da mi je trebalo 8 minuta za okularom da jasno razvojim spiralu, sto je za ogromnu vecinu galaksija smesno malo vreme. Sto se tice uvecanja, ona za ovaj objekat ne smeju biti prevelika. Galaksija ima pristojnu magnitudu ali u praksi sija osrednjim sjajem. Ako se ide na uvecanja +200x gubitak sjaja ostaje prevelika zrtva za dobitak na kontrastu. Ja sam se igrao sa uvecanjima dok nisam nasao najbolju kombinaciju gubitka sjaja i povecanja kontrasta a to je bilo 137x. I uvecanju 176x pogled je bio sasvim dobar, ali nista ispod 137x i iznad 176x nije dalo dobre rezultate.


NGC 4298 i NGC 4302

Blizak par spiralnih galaksija, magnitude oko 12.5.

Sto se tice magnituda ovih objekata u izvorima sam nailazio na podatke koji se znatno razlikuju, od 11.3 do 13.5. Neki najcesci podatak je da obe galaksije sijajau magnitudom oko 12.5, mada sam za NGC 4302 nailazio i 13.6. Iz prackicnog posmatranja mogu da ''tvrdim'' da podaci koje daje Stellarium o magnitudama oko 11.3 i 11.6 verovatno nisu tacni jer se galaksije jedva vide cak i perifernim vidom.

Ono sto je ''egzoticno'' kod ovih galaksija je njihova bliskost. Kad kazem bliskost mislim na bas bliskost - sa jezgrima na rastojanju od samo 2.5' galaksije se skoro dodiruju. Takodje, razlicitost oblika dodatno ddodaje na zanimljivost opservacije: NGC 4298 je klasicna edge-on galaksija i sa prividnim dimenzijama 3.3'x1.2' veca je galaksija para. NGC 4302 je mnogo manje iskosena i pokazuje se ovalno. Sa prividnim dimenzijama 2.8'x0.8' predstavlja manji galaksiju u paru. Naravno, ovo su nominalne kataloske vrednosti velicine - u okularu svi objekti, pa i ova dva, deluju daleko manje.

Smatra se da ove dve galaksije fizicki intereaguju. I fizicko rastojanje izmedju njih je malo (svega 36.000 ly), a na astrofotografijama se vidi kako je veca galaksija izoblicila manju u asimetricni oblik.

Lociranje: Nalazi se samo 40' severoistocno od M99 i najbolje je naci ih okularski. Pogledamo M99 okularem malog uvecanja, stavimo je na severoistocni kraj vidnog polja u sa jugozapadne strane u pogled ce uci podrucje u kome se nalaze galaksije. Sami objekti uocice se perifernim vidom.

Opservacija: Ovaj galakticki par je izuzetno tesko osmatranje, Samo uocavanje galaksije izvrsio sam perifernim vidom. Medjutim, kvalitet osmatranja je bio jako los. Pogled na objekte je nestabilan, galaksije cas iskacu cas uskacu u pogled perifernog vida i nikako nisam uspeo da stabilizujem ''sliku''. Ne znam zasto je to tako, uspevao sam ranije da stabilizujem i galaksije magnitude 13, ali ove dve nikako. Da li je zbog niskog polozaja na nebu i prisustva turbulencija atmosfere ili losem kvalitetu mog perifernog pogleda ne znam. Uglavnom, galaksije se pojavljuju i gube u pogledu, i to veoma bledo i  na granici vidljivosti.

U intervalima dobre slike pogled zaista jeste lep. Ne zbog sjaja i velicine objekata, vec zbog bliskosti i oblika. Sa desne strane se vidi se jedna veca izduzena bleda fleka sa usmerenjem od 7h ka 1h - NGC 4298. Levo od nje, otprilike i nivou sredine vece galaksije, javlja se mala okrugla flekica - NGC 4302. Galaksije ne sijaju sjajem izazvanim svetloscu jezgra, vec kao uniformno zasvetljanje u odnosu na okruzujuce nebo. Nikakvi detalji, pa cak ni srediste galaksije, nisu se dali primetiti. Galaksije se nalaze na izuzetno bliskom rastojanju, i imao sam osecaj da kada bi uspeo da galaksije vidim u boljem pogledu da bi se mozda i dodirivale.


Mapa lociranja:  https://www.flickr.com/photos/199809755@N05/53655565553/in/dateposted-public/
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Astro_fun_times

SkyWatcher Quattro 150P
SkyWatcher HEQ5 Pro
ZWO ASI533MC Pro; Canon 600D (astromod); ASI120MM guidecam
Optolong L-eXtreme; Svbony UV/IR; Askar D2