• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

PavleR - Posmatranja DSO i binarnih sistema

Started by PavleR, August 16, 2023, 03:17:39 am

Previous topic - Next topic

0 Members and 2 Guests are viewing this topic.

PavleR

August 16, 2023, 03:17:39 am Last Edit: August 16, 2023, 03:53:17 am by PavleR
Pozdrav svima.

Na savet mog astro-kolege i prijatelja Dejana (Spajdej na forumu) sve postove sa izvestajima koje sam dosad napisao, kao i buduce, ubacicu u jednu temu. Sve to da bi se sprecilo da se u jednom trenutku ,,izgube'' i da bi bili lako dostupni svima koji zele da ih procitaju. Ako neko ima bolju ideju kako da se jos preglednije obradi ova tema neka me kontaktira ili ovde napise svoj predlog.

Kao sto sam i ranije napisao, vodim detaljan dvenik svojih posmatranja i ovo su izvodi iz tog dnevnika obradjeni za forumsku upotrebu. Svi objekti su locirani star-hoppingom, bez upotrebe mehanizacije i bez softvera koji se kace blizu trazioca. Trazilac je 9x50 sa prizmom, tako da slika u traziocu nije obrnuta. Star-hoppove sam davao veoma detaljno i znam da ce koristiti svima koji koriste taj metod lokacije. Ujedino, to je i najtezi deo opisa za napisati u ovim izvestajima. Posmatranja vrsim teleskopom 305/1500 Flex-Dpbson Sky Watcher. Spisak okulara dat je u potpisu.

Hvala svima koji ove postove citaju. Nadam se da ce nekome pomoci, znam da su mene ovakvi tekstovi digli na jedan visi nivo posmatracke astronomije. Trudicu se da koliko-toliko redovno obradim pojedine mete za ovaj forum, koliko mi to vreme dozvoli a i cisto nebo. Objekati u izvestajima su obradjivani maksimum dve nedelje posle posmatranja.

Molim admine da izbrisu ranije pojedinacne postove. Veliko hvala.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

Binarni sistemi:

- Alpha (𝞪) Herculis - Rasalgethi
- 95 Herculis
- Poniatowski's Bull i 70 Ophiuchi
- Nu (𝞶) Draconis (Kuma)
- Mu (𝞵) Draconis (Alrakis)
- Epsilon (𝞮) Draconis (Tyl)
- Psi1 (𝟁1) Draconis (Dziban)


Pozdrav svima.

Kako su u pred nama dani kada je Mesec izmedju prve i trece cetvrtine, samim time  su  uslovi za posmatranje dubokih DSO nepovoljni. Medjutim, postoje nebeska tela na cije posmatranje mesecina ne utice, a to su planete, duple zvezde i svetlija otvorena jata. Sjaj zvezda se pri posmatranju teleskopom probija kroz svetlosno zagadjenje mesecinom pa stoga itekako ima mnogo toga da se posmatra dok cekamo noci posle trece cetvrtine Meseca.

Sinoc je nebo bilo kristalno cisto i pored vioke vlaznosti vazduha, pa sam nesto posle ponoci iznemo teleskop i posmatrao 7 binarnih sistema. Nadam se da ce ovaj mali izvestaj biti zanimljiv clanovima formula, pogotovo sto je posmatranje bimarnih sistema pomalo zapostavljena kategorija. Za lociranje nebeskih tela ne koristim ''mehanizaciju'' vec star-hopping.

Alpha (𝞪) Herculis - Rasalgethi

Visestruki je zvezdani sistem. Teleskopom se moze razdvojiti na dve komponente, komponentu A spektralne klase M5 magnitude 3.5 i komponentu B klase G5 magnitude 5.4. Separacije je 4.6''. Glavna komponenta je blistavi crveni superdzin sto pravi zaniljivu percepciju boja na vecim uvecanjima.

Lociranje: Iako je jedna od sjajnijih zvezda u sazvezdju, nalazi se daleko od glavnog asterizma sazvezdja poznatog pod nazivom ''Keystone''. U stvari, mnogo ga je lakse naci ako se krene od zvezde Alpha (𝞪) Ophiuchi (Rasalhague) magnitude 2.07, najsjajnije zvezde u sazvezdju Ophiuchus. Rasalgethi se nalazi oko 5º zapadno od nje i moze se direktno naciljati traziocem.

Observacija: Na manjim uvecanjima ovaj par se prikazuje kao crveno-narandzasti primar sa malim bledim pratiocem zute boje. Medutim kada se uvecanje poveca, sekundar pocinje da poprima zelenkastu boju. To je stoga sto binarni parovi imaju osobinu da crveni primar ''gura'' svog pratioca ka zelenoj a zuti primar ka plavoj boji. Par sam posmatrao na 4 uvecanja 62x-176x i posvetio sam mu vremena. Primar sija sjajno i poprilicno gusi malog pratioca na malim uvecanjima. Na vecim uvecanjima i strpljivim posmatranjem neznatna promena boje sekundara postaje ocigledna.

95 Herculis

Jedna od najlepsih letnjih dvostrukih zvezda, ako ne i jedna od najlepsih na celom nocnom nebu. Varijabilna, dupla dzinovska zvezda, primara spektralnog tipa A5III i sekundara G8 tipa. Komponente su magnitude 4.9 i 5.1, separacija je 6.4''.  Zanimljiva je i po tome sto se observacija boja razlikuje od posmatraca do posmatraca.

Lociranje: Poprilicno je teska za pronaci i ne vidi se golim okom sa moje lokacije. Ja koristim svoje metode pronalazenja matematickih oblika na nebu. Locira se zvezda Mu (𝞵) Herculis i kroz trazilac ce se videti dve zvezde sa kojima Mu gradi jednakokraki trougao, sa Mu kao temenom. Kada se produzi visina iz Mu na osnovicu prva stvar koja se vidi u traziocu je oblik trapeza, gde je 95 Herculis jedno od temena krace osnovice. Znam da zvuci komplikovano ali na ovaj nacin ja uspem da je nadjem za oko 20 sekundi.

Observacija:  Boje se razlikuju od posmatraca do posmatraca, neko vidi zelenu i crvenu a neko belu i crvenu. Moja iskustva su veoma cudna. Par sam posmatrao na svim uvecanjima kojma raspolazem i moje iskustvo je da se boje menjaju sa povecanjem uvecanja. Na malim uvecanjima moje oko ne primecuje toliku koloricnu razliku., Ali na vecim uvecanjima i duzim posmatranjem kontrast postaje sve jaci. Na kraju, posle nekih 15-tak minuta posmatranja par sam video kao zuckasto-crven.
Par je vrlo slicnih magnituda na perfektnoj sepaeraciji sto ga cini idealnim za mala uvecanja. Ali ako hocete da se igrate menjajte uvecanja da bi se videlo da li se menja i percepcija boja.
 
Poniatowski's Bull i 70 Ophiuchi

Poniatowski's Bull je asterizam u sazvezdju Ophiuchus precnika oko 4º. Najsjajnije zvezde ukljucuju 66, 67, 68, 70 i 73 Ophiuchi i formiraju V oblik, slican Hejadama u sazvezdju Taurus.

Lociranje: Lako se vidi kroz trazilac. Centar grupe nalazi se oko 5º zapadno od zvezde Cebalrai (𝞫 Ophiuchi) magnitude 2.7, koja je lako vidljiva golim okom. Centriramo zvezdu u trazilac i pomerimo se malo istocno. Odmah ce biti vidljiv asterizam o obliku slova V.

Observacija: zbog svoje velicine asterizam kao celinu je bolje posmatrati traziocem ili dvogledom. Medjutim, ono sto teleskopski pogled pruza je bogato zvezdano polje u kome se asterizam nalazi. Srednja zvezda u istocnom kraku slova V je 70 Ophiuchi, zanimljiva zvezda ne samo zato sto je binarni sistem vec i zato sto anomalija u binarnoj orbiti ne iskljucuje mogucnost da oko zvezde kruze jedna ili vise planeta. Primar je zuto-narandzasti patuljak glavne sekvence spektralne klase K0, dok je sekundar narandzasti patuljak spektralnog tipa K4. Magnitude para su 4.13 i 6.07, na separaciji od 3.6''. Par sam najkvalitetnije posmatrao na uvecanjiima 136x i 176x zbog relativno male separacije i velike magnitudne razlike. Meni licno, par nije ostavio bog zna kakav utisak, mozda zbog toga sto sam isto vece posmatrao neke mnogo zanimljivije parove.

Nu (𝞶) Draconis (Kuma)

Dvostruka zvezda u sazvezdju Draco, najslabija po sjaju zvezda u ''glavi'' Zmaja. Dve skoro identicne zvezde, i po sjaju i po boji. Obe su magnitude oko 4.9 spektralnog tipa A i nalaze se na izdasnoj separacjiji od 62''.

Lociranje: Veoma laka zvezda za lociranje, najbledja i najjuznija zvezda u glavi Zmaja. Ja sam je video golim okom i direktno naciljao traziocem. Ako zvezdu ne vidite golim okom onda naciljajte najsjajniju zvezdu u glavi - Eltanin (Gamma Draconis). I malo tu zastanite. Ovaj narandzsti dzin i najsjajnija zvezda u sazvezdju je nesto najlepse od zvezda sto sam ikada posmatrao. Zvezda u teleskopu deluje neverovatno koloricno i ostro. Vracam joj se svako posmatranje. Kada jedanput nacentriramo Eltanin lako ce se kroz trazilac uociti cetvorougaoni oblik glave Zmaja. Nu Draconis je najjuznija zvezda glave, oko 5º juzno od Eltanina.

Observacija: cisto bele jednake zvezde na velikoj separaciji. Posmatrati na najmanjem mogucem uvecanju. Deluju kao klonovi jedna drudge. Iako na tolikoj separaciji deluje da su zvezde opticki dvostruki sistem, one to nisu. Zvezde su gravitaciono vezane, a kada se njihova angularna separacija od 62'' prevede i AU dobije se stvarna separacija od zapanjujucih 1900 AU (23x vece od orbite Plutona). Na toj separaciji zvezdama treba nepojmljivih 44000 godina za izvrse jednu orbitu oko zajednickog centra mase. Kada se par posmatra sa znanjem tih podataka, observacija poprima potpuno drugacji oblik.

Sledeca dva para su klasican primer kako se dva binarna sistema na istoj separaciji potpuno drugacije posmatraju u zavisnosti od magnitudne razlike primara i sekundara.

Mu (𝞵) Draconis (Alrakis)

Visestruki zvezdani sistem koji se sastoji od kroz teleskop vidjivih primara A i sekundara B, koji je ponovo spektroskopski binarni sistem. Obe komponenete su magnitude 5.5, separacija 2.7'' i spektralnih klasa F.

Lociranje: Ne nalazi se u glavnom asterizmu sazvezdja Draco i u neposrednoj blizini nema sjajne zvezde, pa je pronalazenje za nijansu teze ali opet brzo izvodljivo. Kroz trazilac se lociraju dve zvezde u glavi Zmaja: Rastaban (Beta Draconis) magnitude 2.75 i ranije pomenuti Nu Draconis. Produzi se simetrala duzi koja spaja te dve zvezde u pravu sazvezdja Herculis i u trazilac ce uci zvezda koja sa dve pomenute gradi priblizno jednakokraki trougao. Postoji i drugi nacin, a to je da se prati lanac od tri zvezde koje polaze od Rastabana ali ja veceras te tri zvezde nisam video kroz trazilac.

Observacija:  Meni najlepsi par veceri. Iako je separacija veoma mala, zbog jednakih magnituda para najbolje posmatranje sam izvrsio na uvecanjau 107x. Na tom uvecanju zvezde se skoro dodiruju. Par se moze komforno razluciti na vecim uvecanjima ali pogled nece biti bolji. Naime, ako je par na maloj separaciji ali su zvezde priblizno istih magnitude, bolji je pogled kroz manja uvecanja zbog efekta ''dodirivanja'' zvezda. Ako je magnitudna razlika para velika, primar gusi sekundar i mora se ici na sto veca uvecanja. Pogled je zaista prelep. Nema koloricne razlike, zvezde su identicne ali bas zbog te jednakosti u svemu i maloj separaciji ovo je poslastica za posmatranje. Podseca na mnogo kompaktniju verziju Nu Draconis.

Epsilon (𝞮) Draconis (Tyl)

Dvostruki zvezdani sistem nejednakih komponenti. Primar je zuti dzin spektralne klase G8III magnitude 4, dok je sekundar dzin spektralne klase F5, magnitude 7. Separacija je 3.2''.

Lociranje: zvezda je deo glavnog asterizma sazvezdja i iako je jedna od najbledjih u asterizmu video sam je golim okom i direktno naciljao traziocem. Ako su uslovi posmatranja losi, zvezda se mozda nece videti pa se lako moze naciljati kao pocetna zvezda u ''vratu Zmaja''.

Observacija: Potpuna suprotnost od Mu Draconis. Skoro identicna mala separacija ali je magnitudna razlika toliko velika da na uvecanju na kom sam imao najbolji pogled na Mu Epsilon nisam mogao ni da razlucim. Iako bi sistem trebalo da moze da se razluci na 100x ja nisam uspeo da jasno vidim sekundar na tom uvecanju. Sistem sam razdvojio tek na uvecanju 136x a posmatrao sam ga na uvecanju od 176x. Naime, magnitudna razlika je toliko velika da primar potpuno nadsjajava pratioca te se pratilac vidi sicusno.  Primar sam video naranzasto-zut a sekundar je toliko mali da ne mogu da kazem koje je boje. Na velikom uvecanju pogled je prelep. Sjajni primar i mali bledi sekundar. Medjutim primar ne guta sekundar kao kod Rasalgheti-ja koje je bas ''pojeo sekundar''. Ovde je primar manje magnitude i ima manje rasipanje svetlosti oko sebe pa sekundar vise dolazi do izrazaja. To je onaj efekat kada sjajnu zvezdu gledamo na velikom uvecanju pa deluje vise pufnasto nego ostro.

Psi1 (𝟁1) Draconis (Dziban)

Primar 𝟁1 Draconis A je F zvezda glavne sekvence nijanse limuna magnitude 4.6 dok je sekundar 𝟁1 Draconis B sub-dzin F tipa, magnitude 6. Separacija je 30''.

Lociranje: Zvezda nije deo glavnog asterizma sazvezdja. Ja sam je video golim okom ali je nisam direktno naciljao. Najpametnije je krenuti od zvezde Chi (𝟀) Draconis - Alahakan magnitude 3.5 koja se nalazi na mestu gde vrat Zmaja prelazi u telo. Ispod nje ce se u traziocu videti dve zvezde: bliza je 𝟁2 draconis a dalja je 𝟁1 Draconis. 𝟁2 Draconis nisam video gollim okom ali 𝟁1 jesam. U traziocu ce se 𝟁2 pokazati pa treba voditi racuna da se zvezde ne pomesaju.

Observacija: separacija je velika pa nije potrebno veliko uvecanje - 62x je sasvim u redu. Primar je za magnitudu sjajniji od sekundara sto se naravno kroz okular vidi. Ja sam zvezde video belo. Zvezdano polje u kome se par nalazi je lepo, ali nazalost moj okular od 24mm sa prividnim vidnom poljen od 68º na F5 teleskopu savije vidno polje pri njegovom kraju pa je uzivanje u zvezdanom polju bilo za nijansu narusero time.

Nebo je puno binarnih sistema i optickih duplih zvezda koje su posmatracki dragulji isto kao i DSO, Ovo je samo sedam koje sam gledao sinoc, medju njima nema nekih letnjih klasika poput Gamma Delphini, Delta Lyrae, Epsilon Lyrae ili Beta Cygny (Albireo) koje sam gledao puno puta. O njima neki drugi put, ili jos bolje nacilajjte teleskope i uzivajte :).
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

August 16, 2023, 03:28:48 am #2 Last Edit: August 16, 2023, 03:40:51 am by PavleR
DSO u savzdju Hercules:

- M 92 (globularno jato)
- NGC 6229 (globularno jato)
- NGC 6210 - Turtle Nebula (planetarna maglina)


Pozdrav svima.

Docekasmo noci izmezdju trece i prve cetvrtine Meseca pogodne za posmatranje DSO. Sva sreca, na odmoru sam, i poprilicno sam iskoristio vedre noci ovog perioda i skupio nekih 15-20 sati osmatranja. Kako vodim poprilicno opsiran dnevnik svojih posmatranja, zeleo bih da njegove modifikovane delove predstavim i clanovima foruma u zelji da osmatracka astronomija dobije na zamahu kako prakticno tako i u diskusiji.

Tokom jula sam se pre svega bazirao na sazvezdjima Hercules i Ophiuchus, kao i pomalo na sazvezdjima Serpens i Sagittarius. Objakata je mnogo, treba mi dosta vremena da ih tekstualno obradim, pa cu ih predsavljati u serijama od po nekoliko.

Sto se tice dela Lociranje, lokaciju objekata vrsim star-hoppingom. Ne koristim mehanizaciju ni Telrad, i trudio sam se da poprilicno detaljno objasnim svoje star-hoppove.

U ovom postu obradicu tri objekta u sazvezdju Hercules. Naravno da bi bilo logicno da krenem sa globularnim jatom M13 ali smatram da je o tom jatu toliko toga vec receno i procitano da nema potrebe da ga obradjujem. Najgledaniji letnji objekat, meta koju je apsolutno svaki amaterski astronom vec puno puta pogledao. Mogu samo da kazem da sam u ovosezonskom posmatranju dao sabi za cilj da pronadjem famozni ''Propeler'' u jatu, ali bez uspeha. Na kraju krajeva, mogao sam i da predpostavim da ce se ta avantura lose zavrsiti, ali morao sam da probam :).

M 92

Globularno jato u sazvezdju Hercules magnitude 6.4 i prividne velicine 14'. Jedan je od Messier objekata kome posmatraci cine najvise ''nepravde''. Da se nalazi u bilo kom drugom sazvezdju jato bi bilo apsolutni posmatrarcki hit, ali posto deli sazvezdje sa cuvenim globularnim jatom M13 posmatraci ga cesto previde. Zbog toga medju amaterskim astronomima ima nadimak ''Ono drugo Hekulesovo jato''. U stvarnosti, ovo jato je skoro istovetno spektakularno kao i M13. Jedno je od najsjajnjih globulara u galaksiji i po prividnoj i po apsolutnoj magnitudi. Kada se uporedi sa M13, M92 je samo neznatno bledji ali je za ⅓ manje povrsine.

Jato je drevni clan Mlecnog Puta ali nije nastalo u njemu. Nekada je bio deo patuljaste galaksije Gaia-Enceladus (poznatoj kao Gaia Sausagre). Mleci Put ga je preuzeo kada su se dve galaksije sudarile pre 9-11 milijardi godina. Nukleus galaksije Gaia Enceladus danas zivi novi zivot kao masivno globularno jato NGC 1851 u sazvezdju Columba.

Lociranje: Jato je vidljivo u traziocu. Krene se od zvezde Pi (𝞹) Herculis magnitude 3.15 u asterizmu Keystone. Zvezda se lako prepoznaje jer su u nepostednoj blizine dve sjajne zvezde 69 Herculis i Rho (𝞺) Herculis. Pomerimo trazilac za nijansu severozapadno i u pogled ce uci dve relativno sjajne zvezde paralelne sa 69 i Rho Herculis. Produzimo tezisnu duz koja polazi iz Pi na duz koju cine te dve zvezde za jedniu njenu duzinu i u trazilac ce uci mali maglivit sjaj - M92.

Opservacija: Odmah se vidi razlika u koncentrisanosti u odnosu na M13. M92 je Shapley-Sawyer klase IV sto znaci da ima jezgro srednje bogate koncentracije. Kroz okular jato se moze podeliti da dva dela: tesko razlucivo kondenzovano jezgro i prelepi halo sacinjen od stotina lako razlucivih zvezda. Na uvecanju 107x vidi se da je jato nesto izduzeno i da je vise elipsastog oblika nego kruznog. Za detalje jata mora se ici na veca uvecanja. Na uvecanu 176x jezgro se pojavljuje veoma sjajno, koncentrisano i ogromno, okruzeno spoljasnjim halom sacinjenim od mnostva bledih zvezda. Na tom uvecanju jezgro ostaje nerazluceno i pravi prelep kontrast sa skoro porpuno razlucenim lancima zvezda koji izviru iz njega. Da bi se halo bolje razlucio korisno je koristiti periferni vid (averted vision) ili decentrirati jato u okularu i posmatrati ga sa strane. Nije neophodno ali tako halo postaje vise ''peskast''.
Kada sam napisao da je jezgro tesko razlucivo, to je stoga sto se ono da samo deliicno razluciti sa velikim aparaturama na velikom uvecanjnu. Ja sam pokusao da ga posmatram na uvecanju 321x, medjutim brzo sam odustao. Slika je izgubila ostrinu i nisam zeleo da gubim vreme na nekvalitetno osmatranje. Uvecanje 176x je sasvim zadovoljilo moje appetite.

Pre nego sto zavrsim sa ovim jatom rekao bih nesto o Shapley-Sawyer klasi koncetracije globularnih jata. To je mera koncentrisanti jata prema njegovom centru i krece se u rasponu I - XII, gde klasa I predstaclja visoku koncentraciju a klasa XII nema nikakvu koncentraciju (takva jata vise lice na otvorena nego na globularna). Recimo M13 ima klasu V sto ga cini srednje koncentrisanim jatom. Razlika izmezdju V i IV je poprlicno velika i to se mozda najbolje vidi uporedjivanjem M13 sa jos jednim cuvenim jatom - M15 u sazvezdju Pegasus koji ima klasu IV.  Oba jata su vidljiva tokom letnjih meseci pa ih uporedite. Iako je razlika u koncentrisanosti samo jedna klasa, vizuelno jata izgledaju poprilicno drugacije. Takodje vidljivo u letnjim mesecima je i jato M12 u sazvezdju Ophiuchus, klase IX. Ovo prelepo jato vise izgleda kao zgusnuto otvoreno jato u kome mozemo brojati svetle zvezde nego na loptasti globular.

NGC 6229

Globularno jato u sazvezdju Hercules magnitude 9.4 i prividne velicine 4.5'. I pored toga sto je jato malo i potpuno nerazlucivo meni je ovo jedadno od najlepsih ovosezonskih osmatranja. Ovo jato se ne gleda da bi se razlucilo, ovo jato se gleda da bi se videlo. Naime, objekat je udaljen ogromnih 90.000 ly, cetiri puta udeljenije od M13 i skoro isto toliko od M92. Jedno je od najudaljenijih globularnih jata koje se moze kvalitetno posmatrati amaterskim teleskopima. Sama cinjenica da nesto toliko udaljeno sija toliko sjajno u okularu cini posmatranje posebno opcinjujucim. Udaljenost od Sunca je veoma bitan faktor u osmatranju globularnih jata i postoji mnogo blizih jata koja se ni problizno po sjaju ne mogu meriti sa NGC 6229. S tim na umu, pri posmatranju ne moze da se ne zapita kako bi velicanstveno ovo jato izgledalo da je malo blize.

Lociranje: Posto se jato ne vidi u traziocu kljucno za njegovo pronalazenje je znanje da u okularskom pogledu jato gradi trougao sa dve zvezde: HD 151689 i HD 151651. Ove dve zvezde su kljuc za pronalazenje. Ja sam ga nasao popriicno lako i ovo je moj star-hopp: krene se od zvezde Tau (𝞽) Herculis magnitude 3.9 u kolenu Herkula; oko 4º sverno od nje skocimo na dve svetle zvezde - 52 Herculis i duplu zvezdu 42 Herculis koje obe staju u isti pogled trazioca; na pola puta izmedju njih i samo malo severno u traziocu ce se pokazati dve bliske jako blede zvezde - nacentiramo ih u trazilac, pogledamo u okular i NGC 6229 ce se pokazati u svom punom sjaju.

Opservacija: Sa uvek pristutnom svescu kolliko daleko gledamo u halo nase galaskije, meni je pogled ocaravajuc. Mogu bez dileme da kazem da je od svih objekata koje cu pomenuti u ovim postovima, ovo moje najdraze posmatranje.
Jato je mala, maglovita i svetla uzarena lopta, sa svetlim i koncentrisanim jezgrom. Jato dobro reaguje na povecannje uvecanja ali ga to nece razluciti. I pored toga, treba povecati uvecanje da bi se dobilo na sjaju objekta i da bi se izlovao trougao koji jato gradi sa dve ranije pomenute zvezde. U principu, pogled je prelep na bilo kom uvecanju. Ja sam ga posmatrao na uvecanjima 107x - 176x.
Ono sto NGC 6229 radi je da nas ''cika'' da smo na samoj granici razlucivosti i da je potrebno jos samo malo truda ili jos samo malo uvecanja da bi zvezde pocele da se prikazuju kao pojedinacne tackice. Istina je da se jato ne moze ralzuciti, bar ne aparatrurom kojom ja raspolazem. Za to su potrebni teleskopi aperture 450 mm, pa cak i tada se razluci samo 5-6 zvezda. Medjutim, razlucivanje ovog objekta nije cilj posmatranja, cilj je pogledati visoko iznad centra Mlecnog puta i videti nesto sto sto ''ne bi trebalo da moze da se vidi''.

NGC 6210 - Turtle Nebula

Mala planetarna maglina u sazvezdju Hercules magnitude 8.8 i dimenzja 13''x16''. Maglina ima dva dela: svetlu unutrasnju regiju dimenzija 13''x16'' vidljivu teleskopom i bledu spoljasnnju regiju dimenzija 40''x30''. Spoljasnja regija se ne moze teleksopski osmotriti sem cetiri trakasta filamenta koja maglini, zajedno sa centrom, daju oblik kornjace (po cemu je i dobila ime). Mala velicina centralne regije u kombinaciji sa dobrom magnitudom rezultuju visokim povrsinskim sjajem magline koji iznosi poprilicno dobrih 6.6.

Lociranje: I pored visokog povrsinskog sjaja maglina se ne vidi u traziocu. U svari vidi se, ali toliko bledo da ako ne znate tacno gde da je trazite necete je videti (jer je na samom pragu vidljivosti). Zato cu dati star-hopp koji ce lako naci maglinu bez da je samu uocimo u traziocu. Ja sam krenuo od svetle zvezde 𝞫 Herculis (Kornephoros) magnitude 2.82 u ramenu Herkula. Odmah do nje, u pravcu zvezde Sarin (𝞭 Heculis), u traziocu cemo uociti niz zvezda u obliku izduzene potkovice. 1.5º iznad potkovice nalaze se dve zvezde jedna do drudge. Ne mozete ih promasiti jer su to prve dve zvezde koje trazilac pokazuje. Centriramo trazilac na bilo koju od te dve zvezde, pogledamo kroz okular malog uvecanja, izostrimo zvezde i jedina zvezda koja ostane pufnastog oblika i ne moze se izostriti je NGC 6210 - Turtle Nebula.

Opservacija: Posmatranje magline sam podelio u dva dela: posmatranje diska i trazenje filamenata spoljne skoljke. U principu, ovako male magline visokog povrsinskog sjaja dobro podnose uvecanja. Ova maglina podnosi ali ne bas kao recimo NGC 6572 - Emerald Nebula, koju cu obraditi kasnije. Naime, Turtle Nebula je amorfnog oblika, sto znaci da je iregularnih ivica bez ostrine. Ta iregularnost se dodatno pojacava na vecim uvecanjima pa na kraju dobijemo jedniu veliku pufnu. Zbog toga sam se zaustavio na uvecanju 321x, sve preko toga je bilo isuvise nejasno za moj ukus.
Centralnu regiju najpre sam posmatrao na uvecanju 176x. Sa povecanjem uvecanja na 321x jasno se vidi da maglina ima elipsast oblik. Svetlo-plave je boje. Gasovi magline su jako kondenzovani blizu centralne zvezde magnitude 12.66 sto je cini teskom za uocavanje. Ja nisam uspeo da je vidim, mada iskreno, nisam se mnogo ni trudio jer mi je cilj bio da predjem na sledeci korak - trazenje cetiri filamenta koja predstavljaju peraja kornjace.
Za trazenje filamenata zadrzao sam uvecanje 321x ali sam dodao OIII i kasnije UHC filter. OIII filter je zatamnio sve okolne zvezde i maglina je usamljeno iskocila u okularu jos svetlije nego ranije. Upornim posmatranjem poceli su da se javjaju tragovi spoljasnje skoljke, ali samo u naznakama. Zanimljivo, bolje rezultate je dao UHC filter. Pomocu njega i tapkanja tubusa uspeo sam da lociram jedan poprilicno dugacak filamet (otprilike duzine kao i precnik centralne regije) koji sam posle smirivanja teleskopa posmatrao perifernim vidom sa jedva prelaznim rezultatima.  Preostala tri su bila izvan osmotrivosti.
Ova meta nije za moj teleskop. Za nju su potrebne dosta vece aperture - ne zbog njene velicine vec zbog blede spoljasnje skoljke. Ako je cilj samo da osmotrimo centralnu regiju onda i manji instrument moze da posluzi ali koja je poenta posmatranja kornjace ako ne vidimo peraja :).

Pre nego sto zavrsim sa ovom metom, zeleo bih da nesto kazem povodom velicine planetarnih maglina. Nisu sve planetarne magline Ring i Helix Nubula. Stavise, malo ih je takvih. U katalogu planetarnih maglina vidljivih amaterskim teleskopima uglavnom su zastupljeni objekti daleko manjih dimenzija. Magline velicine 10''- 20'' u okularu malog uvecanja su velicine zvezde i jako su teske za opazanje i osmatranje. One zahtevaju velike teleskope i velika uvecanja. Ima ih svetlih, sa magnitudama koje im daju visok povrsinski sjaj, a i ima ih i bledih. Te blede cete cesto prepoznati po slovu M ispred sebe (recimo M 1-64 u sazvezdju Lyra). Njih je katalogirao nemacko-americki astronom Rudoph Minkowski i M ispred broja oznacava njegovo prezime. Te magline preskacite u sirokom luku ako ne posedujete teleskop bas velike aparature (recimo 400 mm ili vece). Medjutim, neke male planetarne magline sa oznakom NGC u sebi (New General Catalogue)  imaju ogroman povrsinski sjaj i mogu se lagano primetiti i kvalitetno posmatrati sa nekom pristojnom aparaturom.

Prijatelji, hvala na citanju i nadam se da cu i ja citati dnevnike vasih posmatranja. Ja cu se truditi ako vas ovo zanima da s vremena na vreme modifikujem svoj dnevnik za forumsku upotrebu. Veliki pozdrav.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR


DSO u sazvezdju Ophiuchus:

- M 10 (globularno jato)
- M 12 (globularno jato)
- NGC 6572 - Emerald Nebula (planetarna maglina)


Pozdrav svima. U ovom postu obradicu tri izuzetne mete iz sazvezdja Ophiuchus: dva globularna jata i jednu malu planetarnu maglinu.

M 10

Globularno jato u sazvezdju Ophiuchis magnitude 6.6 i prividne velicine 19.3'. Jato je Shapley-Sawyer klase VII, sto znaci da je poprilicno rasutije od M92 i NGC 6229 koje sa opisao u prethodnom postu. Jato je prilicno blizu Suncu na udaljenosti 14.300 ly, medjutim, zbog njegove lokacije blizu ravni Mlecnog Puta, prasina izmedju nas i M10 zabledjuje njegove zvezde za skoro magnitudu.

Lociranje: Objekti unutar glavnog asterizma sazvezdja Ophiuchus su poprilicno nezgodni za lociranje - bar meni. Osnovni asterizam koji predstavlja telo Zmijonose sastavljen je od svetlih zvezda i sija sjajno, ogromno  i ponosno na jugu u kasnim prolecnim i ranim letnjim nocima. Medjutim, unutar asterizma je malo svetlih zvezda - samo pet njih sija magnitudom svetlijom od 5. Po tome je sazvezdje slicno sazvezdju Pegasus i njegovom asterizmu ''Veliki Kvadrat''. Ogromna povrsina ogranicena izuzetno svetlim svezdama ali unutra - mrak.
Nejlogicnije je objekat locirati preko zvezde Saik (𝞯 Ophiuchi) magnitude 2.5, sredisnje zvezde u juznom delu asterizma. Medjuitm, ja sam imao problema kada krenem od te zvezde. Umesto toga, lakse sam se snasao krenuvsi od zvezde Cebalrai (𝞫 Ophiuchi) u levom ramenu Zmijonose. Jug-jugozapad od te zvezde u traziocu ce se videti dve zvezde sa kojima Cebalrai gradi trougao. Pratilti liniju levog kraka tog troula sledecim star-hoppom: HD 158837 - 41 Oph - 30 Oph. Sve zvezde se nalaze na istoj liniji i jedne su od najsvetlijih unutar asterizma. Centriramo 30 Ophiuchi u trazilac i 1º jugozapadno od nje primeticemo magloviti sjaj - nasu metu M10.

Opservacija: Divno jato malog centra i velikog, bogatog haloa. Na maliim uvecanjima centar se tesko vidi a kamoli razlucuje, ali se zato odlicno vidi kako halo polako bledi i postepeno nestaje u okolimu. Za detalje hala mora se povecati uvecanje jer se tada slika potuno transformise. Ja sam ga najvise posmatrao na uvecanju 176x i sa puno koriscenja pomocnih osmatrackih metoda (averted vision i decentriranje jata). Na tom uvecanju halo se razlucuje na nebrojano mnogo zvezda a opsti oblik postaje peskast i granularan. Na stotine bledih, jedva vidljivih zvezda koje izgledaju peskasto razbacane iznad kompaktnog jezgra. Kako je centar izuzetno mali, jato deluje siroko sa zvezdama koje iz njega idu duboko u polje. Da bi se razlucio centar potrebno je ici na veca uvecanja. Ja nisam pokusao da ga razlucim jer je samo bogatstvo halo poenta ovog jata.
Pogled je prelep ali je osmatranje naporno. Jato se ne moze osmatrati direktnim pogledom jer onda potpuno drugacije izgleda od ovoga sto sam ja opisao. Ako centriramo jato i gledamo direktno u njega videcemo samo malo jezgro okruzenom maglom i nekoliko desetina razlucenih zvezda. Za gore opisani pogled neophodno je koristiti periferni vid ili jato pomeriti na levu ili desnu granicu vidnog polja i posmatrati ga sa strane. Ne bih sada ovde da opisujem mehanizam delovanja ovih tehnika, to moze da bude neka druga tema. U svakom slucaju, ako hocemo da izvucemo maksimum iz ovog objekta moramo da se koristimo malo naprednijim tehnikama. Sva sreca, na letnjem nebu se nalazi idealan objekat za vezbanje perifernog vida - NGC 6826 Blinking Planetary. To je planetarna maglina notorna po tome sto se ne vidi direktnim vidom a pokazuje se perifernim. Naziv ''Treptauca'' maglina dobila je bas zbog toga sto se smenjivanjem direktog i perifernog vida postize da maglina nestaje i potom se ponovno pojavljuje. Ko zeli da isporba i poboljsa svoje vestine perifernog vida - sada je vreme :). Ne zelim da kazem da se jato ne moze potpuno razliciti direknim vidom - verovatno moze duzim osmatranjem; prenosim ono sto sam ja radio. Ja sam skoro instant presao na decentriranje jata jer se pogled bas poboljsao. Verovatno se isti rezultat moze dobiti i duziom direktnim posmatranjem jer je meta poprilicno svetla.

M 12

Globularno jato u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 6.7 i prividne velicine 16'. Jato je Shapley-Sawyer klase IX, sto znaci da je jato rasuto prema centru. Vizuelno, klasa IX deluje poprilicno nekoncentrisano i to je razlog zasto su pocetni posmatraci smatrali da je M12 zgusnuto otvoreno jato. Ovaj objekat je vizuelno blizu globularnom jatu M10 koji sam opisao ranije ali ne samo i vizuelno; naime, njihova realna razdaljina u svemiru je veoma mala pa su ne samo vizuelni vec i fizicki susedi.

Lociranje: Najpametnije ga je posmatrati posle posmatranja jata M10, jer se jata nalaze u blizini. Kada zavrsimo osmatranje M10, vratimo se na zvezdu 30 Ophiuchi, pomerimo se traziocem na zapad dok u pogled ne udju dve relativno sjajne zvezde. Necete ih promasiti, jedine dve zvezde zapadno od 30 Oph koje se isticu. Otrpilike 1º zapad-severozapad od njih nalazi se M 12.

Opservacija: Meta je ogromna i na uvecanju 176x zauzima pola vidnog polja okulara. Jato je izuzetno zamimljivo za posmatranje, potpuno drugacije od dosada opisanih jata. Najpre, jato je potpuno rasuto sa jako malo centralne kondenzacije. Notorno je po tome sto je za razlucivanje jata potrebna apratura minimum 200mm ali se posle toga sa svakim dodatnih 50mm aparature jato drasticno bolje razlucuje. Aparatura kojom ja raspolazem smatra se se onom koja ce razluciti jato u stotine zvezda i tacno tako je i bilo. I na posletku, a mozda i najbitnije, sam sjaj zvezda unutar jata je drugaciji nego kod vecine ostalih globulara. Naime, ja sam izbrojao 14 zvezda koje po mojoj proceni sijaju magnitudom 10-12. Za 4 od njih sam siguran da ne pripadaju jatu nego su superimpozirane preko njega. Znajuci da najsjajnija zvezda koja pripada jatu sija magnitudom 12 logican zakljucak je da su neke i od ostalih pomenutih zvezda takodje superimpozirane na jato. Iza tih 14 zvezda krece peskast sjaj stotinu jasno razlucenih zvezda. Sve zajedno cine predivnu scenu, jer ovih 14 zvezda deluju istureno u odnosu na ostale sto stvara 3D efekat slike. Jato izgleda kao da se sastoji od zvezda svih mogucih magnituda od 10 pa nadalje.
Ukupnan utisak mi je da meta izgleda kao otvoreno jato, a u srcu otvorenog jata - maglina.

NGC 6572 - Emerald Nebula (Blue Racquetball Nebula)

Malecka, mlada planetarna maglina u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 8.1 i dimenzija samo 11''. Iako je izuzetno mala, bas ta velicina u kombinaciji sa pristojnom magnitudom maglini daje ogroman povrsinski sjaj. Svoj sjaj duguje svojoj mladosti; maglina je stara svega oko 2.600 godina, pa joj je materijal jos uvek poprilicno koncentrisan. Ova maglina je mozda najklasicniji primer drugacije percepcije boja koja varira od posmatraca do posmatraca.

Lociranje: Lociranje ove magline preko mape ili Stelarijuma je pravi pakao ako ne znamo jednu cinjenicu - maglina je toliko svetla da se i pored svoje velicine vidi u traziocu !!! Ako nismo svesni tog podatka ceka nas mukotrpan i verovatno uzaludan rad, jer u susedstvu objekta nema nijedne svetle zvezde ali zato ima pregrst bledih koje ce ispuniti okularsko vidno polje i navesti nas da se ''izgubimo''. Pri svojoj velicini, NGC 6572 se u okularu malog uvecanja ne razlikuje od zvezde.
Ako se krene od znanja da se maglina vidi u traziocu, lociranje je osrednje komlikovano i ovo je moj nacin: krene se od zvezde Rasallhague (𝞪 Ophiuchi) magnitude 2.07. Pomerimo se traziocem na istok do zvezda 71 i 72 Ophiuchi koje leze jedna pored druge. 1.5º jugoistocno od 71 Ophiuchi u traziocu se primeti trougao koji cine tri blede zvezde. Kada prodizimo tezisnu duz od najsevernije zvezde na stranicu koje formiraju ostale dve za duzinu te tezisne duzi, u traziocu cemo primetiti ''zvezdu'' koje nema na mapama - ta ''zvezda'' je NGC 6572.

Opservacija: Ovaj objekat je predmet mnogih rasprava u pogledu svoje boje. Posmatranja idu od ''plava da plavlja ne moze biti'' do '''plave ni u tragovima''. Moja opservacija mnogo je bliza ovoj drugoj krajnjosti. U poredjenju sa planetarnom maglinom NGC 2022 u sazvezdju Orion ova maglina mi je sve sem cisto plava. Ja sam je video zuckasto-zelenu, sa blagom promenom boje ka zelenoj sa povecavanjem uvecanja.
Visok povrsinski sjaj magline cini da objekat izuzetno dobro podnosi uvecanja i ja sam isao do uvecanja od 409x. Tek preko toga, na uvecanju 530x, maglina je pocela neznatno da gubi ostrinu.
Na malim uvecanjima maglina izgleda samo kao koloricna zvezda. Medjutim sa povecanjem uvecanja otkriva se pravi oblik ovog objekta - maglina je jasno elipsasta struktura sa neznatno jacim osvetljenjem u centralnoj regiji. Ako i sumnjate da li ste u okularnu malog uvecanja nasli maglinu ili ne, povecajte uvecanje, izostrite okolne zvezde i maglina se pokazati promenom oblika iz kruznog u ovalni dok ce okolne zvezde ostati tackaste.
Nisam koristio nebula filtere jer za njih nije bilo potrebe. Naime, maglina nema veliku spoljasnju skoljku koja zahteva upotrebu filtera.

Na kraju bih ponovo, slicno kao u prethodnom postu, zeleo da kazem koju rec o malim planetarnim maglinama; ovog puta o lociranju. Svi koji koriste Stellarium su u velikom problemu kod ovih objekata: mnoge male planetarke nisu ni unesene u Stelarijum a i one koje jesu stoje u pogresnoj razmeri sa zvezdama. Pocetna podesavanja Stellariuma prikazuju zvezde nestraznerno vece u odnosu na male planetarke. Imajte ne umu da se cesto planetrna maglina vidi u traziocu a zvezda pored nje ne - iako u Stellaruimu izgleda vece i sjajnije od same magline.

U sledecem postu planiram da forumski obradim svoj dnevnik sa julskog posmaranja tri otvorena jata koja se nalaze jedno do drugog u nizu: IC 4665 (Little Beehive Cluster), NGC 6633 (Captain's Hook Cluster) i IC 4756 (Graff's Cluster). Prva dva se nalaze u sazvezdju Ophiuchus a poslednji u sazvezdju Serpens. Tri izuzetne mete potpuno zanemarene zbog svojih oznaka IC i NGC, a u stvari po sjaju i velicini se mogu meriti sa bilo kojim Messier jatom.

Hvala na citanju i uskacite u diskusiju. Veliki pozdrav.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

August 16, 2023, 03:35:35 am #4 Last Edit: August 16, 2023, 03:58:32 am by PavleR
Tri otvorena jata:

- IC 4665 - Little Beehive Cluster (Ophiuchus)
- NGC 6633 - Captain Hook Cluster (Ophiuchus)
- IC 4756 - Graff's Cluster (Serpens)


Pozdrav svima,

U ovom postu opisacu opservaciju tri izuzetna otvorena jata u sazvezdjima Ophiuchus i Serpens. Sva tri su totalno zanemarena od strane posmatraca zbog svojih oznaka IC i NGC, a sjaje magnitudom i mere velicinom na kojima im mogu pozavideti mnoga Messier jata; sva tri su jasno vidljiva u traziocima a dva se cak mogu videti golim okom sa mracnih lokacija. Razloge njihove kasne katalogizacije je tesko objasniti. Messier i Mechain su verovatno propustili da ih zabeleze jer su obojica primarno bili lovci na komete. Messier je svoj katalog napravio da ostali astronomi ne bi pomesali te objekte sa kometama. Kako su ova jata poprilicno rasuta nikako se nisu mogla poistovetiti sa kometama pa odatle verovatno i razlog zasto ih ni Messier ni Mechain nisu zabelezili. Ako pogledamo sva Messier-ova otvorena jata, primeticemo da su skoro sva poprilicno zgusnuta. U njegovo vreme teleskopi nisu bili sofisticirani kao danas i tadasnjim astronomima su mnoga od tih jata delovala kao nerazlucene magline i mogla su se pomesati sa kometama. To je verovatno razlog zasto ih je Messier uvrstio u svoj katalog a velika rasuta nije.

Kada sam vec kod ove teme, red je reci po koju rec o velikom astronomu koga sam pomenuo u prethodnom pasusu: Pierre Mechain. Mechain je bio savremenik Charles Messier-a i njegov blizak prijatelj. Mi danas cuvenih 110 M objekata znamo po Messier-u, coveku koji ih je katalogirao, ali ih on nije sve i otkrio. 25 tih objekata otkrio je Pierre Mechain i prosledio njihove koordinate svom saradniku koji ih je zabelezio i time upisao svoje ime u istoriju. Neka od Mechain-ovih otkrica su danas najpopularnije mete amaterskih astronoma, poput M101 (Pinwheel Galaxy) i M104 (Sombrero Galaxy).

IC 4665 - Little Beehive Cluster

Otvoreno jato u sazvezdju Ophiuchus magnitude 4.2 i velicine 45'.

Ime govori sve. Manja i nesto bledja verzija cuvenog otvorenog jata M44 u sazvezdju Cancer. Ovo ''manja verzija'' ne znaci da je jato malo - jato meri 45' u precniku, sto je vece od precnika Punog Meseca, i to dosta (Pun Mesec meri oko 30' u precniku). M44, sa druge strane, meri neverovatnih 95'. IC 4665 je mlado, Suncu blisko jato sa jasnom definicijom oblika. Jato ima desetak zvezda magnitude 7-9 i jos dvadesetak oko magnitude 10. Jatom preovladavaju bele zvezde sa nesto malo crvenkastih. Iako je magnituda jata odlicnih 4.2, jato ne izgleda tako sjajno jer se njegova svetlost siri na veliku povrsinu jata.

Lociranje: Izuzetno laka meta za lociranje. U trazilac se nacilja zvezda Cebalrai (𝞫 Ophiuchi) i to je to. 1.5º severno od te zvezde nalazi se nasa meta i vidljiva je u istom vidnom polju trazioca.

Opservacija: Opservaciju treba vrsiti okularom koji daje najsire vidno polje, ali tu ima jedna zackoljica o kojoj cu malo kasnije. Kao sto sam vec pomenuo, u okularu ce zasijati desetak sjajnih zvezda magnitude 7-9. One su meni izgledale poredjane u dva krivudava reda izmedju kojih su se smestile dve svetle zvezde. Izmedju tih desetak zvezda uocava se jos dvadesetak zvezda magnitude oko 10 i bledje, koje stoje nasuprot bogatog pozadinskog sjaja bledjih zvezda.
E sad sam stigao do glavne price o ovom jatu, a to je pozadinski sjaj. Pozadinski sjaj bledih zvezda nije sjaj nekih konkretnih zvezda na granici uocljivosti - to je sjaj hiljada dalekih nerazlucenih zvezda. Pozadinski sjaj karakteristican je za sazvezdja kroz koja prolazi traka Mlecnog Puta i za sazvezdja blizu njega. Sazvezdja direktno na putu trake Mlecnog Puta mesaju taj pozadinski sjaj sa sjajem bledih razucivih zvezda i u njima je on teze vidljiv jer je okularsko polje prepuno i teze ga je izdvojiti. Ali kod sazvezdja blizu trake Mlecnog Puta tih bledih zvezda je manje i pozadinski sjaj je vidljiviji. To je slucaj sa istocnim delom sazvezdja Ophiuchus, u kome se IC 4665 nalazi.
Moj utisak je da uocavanje pozadinskog sjaja zavisi od nekoliko stvari - ja sam uocio da zavisi od uvecanja i kvaliteta okulara. Naime, kada sam jato posmatrao sa GSO okularom na uvecanju 47x pozadina je bila crna. Medjutim, kada sam presao na Explore Scientific okular uvecanja 62.5x pozadinski sjaj se pojavio, kao blagi sneg na starim televizorima. Predivan pogled ako znamo sta trazimo i gledamo.
Neko ko je takodje  posmatrao jata u ovom delu sazvezdja Ophiuchus neka me ispravi i dopuni.

Pre nego sto krenem na sledecu metu, zelim da odvratim ljude da zbog jedne recenice u prehodnom pasusu pomisle da je okular GSO 32mm los. Naprotiv - to je jedan od najboljih ''value for money'' okulara, bar na nasem trzistu. Za malo novca dobijete stvarno mnogo. Internet je pun recenzija o razumnoj ceni nasuprot onoga sto okular pruza. Ranije sam citao i jedan odlican clanak na ovom forumu u kome je Vlaiv detaljno opisao kvaltete ovog okulara nasuprot ceni. Ne zelim nikako da od ove teme napravim raspravu o opremi, pa idemo dalje.

NGC 6633 - Captain Hook Cluster (Wasp-Waist Cluster)

Otvoreno jato u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 4.6 i velicine 27'. Jato je veoma blisko, na rastojanju od samo 1.018 ly. Sastoji se od 50-desetak zvezda od kojih desetak sisjaju magnitudama 8-10. Jato je dobilo naziv Captain Hook Cluster jer glavna forma jata izgleda kao kuka. Sa druge strane jato podseca na telo ose sa krilima koji cini red zvezda na severoistoku i zapadu jata, odakle dolazi i drugi naziv jata. Ja sam imao teskocu da primetim kuku ali sam telo ose primetio bez problema.

Lociranje: postoje dva nacina da se jato locira i oba su laka. Ako smo prvo posmatrali prethodnu metu - IC 4665, pomerimo trazilac 10º severpoistocno i jato cemo lako primetiti. Drugi, laksi, nacin je da krenemo od poznate duple zvezde Alya (𝞱 Serpentis) magnitude 4, nasjevernije zvezde u sazvezdju Serpens Cauda. Pomerimo trazilac 5º zapad-jugozapad i u polje ce uci velicanstvano jato IC 4756, koje cu obraditi kao poslednje. Nastavimo u istom pravcu jos samo 3º stigli smo do nase mete. Captain Hook Cluster ce se nepogresivo videti u traziocu jer sija visokom magnitudom i zauzima velicinu tek nesto manju od Punog Meseca.

Opservacija: Meni je ovo najmanje upecatljivo jato od ova tri, ne zato sto nije lepo, vec samo zato sto su ostala dva lepsa :). Jato ima desetak svetlih zvezda koje formiraju oblik tela ose, iza kojih stoji jos nekoliko desetina bledjih. Jedno krilo ose je jasno vidljivo na istoku okularskog pogleda u vidu grudvice zvezda magnituda 8-11, a drugo se nalazi na jugozapadu okularskog pogleda. Jato se takodje nalazi u izuzetno bogatom pozadinskom sjaju.

IC 4756 - Graff's Cluster

Otvoreno jato u sazvezdju Serpens, magnitude 4.6 i velicine 60'. Jedno je od najvecih otvorenih jata na nocnom nebu i jedan od retkih IC objekata koji je cak vidljiv golim okom. Sastoji se od siroko rasutih zvezda magnitude 7-12 koje su podjednako rasporedjene po povrsini jata. Najsjajnija zvezda jata je magnitude 6.4.

Prosto je neverovatno koliko je ovo jato kasno katalogirano - iako jato ''bode oci'' nisu ga katalogirali ni Messier, ni Mechain ni William Herchel ni John Dreyer. Prvi ga je ''otkrio'' americki astronom Solon Beiley na fotografskim plocama. Jato nosi ime po nemackom astronomu Kasimir Romauld Graff-u, koji ga je nezavisno otkrio 1922.

Lociranje: Izuzetno lako lociranje, opisano u prethodnoj meti. Naciljamo trazilac na duplu zvezdu Alya (𝞱 Serpentis) magnitude 4, i pomerimo trazilac oko 5º zapad-jugozapad.

Opservacija: Apsolutno prelep pogled. Sama distribucija zvezda u jatu je izuzetno zanimljiva. Pet najsjajnijih zvezda magnitude 7-8 su rasporedjene u cetiri ugla jata i cine svetao trapez koji uokviruje ostale clanice. U okularskom pogledu, najsjajnija zvezda jata HD 172365 nalazi se u severoistocnom uglu i sija magnitudom 6.4. Unutar tog trapeza svetlih zvezda nalazi se 60-tak podjednako razbacanih zvezda magnituda 9-11, a iza njih izuzetno bogat pozadinski sjaj bledjih zvezda. I tu sad - masti na volju. Broj i oblici paterna koje mozemo uociti je ogroman. U poslednjem broju casopisa Sky and Telescope autor je napisao da ga raspored zvezda podseca na morsku zvezdu. Ja mislim da sam ja bio mnogo mastovotiji :). Ja sam u paternima razbacanih zvezda prepoznao oblike sazvezdja na nocnom nebu: Cassiopeia u centru, Corona Borealis ispod nje, Cygnus na jugozapadu.
Sto se jato duze gleda pozadinski sjaj sve vise dolazi do izrazaja i tu mi vec zaista nije bilo jasno kako ovo jato ne nosi M ili NGC oznaku. Jato je velicanstveno i lepse je od mnogih Messier objekata.
Jato sam posmatrao na uvecanju 62.5x. I tu je sad mali paradoks - posto je jato ogromno smanjio sam uvecanje na 47x ali je pogled bio slabiji. Prvo, pozadinski sjaj se znatno smanjio (koliko zbog uvecanja verovatno i zbog kvaliteta okulara) a bledje zvezde koje su se videle na vecem uvecanju su nestale a samim tim su i nestali paterni sazvezdja koje sam ranije opisao. Iako je jato veliko, ipak ga treba posmatrati na malo vecem uvecanju. Iako na tom uvecanju mora da se seta preko jata, pozadinski sjaj je mnogo bolji i vidi se vise zvezda. Zrtvujte pogled na jato kao celinu zarad prelepe pozadine i detalja objekta.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

DSO u savzdju Sagittarius:

- M 8 - Lagoon Nebula (emisiona maglina)
- M 20 - Trifid Nebula (emisiono-refleksiona maglina)
- M 24 i NGC 6603- Small Sagittarius Star Cloud (zvezdani oblak i otvoreno jato u njemu)


Pozdrav svima.

U ovom postu cu obraditi tri mete koje sam posmatrao na kraju julske partije objekata. Ima jos meta koje nisam obradio, ali ove tri cine celinu pa san hteo da ih stavim u jedan post da ne bih mesao sazvezdja. Mete se nalaze u sazvezdju Sagittarius - kovcega sa blagom svih amaterskih astronoma. Nazalost, mnogima od nas ovo sazvezdje nije dostupno jer je isuvise nisko na nebu - to tvrdjenje i jeste i nije istina. Sazvezdje je nacickano sa DSO, a mnogi najlepsi objekti nalaze se u severnom delu sazvezdja, daleko iznad glavnog asterizma koji mnogi od nas ne vide. Stoga, iako ne vidimo asterizam ''Teapot'', to ne znaci da ne mozemo da pogledamo minimum 10 fantasticnih meta. Kasnije u postu cu objasniti vaznost zvezde Polis, po meni jednog od najbitnijih ''lokatora'' za amaterske astronome. Proverite obavezno da li je vidite - ako je vidite na nocnom nebu ''kovceg sa blagom'' je vas.

Mnogi objekati u sazvezdju Sagittarius su izuzetno kompleksni; mnogi od njih zahtevaju koncentraciju, vreme, strpljenje i vestinu. Samo ova tri objekta posmatrao sam, po slobodnoj proceni, nekih 5 sati. Ovo sazvedje ima sve: emisione magline, refleksione magline, planetarne magline, tamne magline, otvorena jata, globularna jata, pa cak ima i jednu izuzetno zamiljivu galaksiju iz Lokalne Grupe. Ne bih da duzim sa samim sazvezdjem, mogao bih roman da napisem o njemu. Dovoljno je reci da kada gledate u njega gledate u centar nase galaksije.

M8 - Lagoon Nebula

Emisiona maglina u sazvezdju Sagittarius magnitude 4.6 i prividne velicine 90'x40'. Medjutim, teleskopskim pogledom ne moze se videti maglina u celosti vec jedan njen deo velicine 45'x30'. Maglina unutar sebe sadrzi H II regiju - Hourglass Nebula, koja predstavlja i najsvetliji deo M8.

Maglina je tamnom trakom prasine podeljena na dva dela:
- istocni tamniji deo koji zauzima veci deo kompleksa i u koji je usadjeno otvoreno jato NGC 6530.
- zapadni svetliji deo u kome se nalazi najsjajnija zvezda u maglini - 9 Sagitarii magnitude 5.9, koja je i odgovorna za sjaj magline. Takodje, u zapadnom delu nalazi se zvezdano porodiliste poznato kao Hourglass Nebula, i u teleskoposkom pogledu to je najsjajnija regija maglovitosti koju cemo primetiti.

Ne dajte da vas prevari sjajna magnituda magline - maglina se poprilicno tesko posmatra bez OIII filtera. To je stoga sto se njena svetlost rasipa preko ogromne povrsine sto joj daje mali povrsinski sjaj. Dodatak na muku je sto se sa nasih lokacija objekat vidi dosta nisko na nebu. Uvek prisutne turbulencije vazduha u letnjim nocima i svetlosno zagadjenje najprisutnije pri horizontu ucinice ovaj fantasticni objekat metu vrednu teske borbe. U mom slucaju, ovaj objekat nalazi se tik iznad reda drveca na jugu i dostupan je za osmatranje kada se nalazi iznad stabala manje visine, a to su dva intervala od po pola sata.

Lociranje: Ko ima cist pogled na horizont videce dobar deo svetlog asterizma ''Teapot'' (Cajnik), cuvenog oblika ovog sa DSO prebogatog sazvezdja. Neko nece videti nijednu zvezdu asterizma ''Cajnik'' ali to ne znaci da je za njega ovo sazvezdje izgubljeno. Sreca je sto ce vecina od nas moci da vidi zvezdu Polis (𝞵 Sagittarii) magnitude 3.85, prvu sjajnu zvezdu iznad Cajnika. Kazem sreca, jer se oko te zvezde nalazi pregst fantasticnih DSO. Jedini problem je - ako ne vidimo asterizam ''Cajnik'' kako da znamo koja je zvezda Polis? Da ne bih sad ispisivao roman, prebacicu cu resenje na Stellarium ili neku mapu. Ako u Stellariumu aktivirate dugme ''Constellation Art'' videcete 5 zvezda koje cine ogrtac strelca. Bar tri od tih pet su jasno vidljive na nocnom nebu i formiraju oblik slova L. Ako vidite njih lako cete naci i Polis, oko 13º pravo zapadno.
Od Polisa star-hopp ide ovako: vertikalno juzno skorimo na 13 Sgr pa na 1 Sgr. centriramo trazilac na 1 Sgr, pomerimo ga samo malo zapadno i u trazilac ce uci otvoreno jato NGC 6530 usadjeno u maglinu.

Opservacija: Maglina se posmatra na uvecanjima ne vecim od 120x. Ja sam je posmatrao na 62.5x i 107x. Prva stvar koja se uoci bez OIII filtera su tri osnovne karakteristike jata: otvoreno jato NGC 6530 na zapadnoj strani okulara, najsjajnija zvezda van jata - 9 Sgr i sjajna zvezda ispod nje (obe u centru pogleda) i mali svetli magloviti sjaj na istocnoj strani - Hourglass Nebula. Ono sto se bez filtera ne vidi je malovitost oko otvorenog jata i tamna traka prasine koja preseca jato na pola.
Kada se ucvrsti OIII filter pogled se potpuno transformise - pojavljuje se prominenta tamna traka koja deli jato na dva dela. Ako se korsiti averted vision, pojavljuju se dve izrazito vidljive ekstenzije maglovitti sa obe strane severnog dela trake koje se sire na severoistok. Takodje, pojavljuje se maglovitost izmedju zvezda otvorenog jata NGC 6530. Kako je pogled u okularu obrnut, ove dve ekstenzije na astrofotografijama vide se na jugu, mada na fotografijama te dve ekstenzije ne izgledaju tako prominento kao uzivo. Sa duge strane, astrofotografije ce prikazati da je maglina mnogo, mnogo veca od onoga sto se vidi kroz okular.
Sto se objekat duze posmatra pogled postaje bolji.  Stavite nesto preko glave, crni peskir ili tamnu tkaninu da blokirate spoljasnju svetlost da se probije do okulara. Ja sam koristio gornji deo crne trenerke (mozete zamisliti koliko sam se skuvao :)) Cak i u nocima bez mesecine, u nase moderno doba noci su dovoljno svetle da ''ostete'' pogled.

Moram jos jedanput da istaknem vaznost zvezde Polis za amatersku posmatracku astronomiju. Sazvezdje Sagittairus moze biti jedno od najvecih promasaja necije astroamaterske ''karijere''. Razlog je sto sam ne jedanput cuo da ga ljudi ne posmatraju jer je nisko. To je opticka varka - nisko je je glavni asterizam ''Cajnik''  ali zvezda Polis nije. Zvezda Polis nalazi se iznad glavnog asterizma, i to dosta iznad i okruzena je pravim blagom DSO: M17 (Omega Nebula) - smatra se objektom koji je po lepoti jednak Orionovoj maglini, M18, M25, M24, M22, M23, M21, M20, M8, M28 - svi se nalaze u radijusu 4.5º od zvezde Polis. To je 9% svih Messier objekata u krugu poluprecnika samo 4.5º !!!!! NGC i IC objekte nisam ni spomenuo. Odvojte jednu avgustovku noc i proverite da li je vidite. Ako vidite Polis i makar malo ispod nje imacete lepote za posmatranje narednih 5-6 dana. Ako vidite samo severno od nje - to je i dalje 5 Messier objekata zgusnutih jedan pored drugog, a medju njima neverovatna osmatranja poput Omega Nebula i Small Sagittarius Star Cloud.

M 20 - Trifid Nebula

Izuzetno kompleksna H II regija koja se sastoji od emisione i refleksione magline. Magnitude je 6.4 i velicine 20' (jako ce se tesko videti svih 20').
Ovaj objekat u sebi ima sve: otvoreno zvezdano jato, emisionu maglinu, refleksionu maglinu i tamnu maglinu. Objekat se moze podeliti na dva dela. Juzni deo je emisiona maglina u koju je usadjeno otvoreno jato. Gasovi magline svetle jonizovani mladom centralnom zvezdom duboko u oblaku. Severni deo je refleksiona maglina, koja se fizicki nalazi iza emisione. Svetlost mladih plavih zvezda iz otvorenog jata reflektuje se o te gasove iza emisione magline i cini ih plavim. Naposletku, ispred emisione magline nalazi se tamna maglina B85 koja vizuelno igleda kao da deli emisionu maglinu na tri dela.
Znaci redosled je sledeci - najbliza nama je tamna maglina B85, iza nje je emisiona maglina sa zvezdanim jatom u sebi a iza nje je refleksiona maglina. Pogledano sa Zemlje, svi zajedno izgledaju kao jedan objekat - M20.

Lociranje: Teze nego sto sam mislio jer je maglinu jako lako promasiti ako ne znamo tacno gde da gledamo. Ako prvo posmatramo prethodni objekat M8, postoji sansa da traziocem prosto samo predjemo preko lokacije magline. To je stoga sto je oobjekat mnogo manji od prethodnog. Lokaciju je najlakse naci ako znamo gde se nalaze zvezde koje cine cetar magline. Nacentriramo M8 u trazilac i severno od njega videcemo nesto sto lici na otvoreno jato u obliku cetvorougaog zmaja sa juznom drskom sastavljenm od dve bliske zvezde. Te dve zvede ispod zmaja su centar magline i njih trba centrirati u trazilac. Cetiri zvezde u obliku zmaja se nalaze iznad magline i nisu njen deo. Opet ponavljam, zvuci jednostavno ali nije ako ne znate tacno sta da trazite. Pogotovo sto se pogledom kroz okular maglina skoro i ne primacuje.

Opservacija: Izuzetno slozeno i naporno posmatranje.
Naime, magline istovremeno sacinjene i od emisionog i od refleksionog dela su uvek izazov. Razlog je koriscennje O III filtera. O III filter pomaze kod emisionih maglina ali je jalov kod refleksionih. Sa ovom maglinom je problem sto je emisioni deo svetliji a refleksioni tamniji. Sto ce reci - ako stavimo O III filter, tek tada smo u problemu sa refleksionom maglinom.
Stoga sam posmatranje podelio na dva dela i iskoristio jedan posmatracki trik sa O III filterom. Prvo sam posmatrao emisioni deo. Bez filtera i pomocu perifernog vida vide se tri reznja tamne magline po kojima je objekat i diobio ime (Tri reznja). Bledi su ali se vide. Refleksioni deo nisam video uopste. Potom sam ucvrsio O III filter i dugo posmatrao emisioni deo. Zaista lep pogled na maglinu isecenu sa tri tamne trake i sa duplom zvezdom u centru. Nesvakidasnje i posebno, necete se ovoga nagledati na nocnom nebu. Koristio sam uvecanje 176x koje mi daje dovoljno blizak a opet ostar pogled. Nemojte zuriti, pokrijte se preko glave necim tamnim i koristite periferni vid. Ovaj objekat zahteva vreme i svaki minut isped okulara poboljsava pogled.
Posle posmatranja emisionog dela doao je red na refleksioni. On je tamniji od emisionog i filteri kod njega ne pomazu. Nisam ga video ni sa ni bez filtera. Tada sam iskoristio jedan mali trik koji sam vec unapred spemmio za ovu metu. Naime, p0stoji razlog zasto treba provesti puno vremena posmatrajuci filterom emisioni deo. Ako se oci adaptiraju na filterski pogled emisionog dela i potpuno zanemare sve oko njega, onog trenutka kada se filter skine emisioni deo ce ubledeti a refleksioni ce zasijati sjajem koji ranije nismo mogli da uocimo. Naime, ako posmatramo dva maglovita objekta jedan pored drugog i jedan vidimo slabo, treba poboljsati pogled i svu paznju usmeriti na sjajniji objekat. Kada odjednom zatamnimo sjajniji objekat i nponovo pogledamo u pravcu tamnijeg uocicemo ga bolje. Ova tehnika vazi za sve emisione-refleksione magline. Posmatrajte dugo emisioni deo O III filterom, naglo ga skinite i refleksioni deo ce iskociti svetliji.  Taj efekat naglog skidanja filtera moze se postici i ako se filter ne zasrafi za okular nego se stavi preko njega. Ovaj trik ''ukrao'' sam od urednika casopisa Sky and Telescope - Bob King-a.

Prava lepota nalazi se izmedju ova dva objekta.. Ako pogledate okularem malog uvecanja na prostor izmezdju M8 i M20 videcete nesto prelepo - oblak gusto spakovanih jako bledih zvezda rasutih na ogromnu povrsinu. Jako je slican po obliku objekatu M24 - Small Sagittarius Star Cloud, ali mi je povrsina manja a zvezde daleko tamnije i gusce spakovane. Mozete ga videti u Stellariumu kao neoznaceni oblak tamnih zvezda.  Zvezde su razlucive i ima ih na stotine. Kako su skoro sve zvezde u oblaku na pragu razlucivosti mog telesopa, predeo bi mogao da opisem kao isprskan nasjitinijim zrnima peska. Imao sam u planu da pogledam tu regiju ali nisam mislio da cu biti toliko fasciniran i da cu se toliko zadrzati na njoj. Vracao sam joj se sledecih nekoliko noci.

Na kraju opisa ova dva objekta, moram da kazem da sam osmatranja vrsio u toku od nekoliko dana. Objekati su nisko, mogao sam i posmatrati maksimalno pola sata - sat u jednoj noci.

M 24 (Small Sagittarius Star Cloud) i NGC 6603

Ovaj velicanstveni prizor je zvezdani oblak u sazvezdju Sagittarius, prividne duzine 2º i sirine 0.6º. Sacinjava ga preko 10.000 izuzetno udaljenih zvezda, oko 10.000 ly daleko od Sunca. To je ogromna udaljenost za zvezde. Gusto spakovane u zvezdani oblak, ova grupa cini jedan od retkih Messier objekata koji u stvari i nije DSO (ni maglina, ni galaksija ni zvezdano jato). Zvezde nisu gravitacione vezane, vec oblak predstavlja visoku koncentraciju desetina hiljada zvezda iz Sagittarius ruke Mlecnog Puta, ciji se sjaj probija do nas kroz opstrukciju galakticke trake interstelarne prasine.
Unutar oblaka nalazi se NGC 6603 - malo otvoreno jato magnitude 11 i velicine 5'. Posmatrati oblak a ne potraziti ovo jato je steta. Takodje je steta sto je jato jako bledo i zgusnuto, pa ce trebati vece aperture ne bi li se objekat izdvojio iz pozadinskog sjaja tolikih zvezda.
Takodje, M24 sadrzi i nekoliko tamnih maglina. Ako posmatramo objekat u tamnoj noci bez Mesecine teleskopski bi mogle biti vidljive dve: B92 i B93. Ove magline nisam stigao da osmotrim, cak mislim da ih je sa moje lokacije nemoguce osmotriti zbog nedovoljnog broja vidljivih zvezda u tom delu oblaka. Taj deo osmatranja ostavio sam za avgust. Kao sto sam na pocetku rekao, objekti u sazvezdju Sagittarius su izuzetno slozeni i zahtevaju vreme i polagan rad bez zurbe.

Lociranje: Izuzetno lako lociranje ako uspemo da izdvojimo zvezdu Polis, nekoliko puta spomenutu dosada. M24 nalazi se 2º severno i deo oblaka vidljiv je vec u traziocu.

Opservacija: Velicanstveno! Mogu da kazem da tri mete iz ovog posta mogu slobodno da zauzmu skoro celu posmatracku noc i opet cemo im se vratiti sledece noci jer nismo videli dovoljno.  Objekat treba posmatrati okularem koji nam daje najsire vidno polje; i tada se objekat ne moze osmotriti ceo nego cemo se kretati po njemu i osmatrati ga u delovima. Oblak je ovalnog oblika, oko 2.5x duzi nego sto je sirok. Granica objektra nije jasna vec je peskasta i granularna. Okularski pogled ce ispuniti stotine bledih dalekih zvezda, ravnomerno razbacanih po vidnom polju. Toliko ih je mnogo da je uzaludno pokusati naci paterne u kojima se one pojavljuju. U centralnom delu objekta, jasno ce se izdvojiti desetak svetlih zvezda magnitude 7-8 u obliku polozenog slova V. U okularskom pogledu, vrh slova V bice na istoku. Te zvezde su daleko sjajnije od ostalih u objektu i neke su deo oblaka a neke su superimpozirane na njega i mnogo su blize nama. Najsjajnija medju njima je HD 167356 magnitude 6.3 i po informacijama kojima raspolazem ona jeste deo jata.  Ono sto je mene iznenadilo je da je sjaj zvezda veci nego sto sam ocekivao. Mnoge od tih zvezda su jasno razlucive tacke svetlosti iza kojih sija pozadinski sjaj bledjih zvezda.
Sada cu preci na najlepsi deo opservacije oblaka, a to je otvoreno jato NGC 6603 usadjeno u ovaj objekat. Jato je malo i nalazi se 4' juzno od zvezde magnitude 7.4, locirane blizu samog vrha obrnutog slova V koje cine najsjajnije zvezde oblaka. Ova zvezda nije deo oblaka vec je superimpozirana na njega. Jato je bledo i izuzetno koncentrisamo i vise podseca na globularno jato nego na otvoreno. To je zbog udaljenosti jata - NGC 6603 udaljeno je ogoromnih 9.000 ly od Zemlje. To je za otvoreno jato mnogo. Jato se satoji od nekoliko desetina gusto spakovanih zvezda u loptu precnika samo 5' i blede je magnitude od 11.1. Stoga opservaciju ovog jata treba forsirati samo ako raspolazmo dovoljno velikom aparaturom. 12'' moje aperture je sasvim dovoljno da se jato izdvoji i tada pogled na M24 dobija potpuno novu dimenziju. Jato sam posmatrao na uvecanju 176x, sto znaci da se sa naglim skokom uvecanja duboko zadire u oblak. Da nisam unapred znao da jato otvoreno zakunuo bih se da je globularno. To je stoga sto ovaj mali objekat ne stoji izolovan na nebu, nego je pomesan sa desetinama bledih zvezdi iz oblaka i zbog toga deluje izuzetno gusto. Takodje, iako sam znao da jato cini samo nekoliko desetina zvezda, meni se ucinilo da ih ima stotinu. Sve zbog bogate pozadine u kome se ova mala lopta nalazi.

Izvinjavam se ako je post bio malo duzi, ali verujte, mislim da je post prekratak za sve sto moze da se kaze i o ovom sazvezdju i o ova tri objekta. Uskoro dolaze avgustovske noce bez mesecine - vreme kada je Sagittarius najpovoljniji za osmatranje. Iznesite teleskope i pogledajte koliko mozete da vidite sa svojih lokacija. Svaki amaterski astronoom treba sebe da '' casti'' bar sa Omega Nebula.  Takodje, moje je duboko uverenje da takodje svaki amaterski astronom treba sebe da ''casti'' sa kvalitetnim O III filteom. Prvo sebi obezbedite ovo divno pomagalo pa tek posle toga poboljsavajte svoju kolekciju okulara. Sa okularima koje ste dobili uz teleskop moze se videti mnog toga; bez O III filtera  i najbolji okulari prikazace samo pola onoga sto ima da se vidi u mnogim predivnim objektima, kao sto je gore pomenuta Omega Nebula.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

spadej

Pavle,
hvala sto si me poslusao, ovako je mnogo preglednije.
 
Predlazem da na pocetku svakog izvestaja stavis datum posmatranja, a moze i tvoja procena kvaliteta neba. Lokacija moze a i ne mora, dovoljno je "okolina Kosmaja" ili sl.

Nadam se da se neces zadrzati samo na posmatranjima, jer imas ogromno znanje iz astronomije, astrofizike, matematike itd i steta je da to ne podelis.

mboskovic

Odličan predlog Spadej.
Ovako će biti pravo uživanje čitati (i pomalo se vraćati na stare izveštaje :) )

PavleR

August 16, 2023, 11:11:42 pm #8 Last Edit: August 16, 2023, 11:40:26 pm by PavleR
M 80 (globularno jato u sazvezdju Scorpius)
M 107 (globularno jato u sazvezdju Ophiuchus)
NGC 6543 - Cat's Eye Nebula (planetarna maglina u sazvezdju Draco)


Pozdrav svima.

Ovim postom zavrsio bih julsku partiju posmatranja. Objekte sam posmatrao u periodu izmedju trece i prve cetvrtine meseca u julu. Vidljivi su jos na nocnom nebu, prva dva u malom vremenskom periodu a treci preko cele noci. Uskoro cu dati i izvestaje o pet binarnih sistema koje sam posmatrao u nocima kada je bila mesecina kao i pocetak avgustovske partije osmatranja DSO.

M 80

Globularno jato u sazvezdju Scorpius, magnitude 7.3 i prividne velicine 10'.
Jato je drevno i jedno od prvih koje je Mlecni Put preuzeuo od neke svoje satelitske galaksije. Jato sadrzi nekoliko stotina hiljada zvezda i ubraja se medju najgustija globularna jata u Melcnom Putu. Udajeno je 32.600 ly od Sunca, sto se za globularna jata smatra velikom udaljenoscu. I pored toga jato sija sjajno, sve zbog ogromnog broja zvezda koje objekat sadrzi.

Lociranje: M 80 je lak za pronalazenje jer lezi na pola puta izmedju Antaresa i zvezde Graffias (𝞫 Sco). Medjutim, u poslednje dve godine red drveca na juznoj strani je nazalost porastao i ja vise sa moje lokacije ne mogu da vidim Antares. Stoga sam pribegao sledecem star-hoppu: naciljamo u trazilac zvezdu 𝞫 Scorpii, najseverniju zvezdu u klestima Skorpije; u istom vidnom polju trazioca videce se opticki dvostruki sistem 𝟂¹ i 𝟂² Scorpii koji pokazuje tacno u pravcu  Antaresa. Pratimo taj pravac i posle 4º stici cemo do M80.

Opservacija: Po izgledu kroz okular, ovaj objekat nije najspektakularnije jato na letnjem nebu. Medjutim, po necemu se izdvaja u odnosu na svoje gledanije ''supranike'' a to je koncentracija centra. Naime, jato je Shapley-Sawyer klase II, sto se smatra gustom centralnom koncentracijom i zbog toga ga treba obavezno pogledati, Vecina ostalih letnjih jata su daleko rasutija u centru. Zvezde ovog objekta deluju gusto spakovane i one blizu jezgra su nerazlucive.
Ovaj objekat ima smisla posmatrati samo na visokim uvecanjima, po mojoj proceni minimum 150x. Takodje, po mom misljenju mora da se posmatra pomocu perifernog vida ili decentriranja mete jer jedino tako moze da se vidi halo bledih zvezda oko centra. Ne zaboravite da je jato izuzetno nisko na nocnom nebu sto dodatno otezava posmatranje pa je upotreba naprednijih tehnika osmatranja pozeljna. Na uvecanju 176x direktan pogled na jato nije Bog zna sta, ali averted vision definitivno moze da razluci zvezde u halu. Cak i tada, moze se razluciti daleko manje zvezda u halu nego kod jata manje koncentracije. Centar jata je jako gust. Za razliku od jata M92 u sazvezdju Hercules, koje takodje ima jako gust centar ali mu je posle halo razrudjen - ovde nije tako. Halo se vidi ali je jako tesko razluciv.
Na vecim uvecanjima pogled se pomalo poboljsao, iako to nisam ocekivao. Bio sam prijatno iznenzdjen. I pored toga, mislim da nema poente ici na uvecanja preko 200x jer je halo mali i jato se vise posmatra zbog gustog centra nego zbog hala.
U okularskom pogledu, 4' jug-jugozapad od centra jata videce se zvezda magnitude 8.5. Ta zvezda nema nikakve veze sa jatom i mnogo je bliza Zemlji od samog jata.

M 107

Globularno jato u sazvezdju Ophiuchus, magnitude 8.1 i prividne velicine 10'. Jato je Shapley-Sawyer klase X, sto znaci da je veoma labavo vezano.
Jato ima izuzetno zanimljivu orbitu. Objekat je blizu ravni galaksije pa je pristojno blisko i Zemlji ali i centru galaksije. Pritom mu je orbita izrazito elpiticna pa ga pri najvecoj udaljenosti od centra Mlecnog Puta stavlja u galakticki halo, a pri najmanjoj jato cak prodire u sipku galaksije.

Lociranje: U trazilac se centrira zvezda Zeta (𝞯) Ophiuchi magnitude 2.6, sredisnja zvezde u juznom delu glavnog asterizma sazvezdja. Oko 2º juzno od nje u trazilac ce uci tri blede zvezde koje grade pravougli trougao. Kada se vertikalna kateta trougla produzi na jug za svoju duzinu doci cemo do nase mete.

Opservacija: Ovo posmatranje mirne duse mogu nazvati neuspesnim. Jato se nalazi jako nisko na nebu, i usled jakih letnjih turbulencija na malim visinama meni je bilo jako tesko da osmatram ovaj bledi objekat. Cim sam ga video na malom uvecanju bilo mi je jasno da jedino sto mogu da uradim je da odmah skocim na veca. Medjutim, ni to nije pomoglo. I na uvecanju 176x jato se prikazalo kao bleda nerazluciva magla. U principu, iskustva su da se ovo jato cak i u dobrim uslovima na uvecanjima oko 200x moze slabo razluciti. Po karakteristikama jata ne bi smelo da bude tako; mogu da krivim turbulencije i nisko nebo a mogu da krivim i sebe jer je ovo redak slucaj za koji smatram da sam ulozio premalo truda oko mete. Ono sto sam uspeo da vidim je da je centar okrugao ali da je sam jato pomalo ovalnog oblika. U principu, izuzetno bleda meta u poredjenju sa ostalim letnjim Messier globularnim jatima.
Ono sto je pogled ipak ucinilo lepim je okruzenje u kome se nalazi jato. Na malom uvecanju jato je okruzeno sa tri zvezde magnitude oko 10-11 lepo rasporedjenih - po jedna na istok, zapad i sever. Te tri zvezde se nalaze na udaljenosti oko 4'-5' od jata i nisu njegov deo vec su mnogo blize Zemlji od samog objekta. Dodatno, na jugu jata nalaze se jos dve zvezde koje izgledaju kao da su ispale iz njega, na malo vecoj udaljenosti od prethodne tri.

NGC 6543 - Cat's Eye Nebula

Planetarna maglina u sazvezdju Draco, magnitude 8.1 i prividne velicine 20'. Cuvena planetarna maglina i jedna od najsvetlijih planetarki na nocnom nebu. Maglina je izuzetno mlada sa straroscu oko 1.000-1.300 godina. Samo je ostatak supernove M1 (Crab Nebula) poznatiji objekat na nocnom nebu za koji mozemo sa sigurnoscu tvrditi da je mladji od Cat's Eye Nebula.

Lociranje: Tezak star-hopp za osmatrace koji ne vladaju sazvezdjem Draco. Sazvezdje Draco je poprilicno tesko za snalazenje i potrebno mu je posvetiti vremena da bi se savladalo. Sazvezdje je veliko, tanko i vijugavo i vrlo je lako izgubiti se medju njegovima zvezdama.
Kada sam maglinu trazio prosle sezone koristio sam star-hopp koji je dao David Hearn iz Kissimmee Park Observatory. Njegov star hopp ide ovako: 𝞭 Draconis (u glavnom asterizmu) - 42 Draconis - NGC 6543. Meni je bilo jako tesko da savladam taj pravac, a i sam Hearn smatra da je ovaj star-hop jako tezak.
U medjuvremeni sam dosta bolje upoznao sazvezdje i ove sezone sam promenio strategiju i pronasao, po meni, mnogo bolji star-hopp:
- Izmedju zvezda 𝞯 i 𝟀 Draconis u glavom asterizmu sazvezdja pronadjemo dve svetle zvezde jedna do druge - 27 i 28 Draconis
- Produzimo simetralu duzi koja spaja te dve zvezde na sever oko 3º
- U okular ce uci trougao od tri blede zvezde. Na osnovici toga trougla videce se ''zvezda'' koje na mapama nema - to je nasa meta NGC 6543. Znaci, maglina je dovoljno svetla da se vidi u traziocu i to je uvek dobro znati.

Kada pogledate u okular maglina ce izgledati zvezdoliko i mozda necete biti sigurni da li ste na dobrom mestu. Ako posedujete O III filter mozete izvesti mali trik koji ce vam sa sigurnoscu reci da li u pogledu imate planetarnu maglinu. Stavite O III filter izmedju oka i okulara, znaci ne usrafljujte ga ispod nego samo preklopite okular njime. Sve zvezde ce ubledeti a maglina ce ostati da sjaji istim sjajem. Ako sve u vidnom polju ubledi onda niste na dobrom mestu. Ovaj trik funkcionise na samo za ovu nego za skoro sve male sjajne planetarne magline.

Opservacija: Maglina ima izuzetno visok povrsinski sjaj i zasijace vec u okularu malog uvecanja. U njemu deluje relativno kruzno i sija zelenkastom nijansom. Zvezdano polje u kome se maglina nalazi nije narocito zanimljivo pa nema razloga dugo ostati na malom uvecanju. Sa postepenim povecanjem uvecanja postaje jasnije da maglima nije kruzna vec da je izduzena a sa prelaskom na visoka uvecanja primetice se da su njene izduzene granice nepravine i bez ostrine. To je stoga sto mi u stvari mozemo samo osmotriti centralnu regiju. Maglina ima veliku spoljasnju skoljku koji se nastavlja na centralni deo ali sa nasih lokacija te regija je jako tesko osmotriva.
Na uvecanju 176x maglina svetli uniformno bez nekih posebnih karakteristika i ne vide se znacajne promene u sjaju preko lica magline. Maglina izgleda poprilicno veliko u okularu, jer je njena velicina od 20'' prilicno komforna za posmatranje. Na uvecanju 321x vidi se sicusna neregularnost ovalnog oblika ali i dalje bez unutrasnjih detalja. Na uvecanju 408x postaje ociglednan nedostatak ostrine ivica na mestima gde se centralna regija utapa u spoljasnju skoljku. Takodje, moze se osmotriti tek blago smanjenje osvetljenosti pri centru magline oko centralne zvezde. Nema potrebe za koriscenjem OIII filtera pri osmatranju.

Ja jako volim da posmatram planetarne magline ali i medju njima imam  svoje favorite. Magline kao sto je ova nisu medju njima. Naime, mlade planetarne magline imaju jako kondenzovanu centralnu regiju koja sija visokim povrsinskim sjajem i prosto gusi sve detalje unutranjosti. Takve magline se otprilike vide kao velike zvezde. Manje sjajne i starije magline pruzaju mnogo bolji uvid u strukturu samog objekta i jednu od takvih cu opisati u sledecim postovima. Rec je o NGC 6818 - Little Gem Nebula u sazvezdju Sagittarius. To su samo moje licne preference, obavezno pogledajte Cat's Eye Nebula, ona je jedna od najgledanijih i napoznatijih planetarnih maglina na nocnom nebu.

Hvala na citanju i podrsci.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

mboskovic

Ne levom ekranu čitam, na desnom radim star-hopping u Stelarijum-u i super mi je! :)

PavleR

August 17, 2023, 04:49:42 pm #10 Last Edit: August 17, 2023, 05:28:52 pm by PavleR
Binarni sistemi i jedna opticka dupla zvezda:

Beta (𝞫) Scorpii (Acrab ili Graffias)
Nu (𝞶) Scorpii - ''Southern Epsilon Lyrae''
Omega¹ i Omega² Scorpii (𝟂¹ Sco i 𝟂² Sco)
Xi (𝞷) Scporpii (Struve 1998) i Srtuve 1999
Theta (𝞱) Serpentis - Alya


Pozdrav sima. Dvoumio sam se da li uopste da objavljujem ovaj post ili da sacekam godinu dana. Razlog je sto su neke od ovih zvezda nisko na nebu i vreme za njihovo osmatranje prolazi. Ipak sam odlucio da napisem post jer mislim da ce clanovima foruma biti zanimljiv. Najmanji je problem da se sledece godine ponovi za one koji nemaju pogled na nisko nebo i vise ne mogu da osmotre neke od ovih zvezda. Zato sam i malo pozurio sa objavom.

Beta (𝞫) Scorpii (Acrab ili Graffias)

Visestruki zvezdani sistem teleskopski razdvojiv na dve komponente magnituda 2.6 i 4.5 na separaciji 13.4''. Jedna od najlepsih i najlaksih za razlucivanje letnjih duplih zvezda. Sistem je izuzetno zanimljiv zbog percepcije boja kroz okular: iako su obe zvezde skoro identicne stelarne klase: B1 V i B2 V i trebalo bi da budu plavo-bele boje, izvestaji sa posmatranja su kontradiktorni i cesto se pominju plavo-crveno, belo-zeleno, plavo-zeleno pa cak i zuto-plavo. Pisao sam i ranije o razlozima zasto se takve stvari desavaju i ima ih dva osnovna: 1.) percepcija boja svake individue je ralzlicita i 2.) ako je magnitudna razlika izmedju komponenti velika (a ovde jeste) boja primara utice na percepciju boje sekundara.

Lociranje: Deo je glavog asterizma sazvezdja - najsevernija zvezda u klestima Skorpije.

Opservacija: Predivan par. Nalazi se nisko na nebu i prava je steta ako bar jednom ne uspete da odnesete teleskop na bolju lokaciju i pogledate ga. Belo-plavi veliki primar i jasno razluceni sekundar na divnoj separaciji. Iako je primar dosta svetliji od sekundara ne gusi ga ni malo jer je separacija taman kakva treba da bude za par ovakvih magnituda - moze se reci da je sve podeseno savrseno. Pogled je izuzetno ostar.
Iako su obe zvezde B-tipa neko vidi pratilac zelenkasto na vecim uvecanjima; ja sam ga video zelenkasto vec na uvecanju 67x. Povecao sam uvecanje ne bi li imao jasniju sliku, ali se sekundar i dalje video zelenkasto, samo ovaj put sa puno turbulencije usled polozaja blizu horizinta. Pogled je najprijatniji na uvecanjima 67x i 107x. Sa najmanjim uvecanjem na jugu okularskog pogleda mozemo osmotriti divno zvezdano polje. Itekako me zanima ako je jos neko gledao ovu zvezdu da iznese svoje utiske o bojama koje je video.

Nu (𝞶) Scorpii - ''Southern Epsilon Lyrae''

Za ovaj sistem se veruje da se sastoji od sedam gravitaciono vezanih zvezda. Teleskopski su vidljive tri ili cetiti, u zavisnosti od aparature kojom raspolazemo. Naime, za amaterske astronome je bitno da se sistem moze razdvojiti na dve grupe od po dve zvezde: AB i CD. Separacija izmezdju AB i CD je izdasnih 41''. Medjutim, posle toga postaje zanimljivo. Ako se poveca uvecanje oba para se mogu ponovo razdvojiti - separacija izmezdju A i B je malenih 1.305'' a izmezdju C i D 2.4''. Po svemu navedenom jasno je zasto se zvezda naziva ''Southern Epsilon Lyrae'' - bjedja je kopija legendarne cetvorostruke zvezde u sazvezdju Lyra.
Komponenta A je nasjvetliji clan sistema i sija magnitudom 4.35. Zvezda je glavne sekvence spektralne klase B3V. Nu Scorpii B je magnitude 5.4, nepoznatog spektralnog tipa. Orbitira oko komponente A sa periodom od 452 godine.
Komponenta C je ostareli dzin spektralne klase B9 III magnitude 6.9 dok je zvezda D magnitude 7.39.

Lociranje: Izuzetno laka lokacija. U trazilac naciljamo nasu prethodnu metu: Beta Scorpii. Nu Scorpii nalazi se u istom vidnom polju trazioca, 1.5º severoistocno.

Opservacija: I pre nego sto sam pogledao kroz okular znao sam da ce biti jako tesko razdvojiti par AB mojim teleskopom. Separacija 1.3'' je premala a zvezde su pristojnih magnituda i na uvecanjima od oko 400-500x potrebnim za tu separaciju pokazace se pufnasto i bez ostrine, i tako ''pojesti'' razmak izmedju njih. Naravno tako je i  bilo. Siroki osnovni par AB-CD razdvaja se lagano na malom uvecanju od 62.5x. Potom sam presao na laksi prar CD. Zbog malih magnituda dve zvezde, kvalitetan pogled sam uspeo da ostvarim na tek uvecanju od 176x. Mogu one da se razdvoje i na manjem uvecanju, ali pogled nece biti dobar jer ce se zvezde pojaviti isuvise bledo. Par sam video kao zuckasto-zelenkast.
Potom sam presao na glavni izazov - par AB. U sudbini amaterskih astronoma je da se bore sa vetrenjacama, pa sam se i ja borio sa ovom. Iako sam znao tacan ishod i zasto ce se desiti takav ishod i pre pocetka posmatranja - naravno da nisam odustao dobrih pola sata kao pravi astronomski Don Kihot. I naravno - od svega nista. Premala separacija i lepa magnituda zvezda rasirile su sjaj zvezda na uvecanjima 408x i 528x i pored sve mog truda nisam uspeo da uocim tu malu prazninu izmedju dve komponente. Problem je i sto za tako velika uvecanja moram da koristim Barlow koji bas ne volim iz razloga sto za nijansu smanjuje ostrinu objekata. Ta mala nijansa za ovaj par je bila mnogo. Kolege koje su ovaj par gledale vecim aparaturama ili koji su ga obradili astrofotografski su slobodni da dopune ovaj post svojim utiscima.

I pored neuspelog razdavajanja AB para lepo je videti cetvorostruki sistem na nebu. Nisu oni bas cesti. Retki su zbog toga sto je bar neka od te cetriri komponente opet spektroskopski binarni sistem pa u svari imamo vise zvezda od cetiri. Takvi sistemi su jako retki jer su nestabilni i brzo se raspadaju u manje sisteme. Stoga svaki put kada pogledate Epsilon Lyrae ili Nu Scorpii gledate retke prezivele sisteme koji su nekako nasli gravitacioni balans koji ih je odrazao na okupu.

Omega¹ i Omega² Scorpii (𝟂¹ Sco i 𝟂² Sco)

Nije mi bila namera da opisujem ovaj par ali mislim da treba. Razlog je u tome sto ko pogleda kroz trazilac prethodne dve mete, videce u istom vidnom polju jos jednu jasno razdvojenu duplu zvezdu. Pa da ne bude da sam nesto preskocio, kad se vec bavimo okolinom zvezde 𝞫 Scorpii. Ta traziocem razdvojiva dupla zvezda u stvari nije binarni sistem vec opticka dvostruka zvezda: Omega¹ i Omega² Scorpii. Mozda je potrebno da objasnim malo: binarni sistemi su zvezde koje su gravitaciono vezane i kruze jedna oko druge oko zajednickog centra mase. Vreme potrebno da zvezde izvrse jednu rotaciju oko zajednickog centra mase naziva se oribitalni period. Sa druge strane, opticke duple zvezde su potpuno gravitaciono nepoveze i veoma cesto su na potpuno drugacijim udaljenostima od nas. Mi ih vidimo kao duplu zvezdu jer su objekti izgledaju blizu jedan drugom sa nase linije pogleda.
To je slucaj sa ovim parom. 𝟂¹ Scoprii je zvezda magnitude 3.95, spektralne klase B1V, na udaljenosti 472 ly od Sunca. 𝟂² Scoprii  je dzin G-tipa magnitude 4.32, ali je mnogo blize nama, na udaljenosti 291 ly od Sunca. Par se nalazi na ogromnoj separaciji od 14.6' koja je vidljiva i golim okom sa tamne lokacije.

Lociranje: Nalazi se u istom vidnom polju trazioca sa prethodne dve mete. Kada naciljamo 𝞫 Scorpii u trazilac, Omege cemo videti 1º istok-jugoistok od Bete, ili lakse, videce se kao prve dve zvezde na liniji koja spaja Beta Scorpii sa Antaresom.

Opservacija: Lep par za posmatranje. Par izgleda plavo-zut, sto odgovara njihovim stelarnim klasama. Ono sto pogled cini prijatnim je sto ova zvezda gradi divan trougao sa dve prethodne mete i pogled kroz trazilac je prijatan a kamoli kroz okular malog uvecanja.

Xi (𝞷) Scporpii (Struve 1998) i Srtuve 1999

Jedno od lepsih osmatranja ove sezone. Predivan par duplinh zvezda na rastojanju od 5' i jos jedan par blizu njega, u severnom delu sazvezdja Scorpius.
𝞷 Scorpii je petostruki zvezdani sistem, teleskopski razluciv na dve komponente: primar  magnitude 4.3, koji je sam za sebe spektroskopski binarni sistem dve zvezde F-tipa. Sekundar je magnitude 7.3 i nalazi se na separaciji 7.6'' od primara.
U istom okularskom pogledu na rastojanju od oko 5' primeticemo jos jedan binarni sistem - Struve 1999. Sistem je poprilicno ujednacen jer se sastoji od dve zvezde magnituda 7.4 i 8, na separaciji od 11.7''.

Lociranje: zvezda se nalazi visoko u severnom delu sazvezdja Scorpius i nije deo glavnog asterizma. Najlakse ju je naci ako se krene od dve zvezde na zapadu donjeg dela sazvezdja Ophiuchus - Yed Prior i Yed Posterior. Oko 4º juzno od njih lako cemo u trazicu uociti trougao od tri svetle zvezde. Najjuznija zvezda trougla gradi novi trougao sa dve svetle zvezde juzno od sebe. Zapadnija zvezda je nasa meta.

Opservacija: Apsolutno predivan pogled. Najbolje rezultate ostvario sam na uvecanju 107x, sto i jeste blizu optimalnog uvecanja za ovakve separacije.
𝞷 Scorpii  sam video ka dve zute zvezde. Par se vidi kao veliki primar i mali sekundar, ali su separacija i magnitude takve da primar uopste ne gusi sekundar. Da je magnituda primara veca, njegov sjaj bi na ovoj separacji ''ugusio'' sekundar i moralo bi da se ide na veca uvecanja. Medjutim, kod ovog para sve se savrseno poslozilo. Ja jesam povecao uvecanje ali sam se brzo vratio na 107x gde sve izgleda skladno i blisko.

U istom okularskom pogledu sever-severozapad od Xi nalazi se Struve 1999. Par se sastoji od dve po sjaju skoro jednake zvezde u predivnoj zuto-narandzastoj boji. Oba para staju u jedno vidno polje i na uvecanjima 107x, 136x pa cak i na 176x ali je pogled ipak najbolji na 107x. Mislio sam da ce Struve izgledati bolje na vecem uvecanju zbog malih magnituda, ali nije poenta gledati samo jedan par nego oba zajedno. Ujednacene magnitude Struve 1999 cine da par zajedno sa Xi Scoprii pravi zaista nesvakidasnji pogled i daje osmatracima razlog da dublje udju u katalog duplih zvezda.

Za one koji nisu upoznati sa Struve katalogom, red je pomenuti dva giganta astronomije, oca i sina: F.G.W. von Struve i Otto von Struve. F.G.W. von Stuve bio je nemacko-ruski astronom iz XIX veka koji se profilisao kao lovac na duple zvezde. Sve duple zvezde koje je on otkrio danas cemo prepozvati po grckom slovu Sigma (𝞢), ili STF i Struve  ispred broja zvezde (npr. 𝞢 1999, STF 1999, Struve 1999). Njegov rad nastavio je sin Otto, cija otktica nose oznaku 𝝤𝞢. Nebo je prepuno Struve binarnih sistema. Svaki put kada kliknete na zvezdu u Stellariumu i vidite slovo 𝞢 znacete da je rec o duploj zvezdi. U ovim pocetnim postovima ja cu se bazirati na svetlije duple zvezde sa Bayer i Flamsteed oznakama da ne bih odmah ulazio duboko u nocno nebo. Ako bude interesovanja, mogu obradjivati i duple zvezde iz Struve kataloga, nisu one nista manje spektakularne samo su malo bledje.

Theta (𝞱) Serpentis - Alya

Siroko razvdvje dvostruka zvezda u sazvezdju Serpens. Komonente su skoro jednakih magnituda 4.6 i 4.9 i nalaze se na separaciji od 22''. Obe komponente su zvezde glavne sekvence A-tipa.
Zvezde cine binarni sistem, tj. gravitaciono su vezane. Potrebno im je oko 14.000 godina da naprave jednu orbitu oko zajednickog centra mase.

Lociranje: Zvezda se nalazi u glavnom asterizmu sazvezdja Serpens Cauda i najsevernija je zvezda u toj polovini asterizma. Ako neko nije upoznat sa sazvezdjem nije lose da kazem da je sazvezdje Serpens podeljeno na dva dela. Glavni asterizam sazvezdja predstavlja zmiju koju nosi zmijonosac - savzvezdje Ophiuchus. Deo zmije sa glavom nalazi se zapadno od Zmijonose i naziva se Serpens Caput a deo zmije gde je rep nalazi se istocno od sazvezdja Ophiuchus i naziva se Serpens Cauda.

Opservacija: Lep pogled na uvecanju 62.5x. Dve siroko razdvojene bele zvezde. Nista dramaticno, prijatan, miran pogled. Dve skoro identicne zvezde po magnitudi i boji. Par nije usamljen u okularu vec se nalazi u lepom zvezdanom polju.

Zamimljivo je da su nase kolege iz prve polovine XX veka, kada su posmatracki instrumenti poceli da dolaze u ruke amatera a mnogi su ih i sami pravili, jako cenili ovako siroko razdvojene parove. Danas nama ova slika deluje pomalo dosadno jer smo navikli da jurimo koloricne parove na malim separacijama, ali zanimljivo je pogledati komentare iz proslosti o objektima koje mi i danas posmatramo. Jedna od legendi amaterske astronomije je Charles Edward Barns koji je 1927. objavio knjigu ''1001 Celestial Wonders as Observed with Home-Built Instruments.''. To je bio osmatracki vodic kroz nebeska tela koji je i danas klasik. Zanimljivo je da je Barns ovu zvezdu opisao sa ,,Imperijalni par''. I ne samo samo nju i ne samo on. Mnogi astro-amateri smatrali su da su bas ovakvi parovi najlepse duple zvezde na nebu. Mnogo toga se promenilo ali Alya ipak ostaje klasik na nebu i uvek ju je lepo pogledati.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

Yagodinac

Quote from: PavleR on August 17, 2023, 04:49:42 pmPozdrav sima. Dvoumio sam se da li uopste da objavljujem ovaj post ili da sacekam godinu dana.

Nemoj da čekaš, objavljuj još... :-)

PavleR

August 22, 2023, 12:30:20 pm #12 Last Edit: August 22, 2023, 12:44:23 pm by PavleR
DSO u sazvezdju Sagittarius:

M 28 (globularno jato)
M 22 - Great Sagittarius Cluster (globularno jato)
NGC 6445 - Box Nebula (planetarna maglina)


M 28

Globularno jato u sazvezdju Sagittarius, magnitude 6.8 i prividne velicine 11.2'.
Jato je udaljeno pristojnih 18.260 ly, i kao takvo je jedno od desetak najblizih globularnih jata Zemlji.

Lociranje: Naciljamo u trazilac zvezdu Kaus Borealis (𝞴 Sagittarii) magnitude 2.8, najesevrniju zvezdu u asterizmu ''Teapot''. Pogledamo kroz okular, pomerimo se samo malo istocno i u vidno polje ce uci nasa meta - M28.

Opservacija: Jato je poprilicno tesko za osmatranje jer je izuzetno nisko na nocnom nebu. Ja sam cele noci cekao prozor od 15-ak minuta kada je zvezda Kaus Borealis vidljiva sa moje pozicije, sto znaci da sam jato osmatrao kratko.

Meni ovo jato lici na pauka. U okularskom pogledu, uocljiv je jedan prominetni lanac zvezda koji izvire iz jezgra i pruza se na jug, dva najuocljivija lanca idu na istok, i tri kratka lanca se produzavaju ka severu, severozapadu i zapadu. Sto ce reci, iz jezgra izviru lanci na sve strane sveta, kao pauk. Na jugu su primetna tri lancica zvezda koji nisu povezani sa centrom nego vise sami za sebe.

Iako je jato Shapley-Sawyer klase IV, zvezde objekta izgledaju jako rasuto. Mozda je to opticka varka jer sam jato posmatrao jako kratrko zbog svog polozaja uz sam horizont. Opis koji sam dao u izvezstaju je ono sto sam uspeo da vidim u to kratko vreme. Nazalost, za nastavak opservacije sa moje lokacije morace da se ceka nekih 10 meseci kada sazvezdje opet bude u dobrom polozaju.

M 22 - Great Sagittarius Cluster

Spektakularno globularno jato u savzezdju Sagittarius, magnitude 5.5 i velicine 32'.
Ovo jato je posebno po toliko toga da sad razmisljam da slobodno mogu da napisem ceo post samo o njemu.
- Kao prvo, magnituda. Najsjanije je globularno jato vidljivo sa severne hemisphere. Sjajniji od njega su samo Omega Centauri (NGC 5139) i 47 Tucanae (NGC 104), ali ta dva objekta su vidljiva samo posmatracima sa juzne hemisfere.
- Drugo, udaljenost. Jedno je od najblizih jata Suncu. Od svih Messier jata, samo je jato M4 u sazvezdju Scorpius blize. Na udeljnosti je 10.600 ly, u poredjenju sa 22.20 ly koliko je udaljeno M13. Od meni poznatih NGC jata, znam da je samo NGC 6544 u istom sazvezdju blize nama. I lokacija u galaksiji mu je zanimljiva posto je blizu galaktickom ispupcenju, grupi zvezda blizu galaktickog centra.
- Trece, prividna velicina. Jato meri 32' sto je najveci prividni precnik od svih jata severne hemisfere.
I onda se postavlja logicno pitanje zasto M22 nije glavna zvezda letnjeg nocnog neba vec globularna jata M13 i M5. Odgovor je u polozaju. Ovo je u stvari jato juzne hemisfere. Mi iz Srbije mozemo da ga vidimo samo zbog relativno povoljne geografske sirine. U principu, jato se nikada ne dize visoko na nebu i zbog svog niskog polozaja nikada se ne moze posmatrati u punom sjaju sa nase polovine planete. I pored svega toga, M22 je fantasticno osmatranje. Pozadina Mlecnog Puta u kome se objekat nalazi je tako lepa da je ovo jedino globularno jato koje sam ikada posmatrao za koje mogu da kazem da nisam zeleo da se odmaknem od okulara malog uvecanja.

Lociranje: Jato bljesti kroz trazilac. Najlakse ga je locirati ako mozemo da vidimo zvezdu Kaus Borealis (𝞴 Sagittarii) magnitude 2.8, na severu asterizma ''Cajnik''.  Nacentriramo Kaus u trazilac, pomerimo se malo traziocem na severoistok i ne mozemo da promasimo M22 jer ''bode oci''. Ako je Kaus Borealis ispod horizonta, onda je najpametnije da traziocem predjete preko horizonta u okolini gde se nalazi Kaus. Ako je jato iznad horizonta sigurno ga necete promasiti.

Opservacija: Nesto sto se pamti. Potpuno drugacija opservacija od svih ostalih globularnih jata. Jato je tako savrseno smesteno u zvezdanu okolinu da uopste nisam imao zelju da ga posmatram kao zaseban objekat. Na uvecanju 62.5x jato vec izgleda ogromno i razluceno, i kao da iz sebe izbacijue potok zvezda. Naime, jato izgleda kao glava komete koja se nastavja na zvezdano polje koje prestavlja rep koji se siri na sever-severoistok. Naravno, nije to nikakav potok zvezda vec neverovatno lepo profilisana pozadina Mlecnog Puta. Objekat je tako integrisan u pozadinu da je zanimljivo razaznati gde mu se zavrsava spoljna granica. Objekat izgleda kao uokviren u iskoseni pravougaonik cetiri svetle zvezde, dve na severoistoku (24 Sgr i 25 Sgr) i dve na jugozapadu. Zvezde pozadinskog neba mogu se podeliti u tri klase - prva su 4 sjajne zvezda magnituda oko 5 i 6; potom desetak ili vise bledjih zvezda magnituda 8-10; na kraju nebojan broj bledjih jedva razlucivuh zvezda koje prave peskasti pozadinski sjaj. I sve to u istom vidnom polju !!!!!.  Preko povrsine samog jata moguce je izbrojati 6 svetlih zvezda. I sto je neverovatno, halo jata je vec pomalo razluciv na ovom uvecanju.

Potom sam pristupio posmatranju jata kao pojedinacne mete. Jedan od ciljeva je bio da osmotrim prominenti usek koje se zabada u jato, te mnogi posmatraci smatraju da objekat zbog toga podseca na ''Pacman-a'' iz video igrice. Vec i na uvecanju od 62.5x moze se jasno zakljuciti da je jato gusto u centru ali da taj centar nije svetla uzarena lopta kao kod M15. Centar je peskast samo sto je ogroman i mnogo gust. To i odgovara Shapley-Sawyer klasi jata koja iznosi poprilicnih VII. Oko sirokog centra se pruza halo i vac na malim uvecanjma moze se primetiti da on nije kruzan vec elipsast. Cim se uvecanje poveca na 107x jato izgleda razlucenije ali se gubi ona lepota odsjaja Mlecnog Puta. Medjutim, za osmatranje samog jata ovo uvecnja je odlicno. Broj svetlih zvezda preko povrsine kojih je ranije bilo sest sada se povecava na mnogo veci broj, i bilo ih je iluzorno brojati. Na ovom uvecanju jasno se pojavio tamni usek u povrsini objekta na severoistoku i jato zaista izgleda kao Pacman. Usek ne ide po sredini vec preko leve polovine objekta i jasno razgranicana usta i lice Pacmana. Takodje sam primetio dva mala lanca zvezda koje izviru istocno od hala i sire se ka severu. Centar sadrzi jako puno zvezda, nije koncentrisan ali je jos uvek nerazluciv.. Na uvecanju 136x jato je vec potpuno razluceno u nekoliko stotina svezda - potpuno razluciv halo i delimicno razluciv centar. Meni se na ovo uvecanju pogled nije svideo. Ne mogu da konkretno objanim zasto.. Opet licni afiniteti u pogledu.  Super mi je bilo sto sam na njemu poceo da razlucujem centar i sto se jos jasnije vidi elipsasti oblik objekta, ali izgubila se sva magija nesvakidasnjeg prizora da jedno globularno jato izgleda veliko i razlicivo na uvecanjima na kojima su ostala jata izgledaju kao maglicaste mrlje. I jos sve to upakovano u prebogato podrucje zvezdanog neba.

Ovo je jedan od najspektakularnijih prizora koje sam video na nocnom nebu. Globularno jato za koje najbolje izgleda na malim i srednjim uvecanjima  - retko i divno. Prava je steta sto mi sa severne hemisphere vidimo ovaj objekat u ''polovnom'' pogledu. Sto se globularnih jata tice, nase kolege sa juzne hemisfere imaju mnogo bolji meni. Tri najsjajnija jata na nebu od kojih mi dva uopste ne vidimo.

NGC 6445 - Box Nebula

Planetarna maglina u sazvezdju Sagittarius, blede magnitude 11.2 i pristojne prividne velicine od 34''.
U pitanju je bipolarna planetarna maglina koja ima oblik pravougaonika, cemu maglina i duguje svoje ime. Cilj opservacije i jeste da se primeti taj pravougaoni oblik.

Kada vidimo da je magnituda planetarne magline 11.2 odmah ce nam biti jasno da nas ceka tesko lociranje i naporno posmatranje. Sve planetarke bledje od magnitude 11 su izuzetno blede i tesko uocive, a za njihovo kvalitetmo osmatranje potreban je O III filter. Ova maglina nema preterano los povrsinski sjaj jer je relativno mala ali i sa povrsinskim sjajem oko 10, objekat velicine 30'' nije lako naci,

Inace, ova maglina je karakteristicna i po tome sto je i veoma mlada ali i veoma velika u stvarnoj velicini. Stara je samo 3.300 godina. Ako se uzme u obzir da je prosecni zivotni vek planetarne magline ok 20.000 godina, to znaci da je ovaj objekat tek u osnovnoj skoli. Sa drudge strane, stvarna velicina objekta je ogroma u odnosu na druge planetrne magline. Objekat meri 4 ly u precniku i jedan je od najvecih svoje vrste. Ako tako mlada planetarka ima tako veliku stvarnu velicinu, mozemo samo zamisliti koliko snazno fijucu stelarni vetrovi koje izbacuje centralna zvezda i koju destrukciju i pustos oni prave u okolini zvezde.

Lociranje: Poprilicno tezak star-hoop. U siroj okolini objekta nema nijedne svetle zvezde a maglina se ne vidi u traziocu. Ja sam izabrao star-hopp koji je iz prve dao rezultat i mogu reci da sam bio mnogo srecan - ovakve mete testiraju nase vestine star-hoppinga do maksimima. Najpametnije je krenuti od otvorenog jata M23 pa cu u koracima dati kako da dodjemo do njega. Tek potom cemo preci na Box Nebula:

- u trazilac nacentriramo zvezdu Polis (𝞵 Sagitarii)
- pomerimo trazilac malo severno do objekta M24 (Small Sagittarius Star Cloud). Ovaj objekat kroz trazilac izgleda kao asterizam desetak zvezda u obliku obrnutog slova V
- koncanicu trazioca namestimo neposredno ispod slova V i pomerimo se na zapad za 1.5 pomeraj trazioca (oko 4.5º - 5º). U trazilac ce uci jedna srednje sjajna zvezda: HD 163245. Malo jugoistocnoistocno od nje nalazi se nasa otvoreno jato M23.
- kada u okularu proverimo da li smo stigli do M23 pocinjemo put ka nasoj pravoj meti.
- jugozapadno od M23 u traziocu cemo primetiti niz zvezda u obliku nedovrsenog slova V ili ako hocete u obliku obrnutog slova L.
- Nacentriramo trazilac negde na dno tog niza. U istom vidnom polju trazioca opet jugozapadno uocimo prvu zvezdu koju vidimo. Radi snalazenja u Stellarijumu to je zvezda HD 162010. To je dupla zvezda ali se na malom uvecanju to ne vidi.
- Nacentriramo trazilac na tu zvezdu, pogledamo kroz okular i odmah istocno od nje videcemo mali bledi magliviti sjaj - nasu metu NGC 6445. Najlaksa provera da li smo na pravom mestu je da povecamo uvecanje jer ce se onda videti da je HD 162010 dupla zvezda.

Opservacija: Maglina je jako bleda i nije neki prizor u zvedanom polju malog uvecanja te nema  potrebe dugo ostajati na malim i srednjim uvecanjima. Ja sam odmah presao na 176x. Maglina je jako bleda ali se itekako vidi da je u obliku pravougaonika, usmerenog jugoistok-severozapad. Taj pravougaonik nije jasno ostrih ivica a unutrasnja struktura se ne vidi. Kada se ucvrsti O III filter, slika izduzene maglovitosti postaje jasnija, ali i dalje bez detalja unutrasnjosti. Na uvecanju 321x potrebno je jako skoncentrisano i strpljivo posmatranje i maglina ce pokazati svoju unutrasnju strukturu tj. da je iznutra ''suplja''. Maglina lose podnosi uvecanja i ovo je bilo maximalno uvecanje koje je imalo ikakvog smisla. Vec na uvecanju 408x slika se pretvorila u prebledu difuznu mrlju. Na kraju sam se vratio na uvecanje 321x ali ovog puta bez filtera. Razlog tome je sto maglina bas lepo izgleda u istom vidnom polju sa bliskom duplom zvezdom HD 162010.

Ovo nije meta koju bih preporucio bilo kome sa aparaturama ispod 350 ili 400 mm. Previse muke i oko lokacije i oko posmatranja za malo nagrade. Maglina je izuzetno bleda i neupecatljiva da bi se vreme provedeno pored nje isplatilo.. Ja joj jesam posvetio mnogo vremena ali vise jer mi je objekat zanimljiv zbog svojih fizickih karakteristika (stvarna velicina nesrazmerna starosti) pa sam zeleo da ga vidim. Nije nesto na sta cu se vracati dok za nekoliko godina ne povecam aparaturu. Ako je neko posmatrao ovaj objekat sa vecim teleskopom ili sa bolje lokacije i video ga jasnije od mene, slobodno neka se ubaci u topic i iznese svoje utiske.

Inace, nemojte da vas zbuni sto se ova maglina naziva i Little Gem Nebula, isto kao i maglina NGC 6818. Takodje, u sazvezdu Ophiuchus postoji jos jedna Box Nebula (NGC 6309). Razlog ovog dupliranja imena je sto popularni nazivi objekata nisu rezultat naucne klasifikacije. Nazive objekatima uglavnom su davali urednici i autori poznatih astronomskih casopisa. Stoga se desi da dva razlicita urednika daju dvema razlicitim metama ista imena. Pa tako ne nocnom nebu imamo dve Box Nebula, dve Little Gem Nebula, dva Little Beehive Cluster i dve Pinwheel Galaxy.


305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

PavleR

August 25, 2023, 02:56:00 am #13 Last Edit: August 25, 2023, 03:08:08 am by PavleR
Tri otvorena jata u sazvezdju Sagittarius:

M 18
M 23
M 25


Sazvezdje Sagittarius polako se krece sve zapadnije i rane septembarske noci su poslednja sansa da se objekti u njemu osmotre. Ja aam ciljano u proslom postu dao objekte koji se nalaze nisko u sazvezdju da bi u ovom i sledecem postu opisao mete koje se jos mogu videti nekih mesec dana. Nazalost, predstoji nam 14 dana nepovoljnih za posmatranje DSO, ali posle toga imamo jos jednu sansu. Noci su sve duze, pa iako objekti u sazvezdju rano izlaze iz tranzita, ranije se i pojavljuju na nebu u odnosu na letnje mesece. Ja sam prosle sezone u septembru uspesno osmatrao objekte u sazvezdju izmezdju 20:00-22:00. U sledecem postu dacu izvezstaj sa osmatranja dva objekta iz sazvezdja koja ce takodje biti vidljiva tokom celog septembra.

Objekti iz ovog izvestaja su svetle mete a M23 i M25 su zaista zanimljiva jata koja svakako treba pogledati.

M 18 - Black Swan Cluster

Otvoreno jato u sazvezdju Sagittarius, magnitude 7.5 i velicine 9.8'.
Uz M40 i M73, jedan je od najmanje posmatranih Messier objekata. I to sa razlogom. U poredjenju sa ostalim Messier i sa mnogim NGC jatima, ovo jato je oskudno, malo i nezanimljivo, bar meni.

Lociranje: Nalazi se tacno izmedju dve velike i svetle mete, M 24 - Small Sagittarius Star Cloud i M 17 - Omega Nebula. Lociramo u trazilac zvezdu Polis (𝞵 Sagittarii) i pomerimo se severno do M24. Odmah iznad M24 u traziocu cemo bledo videti grupicu malih zvezda - nasu metu M18.

Opservacija: Na uvecanju 62.5x vidi se da se zvezde jata pruzaju u dva lanca koja su spojena na jugu i formiraju oblik uskog slova U. Na tom uvecanju vidi se 10 zvezda koje obrazuju glavni oblik slova U i jos tri svetle zvezde sa strane. Na uvecanju 107x primetio sam 16 zvezda koje sigurno pripadaju jatu, i jos desetak za koje nisam siguran da li su njegov deo, smestenih u divnom pozadinskom sjaju. Taj pozadinski sjaj je i najlepsi deo ovog objekta. Jos veca uvecanja prikazuju oko tridesetak zvezda, ali se ukupan utisak o objektu ne popravlja.
Ovaj objekat cete pogledati jedanput i ne verujem da cete se ponovo vratiti na njega. Sreca po jato, nalazi se u blizini velicanstvenih objekata u sazvezdju Sagittarius pa cete na njega u svakom slucaju nailaziti hteli ne hteli.

M 23

Otvoreno jato u sazvezdju Sagittarius, magnitude 5.5 i velicine 27'. Pri ovoj velicini, jato zauzima skoro istu povrsinu u okularu kao Pun Mesec.

Lociranje: Ja jato nisam video u traziocu. I pored toga, ovo je lak star hopp.
- u trazilac nacentriramo vec puno puta pominjanu zvezdu Polis (𝞵 Sagitarii)
- pomerimo trazilac malo severno do objekta M24 (Small Sagittarius Star Cloud). Ovaj objekat kroz trazilac izgleda kao asterizam desetak zvezda u obliku obrnutog slova V
- koncanicu trazioca namestimo neposredno ispod slova V i pomerimo se na zapad za 1.5 pomeraj trazioca (oko 4.5º - 5º). U trazilac ce uci jedna srednje sjajna zvezda: HD 163245. Malo jugoistocnoistocno od nje nalazi se nasa meta M23.

Opservacija: Izuzetno lep pogled, pogotovo na malom uvecanju. Na uvecanju 62.5x mene ovo jato nepogresivo podseca na glavu Indijanskog poglavice. Naime, u okularskom pogledu, na zapadnoj strani jata videcemo jednu ovalnu prazninu lisenu zvezda, koja podseca na tamnu maglinu. Iz nje se na istok pruza pet prominentnih lanaca pristojno sjajnih zvezda. Ti lanci su pozicionirani jedan ispod drugog i jedan ide ka severu, dva na istok i dva na jugoistok. Ta praznina je mene podsetila na glavu poglavice a ovih pet lanaca izgledaju bas kao nizovi pera koji izvinu iz glave. Masta radi svasta, ali u ovim situacijama pravi nesto sto se pamti. Cetvrti lanac zvezda koji sam pomenuo se pri svom kraju grana i pravi oblik koji je podseca na asterizam sazvezdja Scorpius.
Zapadno od praznine ima jako malo zvezda. Znaci celo jato ide u jednu stranu - na istok i jugoistok. U okolini jata ima dosta pozadinskog sjaja, a cak su i zvezde ispod samog jata sve poredjane u  lancima.

Kada se uvecanje poveca pogled se pogorsava. Vec na sledecem uvecanju od 107x, gubi se jasna distinkcija lanaca zvezda i jato izgleda kao skup random razbacanih zvezda bez ikakvog oblika i strukture. Vidi se vise pozadinskog sjaja, ali to je sve. Pogled na 62.5x je mnogo, mnogo bolji.

Zvezdano polje u kome se nalazi objekat je bogato, ali je jato sacinjeno od dovoljno sjajnih zvezda da nece biti problem utvrditi u kom trenutku se jato zavrsava.

Na jugoistoku okularskog pogleda videce se svetla zvezda magnitude 6.5, na udasljenosti 20'' od centra objekta. Ta zvezda, HD 163245, bice najsvetlija zvezda u okularskom pogledu malog uvecanja ali ona nije deo jata.

Kada vec  posmatrate ovaj objekat nemojte propustiti da se vratite malo istocno i pogledate fantaziju od objekta - M24 Small Sagittarius Star Cloud.

Ceo ovaj opis baziran je na mastovitosti pri posmatranju. Koristite mastu pri osmatranju otvorenih jata i trazite oblike na koje vas jato podseca. Tako ce vam se objakat urezati u pamcenje a sam pogled ce postati neopisivo lepsi. Na kraju krajeva, sva imena koja su raznim objektima davana plod su maste. Mnogi objekti nose imena stvari, zivotinja i pojava na koje su podsetili posmatrace.

M 25

Otvoreno jato u sazvezdju Sagittarius, magnitude 4.6 i velicine 32'.
Ovo jato je vrlo karakteristicno iz razloga sto se nalazi u blizini tamnih traka prasine i apsorbujucih materijala i to se u okularu itekako vidi. Za osmatranje, prisustvo materija koje umanjuju sjaj ovog objekta je i lose ali i dobro. Lose je jer objekat sija bledje nego da tih materijala nema. Ono sto je dobro je sto se prisustvo tih materijala vidi i to jatu daje distinktivan oblik i pojavu u okularu. Naime, preko celog jata prolazi tamna traka prasine, orijentisana istok-zapad i to kroz sam centar jata. Severno i juzno od te trake sijaju svele zvezde i meni ceo objekat izgleda kao siroki drum sa kucama sa obe strane puta u kojima je upaljeno svetlo.

Lociranje:

- Po ko zna koji put pocinjemo od zvezde Polis (𝞵 Sagittarii).
- Pomerimo se severno do objekta M24 - Small Sagittarius Star Cloud
- Pomerimo trazilac oko 3.5º istok-severoistok i M 25 ce se jasno videti u traziocu

Opservacija: Izuzetno lep i zanimljiv pogled. Prominentna tamna traka pruza se tacno preko centra jata i daje objektu izgled polozenog pisanog slova 𝓧. Severno u juzno od trake nalaze se dva lanca sjajnih zvezda koji vijugaju jedan na severoistok i severozapad a drugi na jugistok i jugozapad (otud i oblik slova 𝓧). Jatom dominira sjajna varijabilna zvezda U Sagittarii trenutne magnitude 6.5 koja sija ostro i sjajno. Ona nije superimponiarana zvezda vec je deo jata i nalazi se juzno od tamne trake. Odmah zapadno od U Sagittarii nalazi se skup tesno grupisanih zvezda u obliku grckog slova 𝞶. Veliki broj zvezda sija magnitudama svetlijom od 11 to cini ovu metu pogodnom za sve amaterske instrumente. Ja sam o okularu izbrojao oko pedesetak zvezda koje su po mojoj proceni oko magnitude 10.

Jato se nalazi u bogatom zvezdanom polju zvezda Mlecnog Puta. U tom okruzenju paznju ce najvise privuci sjajna zuta zvezda ostrog sjaja 15' od centra jata. To je zvezda HD 170657 - ona nije deo jata i mnogo je bliza Zemlji.

Metu sam posmatrao na uvecanjima 62.5x i 107x. Mislim da nema nikakve potrebe ici preko toga jer je meta priblizno povrsine Punog Meseca.

Hvala na citanju svim clanovima koji posecuju ovaj topic. Nadam se ove izvestaje nalazite zanimljivim i da pomazu. Veliki pozdrav.
305/1500 Flex-Dobson SkyWatcher
Explore Scientific, serija 68º - 24mm
Explore Scientific 82º - 14mm, 11mm, 8.5mm
Tele Vue Ethos 4.7mm
Tele Vue Type2 UHC filter
Astronomik OIII filter

spadej

Svaka cast! Divan izvestaj, kao i svi prethodni!
Verujem da mnogi od nas citaju, sa uzivanjem, ali necemo previse da te hvalimo. Da se ne uobrazis :)

Licno sam se uverio, pre neko vece, da su tvoje posmatracke vestine impresivne. Ne samo da nadjes objekat, bez ikakvog elektronskog pomagala, vec i da "priblizis" to sto gledas drugom posmatacu, sa mnogo manje iskustva. M23 sam sigurno video i ranije. Ali "indijanskog poglavicu" nisam nikad. Do pre neko vece M23 je za mene bio samo skup razbacanih zvezda, nista posebno i nista interesantno. Sad kad je "indijanac", sad je zanimljivo i pera mu prebrojati.

Labud nebula takodje. Kad u okularu vidis neku bezlicnu flekicu, vrv je i ne osmotris kako valja. Ali kad to "ruzno pace" postane "labud", onda tek vidis i njegov graciozni vrat, glavu, pa cak mi se cinilo da vidim narandzasti kljun. Naravno, samo mi se cinilo.

Isto bi mogao reci za globularna jata, ona koja smo gledali dok nas oblaci nisu oterali... Oduvek mi te "gomile zvezda" nisu bile nista posebno. Ali uz tvoju pricu o njima, uz saznjanje kako su nastale, i sta su u stvari, sve je postalo mnogo, mnogo drugacije.

Naravno, za takvu akciju nije dovoljna samo zelja. Mora se  imati i alat. Za tvoj ogromni teleskop, vrhunske okulare i filtere, nije bila prepreka ni nevidjena vlaga, ni "amazonska suma" svuda okolo.

Jedva cekam sledeci put!