• Welcome to Forum Astronomskog Magazina. Please login or sign up.
 

Antimaterija, gde se nalazi?

Started by Kizza, March 05, 2020, 09:18:10 pm

Previous topic - Next topic

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

Yagodinac

Quote from: DraganTesic on March 29, 2020, 02:08:19 pmЈагодинац, потпуно се слажем са тобом, држимо се научног метода, посматрања, експеримента и биће боље. Космологија има разних. Неке након помног посматрања отпадну. Рецимо посматрамо небо, галаксије и видимо: при свећој размери, сва већа равномерна попуњеност галаксија у простору. Можда то указује у непостојање великог праска, нека нова стара космологија?

Pa možda Velikog praska nije bilo (teoretski možda); a možda to zapažanje znači i nešto drugo. Šta ako je svemir veći od onog što mi mislimo? Onda anizotropija na tim distancama itekako ima smisla. Svemir nije prečnika 12 milijardi godina, nego se za to vreme širio pa je možda 30-40, a možda i 80 milijardi svetlosnih godina u prečniku. Hoću da kažem da mi imamo granicu dokle vidimo, kao što sa kolima u magli vidiš sto metara i to je kraj, ali svet postoji i izvan tih sto metara. Zasad možemo da vidimo galaksije koje su sve starije i starije, ali to nije granica prostora već vremena.

Sve dosad ukazuje da je Big Beng postojao a ništa ne ukazuje da nije postojao. Ta dilema je u kosmologiji rešena pedesetih godina prošlog veka, bez veze je da sumnjamo pored toliko dokaza.

Kizza

Ako prihvatimo da se naš svemir nalazi u '' NEČEMU '', da li je moguće da TAMNA MATERIJA drži ovoliki VAKUM konzistentno?
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

vlaiv

Quote from: Kizza on March 31, 2020, 11:58:44 amAko prihvatimo da se naš svemir nalazi u '' NEČEMU '', da li je moguće da TAMNA MATERIJA drži ovoliki VAKUM konzistentno?

Hajd ovako: Zamislimo da postoji neko mesto (gde su kuće od čokolade) na koje niko ne može da dođe. Ne može ni svetlo da dođe tamo niti da stigne od tamo. Ne može ni gravitacija da dođe tamo niti da stigne od tamo - nikakva kauzalnost ne može da pređe do tamo ni nazad.

Nikada nije ni moglo. Nikada neće ni moći. Niti su naši preci mogli da vide i osete bilo šta odande, niti će naši potomci ikada moći da vide i osete bilo šta odande.

Da li takvo mesto stvarno može da postoji? Ja mislim da ne može. Reč postojati znači da ima uticaja i povezano je sa svim ostalim što postoji bar na neki način.

Da li svemir može da bude u nečenu? Opet ne može - jer svemir jeste sve što postoji i da bi svemir bio u nečemu drugom - i to nešto drugo mora da postoji - ali ako ga nikada nismo ni na koji način detektovali / nema uticaja ni na šta - zašto bi onda postojalo?

Ne znam zašto bi prihvatili da se svemir nalazi u "NEČEMU" kada to nema smisla.
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

Yagodinac

Mentalni eksperiment da se svemir nalazi u "nečemu" spada u hard-core kategoriju koju sapiens ne može da shvati, stoga je bespredmetno razmišljati na taj način. Kao kad planktonu pokušavaš da opišeš dimenzije Pacifika u kome plovi.
S druge strane ajde da ne pretpostavljamo bajke već da ćaskamo na nivou dokaza? Onda bi rasprava bila mnogo konstruktivnija. Npr Vlaiv-ov opis situacije deluje kao najkonstruktivniji post do sada u temi. Treba prvo uraditi domaći zadatak i upoznati se sa onim što nauka o tamnoj materiji za sada zna. Imam utisak da na tom zadatku 98% ljudi zainteresovanih za ovu tematiku pada... Kao kad mlad specijalizant dođe u operacionu salu, a nije prethodno do tančina naučio topografsku anatomiju. I onda ga, logično, matori hirurzi isteraju iz sale :-)
Kad imamo pred sobom mračnu i nepoznatu planinu onda svi prvo lepo sednemo i, kao u američkim serijama, napravimo kratak brifing onoga što do sada znamo. Na osnovu toga (činjenica) pokušavamo da skapiramo male stvari, odnosno da idemo malim koracima napred, a ne da pokušavamo da odmah preskočimo planinu. Mali koraci su napredak, veliki koraci su fantazija.

Moje mišljenje oko tamne materije/energije je upravo to: mi vidimo obrise velike mračne planine ali ne znamo skoro ništa o njoj. Zapravo skoro smo i uočili da postoji ta (velika) planina pred nama i da nam za dalje razumevanje prirode svemira planina stoji na putu. Narednih 50-100 godina će se oko ovoga stvari teorijski i eksperimentalno razjašnjavati, ali mi sad ovde možemo samo da nagađamo jer, naprosto, nemamo dovoljno podataka. To ne znači da smo mi glupi, i Bendžamin Frenklin bi verovatno bio genije za nuklearne procese da se rodio u XX veku, ali avaj, on je nagađao o prirodi elektriciteta čak i pre nego što su elektroni ljudima bili poznati. Pa ni Tesla nije ništa znao o strukturi atoma, zamislite šta bi on tek uradio sa atomskom energijom da je rođen 20-30 godina kasnije?

Kizza

 Nekako mi se svidela teorija MEHURA, jer ovoliko stabilnog VAKUMA, mora da zadrži nešto. Na to sam mislio.
 Dobar primer je brod na okeanu. Da bi shvatili mora da postoji neki reper, na primer drugi brod koji se udaljava. Kada bi nestao na horizontu, nakon 40 kilometara, predopostavio bi da je okean sfernog oblika, i imao bi neku osnovu za neku teoriju.
Mi na žalost to nemamo a i samoizolacija mi zatvara um  :o 
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?


Kizza

Hm,saznadoh da se Galaksije stvaraju u Džepovima između TAMNE MATERIJE. Mislio sam da je ona svuda oko nas.
Takođe je zanimljivo kad je spomenuo ENERGIJU VAKUMA. Zanimljivo predavanje :)
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

Kizza

Ako se produži izolacija evo nove teme:  https://en.wikipedia.org/wiki/Vacuum_energy
Vakum da posmatramo kao čestice? Big bang u mom malom mozgu  :o 
Citat:  ''The theory considers vacuum to implicitly have the same properties as a particle, such as spin or polarization in the case of light, energy, and so on. According to the theory, most of these properties cancel out on average leaving the vacuum empty in the literal sense of the word. One important exception, however, is the vacuum energy or the vacuum expectation value of the energy. The quantization of a simple harmonic oscillator requires the lowest possible energy, or zero-point energy of such an oscillator to be: ''
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

vlaiv

Quote from: Kizza on April 04, 2020, 09:29:44 amAko se produži izolacija evo nove teme:  https://en.wikipedia.org/wiki/Vacuum_energy
Vakum da posmatramo kao čestice? Big bang u mom malom mozgu  :o 
Citat:  ''The theory considers vacuum to implicitly have the same properties as a particle, such as spin or polarization in the case of light, energy, and so on. According to the theory, most of these properties cancel out on average leaving the vacuum empty in the literal sense of the word. One important exception, however, is the vacuum energy or the vacuum expectation value of the energy. The quantization of a simple harmonic oscillator requires the lowest possible energy, or zero-point energy of such an oscillator to be: ''

Ništa čudno.

Nije problem u vakumu - problem je u našim glavama. Kada smo bili mali i slušali o česticama u školi, svi smo nekako naslikali mentalnu sliku - klikeri ili kuglageri ili neke bilijarske kugle.

Isto važi i za vakum - mentalno ga doživljavamo kao "nema ništa / prazno".

Najpreciznija teorija u istoriji nauke - Quantum field theory ili QFT kaže da ne treba tako da razmišljamo nego da razmišljamo na sledeći način:

Ne postoje čestice nego postoji kvantno polje. Ono što mi zovemo česticama zapravo nisu nikakve kuglice ili objekti koji su samostalni nego je u pitanju vibracija odgovarajućeg kvantnog polja.

Nešto poput talasa na jezeru - voda je u jezeru čak i kad nema talasa.

Vakum nije prazan - on je ispunjen kvatnim poljem.

Čestice u kvantnom polju nisu sasvim obični talasi - u pitanju je nešto sasvim drugo. Zovemo ih talasi zato što im je osnovni princip funkcionisanja sličan talasu - matematički se ponašaju kao talasi. Čak i tu funkciju koja opisuje česticu - zovemo talasna funkcija zbog toga - ali treba imati u vidu da kao što čestica nije kuglager - nije ni talas u klasičnom smislu.

Razlika je baš to što si naveo. Običan talas može da ima "nulto" stanje - konstantnu vrednost ili ako iskoristimo terminologiju iz elektronike - DC komponentu.

Kvantno mehanički "talas" za nulto stanje ima i dalje oscilaciju - nikada nije da ne osciluje.

Pošto vakum zapravo nije prazan nego je kvantno polje, a kvantno polje možemo da zamislimo kao skup kvantnih harmonijskih oscilatora - na sličan način kao što površinu jezera možemo da zamislimo kao mala klatna jedno do drugog.

Ovo moram malo pojasniti. Ako se posmatra visina vode u bilo kojoj tački na jezeru kad prolazi talas ona ide gore i dole - kao plovak kad prolazi talas - on ide gore i dole i njegova visina je sinusna funkcija. Ista stvar se dešava sa klatnom - ide levo desno, ili sa federom i okačenim tegom kad ga pustimo da osciluje gore dole.

Sve ovo što sam naveo su klasični harmonijski oscilatori. Postoji kvantni ekvivalent - kvantni harmonijski oscilator - i kvantno polje se ponaša kao da ima jedan takav oscilator u svakoj tački polja.

Sve u svemu - kvantno polje uvek "vrvi" jer kvantni harmonijski oscilator ne može da miruje nego uvek ima neki mod oscilacije. Kad uzmeš i sabereš svo to "vrvenje" dobiješ energiju vakuma.

To je realna stvar i to leži u osnovi Kazimirovog efekta (koji je inače razlog zašto imamo majonez :D ) koji kaže - uzmi dve ravne metalne ploče i približi ih u vakumu na malo rastojanje - one će početi da se privlače.

Pojednostavljeno objašnjenje ovog efekta ide ovako:

Pošto vakum vrvi, a videli smo da su čestice oscilacije u kvantnom polju - to su sve takozvane virtualne čestice i mogu se posmatrati na više načina - kao parovi čestica i anti čestica koje "pozajme" energiju iz vakuma da nastanu i onda se anihiliraju i vrate energiju nazad i to je u redu ako se dovoljno brzo desi da ne narušava Hajzembergov princip neodređenosti - koji se odnosi i na kombinaciju energija/vreme (ako dovoljno kratko traje, neodređenost u energiji može biti dosta velika), on "vrvi" česticama različite energije/mase.

Pošto postoji veza izmedju talasne dužine i energije čestice (de Broljeva hipoteza) - neke od tih čestica će imati manju talasnu dužinu a neke veću.

Ako su pomenute ploče dovoljno blizu - između njih u vakumu se neće moći stvarati čestica/anti čestica koje imaju talasnu dužinu veću nego što je prostor između ploča dok će sa spoljašnje strane moći da se stvaraju i takvi parovi.

Znači da će biti više čestica u proseku spolja nego između ploča - i te čestice "udaraju" o ploče - veći je pritisak vakuma spolja na ploče nego između njih i zbog toga se ploče privlače.

Ono što je bitno zapamtiti jeste da ne smemo našu logiku (tipa vakum je prazan i nema ništa ili elektron je kao kliker) primenjivati na kvantnu mehaniku jer će samo da nas sludi.

Način na koji to treba raditi jeste - posmatrati šta matematika govori i razumeti to na taj način bez obzira koliko ludo zvuči. I ne samo za kvantnu mehaniku. Recimo relativistika kaže da se dužina skraćuje a vreme produžava i da ne postoji simultanost događaja (opet stvari koje naš mozak iz svakdnevnog iskustva ima problem da svari jer svi znamo da je metar metar, i da je sekund sekund i da je sad sad - "svuda").
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

Yagodinac

Upravo to: verovati matematici i formulama a ne svojoj logici jer smo u ovoj temi jako daleko od svakodnevne logike. Kao kad mlad pilot uči instrumentalno letenje - stavi mu se povez preko očiju da ne gleda kroz vetrobran nego da leti po instrumentima, da im bezrezervno veruje bez obzira na ono što mu njegov centar za ravnotežu kaže.
Evo, tipičan primer toga je Kazimirov efekat. Na prvi pogled svako od nas bi rekao "Energija vakuma? Ma daj, ima sto prethodnih objašnjenja. Možda jake, slabe, međumolekulske, amalgamske, kovalentne, jonske... sile/veze".
Poenta je u tome da su oni prethodno istestirali sve to i odbacili sve navedene sile koje mogu da igraju ulogu. Kazimirov efekat se poklapa sa onim što teorija kaže, odnosno jednačine - unutar nekoliko procenata. Gde ćeš veći dokaz energije vakuma od toga.

vlaiv

Quote from: Yagodinac on April 04, 2020, 09:20:25 pmGde ćeš veći dokaz energije vakuma od toga.

A ako zafali, tu je i spontana emisija i Lambov pomak :D
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

Kizza

Zanimljiv članak: https://www.astronomija.org.rs/nauka/fizika/13910-kosmologija-uniformnog-sirenja-vasione-na-ispitu
 Ja ću napraviti pauzu o razmišljanju o SVEMIRU  ;)  Ipak je ovo previše za mene  :) 
Ako Ljudski život teče nepovratno kao reka,šta nas čeka u Okeanu?

vlaiv

Ja sam prvo pomislio na lokalni flow, mada kažu da su uzeli u obzir tu mogućnost i da je malo verovatna.

Nedavno sam gledao neke video materijale grupe naučnika koji su se bavili strukturom univerzuma u našoj okolini - atraktorima i repelerima kao i "gravitacionim tokovima".

Mislim da bi trebalo ova dva rada pregledati zajedno da bi se stekla prava slika o tome šta se dešava.

Za sve zainteresovane, evo linkova ka video materijalu:

http://irfu.cea.fr/cosmography

Ima na dnu stranice jedno 5 linkova na druge video materijale istog tima. Svaki video se može gledati na samoj stranici ili recimo na youtube-u - ima link ispod opisa.

Video sa konkretne stranice na youtube-u:

https://www.youtube.com/watch?v=WCHi4hioFEI
Teleskopi: GSO RC8", TS80 F/6 photoline, SW dob 200/1200, SW Evostar 102 ahromat, SW Mak 102
Montaže: HEQ5, AZ4, SW AzGTI
Kamere: ASI1600MMC, ASI178MCC, ASI185MC

dedskin114500

Moje je misljenje da antimaterija ne postoji .

Ne samo to , ako uzme chovek da pogleda neki dokumentarac o Svemiru , skoro nista u njemu nece biti tacno.

Otici ce do pocetka vremena do prve sekunde univerzuma i odatle ide pricica.

Ali ajd da proverimo jednu stvar koju i mi amateri mozemo da proverimo , Mesec .

Po toj Teoriji koja ide od prve sekunde univerzuma pa do danas , tj Big Bang/Ajnstajn ,  krateri na mesecu rezultat su nasilne istorije stvaranja meseca .

Ovo je vec oksimoron je nasiljem se nista ne stvara , ljubav stvara , al ajd nema veze .

Znaci bio jednom jedan kamen i imao 1000 drugova , i tako su leteli nasumicno ,  i Mesec im se nadje na putu i oni udare u Mesec .

Aj sad mi da pogledamo te nasumicne kratere . Iako su nasumicni svaki je pod 90 stepeni , znaci evo vec smo osporili teoriju  o nasumicnim udarima, jer nisu nasumicni nego je svaki na 90 stepeni .
 .

A ako malo bolje pogledamo te kratere videcemo da oni nisu Krugovi nego se u njima vidi geometrija , zbog erozije i svega nekad nije ocigledno ali nekad i jeste da su u pitanju geometrijski oblici , Shestougaoni .


I evo na kraju mozemo i da probamo  da uzmemo materijal slican mesecevoj prasini i da uzmemo kamenje pa da gadnjamo i da onda uporedimo . Ja  zastupam tezu da ti oblici dobijeni na taj nacin nece odgovarati mesecevim kraterima .

I tu sam prelomio , znaci nije udar Asteroida .


Nisam dosao do tog zakljucka preko noci ,  i ne ocekujem da sad svi moraju tako da misle al bar proverite  .
 
 

Yagodinac

June 05, 2020, 09:59:46 pm #44 Last Edit: June 05, 2020, 10:07:08 pm by Yagodinac
@dedskin114500: ti si naš drugar, i mi te mnogo volimo, ali... Pusti nauku naučnicima. Za ovo razmišljanje bi te neki asistent na astronomiji razneo na ispitu, profesora ne bi ni video.

To oko kratera na Mesecu je još i prosto u odnosu na to kako izgleda malo ozbiljnija fizika čestica. Nije to nešto što može da se ukapira za 3min, osim ako nemaš baš neko veoma veliko predznanje (tipa diplomirao si fiziku taze i ajde sad...). Vreme kapiranja vrhunskih naučnih dostignuća od strane prosečnog poznavaoca se završilo tamo negde u XVIII veku, filozofija u nauci je okončana i od tad nije moguće ništa, ni osnove a kamoli granicu nauke ukapirati bez vrhunskog poznavanja iste. Tako da, batali emisije na Yt jer su većinom poluizmišljotine i teorije zavere i pročitaj Vajnbergovu knjigu Prva tri minuta. Ja sam je čitao prvi put pre dve decenije na engleskom a posle sam našao srpski prevod negde pa sam i njega pročitao, jedno triput; potom sam pročitao i Hokingovu "Crne rupe i bebe vaseljene" i neke stvari su mi bile jasnije, iako nisam diplomirao fiziku i moje (formalno) poznavanje iste je malo iznad gimnazijalskog. Ali - za te stvari vikipedija je tvoj prijatelj. Tu sve piše, veruj mi. Svi mi smo pre ili kasnije (većina pre) prošli kroz fazu filozofiranja o velikim temama i negiranja naučnih rezultata, i meni je nekad Teorija Velikog praska delovala intuitivno krajnje nelogično, premda o tome nisam znao ni 1% od onog što sad znam; ali vremenom upoznaješ veliku gomilu činjenica koje govore u prilog Velikom prasku - a nijednu, apsolutno nijednu činjenicu protiv Velikog praska. Guglaj Teoriju večnog stanja da vidiš o toj dilemi nešto više. Guglaj kosmičko mikrotalasno zračenje.

Ako ti svi kažu ne kupuj polovnu Alfu, to se mnogo kvari, ti možeš da probaš da vidiš da li su svi u pravu ili nisu. Statistika kaže da ćeš nadrljati. Ja sam u X primera u životu naučio da treba pitati nekog drugog ko zna o nečemu više od tebe. Nije sramota pitati, niko ne zna baš sve.